Valjda i ja kao lezbejka imam neko pravo da kazem nesto na ovu temu jer necu da se izdvajam od ostalih.
Ja sam se zaljubila pre izvesnog vremena u devojku koju sam upoznala na jednom odmoru u Danskoj,gde me je poveo jedan od mojih prijatelja.Imao je tamo devojku,ok,posla sam i ja i upoznala sam najsladje i toliko pametno stvorenje.Secam se da smo jedne veceri lezale jedna pored druge u krevetu i obe imale zelju da sve ispricamo jedna drugoj,ali ja sam precutala da mi se svidja.Nekako su nas teme zblizile,ali je ona bila straight,a ja ipak nisam krila sta sam.Druzile smo se,sve je bilo ok,cak i posle tog upoznavanja smo se nalazile,postale drugarice,slale pesme jedna drugoj,sve je naizgled,spolja,bilo u redu.Osim onoga sto se pocelo razvijati kod mene.Htela sam je za sebe,ali sam videla da je bilo sta od svega toga nemoguce,i mogu reci,da bila sam u stanju da ukradem devojku najboljeg druga,jer drugarstvo nije nista u poredjenju sa emocijama koje dajes osobi koju volis!!!
Ali sam ipak ostala nema,cutala sam,prekinula sam kontakt sa oboje iako su mi znacili svako na svoj nacin.
Ja znam koliko god to sebicno zvucalo,prijateljstvo nije nista u poredjenju sa emocijama.NJOJ se moze dati sve,a prijatelju samo paznja i razumevanje.