Serdar Scepan Radojevic
Domaćin
- Poruka
- 3.617
Murat Šabanović progovorio :Ja sam oborio Ivu Andrića
Muslimanski terorista se pročuo pretnjom da će srušiti višegradsku branu. Danas, ostavljen i izdan, kako kaže, od nalogodavaca, javno priča o naručenim ubistvima i podmetanju eksploziva
Ko se seća Murata Šabanovića. Mnogo šta se izdešavalo za ovih osam godina tako da je taj Murat mnogima izbledeo iz sećanja. "Murate, pusti vodu", navijali su tada ostrašćeni bosanski Muslimani koji će tek kasnije postati Bošnjaci. A Murat se pretećim glasom 8. aprila 1992. godine javljao u etar, pretio generalu Kukanjcu da će višegradsku branu dići u vazduh. Tada još nije krenulo krvoproliće u Bosni, ali se bosanski "kazan" uveliko krčkao.
- Ako dignem u vazduh branu, razliće se akumulaciono jezero i svi mostovi na Drini će otići u p.... m....... - govorio je tada, zapravo urlao, ne hajući da će hiljade i hiljade ljudi stradati od tog potopa.
Tada zajapurenim islamskim nacionalistima on je poslužio kao dobar lik za idola koji se, rušeći nešto što je mukom građeno, bori za nekakve ciljeve. Naknadno se pokazalo da je iskorišćen i odbačen kao što se to uvek i dešava. Posle svega proživljenog sada je počeo da se oglašava, daje intervjue po bosanskoj štampi i otkriva male i velike tajne tadašnjih zavera.
- U Višegradu sam skinuo zelenu zastavu sa džamije i odneo je u Novi Pazar da se tamo vijori, na veliki predizborni skup SDA, jer sam tada bio u najužoj pratnji Alije Izetbegovića. U meni je proradio inat jer je u to vrijeme Vuk Drašković govorio da će onaj ko pronese turski barjak kroz Sandžak ostati i bez barjaka i bez ruke. Hodža me tužio što sam skinuo zastavu sa džamije. Poslije toga su se i popovi naljutili na mene što sam silom zaustavio njihovu povorku koja je krenula na otvaranje crkve i Knežini. Iz Srbije su išli preko Višegrada u autobusima. Pjevali su: "Od Topole pa do Ravne gore..." Porazbijao sam sa mojima tu bagru i vratio ih put Srbije - hvališe se sada Murat ulogom "prvoborca" za bošnjačku stvar.
Uradio bi sve što Alija zatraži
Da mu je neko 1990. godine rekao, priseća se Murat, da svog sina Bajazita da Aliji Izetbegoviću, kaže - uradio bito. Uradio bi sve što mu Alija zatraži, priznaje da je bio kao omađijan.
- Alija mi je izgledao kao jedini čovjek koji brine o interesima Bošnjaka, kao čovjek koji će nas zaštititi i pomoći da se organizujemo u slučaju rata. Šta se poslije desilo, ja ne znam, nemamo pola zemlje. Desila se izdaja. U Višegradu sam imao četiri radnje, danas nemam nijednu. Danas je moj rahmetli otac Šaban Šabanović pokršten. Pokršten je uz pomoć politike SDA.
Osvedočeni nacionalista Murat neke stvari danas ne može da shvati. Priznaje to. Sinu je u svoje vreme dao ime Bajazit jer je on bio Murat. Kao car Murat i sultan Bajazit.
- Meni su govorili, kada sam išao u opštinu da prijavim ime sina, da mi neće htjeti upisati to ime. Hoće, što neće, odvratio sam im. A to je bilo u Titovom vaktu. Ja sam shvatio da će ovo što se posle izdešavalo biti nastavak onog Kosovskog boja. I pripremao sam se. Kada sam nosio taj zeleni barjak i sprečio "četnike" da prođu kroz Višegrad do Knežine, pozvan sam u Sarajevo, u krizni štab SDA, u ulicu Danijela Ozme broj 4. U kancelariji su bili Ejup Ganić i Omer Behmen. Znao sam da se Ganić izjašnjavao kao Jugosloven, da je još odlazio u Beograd gde je imao kuću ili stan, šta li, da se udvarao svima na sve strane, a kasnije su mi objasnili da mi Muslimani treba da glasamo za Ganića da u bosansko predsjedništvo ne bi ušao Čerešnješ. Ajde, nek bude, mislio sam. Islamska zajednica je tada dodjeljivala lokale i poslovne prostore. Ganić i Behmen, koji je bio drugi čovjek u stranci odmah posle Alije, skrenuli su me u stranu i rekli mi da ću imati prednost na licitaciji za jednu oveću radnju na Baščaršiji ukoliko organizujem rušenje biste Ive Andrića u Višegradu. Bista se nalazila na mostu, zadužbini Mehmed-paše Sokolovića i zato je smetala.
Na pitanje kako je rušenje obavljeno, Murat priča do detalja precizno:
- Razlupao sam je macolom, a sve je snimio video-kamerom Fadil Hajdarević koji je kasetu predao u Sarajevo, u SDA. S tom kasetom su oni kasnije išli po arapskim zemljama da bi prikupljali novac i pokazivali je kako su Bošnjaci srušili spomenik "svom Salmanu Ruždiju".
Murat priznaje da je zadatak obavio sa zadovoljstvom.
- Mislio sam da pravim krupnu stvar. Ganić i Behmen me nisu nagovorili, već su mi naredili da to uradim. Rekli su mi kako je Andrić veliki neprijatelj bosanskih Muslimana. Sada shvatam da su oni veći neprijatelji ovog naroda od njega. Ako su Ganić, Bičakčić, Šaćirbegović Muslimani, onda ja nisam Musliman. Oni su meni obećali, ako do nečega dođe, da će me braniti, da ću imati advokata, ako dođe do sudskog spora zbog rušenja Ive Andrića. Međutim, kad se desilo šta se desilo, nije bilo ni njih, ni advokata. Saznao sam da me je sud Republike Srpske za to u odsustvu osudio na pet godina zatvora. Neko im je dao kopiju kasete kao neoboriv dokaz. Sada shvatam kako su me zloupotrijebili, jer sam im slijepo vjerovao. Nisam politički obrazovan, i oni su to zloupotrijebili koliko su mogli.
Muslimanski terorista se pročuo pretnjom da će srušiti višegradsku branu. Danas, ostavljen i izdan, kako kaže, od nalogodavaca, javno priča o naručenim ubistvima i podmetanju eksploziva
Ko se seća Murata Šabanovića. Mnogo šta se izdešavalo za ovih osam godina tako da je taj Murat mnogima izbledeo iz sećanja. "Murate, pusti vodu", navijali su tada ostrašćeni bosanski Muslimani koji će tek kasnije postati Bošnjaci. A Murat se pretećim glasom 8. aprila 1992. godine javljao u etar, pretio generalu Kukanjcu da će višegradsku branu dići u vazduh. Tada još nije krenulo krvoproliće u Bosni, ali se bosanski "kazan" uveliko krčkao.
- Ako dignem u vazduh branu, razliće se akumulaciono jezero i svi mostovi na Drini će otići u p.... m....... - govorio je tada, zapravo urlao, ne hajući da će hiljade i hiljade ljudi stradati od tog potopa.
Tada zajapurenim islamskim nacionalistima on je poslužio kao dobar lik za idola koji se, rušeći nešto što je mukom građeno, bori za nekakve ciljeve. Naknadno se pokazalo da je iskorišćen i odbačen kao što se to uvek i dešava. Posle svega proživljenog sada je počeo da se oglašava, daje intervjue po bosanskoj štampi i otkriva male i velike tajne tadašnjih zavera.
- U Višegradu sam skinuo zelenu zastavu sa džamije i odneo je u Novi Pazar da se tamo vijori, na veliki predizborni skup SDA, jer sam tada bio u najužoj pratnji Alije Izetbegovića. U meni je proradio inat jer je u to vrijeme Vuk Drašković govorio da će onaj ko pronese turski barjak kroz Sandžak ostati i bez barjaka i bez ruke. Hodža me tužio što sam skinuo zastavu sa džamije. Poslije toga su se i popovi naljutili na mene što sam silom zaustavio njihovu povorku koja je krenula na otvaranje crkve i Knežini. Iz Srbije su išli preko Višegrada u autobusima. Pjevali su: "Od Topole pa do Ravne gore..." Porazbijao sam sa mojima tu bagru i vratio ih put Srbije - hvališe se sada Murat ulogom "prvoborca" za bošnjačku stvar.
Uradio bi sve što Alija zatraži
Da mu je neko 1990. godine rekao, priseća se Murat, da svog sina Bajazita da Aliji Izetbegoviću, kaže - uradio bito. Uradio bi sve što mu Alija zatraži, priznaje da je bio kao omađijan.
- Alija mi je izgledao kao jedini čovjek koji brine o interesima Bošnjaka, kao čovjek koji će nas zaštititi i pomoći da se organizujemo u slučaju rata. Šta se poslije desilo, ja ne znam, nemamo pola zemlje. Desila se izdaja. U Višegradu sam imao četiri radnje, danas nemam nijednu. Danas je moj rahmetli otac Šaban Šabanović pokršten. Pokršten je uz pomoć politike SDA.
Osvedočeni nacionalista Murat neke stvari danas ne može da shvati. Priznaje to. Sinu je u svoje vreme dao ime Bajazit jer je on bio Murat. Kao car Murat i sultan Bajazit.
- Meni su govorili, kada sam išao u opštinu da prijavim ime sina, da mi neće htjeti upisati to ime. Hoće, što neće, odvratio sam im. A to je bilo u Titovom vaktu. Ja sam shvatio da će ovo što se posle izdešavalo biti nastavak onog Kosovskog boja. I pripremao sam se. Kada sam nosio taj zeleni barjak i sprečio "četnike" da prođu kroz Višegrad do Knežine, pozvan sam u Sarajevo, u krizni štab SDA, u ulicu Danijela Ozme broj 4. U kancelariji su bili Ejup Ganić i Omer Behmen. Znao sam da se Ganić izjašnjavao kao Jugosloven, da je još odlazio u Beograd gde je imao kuću ili stan, šta li, da se udvarao svima na sve strane, a kasnije su mi objasnili da mi Muslimani treba da glasamo za Ganića da u bosansko predsjedništvo ne bi ušao Čerešnješ. Ajde, nek bude, mislio sam. Islamska zajednica je tada dodjeljivala lokale i poslovne prostore. Ganić i Behmen, koji je bio drugi čovjek u stranci odmah posle Alije, skrenuli su me u stranu i rekli mi da ću imati prednost na licitaciji za jednu oveću radnju na Baščaršiji ukoliko organizujem rušenje biste Ive Andrića u Višegradu. Bista se nalazila na mostu, zadužbini Mehmed-paše Sokolovića i zato je smetala.
Na pitanje kako je rušenje obavljeno, Murat priča do detalja precizno:
- Razlupao sam je macolom, a sve je snimio video-kamerom Fadil Hajdarević koji je kasetu predao u Sarajevo, u SDA. S tom kasetom su oni kasnije išli po arapskim zemljama da bi prikupljali novac i pokazivali je kako su Bošnjaci srušili spomenik "svom Salmanu Ruždiju".
Murat priznaje da je zadatak obavio sa zadovoljstvom.
- Mislio sam da pravim krupnu stvar. Ganić i Behmen me nisu nagovorili, već su mi naredili da to uradim. Rekli su mi kako je Andrić veliki neprijatelj bosanskih Muslimana. Sada shvatam da su oni veći neprijatelji ovog naroda od njega. Ako su Ganić, Bičakčić, Šaćirbegović Muslimani, onda ja nisam Musliman. Oni su meni obećali, ako do nečega dođe, da će me braniti, da ću imati advokata, ako dođe do sudskog spora zbog rušenja Ive Andrića. Međutim, kad se desilo šta se desilo, nije bilo ni njih, ni advokata. Saznao sam da me je sud Republike Srpske za to u odsustvu osudio na pet godina zatvora. Neko im je dao kopiju kasete kao neoboriv dokaz. Sada shvatam kako su me zloupotrijebili, jer sam im slijepo vjerovao. Nisam politički obrazovan, i oni su to zloupotrijebili koliko su mogli.