Murat Šabanović progovorio: Ja sam oborio Ivu Andrića

Poruka
3.617
Murat Šabanović progovorio :Ja sam oborio Ivu Andrića

Muslimanski terorista se pročuo pretnjom da će srušiti višegradsku branu. Danas, ostavljen i izdan, kako kaže, od nalogodavaca, javno priča o naručenim ubistvima i podmetanju eksploziva

Ko se seća Murata Šabanovića. Mnogo šta se izdešavalo za ovih osam godina tako da je taj Murat mnogima izbledeo iz sećanja. "Murate, pusti vodu", navijali su tada ostrašćeni bosanski Muslimani koji će tek kasnije postati Bošnjaci. A Murat se pretećim glasom 8. aprila 1992. godine javljao u etar, pretio generalu Kukanjcu da će višegradsku branu dići u vazduh. Tada još nije krenulo krvoproliće u Bosni, ali se bosanski "kazan" uveliko krčkao.

- Ako dignem u vazduh branu, razliće se akumulaciono jezero i svi mostovi na Drini će otići u p.... m....... - govorio je tada, zapravo urlao, ne hajući da će hiljade i hiljade ljudi stradati od tog potopa.


Tada zajapurenim islamskim nacionalistima on je poslužio kao dobar lik za idola koji se, rušeći nešto što je mukom građeno, bori za nekakve ciljeve. Naknadno se pokazalo da je iskorišćen i odbačen kao što se to uvek i dešava. Posle svega proživljenog sada je počeo da se oglašava, daje intervjue po bosanskoj štampi i otkriva male i velike tajne tadašnjih zavera.

- U Višegradu sam skinuo zelenu zastavu sa džamije i odneo je u Novi Pazar da se tamo vijori, na veliki predizborni skup SDA, jer sam tada bio u najužoj pratnji Alije Izetbegovića. U meni je proradio inat jer je u to vrijeme Vuk Drašković govorio da će onaj ko pronese turski barjak kroz Sandžak ostati i bez barjaka i bez ruke. Hodža me tužio što sam skinuo zastavu sa džamije. Poslije toga su se i popovi naljutili na mene što sam silom zaustavio njihovu povorku koja je krenula na otvaranje crkve i Knežini. Iz Srbije su išli preko Višegrada u autobusima. Pjevali su: "Od Topole pa do Ravne gore..." Porazbijao sam sa mojima tu bagru i vratio ih put Srbije - hvališe se sada Murat ulogom "prvoborca" za bošnjačku stvar.

Uradio bi sve što Alija zatraži


Da mu je neko 1990. godine rekao, priseća se Murat, da svog sina Bajazita da Aliji Izetbegoviću, kaže - uradio bito. Uradio bi sve što mu Alija zatraži, priznaje da je bio kao omađijan.

- Alija mi je izgledao kao jedini čovjek koji brine o interesima Bošnjaka, kao čovjek koji će nas zaštititi i pomoći da se organizujemo u slučaju rata. Šta se poslije desilo, ja ne znam, nemamo pola zemlje. Desila se izdaja. U Višegradu sam imao četiri radnje, danas nemam nijednu. Danas je moj rahmetli otac Šaban Šabanović pokršten. Pokršten je uz pomoć politike SDA.

Osvedočeni nacionalista Murat neke stvari danas ne može da shvati. Priznaje to. Sinu je u svoje vreme dao ime Bajazit jer je on bio Murat. Kao car Murat i sultan Bajazit.

- Meni su govorili, kada sam išao u opštinu da prijavim ime sina, da mi neće htjeti upisati to ime. Hoće, što neće, odvratio sam im. A to je bilo u Titovom vaktu. Ja sam shvatio da će ovo što se posle izdešavalo biti nastavak onog Kosovskog boja. I pripremao sam se. Kada sam nosio taj zeleni barjak i sprečio "četnike" da prođu kroz Višegrad do Knežine, pozvan sam u Sarajevo, u krizni štab SDA, u ulicu Danijela Ozme broj 4. U kancelariji su bili Ejup Ganić i Omer Behmen. Znao sam da se Ganić izjašnjavao kao Jugosloven, da je još odlazio u Beograd gde je imao kuću ili stan, šta li, da se udvarao svima na sve strane, a kasnije su mi objasnili da mi Muslimani treba da glasamo za Ganića da u bosansko predsjedništvo ne bi ušao Čerešnješ. Ajde, nek bude, mislio sam. Islamska zajednica je tada dodjeljivala lokale i poslovne prostore. Ganić i Behmen, koji je bio drugi čovjek u stranci odmah posle Alije, skrenuli su me u stranu i rekli mi da ću imati prednost na licitaciji za jednu oveću radnju na Baščaršiji ukoliko organizujem rušenje biste Ive Andrića u Višegradu. Bista se nalazila na mostu, zadužbini Mehmed-paše Sokolovića i zato je smetala.

Na pitanje kako je rušenje obavljeno, Murat priča do detalja precizno:

- Razlupao sam je macolom, a sve je snimio video-kamerom Fadil Hajdarević koji je kasetu predao u Sarajevo, u SDA. S tom kasetom su oni kasnije išli po arapskim zemljama da bi prikupljali novac i pokazivali je kako su Bošnjaci srušili spomenik "svom Salmanu Ruždiju".

Murat priznaje da je zadatak obavio sa zadovoljstvom.

- Mislio sam da pravim krupnu stvar. Ganić i Behmen me nisu nagovorili, već su mi naredili da to uradim. Rekli su mi kako je Andrić veliki neprijatelj bosanskih Muslimana. Sada shvatam da su oni veći neprijatelji ovog naroda od njega. Ako su Ganić, Bičakčić, Šaćirbegović Muslimani, onda ja nisam Musliman. Oni su meni obećali, ako do nečega dođe, da će me braniti, da ću imati advokata, ako dođe do sudskog spora zbog rušenja Ive Andrića. Međutim, kad se desilo šta se desilo, nije bilo ni njih, ni advokata. Saznao sam da me je sud Republike Srpske za to u odsustvu osudio na pet godina zatvora. Neko im je dao kopiju kasete kao neoboriv dokaz. Sada shvatam kako su me zloupotrijebili, jer sam im slijepo vjerovao. Nisam politički obrazovan, i oni su to zloupotrijebili koliko su mogli.
 

Rasterećivao hrvatsko ratište


Na konstataciju da ga je štampa u Srbiji spominjala 1992. godine u vezi sa diverzijama i eksplozijama na Crnogorskom primorju, Murat Šabanović se nije libio da da iscrpno objašnjenje:

- Mi jesmo dobili zadatak da na Crnogorskom primorju postavljamo eksplozivne naprave. Zadatak nam je dat u vođstvu SDA, s objašnjenjem da "rasteretimo hrvatsko ratište". Nama je rečeno da ćemo hrvatsku granicu braniti na Drini. "Ilustrovana Politika" je 20. aprila 1992. godine objavila tekst pod naslovom "Dvesta ratnika džihada". U tom tekstu je prilično tačno navedeno da postoji organizacija koja djeluje u istočnoj Bosni i čak su navedena imena pripadnika te organizacije. Dok se 15. avgusta 1991. godine mnogo ljudi odmaralo na plažama Herceg-Novog, u ulici Prve bokeljske brigade je oko trinaest časova odjeknula strahovita eksplozija. Bijela "lada" goraždanske registracije 30-141 se pretvorila u plamen u kojem su izgorjeli Ibro Dervišević i Medo Kulović. Kulović je vozio, a Dervišević se nalazio na zadnjem sjedištu pripremajući eksplozivnu napravu sa satnim mehanizmom. Dok ju je montirao, izgleda da je napravio neku grešku tako da mu je naprava eksplodirala u krilu. Crnogorska policija je tada obavila istragu i uhapsila Lidiju Tokić i Mirsadu Tvrtković. Njih dvije su došle u Herceg-Novi sa Derviševićem i Kulovićem, ali se u vrijeme eksplozije nisu nalazile u automobilu. Ja lično nikada nisam radio te stvari, a, eto, Kulović i Dervišević su tragično završili.

Na pitanje ko im je takve zadatke davao, Murat Šabanović je bez premišljanja odgovorio:

- Političko vođstvo SDA. Ne ljudi iz Patriotske lige, jer se liga bavila striktno vojnim stvarima. Višegrad je imao najjaču Patriotsku ligu u istočnoj Bosni. Dva mjeseca prije rata smo po naređenju iz Patriotske lige sve mostove na Drini minirali kako bi se sprečio prelazak jedinica Užičkog i Nikšićkog korpusa i njihove mobilizacije i oružja u BiH. Poslije toga su sa mojim bratom Avdijom Šabanovićem, koji je bio potprijedsednik SDA za Višegrad, došli Sulejman Vranj i rahmetli Meho Karišik Kemo i naredili su da mostove razminiramo, tako je rekao Izetbegović, jer BiH još nije međunarodno priznata država i da neće dobiti priznanje ukoliko rat počne prije nego što nam državu priznaju. Sve smo razminirali osim jednog tunela i brane.

Rušenje brane nije bio trik

- Priča o rušenju brne nije bila nikakav trik - nastavlja priču Šabanović. - Mogao sam je srušiti. Da se nastavilo u tom smjeru, srušio bih je, ali je iz Sarajeva stiglo naređenje da je ne rušim. Opet neka politička procjena da ćemo svijet okrenuti protiv nas. Povukao sam se na kraju, i stigao u Sarajevo devet dana kasnije. Primio me je Čengić i rekao mi doslovno: "Murate, ti si prvi general naše vojske!" Pošto sam tada vodio združene vogošćanske brigade, tih dana sam dobio zadatak u kancelariji Bakira Izetbegovića, sina Alijinog. Tu je bio i Kerim Lončarević. Rekli su mi da je neka žena, britanski špijun, došla da ubije Aliju.

Dali su mu adresu - Albanska 3 - da je privede i ubije ako imalo pruža otpor.

- Poveo sam pet ljudi sa sobom - opisuje taj događaj potanko Murat. - Kad sam došao, vrata nam je otvorila žena zavijena u crno. Čim sam joj rekao da imam zadatak da je privedem, ona me je pljunula. Ošamario sam je, a ona je počela "učiti". Video sam da je Muslimanka. Pitao sam je kako se zove. Rekla je: Melika Salihbegović. Sjetio sam se, čitao sam u novinama, da je ona suđena u procesu "muslimanskim intelektualcima" 1983. godine i da ne može biti britanski špijun. Sinulo mi je u glavi da su to neki njihovi obračuni i odlučio sam da je samo odvedem do zgrade Predsjedništva. Na ulazu mi se nekako otrgla iz ruku, ustrčala uz stepenice vičući "Alija, hoće da me ubiju..." Pustio sam je i otišao do Bakira, da pitam šta da radim, ali njega više nije bilo. Ispario. Kad je mogao on, mogu i ja. I tako sam otišao da me ne vide. Poslije sam razmišljao da je on to uradio Aliji iza leđa, a odabrao mene jer je znao da radim i da ne pitam mnogo. Plašio bih se to sada da pričam, da lažem, ali pošto ne lažem, neka me demantuje neko. Ja imam svjedoke koji su išli sa mnom po tu Meliku.

Ubiše Topića i - nikom ništa


- Posle su me u ljeto 1992. godine optužili da sam ja u Sarajevu ubio porodicu Ristović. Komandant Armije Sefer Halilović je poslao Dževada Topića Topu po mene da me privede. Rekao sam Topi da se neću predati, da ću se sa mojim ljudima braniti jer nisam ubio te Ristoviće. Ubio ih je MUP, da Srbe uplaši i da shvate kako su nesigurni u Sarajevu. Ja sa tim nisam imao veze. Ode Topić a ja poslije čujem da je Murat Šabanović, ubica Ristovića, u bjekstvu. To je značilo da može svak da me ubije, jer sam pod potjernicom. Zovnem Bakira i pitam šta to znači, a on meni: "Pusti to, nije važno." Kako nije važno, može da me ustrijeli ko hoće. Poslije, kad su uhapsili petoricu iz MUP-a koji su ubili Ristoviće, a jedan je bio Bakirov telohranitelj, trojicu su proglasili ludim, a dvojicu pustili da pobjegnu. I nikom ništa. Pokušali su da ja budem počinilac, da ne bih danas pričao o Ivi Andriću, brani, Meliki.

Murat sada javno priča kako je i sudar sa ukrajinskim transporterom bio pod čudnim okolnostima. Dvojica su poginula u automobilu, a on je čudom ostao živ. Lečen je u Sarajevu pa u Zagrebu, pa je vraćen u Sarajevo:

- Kada je karcinom počeo da mi uništava nogu, smilovali su se i prebacili me u Ameriku. Ugradili su mi metalni kuk, u ruku metalnu šipku, ostao sam tamo dvije godine. A familija mi je javljala da se ne vraćem jer sam na nekakvoj "crnoj listi". U izvještaju iz Amerike su napisali da mi se "tijelo brzo oporavlja, ali da psiha konstantno pati". Ostao sam sedamdesetpostotni invalid, dobio sam odštetu od Unprofora 36.000 maraka jer me je njihov transporter udario, što sam uložio u stan. Od obećanja ništa. Jedino imam penziju od 350 maraka i duboko sam razočaran jer sve što kažem o ovima iz SDA je malo i ništa u odnosu na ono šta su radili i šta rade.

Odmah posle istupa Murata Šabanovića Ejup Ganić, sadašnji predsednik Federacije BiH, podneo je ostavku na sve funkcije u Stranci demokratske akcije. Neki to objašnjavaju lošim rezultatima na poslednjim lokalnim izborima, a drugi su skloni da poveruju da je i Murat unekoliko doprineo svojim ofiranjem njegovog delovanja, ali i delovanja njemu bliskih.


Ozren MILANOVIĆ

http://www.politika.rs/ilustro/2156/3.htm
http://www.scribd.com/doc/21721558/Murat-Sabanovic-progovorio

 
Mondo četvrtak, 26. februar 2009. | Beta

Mondo

Bivši član Predsedništva BIH Ejup Ganić ocenio je da podizanje optužnice srpskog pravosuđa protiv njega smatra "smešnim" i dodao da su na spisku Srba "svi oni koji su branili BiH".

Ministarstvo unutrašnih poslova Srbije saopštilo je da je raspisalo poternicu za 19 lica osumnjičenih za ratni zločin u BiH, među kojima su i ratni članovi Predsedništva BiH Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, zbog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u maju 1992. godine.

Ganić je za sarajevski "Dnevni avaz" rekao da je 2. maja 1992. godine kidnapovan predsednik BiH Alija Izetbegović, kao i da su "svi koji su spašavali predsednika, koji je bio simbol države sada krivi što sve nije završilo onako kako je bilo planirano".

Prema njegovim rečima, "kad god se srpski političari optužuju za lopovluk, njihovi mediji lansiraju kontramere da bi se smanjio pritisak". :per:
 

Back
Top