ЛОГОРАШИ СРПСКЕ-ПО ПРАВДУ ПРЕКО ДРИНЕ

dragon x

Buduća legenda
Poruka
45.508
thumbnail.php


"Обимном документацијом о злочинима над Србима, коју ће Савез логораша Републике Српске сутра, предати Специјалном тужилаштву Србије, обухваћена су сва злодјела, почевши од Доборовљачке улице и "Тузланске колоне", преко Касарне "Виктор Бубањ" и осталих логора у Федерацији БиХ и мјеста гдје је страдао српски народ, рекао је предсједник овог савеза Бранислав Дукић."


"Документацијом је обухваћено око 7 100 лица бошњачке и хрватске националности који су починили злочин над Србима. Очекујемо да ће бити још лица, јер ћемо, на захтјев тужилаштва, сукцесивно достављати документацију пошто још неке случајеве истражујемо. Надамо се да ће на списку бити још лица за које се сумња да су починили злочин", рекао је Дукић за "Фокус".


Он је нагласио да је Савез логораша РС прекинуо сваку врсту комуникације и сарадње са Судом и Тужилаштвом БиХ.

"Нисмо задовољни радом ових институција, а и Дејтонским споразумом није предвиђено њихово постојање, него су и Суд и Тужилаштво формирани да би промијенили карактер рата и да би прогласили Србе највећим агресорима и злочинцима, а Бошњаке жртвама", рекао је Дукић.

"Он је истакао да Тужилаштво БиХ, ни готово шест година од када су стигли предмети из Хашког трибунала, није урадило ништа, иако је било и оних предмета под ознаком А, што значи да они који су починили злочин могу бити процесуирани, додајући да су својим радом Тужилаштво и Суд показали да у њима нема ни права ни правичности."


"Он је рекао да је Тужилаштво Србије показало да није корумпирано и политички оријентисано, као што су Суд и Тужилаштво БиХ."



http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=14771
 
Za zločine nad Srbima u Srebrenici još niko nije odgovarao


U Odjeljenju Tužilaštva BiH za ratne zločine nalazi se više predmeta u vezi sa stradanjem srpskog stanovništva u selima oko Srebrenice, rekao je juče Boris Grubešić, portparol Tužilaštva.

Grubešić je precizirao da je uglavnom riječ o predmetima koji tretiraju zločine nad Srbima u ovom kraju počinjene 1993. godine.

- Detalje u vezi s ovim predmetima ne možemo saopštiti javnosti - rekao je Grubešić.

Muslimanske snage iz Srebrenice na pravoslavni Božić 1993. godine upale su u selo Kravica, kod Bratunca, i ubile 49 mještana, među kojima je bilo žena, djece i staraca, te ranile 80 lica, a sedmorica muškaraca zarobljena su i nakon mučenja ubijena. Njima su potom odsječene glave i vučene za vozilima po ulicama Srebrenice, dok im tijela nikada nisu pronađena.

Tog Božića u Kravici je zapaljeno svih 688 srpskih kuća, kao i 27 društvenih objekata u selima i oko njih, a bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.

U Kravici će danas biti obilježena 17. godišnjica masakra nad Srbima u tom selu. Parastos će biti služen u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a potom će biti prislužene svijeće i položeno cvijeće na centralno spomen-obilježje nastradalim Srbima regiona Birač, potvrđeno je Srni u bratunačkoj Boračkoj organizaciji. Prema obavještajnim podacima Vojske Republike Srpske, napadom na Kravicu rukovodio je komandant muslimanskih snaga u Srebrenici, Naser Orić, koji je, prema nepotvrđenim informacijama, bio na mjestu zločina. Haški tribunal, te Tužilaštvo i Sud BiH nikoga nisu procesuirali za masakr u ovom selu, kao ni za mnoge druge zločine počinjene nad Srbima u Srednjem Podrinju.



http://www.fokus.ba/index.php?optio...-niko-nije-odgovarao&catid=19:puls&Itemid=154
 
Za zločine nad Srbima niko nije odgovarao
Autor: Glodur | Ponedjeljak, 7. Decembar 2009

Za ratne zločine počinjene nad Srbima na vozućkom ratištu još niko nije odgovarao iako postoji veliki broj materijalnih dokaza i živih svjedoka koji ih mogu potvrditi.

Kako saznajemo, jedan od razloga za opstrukciju zločina je i pokušaj da se sakriju sva zlodjela jedinice "Crni labudovi", koja je tokom ratnih sukoba u BiH imala poseban status u Armiji RBiH i direktnu vezu sa Alijom Izetbegovićem.

Primjer za prikrivanje zločina "Crnih labudova" je slučaj vojnika VRS Novice Samardžića, kojeg su ranjenog zarobili pripadnici te jedinice na vozućkom ratištu 6. juna 1994. godine, a čije mrtvo tijelo je razmijenjeno 4. avgusta iste godine.

Stoja Samardžić, majka pokojnog Novice, kaže da se kod sinovih saboraca koji su sa njim bili odvedeni u Kakanj, gdje se nalazila komanda "Crnih labudova", raspitivala o okolnostima pod kojima je on nastradao, ali sumnja da joj oni iz poštovanja nikad nisu ispričali cijelu priču.

Ipak, kaže da joj je zarobljenik Drago Marković iz Doboja, koji je u međuvremenu umro, pričao da je njen sin podlegao negdje oko 15. jula.

"On nije mogao podleći samo od rana, jer kako mi je Marković kazao rane koje je imao po leđima od gelera nisu mogle biti smrtonosne", priča Stoja i dodaje da se stanje njenog sina, po Markovićevom svjedočenju, drastično pogoršalo nakon što ga je jedan od čuvara natjerao da guta metke.

Međutim, ono što ovaj slučaj dodatno čini interesantnim su dokumenti 7. muslimanske brigade sa pečatima Armije RBiH i oznakama strogo povjerljivo, koji bi trebalo da skrenu pažnju sa pravih počinilaca zločina počinjenog nad Samardžićem.

Tako se u jednom takvom izvještaju do kojeg su došle "Nezavisne", koji potpisuje komandant Vojne policije Šerif Patković, navodi da je 20. oktobra 1995. godine "vojni policajac Halil Vrčić zbog nervne rastrojenosti u muzičkoj školi na smrt pretukao Novicu Samardžića, pripadnika lake prnjavorske brigade".

U drugom "izvještaju o zarobljavanju četnika", koji potpisuje komandant Vojne policije Halil Brzina, a koji na sebi takođe sadrži pečate Armije RBiH i strogo povjerljivo, pak kaže da je Novicu Samardžića u muzičkoj školi u Zenici ubio u samoodbrani Aman El Ruždi.

Karakteristično za oba ova izvještaja je da ubistvo Samardžića smještaju u 1995. godinu i muzičku školu u Zenici i pored toga što je poznato da je on ubijen u Kaknju i sahranjen u avgustu 1994. godine.



http://www.prnjavor.ch/prnjavor/za-zlocine-nad-srbima-niko-nije-odgovarao.html
 
Za zločine na Glođanskom brdu niko nije odgovarao
Datum: 06.11.2009 22:00
Autor: Slobodanka Savić

ZVORNIK - Parastosom i polaganjem vijenaca na Spomen-česmu u mjesnom groblju u Karakaju, te prisluživanjem svijeća na Glođanskom brdu kod Zvornika, u petak je obilježena sedamnaestogodišnjica stradanja 126 boraca Vojske Republike Srpske i civila.

Pripadnici Armije BiH su 6. novembra 1992. godine na Glođanskom brdu poubijali vojnike iz sastava Zvorničke i Šekovačke brigade Vojske RS, od kojih se još osam vodi kao nestali.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović rekao je da "nije samo u pitanju Glođansko brdo, već na stotine stratišta Srba, za koje još niko nije odgovarao".

- Iako je sačinjena Spomen-knjiga u kojoj je navedeno 38 srpskih porodica sa tri i više poginulih boraca, nijedan slučaj još nije procesuiran - rekao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, to dovoljno govori o radu Haškog tribunala, sa čijom su praskom nastavili i Tužilaštvo i Sud BiH.

Predsjednik opštinske Boračke organizacije Zvornik Dragan Milošević rekao je da su ovi zločini nad srpskim narodom pokazali da Republika Srpska mora da ima svoja tužilaštva i sudove, jer još niko nije odgovarao za zločine nad Srbima.

Navodeći da neće biti procesuiranja Bošnjaka koji su odgovorni za ratne zločine sve dok stranci postavljaju tužioce i daju im ogromne plate, Milošević je rekao da je dokaz za to i zločin na Glođanskom brdu, od kojeg je prošlo 17. godina.

Milošević je rekao da je većina od 126 stradalih na Glođanskom brdu bilo zarobljena.

- Imam informaciju da je DNK analizom utvrđeno da su dva ekshumirana tijela iz groblja Trnovac u Tuzli nestala na Glođanskom brdu, ali se ta istina još ne objavljuje - rekao je Milošević i dodao da se na tom pitanju stalno insistira, ali odgovora nema.

On je naveo da su ti ljudi zarobljeni živi na Glođanskom brdu i odvedeni u Tuzlu, gdje je izvršena egzekucija.



http://www.glassrpske.com/vijest/3/...-na-Glodjanskom-brdu-niko-nije-odgovarao.html
 
Od Srbije traze da zastiti Srbe?

Haha, nesrecnici. Nasli su u kojoj crkvi Bogu da se mole.

А шта теби није јасно? Србија је по Уставу ДРЖАВА СРПСКОГ НАРОДА И СВИХ ГРАЂАНА КОЈИ У ЊОЈ ЖИВЕ - значи и Уставом је обавезна да покреће овакве истраге као ДРЖАВА МАТИЦА...
 
Proslavljen zločin nad srpskim žrtvama
Datum: 25.03.2009 22:00
Autor: N. Simić, T. Kovačević

DERVENTA - U Derventi je juče obilježena 17. godišnjica od formiranja 103. brigade HVO "Derventski vitezovi", što su osudila udruženja ratnih zarobljenika i porodica nestalih iz Republike Srpske.

Udruženje ratnih zarobljenika iz Dervente najavilo je da će zatražiti da za ovaj događaj, kojem su prisustvovali i funkcioneri iz reda hrvatskog naroda, odgovaraju institucije i pojedinci koji su dali dozvolu za održavanje skupa.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je na obilježavanju godišnjice da pripadnici HVO i Hrvatska vojska "nigdje nisu činili zločine za vrijeme rata, pa ni u Posavini", već da su se "branili i nastojali da očuvaju svoja ognjišta".

- Dozvoliti proslavu brigade koja je u Derventi, ali i u drugim mjestima u Posavini počinila stravične zločine nad nedužnim srpskim civilima mogao je samo onaj ko u sebi nema nimalo morala i stida - kažu u ovom Udruženju.

Ratni zarobljenici iz Dervente istakli su da za zločine, koje su počinili pripadnici ove brigade nad srpskim stanovništvom, još niko nije odgovarao. U Udruženju napominju da su pripadnici "Derventskih vitezova" samo mjesec dana nakon što je formirana ova brigada izvršili masakr nad srpskim civilima u naselju Čardak, kada su na pravoslavni Vaskrs ubili 35 mještana, a 200 odveli u logore.



http://www.glassrpske.com/vijest/3/drustvo/19660/lat/Proslavljen-zlocin-nad-srpskim-zrtvama.html
 
U Sijekovcu pomen za stradale Srbe tokom rata u BiH
Танјуг - Уторак, 25. март 2008. 13:05

BANJA LUKA - U Sijekovcu kod Bosanskog Broda sutra će vladika zvorničko-tuzlanski služiti u spomen crkvi parastos za 70 srpskih civila , koji su ubijeni u napadu hrvatskih i muslimanskih snaga 1992. godine.

U ovom napadu učestvovale su i regularne snage Hrvatske, a parastos će služiti njegovo preosveštenstvo vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije.

Samo za jedan sat vremena u Sijekovcu je likvidirano 20 meštana, od kojih je najmlađi imao 17, a najstariji 72. godine.

Za ove zločine još niko nije odgovarao iako je dokumantacija dostavljena Haškom tribunalu, koji su je prosledili Sudu BiH za ispitivanje ratnih zločina počinjenih nad srpskim civilima na području te opštine, s posebnim akcentom na dešavanja u Sijekovcu.

Svirepa ubistva na području Sijekovca bili su prvi ratni zločini na području BiH, u kojima su učestvovale regularne vojne jedinice Hrvatske i muslimansko-hrvatskih formacija sa tog područja u BiH.



http://vesti.krstarica.com/?rubrika...757d686d85f3ef53e&dan=25&mesec=03&godina=2008
 
Ne traži se od Srbije da zaštiti Srbe, ovi su već mrtvi, nego da procesuira odgovorne za ratne zločine, dokumentacije ima i više nego dovoljno.

Taman posla, pa da se zamere nekome.

Bolje da donesu rezoluciju o Srebrenici. To je mnogo naprednije.

Ti bre brate nisi u toku uopste, nije valjda da ne znas stanje stvari?
 
Taman posla, pa da se zamere nekome.

Bolje da donesu rezoluciju o Srebrenici. To je mnogo naprednije.

Ti bre brate nisi u toku uopste, nije valjda da ne znas stanje stvari?

Нисам баш сигуран да ће то са Сребреницом моћи да им прође БАШ ОНАКО КАО СУ СТРАНЦИ-ЗЛОЧИНЦИ ЗАМИСЛИЛИ...
 
Камо среће да су странци замислили.

Službena tajna UN

coravebake.thumbnail.jpg

Službena tajna



„Večernje novosti“ su u tekstu „Izvinjenje brani i naše žrtve“ od 11.01.2010. prenele mišljenja nekih relevantih srpskih političara o tome zašto je potrebno da se donese rezolucija o Srebrenici.
Dragan Vidaković, 14.01.2010


+++

Sam naslov izvučen iz odgovora nekog od sagovornika ukazuje na jedan od razloga, a on je: „“da izvinjenje brani i naše žrtve“. Moguće je da neko i u ovo veruje, ali iako smo se jedini u regionu izvinjavali, nijedna srpska žrtva nikada nije odbranjena. Da je ta teza o izvinjenjima tačna do sada bi srpske žrtve imale mauzolej u Vašingtonu, koliko smo se izvinjavali. Doduše nije bilo drugačije ni kada se nismo izvinjavali što ukazuje na to da kako god se mi ponašali srpske žrtve jednostavno ne postoje, a to, u međunarodnom javnom mnjenju, sobzirom da se više niko nikome ne izvinjava ostvlja nesumnjivi utisak da su samo Srbi ubice a svi ostali nevine žrtve.


Takođe se pojavljuju mišljenja da je donošenje te rezolucije „naša obaveza prema Haškom tribunalu“ Sobzirom da je zadatak pomenutog suda da istraži i procesuira SVE zločine koji su se desili u ratovima koji su pratili razbijanje SFRJ, potpuno je nejasno zašto bi se taj krivični sud bavio parlamentarnim deklaracijama u situaciji kada treba da identifikuje svaku žrtvu i individualno kazni njenog dželata a ne bilo koji narod.
Zločine su počinile individue koje se ne mogu kriti iza naroda, jer krivica u tuđe ime ne postoji, što znači da i kazne moraju biti individualne a ne kolektivne. Niko nema pravo da od ljudi koji nemaju nikakve veze sa zločinom, bivših ljudi koji su i sami tragične žrtve surovog i krvavog razbijanja SFRJ, traži izvinjenje niti da nameće osećaj krivice a time i materijalne i druge konsekvence u budućnosti.


Žrtve su takođe ljudi sa imenom i prezimenom i, da bi ubice dobile zasluženu kaznu, njihova imena i okolnosti njihove smrti se moraju znati pojedinačno i konkretno, da bi svaka našla smirenje i da neko ne bi bio osuđen za nešto što nije počinio. Nije dobar pristup po kome je jedan narod pobio drugi narod, jer to nije tačno, jer na taj način zločinci ostaju nekažnjeni i time osokoljeni da opet ubijaju čim im se ukaže prilika, jer će neko drugi, samo zato što pripada istom narodu plaćati njihove nove cehove.


Generalnom rezolucijom osude nekog zločina može se, nažalost, iskazati i pijetet prema notornim ubicama. Apsolutno je tačno, na primer, da nijedna žrtva iz Kravice, Ratkovića… koja je nastradala u pogromima 1992. i 1993. nikoga nije ubila u Srebrenici 1995., ali je sasvim izvesno da je u Srebrenici tokom borbi ubijen i sahranjen u Potočarima i neki pripadnik snaga koje su ubijale Srbe u okolini Srebrenice.

Donošenjem rezolucije bez navođenja imena nevinih civilnih žrtava pijetet će se sigurno iskazati i takvima, a to bi bilo ponovno ubijanje jedanput već ubijenih srpskih žrtava


Začuđujuće je recimo i da tri meseca posle zločina u Srebrenici „Hitler“ ili „gori od Hitlera“, kako su Miloševića nazivali Klinton i Asnar nije bio uhapšen i suđen, već je kao uvaženi gost u prisustvu lidera sveta: Klintona, Blera, Širaka, Kola…potpisao Dejtonski sporazum, prisustvovao svečanim večerama i dizanju zdravica, slavili su ga kao „garanta mira na Balkanu“, bio je na najvišem nivou primljen u Parizu, zatim su se setili da je zločinac i sada posle 15 godina traže usvajanje rezolucije.

Da je još puno pitanja na koje se moraju dobiti odgovori ukazuje i ćutanje povodom jedne neverovatne izjave Prvoslava Davinića, a sudi mu se za štetu od 37 miliona dolara za zakup izraelskog satelita. Šta je međutim tih 37 miliona dolara prema dokazima kojima on raspolaže u vezi s Markalama, Srebrenicom i Račkom-događajima koji po katastrofalnosti posledica nemaju pandana u srpskoj istoriji.


Zbog Markala smo stavljeni u logor sankcija: najveći ikada oformljeni koncenracioni logor pod vedrim nebom. Zbog Srebrenice smo upisani u svetsku knjigu stida i srama, a zbog Račka smo bestijalno bombardovani, zasipani uranijumom, strahom, agensima, vraćeni vekovima unazad. I šta za ovu zemlju ima preče nego da Davinić obelodani svoja saznanja o tim događajima?



Prvoslav Davinić je u vreme kada je bio ministar odbrane SRJ izjavio da “zna pravu istinu o Markalama, Srebrenici i Račku, ali da ne sme da je objavi, jer ga na ćutanje obavezuje čuvanje službene tajne”, pošto je 90-ih bio direktor Centra za razoružanje UN. Karadžić je već zatražio od UN da Davinića oslobode čuvanja službene tajne i omoguće mu razgovor sa njegovim pravnim timom, što one naravno neće dozvoliti. Na sličan način istina će biti okovana i u američkim, engleskim, francuskim i nemačkim arhivama i biće dostupna tek kroz pedeset ili sto godina, ako svet pre toga ne pošalju dođavola, a do tada će važiti zvanična virtuelna CNN verzija u interpetaciji raznoraznih Džemsa Rubina i njihovih dragih spin doktorica nalik na Kristijan Amanpur.




Davinić, dakle, zbog penzije krije istinu, ali pošteno kaže da i žalosne UN kriju pravu istinu o ratu. Inače, napisao je, ili će tek napisati memoare, tako obećava. U njima će biti prava istina, koja je očigledno potpuno suprotna od važeće laži, jer da nije Davinić ne bi imao šta da krije. A krije dokaze koji su biti ili ne biti za ovaj narod, koji strada i dalje i koji možda neće ni postojati kada Davinićevi naslednici budu objavili istinu koja tada ničemu neće služiti.


U najboljem slučaju može se desiti da platimo ratnu štetu, da izvršimo katarzu i da se denacifikujemo, da sve priznamo, pa da nam potom, kad dođe vreme kažu: nije trebalo. Još se mogu NVO obrušiti na nas kao na patološke lažove.
Turci su pojedince nabijali na kolac, a danas su na kolac nabijeni svi građani Srbije koji nisu u službi laži i samo treba da se strpe do Davinićeve penzije i interesa onih koji su izazvali krvavo razbijanje SFRJ. A ne znamo još po kome to zakonu on ima pravo da prikriva najbitnije dokaze za ovaj narod i da se još u lice ruga podsmehom što plaćamo ogroman ceh goloj laži.


Čime pravosuđe ove države uopšte treba da se bavi, ako se ne bavi ovim zapanjujućim skrivanjem dokaza o saučesništvu u zločinu nad celim jednim narodom?


Dragan Vidaković
 
Službena tajna UN

coravebake.thumbnail.jpg

Službena tajna



„Večernje novosti“ su u tekstu „Izvinjenje brani i naše žrtve“ od 11.01.2010. prenele mišljenja nekih relevantih srpskih političara o tome zašto je potrebno da se donese rezolucija o Srebrenici.
Dragan Vidaković, 14.01.2010


+++

Sam naslov izvučen iz odgovora nekog od sagovornika ukazuje na jedan od razloga, a on je: „“da izvinjenje brani i naše žrtve“. Moguće je da neko i u ovo veruje, ali iako smo se jedini u regionu izvinjavali, nijedna srpska žrtva nikada nije odbranjena. Da je ta teza o izvinjenjima tačna do sada bi srpske žrtve imale mauzolej u Vašingtonu, koliko smo se izvinjavali. Doduše nije bilo drugačije ni kada se nismo izvinjavali što ukazuje na to da kako god se mi ponašali srpske žrtve jednostavno ne postoje, a to, u međunarodnom javnom mnjenju, sobzirom da se više niko nikome ne izvinjava ostvlja nesumnjivi utisak da su samo Srbi ubice a svi ostali nevine žrtve.


Takođe se pojavljuju mišljenja da je donošenje te rezolucije „naša obaveza prema Haškom tribunalu“ Sobzirom da je zadatak pomenutog suda da istraži i procesuira SVE zločine koji su se desili u ratovima koji su pratili razbijanje SFRJ, potpuno je nejasno zašto bi se taj krivični sud bavio parlamentarnim deklaracijama u situaciji kada treba da identifikuje svaku žrtvu i individualno kazni njenog dželata a ne bilo koji narod.
Zločine su počinile individue koje se ne mogu kriti iza naroda, jer krivica u tuđe ime ne postoji, što znači da i kazne moraju biti individualne a ne kolektivne. Niko nema pravo da od ljudi koji nemaju nikakve veze sa zločinom, bivših ljudi koji su i sami tragične žrtve surovog i krvavog razbijanja SFRJ, traži izvinjenje niti da nameće osećaj krivice a time i materijalne i druge konsekvence u budućnosti.


Žrtve su takođe ljudi sa imenom i prezimenom i, da bi ubice dobile zasluženu kaznu, njihova imena i okolnosti njihove smrti se moraju znati pojedinačno i konkretno, da bi svaka našla smirenje i da neko ne bi bio osuđen za nešto što nije počinio. Nije dobar pristup po kome je jedan narod pobio drugi narod, jer to nije tačno, jer na taj način zločinci ostaju nekažnjeni i time osokoljeni da opet ubijaju čim im se ukaže prilika, jer će neko drugi, samo zato što pripada istom narodu plaćati njihove nove cehove.


Generalnom rezolucijom osude nekog zločina može se, nažalost, iskazati i pijetet prema notornim ubicama. Apsolutno je tačno, na primer, da nijedna žrtva iz Kravice, Ratkovića… koja je nastradala u pogromima 1992. i 1993. nikoga nije ubila u Srebrenici 1995., ali je sasvim izvesno da je u Srebrenici tokom borbi ubijen i sahranjen u Potočarima i neki pripadnik snaga koje su ubijale Srbe u okolini Srebrenice.

Donošenjem rezolucije bez navođenja imena nevinih civilnih žrtava pijetet će se sigurno iskazati i takvima, a to bi bilo ponovno ubijanje jedanput već ubijenih srpskih žrtava


Začuđujuće je recimo i da tri meseca posle zločina u Srebrenici „Hitler“ ili „gori od Hitlera“, kako su Miloševića nazivali Klinton i Asnar nije bio uhapšen i suđen, već je kao uvaženi gost u prisustvu lidera sveta: Klintona, Blera, Širaka, Kola…potpisao Dejtonski sporazum, prisustvovao svečanim večerama i dizanju zdravica, slavili su ga kao „garanta mira na Balkanu“, bio je na najvišem nivou primljen u Parizu, zatim su se setili da je zločinac i sada posle 15 godina traže usvajanje rezolucije.

Da je još puno pitanja na koje se moraju dobiti odgovori ukazuje i ćutanje povodom jedne neverovatne izjave Prvoslava Davinića, a sudi mu se za štetu od 37 miliona dolara za zakup izraelskog satelita. Šta je međutim tih 37 miliona dolara prema dokazima kojima on raspolaže u vezi s Markalama, Srebrenicom i Račkom-događajima koji po katastrofalnosti posledica nemaju pandana u srpskoj istoriji.


Zbog Markala smo stavljeni u logor sankcija: najveći ikada oformljeni koncenracioni logor pod vedrim nebom. Zbog Srebrenice smo upisani u svetsku knjigu stida i srama, a zbog Račka smo bestijalno bombardovani, zasipani uranijumom, strahom, agensima, vraćeni vekovima unazad. I šta za ovu zemlju ima preče nego da Davinić obelodani svoja saznanja o tim događajima?



Prvoslav Davinić je u vreme kada je bio ministar odbrane SRJ izjavio da “zna pravu istinu o Markalama, Srebrenici i Račku, ali da ne sme da je objavi, jer ga na ćutanje obavezuje čuvanje službene tajne”, pošto je 90-ih bio direktor Centra za razoružanje UN. Karadžić je već zatražio od UN da Davinića oslobode čuvanja službene tajne i omoguće mu razgovor sa njegovim pravnim timom, što one naravno neće dozvoliti. Na sličan način istina će biti okovana i u američkim, engleskim, francuskim i nemačkim arhivama i biće dostupna tek kroz pedeset ili sto godina, ako svet pre toga ne pošalju dođavola, a do tada će važiti zvanična virtuelna CNN verzija u interpetaciji raznoraznih Džemsa Rubina i njihovih dragih spin doktorica nalik na Kristijan Amanpur.




Davinić, dakle, zbog penzije krije istinu, ali pošteno kaže da i žalosne UN kriju pravu istinu o ratu. Inače, napisao je, ili će tek napisati memoare, tako obećava. U njima će biti prava istina, koja je očigledno potpuno suprotna od važeće laži, jer da nije Davinić ne bi imao šta da krije. A krije dokaze koji su biti ili ne biti za ovaj narod, koji strada i dalje i koji možda neće ni postojati kada Davinićevi naslednici budu objavili istinu koja tada ničemu neće služiti.


U najboljem slučaju može se desiti da platimo ratnu štetu, da izvršimo katarzu i da se denacifikujemo, da sve priznamo, pa da nam potom, kad dođe vreme kažu: nije trebalo. Još se mogu NVO obrušiti na nas kao na patološke lažove.
Turci su pojedince nabijali na kolac, a danas su na kolac nabijeni svi građani Srbije koji nisu u službi laži i samo treba da se strpe do Davinićeve penzije i interesa onih koji su izazvali krvavo razbijanje SFRJ. A ne znamo još po kome to zakonu on ima pravo da prikriva najbitnije dokaze za ovaj narod i da se još u lice ruga podsmehom što plaćamo ogroman ceh goloj laži.


Čime pravosuđe ove države uopšte treba da se bavi, ako se ne bavi ovim zapanjujućim skrivanjem dokaza o saučesništvu u zločinu nad celim jednim narodom?


Dragan Vidaković

Usvajanje rezolucije o Srebrenici nije formalni uslov za evropske integracije Srbije, rekao je za B92 predsednik Socijaldemokratske unije Žarko Korać.

Prema njegovim rečima, zbog najave predsednika Srbije Borisa Tadića o usvajanju deklaracije prvi put se pojavila pukotina u njegovom odnosu s premijerom RS Miloradom Dodikom. Zamenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić, međutim, smatra da je bitno da Srbija i pored signala koji dolaze od međunarodnih institucija jasno definiše odnos prema genocidu u Srebrenici.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=01&dd=14&nav_category=64&nav_id=403976

Српски политичари сами нуде понижење свог народа западу.Да се докажу,лицемери.
 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=01&dd=14&nav_category=64&nav_id=403976

Српски политичари сами нуде понижење свог народа западу.Да се докажу,лицемери.

Знаш шта, брате, ако Жарко Кораћ и Бруно Векарић ТРЕБА ДА ОДРЕЂУЈУ ШТА ЋЕ СРБИЈА ДА УРАДИ А ШТА НЕЋЕ - е па онда нека иде све у три лепе, не треба ни да постојимо... треба све да се уништи ДА НИ С ОД СРБИЈЕ ВИШЕ НЕ ПОСТОЈИ... а прво да се растури та гамад која свакодневно провоцира и иритира народ...
 
Знаш шта, брате, ако Жарко Кораћ и Бруно Векарић ТРЕБА ДА ОДРЕЂУЈУ ШТА ЋЕ СРБИЈА ДА УРАДИ А ШТА НЕЋЕ - е па онда нека иде све у три лепе, не треба ни да постојимо... треба све да се уништи ДА НИ С ОД СРБИЈЕ ВИШЕ НЕ ПОСТОЈИ... а прво да се растури та гамад која свакодневно провоцира и иритира народ...

Краљ новац господари вашом интелигенцијом.
По њој, човек све себи може дозволити под условом да има много новчаница у џепу. Част је непозната вредност на берзи "интелигенције". Частан човек се сматра глупаком, а цени се само онај који лукавством уке да окрене догађаје у своју корист. Природно је да родољубље не иде уз таква осећања. Стога та лепа врлина сасвим недостаје вашој "интелигенцији". Оно што она у згодној прилици хоће да подметне као родољубље само је обична завист према другима. Многи припадници "интелигенције" би хладно жртвовали слободу, и опстанак своје земље, ако би то њима личио било од користи.
Као и сва неморална бића, и интелигенција се диви сили, чак и када се највише злоупотребљава. То ју је навело да се, после рата, скоро одмах помири са најгорим непријатељима своје земље, са Немцима. Са мо десет година после последњег топовског пуња, њих примају као повлашћене.

Арчибалд др. Рајс,давно је све рекао.
 
Spaljeni blizanci stari 18 meseci


Povodom 15 godina od stradanja Srba, stavljamo na raspolaganje
dokumentaciju o licima srpske nacionalnosti koja su ubijena u
masovnim pokoljima juna 1992. Pozivamo čitaoce da pomognu u
otkrivanju zločina i dopuni podataka koje saopštavamo i
kompletiranju dokumentacije Centra za istraživanje zločina nad
srpskim narodom

/*Pripremio: Milivoje Ivanišević*/
Za navedene zločine još niko nije odgovarao i nema kažnjenih ni
muslimana ni Hrvata. Treba i zločince i njihove vlasti podsetiti na ono
što su počinili našim sunarodnicima u BiH tokom proteklog rata. Mi
pokrećemo pitanje bar moralne odgovornosti, ako vlasti izbegavaju da
pokrenu zakonsku krivičnu odgovornost za navedene zločine.

Bravnice, relativno veliko, uglavnom srpsko selo (Srba 742, Hrvata 4,
muslimana 108, Jugoslovena 12) u opštini Jajce napadnuto je 1. juna
1992. Napad su izvršile veoma brojne oružane formacije Armije BiH
sastavljene od ljudi koji su regrutovani iz muslimanskih i hrvatskih
naselja sa područja ove i susednih opština.

Najvećim delom napad je usmeren prema zaseoku i lokalitetu Bukovica. U
odbrani sela ubijeno je više meštana, branilaca i civila srpske
nacionalnosti. Mnogi civili, posebno žene sa decom i starije osobe,
izbegli su iz Bravica u susedne opštine Šipovo i Mrkonjić Grad. Znatan
deo zgrada u selu je oštećen i razoren. Srpska imovina opljačkana.

Žrtve: 1) Slavko (Simo) Boroja, 1955; 2) Stanko (Savo) Budiša, 1971; 3)
Dragan (Božo) Vidović, 1964; 4) Miroslav (Niko) Grabež, 1958; 5)
Dragoslav (Stanko) Grabež, 1945; 6) Radivoj (Ostoja) Zekonjić, 1960; 7)
Nedo (Branko) Makitan, 1958; 8) Miloje (Petar) Milić, 1968; 9) Anđelko
(Mile) Milovac, 1954; 10) Mile (Stojan) Milovac, 1948; 11) Vojislav
(Nedeljko) Popržen, 1956; 12) Miroslav (Nikola) Smoljić, 1966; 13) Drago
(Stojan) Šarić, 1961; 14) Mile (Petar) Šarić, 1945; 15) Slobodan (Tomo)
Šarić, 1959; 16) Neđo (Dušan) Šatra, 1964.

Breza, urbani deo grada. Od početka ratnih sukoba u BiH do
uspostavljanja mira, odnosno sklapanja Dejtonskog sporazuma, Breza je
bila u posedu muslimanskih vlasti. Zbog toga mnoge činjenice o sudbini i
stradanju Srba u ovoj opštini, kao i u ostalim opštinama pod vlašću
muslimansko-hrvatske federacije, još su nedostupne stručnim službama
koje se bave ovim poslom, a time i javnosti.

To lokalne vlasti u Brezi godinama dosta efikasno prikrivaju, posebno na
užem gradskom području. Ipak, jedan od više zločina izvršenih nad Srbima
u Brezi nije ostao prikriven pred lokalnom javnošću. Nepoznatog datuma u
maju ili junu 1992. u naselju Branjevac ubijeni su i spaljeni u
vlastitoj kući majka i njena deca blizanci, skoro bebe od svega
osamnaest meseci. Njihov otac je u vreme zločina bio zatvoren, nemoćan i
prebijan u nekom od brojnih logora za Srbe. U to vreme u centru grada
uništen je i srpski pravoslavni hram Sveti Prokopije.

Žrtve: 1) Slađana Ađić, 1969. i njena deca blizanci 2) Snježana
(Radisav) Ađić, 1990. i 3) Siniša (Radisav) Ađić, 1990. Oparci, srpski
zaselak muslimanskog sela Brezovice, Opština Srebrenica, u kome
muslimani već duže vremena čine većinsko stanovništvo (Srba 64,
muslimana 462). Stanovnike ovog srpskog zaseoka napali su 1. juna 1992.
susedi iz samog sela Brezovice, kao i naoružani meštani iz okolnih
muslimanskih sela srebreničke i bratunačke opštine, borci Armije BiH.

U napadu je ubijeno šest starijih meštana srpske nacionalnosti koji nisu
mogli ili nisu hteli da blagovremeno napuste svoje domove. Sve srpska
imovina u selu je opljačkana, a 22 kuće spaljene i uništene. Imovinu i
stoku zaseoka Oparci raznele su i odnele u svoja domaćinstva muslimanske
porodice iz sela Brezovice: žene, deca i roditelji boraca koji su
učestvovali u napadu. Ostatak imovine, ono što se nije moglo odneti,
zgrade i ostali objekti, razoreni su i spaljeni.

Žrtve: 1) Dragić (Dragutina) Ilić, 1939; 2) Ratko (Momčila) Ilić, 1942;
3) Uglješa (Momčila) Ilić, 1939; 4) Živojin (Cvijetin) Petrović, 1917;
5) Milorad (Drago) Petrović, 1923. i 6) Dikosava (Drago) Petrović, 1932.
Neke od navedenih žrtava su ubijene na najsuroviji način.

Srpski Brod, gradsko naselje. Za vreme višemesečne hrvatsko-muslimanske
okupacije Srpskog Broda (ranije Bosanskog Broda) izvršen je veliki broj
ubistava pojedinih lica i bračnih parova srpske nacionalnosti. Prema
raspoloživoj dokumentaciji u samom gradu u toku trajanja okupacije su
ubijeni, mnogi pojedinci ili usamljeni bračni parovi bez dece,
isključivo srpske nacionalnosti.

Ubistva su organizovali i izvršili, po nečijem nalogu ili samovoljno,
pripadnici legalnih vojnih i policijskih vlasti Republike BiH. Jedan od
takvih zločina je svakako svirepo i podmuklo ubistvo porodice Mačinka
Branka, izvršeno 1. juna 1992. godine u njihovom stanu u ul. M. Tita br.
117.

Žrtve: 1) Mileva (Risto) Mačinko, 1926; 2) Branko (Marko) Mačinko, 1922.
i njihov sin 3) Slavko (Branko) Mačinko, 1957. Biljin, jedno od više
srpskih sela (Srba 112, ostalih 1) u Opštini Goražde, napale su 1. juna
1992. oružane formacije koje su sačinjavali muslimani, dobrovoljci,
pripadnici Patriotske lige i ostalih vojnih jedinica, iz ove i susednih
opština, svrstani u jedinice Armije BiH.

Prilikom napada ubijeno je više meštana srpske nacionalnosti, a izvestan
broj povređen, pohvatan i potom oteran u logore, gde se mnogima gubi
svaki trag. Veoma malo meštana uspelo je da se srećno izvuče iz Biljina
i spas nađe u okolnim srpskim mestima. Srpska imovina, predmeti
domaćinstva, aparati, alati, ali i stoka opljačkani su, a nepokretna
imovina: kuće, obori, staje i ostalo razorena i popaljena.

Žrtve: 1) Zorka Pljevaljčić, 1929; 2) Milenko (Rado) Pljevaljčić, 1929;
3) Novica (Marinko) Đoković, 1950; 4) Milko (Ostoja) Marić, 1947; 5)
Ranko (Radovan) Marić, 1958; 6) Uroš (Nikola) Đoković, 1966.



http://www.mail-archive.com/sorabia@yahoogroups.com/msg19897.html
 
thumbnail.php


"Обимном документацијом о злочинима над Србима, коју ће Савез логораша Републике Српске сутра, предати Специјалном тужилаштву Србије, обухваћена су сва злодјела, почевши од Доборовљачке улице и "Тузланске колоне", преко Касарне "Виктор Бубањ" и осталих логора у Федерацији БиХ и мјеста гдје је страдао српски народ, рекао је предсједник овог савеза Бранислав Дукић."


"Документацијом је обухваћено око 7 100 лица бошњачке и хрватске националности који су починили злочин над Србима. Очекујемо да ће бити још лица, јер ћемо, на захтјев тужилаштва, сукцесивно достављати документацију пошто још неке случајеве истражујемо. Надамо се да ће на списку бити још лица за које се сумња да су починили злочин", рекао је Дукић за "Фокус".


Он је нагласио да је Савез логораша РС прекинуо сваку врсту комуникације и сарадње са Судом и Тужилаштвом БиХ.

"Нисмо задовољни радом ових институција, а и Дејтонским споразумом није предвиђено њихово постојање, него су и Суд и Тужилаштво формирани да би промијенили карактер рата и да би прогласили Србе највећим агресорима и злочинцима, а Бошњаке жртвама", рекао је Дукић.

"Он је истакао да Тужилаштво БиХ, ни готово шест година од када су стигли предмети из Хашког трибунала, није урадило ништа, иако је било и оних предмета под ознаком А, што значи да они који су починили злочин могу бити процесуирани, додајући да су својим радом Тужилаштво и Суд показали да у њима нема ни права ни правичности."


"Он је рекао да је Тужилаштво Србије показало да није корумпирано и политички оријентисано, као што су Суд и Тужилаштво БиХ."



http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=14771

Мислим да ни у БГ неће бити ништа боље!
 
Bradina bez Srba Pavelićev amanet

Za samo tri dana u maju 1992. godine selo zbrisano sa lica zemlje. Od 616 srpskih glava, 54 odmah smaknuto, a ostali civili završili u logorima. Vlasti u Konjicu uporno odlažu povratak prognanih pravoslavaca

Džamija
Na srpskom ognjištu
Na zemlji Bogdana Kureša, ubijenog na kućnom pragu, izgrađena je džamija. Preživela Bogdanova deca odavno traže da se muslimanska bogomolja izmesti sa njihovog srušenog ognjišta i proces je u toku. Teško je, međutim, poverovati da će biti kakve vajde kad je pored džamije, nedugo po izgradnji, postavljena spomen-ploča na kojoj piše da je “25. maja 1992. godine Bradina oslobođena od četnika”!?


Pored grobova, Borislav Gligorević(64) pali sveće za 12 svojih najbližih. I danas, od tuge, jedva uspeva da progovori.


- Niko nije odgovarao, pred bilo kojim sudom u Republici Srpskoj i BiH – ogorčen je Borislav. - Bio sam zatvoren, sa sinom Milanom, u logor Čelebić.


http://www.revija92.rs/code/navigate.php?Id=78
 

Back
Top