BEZ ORUŽJA

apotekarka

Domaćin
Poruka
4.684
Da sam imala pištolj, sada bih robijala.....

Vozila sam decu sa treninga pre sat vremena.
Stali smo na semaforu,prozori su bili otvoreni.
Prišli su prosjaci, tražili dinar i počeli da se nalakćuju na vrata. Pošto je moja tašna stajala na suvozačevom mestu, jedan od njih je krenuo rukom prema njoj i rekao "A jel ima ovde nešto?"
Viknula sam da ne dira torbu i da se skloni od kola.
Moj sin je ponovio moje reči piskavim dečijim glasom.
Onda ga je prosjak PLJUNUO.

Izašla sam iz kola, ostavila otvorena vrata, izvadila dezodorans iz tašne, naprskala mu ga u oči urlajući najgore pretnje, upalilo se zeleno, vozači trube, deca plaču, vrti mi se u glavi, tresu mi se noge, vraćam se u kola i nemam pojma kako, nastavljam da vozim.
Dete se briše vlažnom maramicom i kaže "Hvala ti mama što si me odbranila"

Dolazim kući, sve ispričam mužu, on psuje,uzima palicu i kreće da pobije go*vna i zaglavi 30 dana pritvora.Lažem ga da su sad sigurno otišli i da će mo ići sutra u ono vreme....

Baš se grozno osećam.


Jel se još nekom desilo ovako nešto?
 
Nije, al' svaka ti cast. Tako treba, cak mozda si mogla i malo zesce a ti kreteni sto trube (trubnem im ga majci), zar su bas kreteni i da im se toliko zuri, mogli su barem da viknu (ako nisu smeli da izadju) na njih a ne tebe zenu da puste da se branis sama.

I tvoj covek je dasa. To je pravi muskarac... verujem da se osecas sigurno kraj njega.

P.S.

Ti nazovi prosjaci su u stvari lopovi. Ne samo tvoj slucaj... ima ih dosta...
 
Nema razlike između savremene žene i Bušmanke kad su deca u pitanju.
Da nisu bili onako prljavi i slinavi tukla bi ih i rukama i nogama.
Posle su mi se tresle i ruke i noge.
Yebote, ubila bih čoveka.....ali stvarno bih ga ubila da je bio pištolj umesto spreja i onda bih syebala svoj život.....fizički mi je muka kad pomislim na to.
Da, dok su bežali urlala sam "I bolje vam je da bežite, sada ću da pozovem muža, polomiće vas, govn*ari!!!!"


Neko bi robijao svakako....
 
Mislim da ima 2 godine tome,leto je bilo ja sam cekala drugaricu u centru grada, prilazi mi mali cigancic i trazi dinar, i ja ga onako uljudno iskuliram,u fazonu mali skloni se,i nista okrenem se prema ulici iz koje cekam drugaricu tek osetim nesto toplo kako mi curi niz nogu.
Mali me je ladno popisao...sva sreca pa sam imala pantalone i to tamne pa se nije videlo.
Posle toga ne znam sta sam mu sve rekla,klinac je pobegao...a ja sam ostala onako besna,ponizena...sta covek da uradi u takvoj situaciji?
 
apotekarka:
Nema razlike između savremene žene i Bušmanke kad su deca u pitanju.
Da nisu bili onako prljavi i slinavi tukla bi ih i rukama i nogama.
Posle su mi se tresle i ruke i noge.
Yebote, ubila bih čoveka.....ali stvarno bih ga ubila da je bio pištolj umesto spreja i onda bih syebala svoj život.....fizički mi je muka kad pomislim na to.
Da, dok su bežali urlala sam "I bolje vam je da bežite, sada ću da pozovem muža, polomiće vas, govn*ari!!!!"


Neko bi robijao svakako....



Naravoučenije, u toku vožnje strogo zaključati vrata i zatvoriti prozore (ukoliko nemate klimu ostaviti otvoren samo koliko nečija ruka ne može da prodje).
Slično iskustvo sam imala pre nekoliko godina, na svu sreću tada nisam imala dete.
Od tada važi moje naravoučenije.

E apotekarko, prgava si kao i ja :wink: Fitilj kratak. U toj situaciji bih verovatno uradila isto.
Mada je, moraš priznati glupo i opasno. A šta da su bili neki ... (puj,puj,puj, daleko bilo).
 
E apotekarko, prgava si kao i ja Fitilj kratak. U toj situaciji bih verovatno uradila isto.
Mada je, moraš priznati glupo i opasno. A šta da su bili neki ... (puj,puj,puj, daleko bilo).




Ali yebote, ja sam blaga kao mlekce, ovo mi je prvi ovakav doživljaj u životu.....ulični incident :roll:

Što kaže dr, stvarno je osećaj nemoći i poniženja.....ma užas...
 
Da li si ti normalna. Ostavićeš decu bez majke i to traumiranu do kraja života jer su gledali kako im umire sa nožem u stomaku. je si li videla KO je sve došao u Beograd zadnjih 10 godina. šta se kyrčiš,zatvori prozor i idi dalje. svrati do MUPa i traži slike da ti pokažu kako izgledaju iskasapljene žene koje hoće da se herojišu u nestabilna vremena(mogu da ti pošaljem na email koliko god hoćeš). šta si dokazala svojim GLUPIM postupkom. sledeći put pamet u glavu i misli na svoju decu.
Pogledaj Halo oglase i to rubriku 259-sprej za odbranu, pa barem to stavi u tašnu ako već hoćeš da braniš decu, dezodorans koristi u krevetu.
A ne bi išla ni u zatvor jer sprej za odbranu(ponekad vrlo opasan)kod nas nije regulisan zakonom.
 
apotekarka:
Da sam imala pištolj, sada bih robijala.....

Vozila sam decu sa treninga pre sat vremena.
Stali smo na semaforu,prozori su bili otvoreni.
Prišli su prosjaci, tražili dinar i počeli da se nalakćuju na vrata. Pošto je moja tašna stajala na suvozačevom mestu, jedan od njih je krenuo rukom prema njoj i rekao "A jel ima ovde nešto?"
Viknula sam da ne dira torbu i da se skloni od kola.
Moj sin je ponovio moje reči piskavim dečijim glasom.
Onda ga je prosjak PLJUNUO.

Izašla sam iz kola, ostavila otvorena vrata, izvadila dezodorans iz tašne, naprskala mu ga u oči urlajući najgore pretnje, upalilo se zeleno, vozači trube, deca plaču, vrti mi se u glavi, tresu mi se noge, vraćam se u kola i nemam pojma kako, nastavljam da vozim.
Dete se briše vlažnom maramicom i kaže "Hvala ti mama što si me odbranila"

Dolazim kući, sve ispričam mužu, on psuje,uzima palicu i kreće da pobije go*vna i zaglavi 30 dana pritvora.Lažem ga da su sad sigurno otišli i da će mo ići sutra u ono vreme....

Baš se grozno osećam.


Jel se još nekom desilo ovako nešto?
Brzo si odreagovala,covek je u stanju svasta da uradi kad se oseca ugrozeno.
Nemoj podnositi zahtev za posedovanja vatrenog oruzja.U svakom slucaju klosari nisu ostali nekaznjeni :)
 
apotekarka:
Da sam imala pištolj, sada bih robijala.....

Vozila sam decu sa treninga pre sat vremena.
Stali smo na semaforu,prozori su bili otvoreni.
Prišli su prosjaci, tražili dinar i počeli da se nalakćuju na vrata. Pošto je moja tašna stajala na suvozačevom mestu, jedan od njih je krenuo rukom prema njoj i rekao "A jel ima ovde nešto?"
Viknula sam da ne dira torbu i da se skloni od kola.
Moj sin je ponovio moje reči piskavim dečijim glasom.
Onda ga je prosjak PLJUNUO.

Izašla sam iz kola, ostavila otvorena vrata, izvadila dezodorans iz tašne, naprskala mu ga u oči urlajući najgore pretnje, upalilo se zeleno, vozači trube, deca plaču, vrti mi se u glavi, tresu mi se noge, vraćam se u kola i nemam pojma kako, nastavljam da vozim.
Dete se briše vlažnom maramicom i kaže "Hvala ti mama što si me odbranila"

Dolazim kući, sve ispričam mužu, on psuje,uzima palicu i kreće da pobije go*vna i zaglavi 30 dana pritvora.Lažem ga da su sad sigurno otišli i da će mo ići sutra u ono vreme....

Baš se grozno osećam.


Jel se još nekom desilo ovako nešto?
Brzo si odreagovala,covek je u stanju svasta da uradi kad se oseca ugrozeno.
Nemoj podnositi zahtev za posedovanja vatrenog oruzja.U svakom slucaju klosari nisu ostali nekaznjeni :)
 
Ma daj bre svedoci su na tvojoj strani..... Uostalom izvukao bi se lako...... A i bila bi lepa pouka deci..... Kako ja nijednom nisam otisao u zatvor??? Imas sliku u mom profilu koja je nacinjena kad sam bio 6. osnovne (ne smem da ti kazem ko sam jer me jos traze zbog toga). Ali ti si imala MOTIV da ga prebijes!!!
 
apotekarka:
Izgubila sam kontrolu, reagovala sam bez razmišljanja,to je valjda ono "bez predumišljaja" :roll:

Evo procitah ovo detaljno i ne znam odakle da pocnem.

Vodi racuna da su DECA dozivela traumu ali isto tako VIDELA instinkt majke da ih zastiti. Kad se "situacija" bude smirila, ovo ce zapamtiti kao jedno od zivotnih pravila - za porodicu sve.

Dalje, VELIKA GRESKA je sto si izasla iz kola. Kao sto vidis, mogli su da te prospu po ulici, "posmatraci" bi samo zurili i trubili.
Obicno su "prosjaci" malo bolje organizovaniji, bolje i da ne pomisljamo koje bi onda tek traume ostale na malisanima.
Ne zelim da navodim tvog supruga na nesto, jer je deci i tebi potrebniji nego tim probisvetima a drzava bi ga "nagradila" zatvorom jer to bi sve bilo sa predumisljajem. Pomenuo bih i dodatnu otezavajucu okolnost- cak da je napadac fizichki jachi - tvoj suprug je imao - palicu. I automatski je "jachi"!?!?
To su momenti KAD SE NE RAZMISLJA i kad svaka osoba reaguje nagonski a "ekipa okolo" uigrana. Imala si vise srece nego pameti...
Kad si pre izvadila dezodorans i - u ochi!?!?
Veliki je ovo grad i polako pocinje da nam se desavaju stvari za koje smo culi da postoje a nismo bili svesni da su toliko blizu da i sami mozemo ucestvovati u njima.

Sve se dobro zavrsilo, ne panicite pred decom da se ne bi plasila kasnije da izlaze napolje...
Poljubi ih za laku noc i ne pokazuj znakove uznemirenosti pred njima.
Uostalom, sta ja pa tebe uchim?

Imao sam prilike da vidim kako neka riba nesto urla po ulici. Pogledamo kroz prozor kola i vidimo kako udara tasnom nekog sparushenog idiota (nije se cak ni branio) i drala se:"Treba ti torba? Evo ti torba". Ljudi su stajali okolo i gledali. Niko prstom da mrdne. Mi smo morali da krenemo zbog semafora.

A sto se tice pljuvanja, nemoj mi zameriti, posto znam da si u shoku, pa bolje ovo prochitaj neki drugi dan:
Ima neka budala na Bulevaru i prosi na sledeci nacin:"Daj 5 dinara ili cu te pljunem".
E sad to je toliko postalo "popularno" da kad god neko trazi od nekog komsije neshto svi vicemo:"Daj komsija (to i to) ili cu da te pljunem"
 
Meni se desava da dok stojim na semaforu navaljuju da mi obrisu stakla i da im dam novac. E ja to ne zelim, govorim im da se sklone, oni navale da brisu, ja ukljucim brisace, pomerim kola malo napred nazad ako ima mesta ali nista ne pomaze. Onda oni navaljuju da im dam pare, pa krenu da lupaju po prozoru. Jednom mi je bio otvoren prozor pa su gurali ruke kroz prozor, od tada cim se priblizim tom semaforu zatvaram sve prozore na kolima. Kad im ne dam pare kad krenem oni mi tresnu sapunicu da mi izmazu stakla. Eto u takvim sitacijama poludim, maltretiraju te a nemocan si. A klinac onda zapitkuje a sto mama on trazi pare, a sto on lupa, a sto ..?
Ipak mislim da je glupo izlaziti iz auta, time nikog ne stitis cak izlazes vecoj opasnosti, ali u afektu covek cesto ne postupi pravilno.
 
ono kao...zivite tri dana bez neta u nekom kartonu pa onda se vratite...mislim ok, svako bira..ali lepo je s.rati o zlim prosjacima zavaljen iza monitora
eto lepo je i meni. i ja ne volim kad mi trazhe pare. umeju d abudu agre.. ali to je tako i takva je situacija!
ali mislim!!! dovedite jednog pa da kaze neshto u svoju odbranu

ja necu...ne smem..i ja sam snob :oops:
ok svi volimo svoje pare shto zaradimo i kao mukotrpno..ali ipak nisu sad oni zlikovci a mi svi ovde zlatna nevinashca. ma jesmo ko ih shljivi
 
jagodica:
ono kao...zivite tri dana bez neta u nekom kartonu pa onda se vratite...mislim ok, svako bira..ali lepo je s.rati o zlim prosjacima zavaljen iza monitora
eto lepo je i meni. i ja ne volim kad mi trazhe pare. umeju d abudu agre.. ali to je tako i takva je situacija!
ali mislim!!! dovedite jednog pa da kaze neshto u svoju odbranu

ja necu...ne smem..i ja sam snob :oops:
ok svi volimo svoje pare shto zaradimo i kao mukotrpno..ali ipak nisu sad oni zlikovci a mi svi ovde zlatna nevinashca. ma jesmo ko ih shljivi


Vidi, nekada davno, kad sam imala 17 godina, prodavala sam kokice na sred Terazija (kod Meka). Klinci cigancici su zaradjivali dnevno znatno vise nego ja mesecno, i to suvim prosjacenjem. Znam to jer su dolazili kod mene da im ukrupnim novac. Znam i to da ta kinta nije njihova, vec imaju svog "bosa" i normu koju treba da ispune dnevno, inace slede batine i sl. A znam i devojku koja je u Grckoj radila kao prosjak. Lepo se "dotera" namaze neke ratnicke boje da izgleda prljava, obuce neke krpe na sebe, i odradi puno radno vreme. Posle toga, milinka, love koliko hoces, izlasci, zezanje, sizenje, a u Bgd-u riba do ja.ja. Vozi dobra kola (zaradjena?), besno se oblaci, nista joj ne fali. I nemam nista protiv onih koji "peru stakla". Je.bi ga bar nesto rade. Dam ponekad koji dinar, bas kad vidim da je neko onesposobljen za rad, ali ovima sto samo prose, a zdravi su i pravi i nista im ne fali, ne dam.
 
OK, ajd evo i ja ću da ispričam svoju priču (a kasnije ću da kvarim zabavu).

Sedim ja u bašti nekog kafića, jedem pljesku i cirkam pivo. Dolazi grupica Cigančića, njih 4 - 5 i razilaze se među stolovima, tražeći sitniš i sl. Jedan priđe i meni: "Čiko, daj mi diiinaaar!", molećivo otegnu mali. Ja ga pogledah onako prljavog i odrpanog, posegnuh u džep i izvadih neku siću. "Evo. Briši!", - rekoh mu blagim glasom. Klinac ode, a ja ostadoh zadovoljan vlastitom "velikodušnošću". Kad, nije prošao ni minut, dolazi drugi klinac i traži da mu dam parče pljeskavice. "Beži, bre. Ne dam.", - odmahnuh rukom i nastavih da ga ignorišem. Ali mali je uporan: "Daaaaaj mi, daaaaj mi!", - navaljuje klinjo.
Pomislih - dovraga! - ispružih ruku i dadoh mu - ali samo lepinju, bez mesa (samo to je bilo ostalo). Mališa uze ono parče lepinje, pogodi me njime u prsa i pobeže uz psovku "***** ti mater!"
I šta mislite da sam ja tad učinio? Potrčao za njim da mu zviznem šamar? Yebo mu sve po spisku? Neee. Samo sam se glasno nasmejao.
Naravno, bilo mi je krivo što se to desilo. Ali nije moglo ni da me razbesni ni da me uvredi. A zašto? Možda zato što sam ja "mahatma" Đenka, najbolji čovek na svetu? Ne.
Zato što je to sitnica. Dovoljno sam velik čovek da takve minijaturne uvrede ne mogu da mi pokvare dan.
Ali nešto drugo može.
Vređa me to što nemam para iako svo svoje znanje i umeće (koje nije ni približno malo) angažujem da ih steknem. Vređa me to što država i od ono malo što steknem otima pola. Vređa me to što su sitni lopovi u zatvoru, a krupni na državnim funkcijama. Vređa me to što na srpsko ime pljuje ko stigne, a ponajviše sami Srbi. A najviše me vređa činjenica što se srpski narod, polako, ali sigurno, pretvara u malodušnu, jadnu i bednu, poniženu grupu grabežljivih gubitnika kojoj je jedino stalo da trpa u sebe i oko sebe, a ni u tome nije uspešna.

Dakle, iz gore navedenog, moglo bi se zaključiti da sam ja jedan prilično uvređen čovek. I to je tačno.
Ali, mene vređaju veliki, vređaju me moćni, a ne tamo neki bedni, odrpani prosjaci.

Mislim da je i sa vama, slična situacija. I vi ste poniženi i uvređeni od strane velikih. I vama država pije krv. I na vama, kao i na meni, parazitiziraju neki Karići, Kostići, duvanska, šećerna, naftaška mafija...
I kako vi na to reagujete? Pasivnošću, apatijom, mržnjom prema tamo nekoj suprotnoj političkoj opciji.

I naravno - gnevom. Ali, prema kome? Da li prema onima koji su vas u to stanje uvređenosti i poniženosti uveli i koji nameravaju da vas u tom stanju što duže drže? Ne. Gnevni ste na običnog, malog čoveka koji pati možda i više od vas. Istresate se na njemu kad vas uvredi samo jednom, a one koji vas vređaju godinama... hm...pa, za njih glasate.

Pa dobro. Samo nastavite, ako vam tako valja. I srećno vam bilo.
 
Đenka:
OK, ajd evo i ja ću da ispričam svoju priču (a kasnije ću da kvarim zabavu).

Sedim ja u bašti nekog kafića, jedem pljesku i cirkam pivo. Dolazi grupica Cigančića, njih 4 - 5 i razilaze se među stolovima, tražeći sitniš i sl. Jedan priđe i meni: "Čiko, daj mi diiinaaar!", molećivo otegnu mali. Ja ga pogledah onako prljavog i odrpanog, posegnuh u džep i izvadih neku siću. "Evo. Briši!", - rekoh mu blagim glasom. Klinac ode, a ja ostadoh zadovoljan vlastitom "velikodušnošću". Kad, nije prošao ni minut, dolazi drugi klinac i traži da mu dam parče pljeskavice. "Beži, bre. Ne dam.", - odmahnuh rukom i nastavih da ga ignorišem. Ali mali je uporan: "Daaaaaj mi, daaaaj mi!", - navaljuje klinjo.
Pomislih - dovraga! - ispružih ruku i dadoh mu - ali samo lepinju, bez mesa (samo to je bilo ostalo). Mališa uze ono parče lepinje, pogodi me njime u prsa i pobeže uz psovku "***** ti mater!"
I šta mislite da sam ja tad učinio? Potrčao za njim da mu zviznem šamar? Yebo mu sve po spisku? Neee. Samo sam se glasno nasmejao.
Naravno, bilo mi je krivo što se to desilo. Ali nije moglo ni da me razbesni ni da me uvredi. A zašto? Možda zato što sam ja "mahatma" Đenka, najbolji čovek na svetu? Ne.
Zato što je to sitnica. Dovoljno sam velik čovek da takve minijaturne uvrede ne mogu da mi pokvare dan.
Ali nešto drugo može.
Vređa me to što nemam para iako svo svoje znanje i umeće (koje nije ni približno malo) angažujem da ih steknem. Vređa me to što država i od ono malo što steknem otima pola. Vređa me to što su sitni lopovi u zatvoru, a krupni na državnim funkcijama. Vređa me to što na srpsko ime pljuje ko stigne, a ponajviše sami Srbi. A najviše me vređa činjenica što se srpski narod, polako, ali sigurno, pretvara u malodušnu, jadnu i bednu, poniženu grupu grabežljivih gubitnika kojoj je jedino stalo da trpa u sebe i oko sebe, a ni u tome nije uspešna.

Dakle, iz gore navedenog, moglo bi se zaključiti da sam ja jedan prilično uvređen čovek. I to je tačno.
Ali, mene vređaju veliki, vređaju me moćni, a ne tamo neki bedni, odrpani prosjaci.

Mislim da je i sa vama, slična situacija. I vi ste poniženi i uvređeni od strane velikih. I vama država pije krv. I na vama, kao i na meni, parazitiziraju neki Karići, Kostići, duvanska, šećerna, naftaška mafija...
I kako vi na to reagujete? Pasivnošću, apatijom, mržnjom prema tamo nekoj suprotnoj političkoj opciji.

I naravno - gnevom. Ali, prema kome? Da li prema onima koji su vas u to stanje uvređenosti i poniženosti uveli i koji nameravaju da vas u tom stanju što duže drže? Ne. Gnevni ste na običnog, malog čoveka koji pati možda i više od vas. Istresate se na njemu kad vas uvredi samo jednom, a one koji vas vređaju godinama... hm...pa, za njih glasate.

Pa dobro. Samo nastavite, ako vam tako valja. I srećno vam bilo.


Kada bi mi neko iz porodice Karić posegnuo za tašnom i pljunuo mi dete isto bi prošao......s tim što onda ne bih zaustavljala muža a možda bih zvala i novinare :twisted:
 
apotekarka:
Đenka:
OK, ajd evo i ja ću da ispričam svoju priču (a kasnije ću da kvarim zabavu).

Sedim ja u bašti nekog kafića, jedem pljesku i cirkam pivo. Dolazi grupica Cigančića, njih 4 - 5 i razilaze se među stolovima, tražeći sitniš i sl. Jedan priđe i meni: "Čiko, daj mi diiinaaar!", molećivo otegnu mali. Ja ga pogledah onako prljavog i odrpanog, posegnuh u džep i izvadih neku siću. "Evo. Briši!", - rekoh mu blagim glasom. Klinac ode, a ja ostadoh zadovoljan vlastitom "velikodušnošću". Kad, nije prošao ni minut, dolazi drugi klinac i traži da mu dam parče pljeskavice. "Beži, bre. Ne dam.", - odmahnuh rukom i nastavih da ga ignorišem. Ali mali je uporan: "Daaaaaj mi, daaaaj mi!", - navaljuje klinjo.
Pomislih - dovraga! - ispružih ruku i dadoh mu - ali samo lepinju, bez mesa (samo to je bilo ostalo). Mališa uze ono parče lepinje, pogodi me njime u prsa i pobeže uz psovku "***** ti mater!"
I šta mislite da sam ja tad učinio? Potrčao za njim da mu zviznem šamar? Yebo mu sve po spisku? Neee. Samo sam se glasno nasmejao.
Naravno, bilo mi je krivo što se to desilo. Ali nije moglo ni da me razbesni ni da me uvredi. A zašto? Možda zato što sam ja "mahatma" Đenka, najbolji čovek na svetu? Ne.
Zato što je to sitnica. Dovoljno sam velik čovek da takve minijaturne uvrede ne mogu da mi pokvare dan.
Ali nešto drugo može.
Vređa me to što nemam para iako svo svoje znanje i umeće (koje nije ni približno malo) angažujem da ih steknem. Vređa me to što država i od ono malo što steknem otima pola. Vređa me to što su sitni lopovi u zatvoru, a krupni na državnim funkcijama. Vređa me to što na srpsko ime pljuje ko stigne, a ponajviše sami Srbi. A najviše me vređa činjenica što se srpski narod, polako, ali sigurno, pretvara u malodušnu, jadnu i bednu, poniženu grupu grabežljivih gubitnika kojoj je jedino stalo da trpa u sebe i oko sebe, a ni u tome nije uspešna.

Dakle, iz gore navedenog, moglo bi se zaključiti da sam ja jedan prilično uvređen čovek. I to je tačno.
Ali, mene vređaju veliki, vređaju me moćni, a ne tamo neki bedni, odrpani prosjaci.

Mislim da je i sa vama, slična situacija. I vi ste poniženi i uvređeni od strane velikih. I vama država pije krv. I na vama, kao i na meni, parazitiziraju neki Karići, Kostići, duvanska, šećerna, naftaška mafija...
I kako vi na to reagujete? Pasivnošću, apatijom, mržnjom prema tamo nekoj suprotnoj političkoj opciji.

I naravno - gnevom. Ali, prema kome? Da li prema onima koji su vas u to stanje uvređenosti i poniženosti uveli i koji nameravaju da vas u tom stanju što duže drže? Ne. Gnevni ste na običnog, malog čoveka koji pati možda i više od vas. Istresate se na njemu kad vas uvredi samo jednom, a one koji vas vređaju godinama... hm...pa, za njih glasate.

Pa dobro. Samo nastavite, ako vam tako valja. I srećno vam bilo.


Kada bi mi neko iz porodice Karić posegnuo za tašnom i pljunuo mi dete isto bi prošao......s tim što onda ne bih zaustavljala muža a možda bih zvala i novinare :twisted:



Ma neeeee :shock:
nisu njima interesantne tašne, primarna emisija "made in" Topčider, krediti koje papa inflacija i šta-ti-ja-znam-kakvi-sve zajmovi su njima bili interesantni još dok smo ti i ja mislili da nam ono među nogama služi isključivo za pipi.
No to je već neka druga tema npr. kriminal ili finansije ili politika...

Nego kaži ti meni jesi li ti zadovoljna svojim životom i šta će a. mužu palica za bejzbol :wink:
 

Back
Top