Sreca,uzivanje u zivotu i ostale fraze

Bratislav90

Poznat
Banovan
Poruka
8.889
Ja mislim da sada trenutno na forumu sam procitao jedno 99 posto ljudi kojima su ove vrednosti glavne.Znaci bukvalno svi ih tako tumace. Kao okruzeni prijateljima, imaju zivot i tako to...
Jel vi stvarno verujete u to? Zivot je patnja- Rece Buda. Kako moze biti cilj zivota uzivanje u svakom trenutku, i gledanje da se iskoristi u full-u?
To uopste nema smisla. Ne mogu da razumem to. Lol sto znaci 99 posto ljudi ja ne razumem.
Svi mi tezimo boljem, ali kada svi teze samo tome, i to svi na ustrb drugih gde je tu smisao? to znaci da nije zivot nikakva sreca uzivanje u zivotu itd, vec pakao- krvava borba za vodjenje srecnog i ispunjenog zivota?! Prosto vidim potrebu nekih ljudi da pokazuju kako su njihovi zivoti srecni i ispunjeni, pokazuju da su pobedili u borbi. A onda jos kao licemerno pokusavaju da daju neke savete i tako to. Kaopokusavaju da pomognu. Kako neko ko se bori u paklu za svoje zadovoljstvo moze zaista nekome savetovati? Osim ako to ne radi iz cite podmuklosti?
To ima logike, ali masa tih ljudi zaista nemaju te kapacitete, nema teorije da oni mogu toliko razmiljati, znaci nesto drugo je po sredi. Ja ne razumem sta tacno...
Ne razumem kako su im akcije odvojene odo racionalnog razumevanja... Znaci njihov mozak je prilagodjenn njihovim zivotima i oni ga opravdavaju...?
To je fascinantno, ali nekako... nezz,mozda ima nesto vise.
 
Zivot je patnja- Rece Buda. Kako moze biti cilj zivota uzivanje u svakom trenutku, i gledanje da se iskoristi u full-u?
Pa da, niko nije rekao da je život samo plandovanje. U suštini život jeste patnja, ali ne u svakom trenutku. Ali one trenutke u kojima možemo biti srećni treba i da budemo.
Naša sreća u velikoj meri zavisi od ciljeva i standarda koje sebi postavljamo.
Bogat je onaj kome najmanje treba.
Najbogatiji je onaj čovjek čija su zadovoljstva najjeftinija. z;)

E sad ono na uštrb drugih, ima toga ali je diskutabilno.
U ekonomiji društveni proizvod se deli na privredne učesnike. Svi dobiju nešto ali je pitanje koliko. Neko i izgubi, ali statistički, materijalna dobra rastu i moraju biti raspoređena do do nekog minimuma pravičnosti jer ako se ne ispoštuje taj minimum privreda ulazi u recesiju i oni koji su puno imali tada puno gube.

Neće da valja da opširnije pišem.
 
U zivotu i ne postoji prava borba za srecom i zadovoljstvom. Sve je to prekriveno maskom prouzrokovanom potrosackim nacinom zivota.

Svako ce se sloziti da je sreca individualno razlicita, ali opet generalno u nama postoji taj osecaj blazenstva, gde mogu reci da je sa sigurnoscu isti, koji nazalost u ovom zivotu nikada nece doziveti potpunost.

Zato i ta borba za srecom je suluda, individualna i pogresna. Svako juri za svojom jednacinom srece, konstanto je menjajuci, upotpunjujici, ali na kraju ce shvatiti da je pogresna i da su cinioci bili nestvarni ili iluzije. Ukratko, receno, nema recepta za srecu u fizickog postojanja. Sve su to trenutna zadovoljstva.

Zivot je put, nekima manje trnovit, nekima vise. Prvenstveno zivot je lekcija i cilj je ucenje. Ostalo je sve usputno, ali ne i svrha.
 
Svako od nas vapi za višim stadijumima sreće. Medjutim, u datom trenutku svako od nas shvata i smatra da je sreća baš u onom pravcu gde se usmerio i da se do nje dolazi na način kako on trenutno smatra da je ispravno.
Većina nas smatra (ili bar dok smo mladji) da je sreća u što manjem radu i što manjim obavezama a u što većem čulnom užitku, što više materijalnog dobra...
Sa vremenom otkrivamo da baš i nije tako već da je to u punijoj ravnoteži obaveza i odmora, u ravnotežnom davanju od sebe i uzimanju...
Ali, dok ne dodjemo do ispravnijih shvatanja i odnosa sa životom često zaglavimo sa svojim pogrešnim pristupima...tada plaćamo svoje zablude i to onda kada najmanje želimo. Ali, to je najbolje i najefikasnija metoda da učimo život i izrastamo u visoko svesno i visoko-odgovorno biće.
Rekao bih da nije mnogo važno gde se nalaze drugi i koliko pogrešno vide život već gde smo mi i koliko ga ispravno vodimo.
 
Ja mislim da sada trenutno na forumu sam procitao jedno 99 posto ljudi kojima su ove vrednosti glavne.Znaci bukvalno svi ih tako tumace. Kao okruzeni prijateljima, imaju zivot i tako to...
Jel vi stvarno verujete u to? Zivot je patnja- Rece Buda. Kako moze biti cilj zivota uzivanje u svakom trenutku, i gledanje da se iskoristi u full-u?

...ma da, zivot je patnja, ljudi su zli, najbolje bi bilo da se nismo ni rodili...lepo je sto si nam otvorio oci i to podelio sa nama :)
 
Oko raja u mislima kruže staze;
Put do tamo ja ne vidim.
Da'l se krije,
il ga nikad bilo nije?

Moja senka još korača,
od razuma želja jača.
Mislim tamo, negde dalje,
iza brda, nešto bolje,
možda grešim, treba volje.
Sve van puta čovek sam je.

Gledam prizor iza škole,
na drveću đaci vise,
rodilo je zrelo nije,
na drveću ostariše.

Šta da kažem svojoj deci?
Kuda ovi puti vode,
do kog sprata?
Dal' do žrtve il dželata, neka bira.

Ko su oni?
Šta će biti?
Nikad bajki ljudi siti,
il razumom izmučeni,
na raskršću besmislenom putevi su utrveni.

Niko ne zna zašto njima;
pohabanim, prašnjavima.
Oko puta sve zeleni.

Da'l da kažem svojoj deci:
- svoju stazu ti prokrči;
Ali ne smem,
neizvesnost tamo vreba.
Ja sam iš'o ovim putem,
idi i ti - tako treba.

Oko raja u mislima kruže staze;
Put do tamo ja ne vidim.
Da'l se krije,
il ga nikad bilo nije?

(Muzjak)
 
Ja mislim da sada trenutno na forumu sam procitao jedno 99 posto ljudi kojima su ove vrednosti glavne.Znaci bukvalno svi ih tako tumace. Kao okruzeni prijateljima, imaju zivot i tako to...
Jel vi stvarno verujete u to? Zivot je patnja- Rece Buda. Kako moze biti cilj zivota uzivanje u svakom trenutku, i gledanje da se iskoristi u full-u?
To uopste nema smisla. Ne mogu da razumem to. Lol sto znaci 99 posto ljudi ja ne razumem.
Svi mi tezimo boljem, ali kada svi teze samo tome, i to svi na ustrb drugih gde je tu smisao? to znaci da nije zivot nikakva sreca uzivanje u zivotu itd, vec pakao- krvava borba za vodjenje srecnog i ispunjenog zivota?! Prosto vidim potrebu nekih ljudi da pokazuju kako su njihovi zivoti srecni i ispunjeni, pokazuju da su pobedili u borbi. A onda jos kao licemerno pokusavaju da daju neke savete i tako to. Kaopokusavaju da pomognu. Kako neko ko se bori u paklu za svoje zadovoljstvo moze zaista nekome savetovati? Osim ako to ne radi iz cite podmuklosti?
To ima logike, ali masa tih ljudi zaista nemaju te kapacitete, nema teorije da oni mogu toliko razmiljati, znaci nesto drugo je po sredi. Ja ne razumem sta tacno...
Ne razumem kako su im akcije odvojene odo racionalnog razumevanja... Znaci njihov mozak je prilagodjenn njihovim zivotima i oni ga opravdavaju...?
To je fascinantno, ali nekako... nezz,mozda ima nesto vise.

Reći ću ti svoj stav jer ne znam i ne mogu govoriti u ime onih 99%.
Stvar je samo u načinu posmatranja svog života i sebe samih.

Svi ovo sto si naveo dešava se svakom. Nravno da nije sve bajno i lepo.
Patimo..boli nas..gubimo..propadamo.. razočaravamo se..ostajemo bez posla, doma...bez dragih nam ljubi...

Ali i...
..radujemo druge-raduju nas...volimo-voljeni smo...napredujemo...uspešni smo ..gledamo u budućnost- zivimo u sadašnjosti...volimo sebe.

Naš je izbor da li ćemo izabrati pesimistični ili optimistični pogled na život i nas same.
 

Back
Top