Depresija

Gost
Znate li sta je depresija, pravite li razliku izmedju obicne tuge i depresije?
Danas svaka deseta osoba ima 'sanse' da oboli od depresije, ona napada bez razlike na godine, inteligenciju, socijalni status, materijalni polozaj...
Depresivna osoba unistava svoj zivot, kao i zivote svojih bliznjih. Na zalost, borba protiv depresije je dugotrajan proces, traje mesecima, a ponekada i godinama. U lecenju depresije se uvek ukljucuje strucna pomoc, pomoc i razumevanje bliznjih je od kljucnog znacaja.
Kako povratiti samopouzdanje i volju za zivotom depresivnoj osobi, imate li neka iskustva?
 
Zalost i depresija su emocije koje su najcesce vezane za tugovanje. Mnogi ljudi naizmenicno upotrebljavaju te tri reci kao da su sinonimi, a one su daleko od toga. Zalost je osecanje, emocija, ali retko kad permanentna.
Tuga je kompleks nekoliko razlicitih emocija..jedna od njih je zalost, dok su druge ljutnja, osecanje krivice i strah.
Depresija je direktna posledica nase nevoljnosti da prihvatimo zalost ili druge emocije tuge....u pokusaju da izbegnemo bol zatvaramo vrata nasim osecanjima. treba prihvatiti svoja osecanja, a ne potiskivati ih ili se u njima zaglibljivati...shvatiti da smo u stanju da vladamo svojim zivotom..vazna je spremnost da se krene u akciju...
depresija moze biti raznih intenziteta. Vecina nas s vremena na vreme oseti depresiju. ..to se ne moze izbeci, kao sto se ne moze izbeci zalost kad umre neko koga smo voleli :( moze se ziveti sa zaloscu...normalna emocija koja pokazuje da covek razume svoje potrebe i da je svestan stvarnosti. D. moze biti varljiva pojava..razliciti ljudi je dozivljavaju na razlicite nacine..ali ona skoro uvek dovodi do gubitka energije i motivacije. Depresivna osoba gotovo da nema ambicija. kod nekih sexualna energija( :? whatever)potpuno nestaje :(
Osecanja nisu znak slabosti i striktno kontrolisanje osecanja nije znak snage. Kada shvatimo da da mi sami kreiramo svoje emocije svojim mislima, stavovima i verovanjima postajemo.. stvarno mocni :P :) nasa osecanja odredjuju nase akcije. misli..osecanje..akcija.
Jedan od nacina na koji mnogi pribegavaju da bi se oslobodili od depresije su lekovi..antidepresivi..mada mislim da tako nesto kad tad vise steti nego koristi..well..valjda je bolje boriti se..menjanjem nacina misljenja. ..prihvatiti bolna osecanja..jer ukoliko se vise odupiremo, utoliko ce bol biti jaci.
bas sam smor :( :P
btw. nemam iskustva..kad dobijem volju za zivotom, javicu :P ..salim se..
 
ниси само си научила реч перманентно. иначе је ок. студираш то је л, псих. али сви ми некад користимо те речи али је то лоше лјуди
па гледај своја посла а он нек се занима нечим. ако има посла неће бити депресиван. лекови су без везе и моје је мишлјенје. немам појма ако ти ниси депресивна то је ок
 
Devilishgirl:
Depresija je direktna posledica nase nevoljnosti da prihvatimo zalost ili druge emocije tuge....u pokusaju da izbegnemo bol zatvaramo vrata nasim osecanjima. treba prihvatiti svoja osecanja, a ne potiskivati ih ili se u njima zaglibljivati...

Nevoljnosti ili nesposobnosti? Rekla bih samo da depresivna osoba itekako oseca (mozda ne pokazuje), ali oseca samo zalost i beznadje, i te su emocije do neslucenih granica pojacane. Nevoljna da izadje iz toga - ne! Depresivac pati, itekako zeli da izadje iz toga, samo je nesposoban da se izvuce iz toga.

jagodica:
па гледај своја посла а он нек се занима нечим.

Ovo ne vise nego uprosceno gledanje na problem, i drago mi je sto ga ne poznajes, i nadam se da ga nikada neces upoznati.
 
Depresija je uzasno podmukla bolest,i ume da bukvalno obori osobu koja je donedavno bila jaka i sposobna za zivot,a da to ona ni ne primeti.Ne mora uopshte da se bude tuzan,vec samo apatichan.Pre bih rekla da depresija uopshte nije jaka tuga,vec opshta bezvoljnost.A shto se tiche lekova,naravno da treba da se uzimaju.Taj stav "ma,ja mogu sve sam" je ustvari i najpogubniji.Proshla sam kroz chitavu prichu pre godinu dana,tako da i sama znam da to uopshte nije naivna situacija.Takodje,moze pomoci kod odredjenih vrsta depresije i kiselo:pola chashe limuna ujutru pre doruchka,ali s se to radi tek kad se prekinu piti lekovi.
 
U kako si u pravu, i to moze zaista da zna samo osoba koja je prosla kroz to...
Depresija nije kao migrena da je odmah primetimo i da pocnemo da se borimo protiv nje. Cesto je ni oboleli a ni neposredna okolina ne primeti. Nadovezala bih se na apatiju, ona nastaje tek kasnije, kada se vec duboko zagazi u depresiju a dolazi posle osecanja tuge, razocarenja, samoomalovazavanja, beznadja...
Samo da kazem jos nesto o jednoj opste prihvacenoj zabludi - nije tacno da apaticna osoba ni o cemu ne razmislja, naprotiv, njen mozak radi 300 km na sat, do te mere da dolazi do hronicne nesanice, umora... iz takvog stanja je skoro nemoguce izvuci se bez lekova, bez antidepresiva... i bez izuzetno jake podrske bliznjih...
 
mishica:
Samo da kazem jos nesto o jednoj opste prihvacenoj zabludi - nije tacno da apaticna osoba ni o cemu ne razmislja, naprotiv, njen mozak radi 300 km na sat, do te mere da dolazi do hronicne nesanice, umora... iz takvog stanja je skoro nemoguce izvuci se bez lekova, bez antidepresiva... i bez izuzetno jake podrske bliznjih...
Da,to se slazem,mislim da se ta bezvoljnost vishe ogleda na fizichkom planu;nekad su udovi toliko teshki da se jedva pomeraju,a u glavi haos koji se ne moze izreci,pa gushi...Mada,chesto podrshka bliznjih itekako izostaje,svi razmishljaju u fazonu "ma,nije tebi nishta,shta se folirash",kad ono medjutim :)
 
Mada,chesto podrshka bliznjih itekako izostaje,svi razmishljaju u fazonu "ma,nije tebi nishta,shta se folirash",kad ono medjutim :)[/quote]


Da! Cesto podrska bliznjih izostaje jer ne prepoznaju depresiju, i ono sto oni mogu u takvoj situaciji da urade je da povrede jos vise, da direktno napadnu na ionako poljuljano samopouzdanje, da nehotice gurnu osobu jos dublje. Umesto da je podrze, neznajuci to, bacaju depresivcu klipove pod noge. Zato mislim da je vrlo vazno uputiti bliznje u problem, naterati ih na neki nacin da razumeju, gurnuti im neku knjizicu ili brosuru u ruke da budu upoznati s tim sta mogu a sta ne mogu reci depresivnoj osobi, sta da ocekuju od nje a sta nikako da ne traze. Medjutim... depresivna osoba NEMA SNAGE to da zahteva od njih!!!

Jagodice, a sto ne bi bili OK ljudi ako su bili ranije ok? Ali nije cool lik samo zato sto je depresivac...
 
pa sad,ne znam koliko je zaista pametno da ja iznosim svoju licnu situaciju ovde,ali kao umetnik,kao pisac koji je pisao o svojim cudnim iskustvima,usudicu se sa dozom straha da kazem da sam depresivac vec godinama.Ne znam,ili mozda vise nisam u stanju da vezujem depresiju za neko drugo osecanje,kao sto je tuga ili zalost,mada ipak nekako mi se muva po glavi da uzrok mog sadasnjeg stanja jeste ta burna proslost kroz koju sam svojevoljno prosao.
Mislim,evo cudno se osecam sada,skoro je podne,danas ne mogu da pisem,ne zelim,ali da se vratim konkretno na temu.
Kod mene vlada konstantno jedan isti osecaj koji nikako ne mogu da definisem.To je kao neka ravna linije i ne mogu da vidim da li je u pitanju nervoza, sreca,ravnodusnost,tuga.Ja sam sve to samo stavio pod imenom "ravna linija osecanja." Retki trenutci promene raspolozenje su uvek dobrodosli,ali oni su kratkog inteziteta,tako da sreca,tuga,zalost,sve,bas sve traje samo par minuta da bi se opet vratio na ravnu liniju i nastavio sa zivotom.Pomenuo sam da sam pisac,i zaista vecina mog vremena prodje u neradu,u prostom cekanju da prodje vreme,a kada radim,kada osecam,sve mi se to cini kao da sve sto bacam na papir dolazi iz nekog secanja,iz neke price koju mi je neko drugi ispricao.Zato su moja dela okarakterisana svuda upravo kao strasno racionalna i jezovito hladna.
Sto se tice medicinske pomoci i lekova,ne verujem u to,jer su upravo odredjeni psiholozi uspeli da tim istim lekovima kod mene samo pojacaju tokom dugih godina lecenja upravo ovo stanje.
Hmm,cudno mi je dok ovo pisem,zaista cudno i nemojte mi zameriti sto samo redjam stvari u ovom postu.
Ali svetla tacka postoji,koliko ja umem da je primetim,a to je moj brak,moja supruga koja je da li je to cudo ili neka moja skrivena volja,ona cini da se osecam pored nje drugacije i lepse,ali opet osecam da to nije TA sreca koja meni treba ili TO osecanje koje sam imao onda kada sam imao svoju fatalnu vezu za koju sumnjam da je odredjeni uzrok mozda mog potonuca emocija.Sada se pitam da li jos uvek volim tu fatalnu.Ne znam.Ne znam vise ni kako se osecam sada kada se setim da je moj najbolji i poslednji prijatelj izvrsio samoubistvo pred mojim ocima.
Sva iskustva koja sam pokupio u zivotu,a na zalost sa svoje 26 godine prosao sam mnogo vise svojevoljno negativnih stvari nego vecina ljudi mog godista.
Ali nekako se zivi...uziva se u odredjenom mracnjastvu negativnih emocija kroz muziku,kroz teske casove usamljenosti,,,,,,,,,,,ne znam sta da kazem jos.Mozda i nisam bio sasvim jasan u svom izlaganju, mozda nisam pronasao onaj lek koji bi me totalno izvukao na povrsinu.Ja samo znam da ono sto osecam jeste stanje konstantne nepromenljivosti sa trenutnim izletima u vidljivu nervozu ili nekakvo imaginarno dobro raspolozenje.
U svakom slucaju voleo bih da mi pisu ljudi koji zele da razgovaraju o ovoj temi sa mnom,u slucaju ako nisam bio jasan ili ako neko ima nesto da mi kaze,savet,sta god,prica.Ja licno ne vidim lek,svaka pomoc je dobrodosla.
ekkerot@yahoo.no
 
mishica:
Jagodice, a sto ne bi bili OK ljudi ako su bili ranije ok? Ali nije cool lik samo zato sto je depresivac...

pa sto ga ne dash onda...nego kao nadam se da ga nikad neces upoznati ko da je ...
ali daj neshto detaljnije ako oces da ti neko nesto kaze, ne ja, ali neko od osecajnih kolega shto se razume u depresiju
 
jagodica ::

па гледај своја посла а он нек се занима нечим.


Ovo ne vise nego uprosceno gledanje na problem, i drago mi je sto ga ne poznajes, i nadam se da ga nikada neces upoznati.

Nadam se a nikada neces upoznati PROBLEM depresije...
 
Lecila sam se od depresije oko 2 godine. Ne razumem zasto se interesujes za to, ali pokusacu da objasnim moju situaciju.
Onako laicki receno, nikada nisam bila srecna, ali nisam bila ni nesrecna. Ujutru mi je trebala sva snaga ovog sveta samo da podignem telo iz kreveta. Jako dugo to niko nije primecivao od mojih, dok nisam presla u manicnu fazu (koja se, hvala Bogu, manifestovala samo taj put). Tada su me odveli na lecenje. Imala sam obavezne seanse i terapiju Vivalan i Auromid. Proces lecenja je bio dug, bolan i ruzan, ali posle godinu i nesto, postalo je bolje. Lekar me je polako ''skidao'' sa lekova i sada, pa ponekad sam stvarno srecna
 
Hmmm, zasto se interesujem za to?
Pogledaj i sama kako malo ljudi zna o depresiji, koliko ima zabluda o njoj, kako se malo prica o njoj... a ima tako mnogo depresivnoh ljudi. Mnogi gledaju na to kao na mentalnu zaostalost, stide se da pricaju o tome, stide se da priznaju da su bili u tome ili da imaju u porodici nekog.
O atrofiji mishica se prica, o dijabetesu, o karcinomu se prica, jer bozemoj to se moze desiti svima... ali depresija - neeee, "to nas ne dodiruje, to se nas ne tice, to se desava samo 'mentolima'". Na zalost to je misljenje vecine, razumece anginu pektoris, ali nece razumeti depresiju. Ali zamislite, depresija je mnogo cesca bolest od angine pektoris!
 
mishica:
Hmmm, zasto se interesujem za to?
Pogledaj i sama kako malo ljudi zna o depresiji, koliko ima zabluda o njoj, kako se malo prica o njoj... a ima tako mnogo depresivnoh ljudi. Mnogi gledaju na to kao na mentalnu zaostalost, stide se da pricaju o tome, stide se da priznaju da su bili u tome ili da imaju u porodici nekog.
O atrofiji mishica se prica, o dijabetesu, o karcinomu se prica, jer bozemoj to se moze desiti svima... ali depresija - neeee, "to nas ne dodiruje, to se nas ne tice, to se desava samo 'mentolima'". Na zalost to je misljenje vecine, razumece anginu pektoris, ali nece razumeti depresiju. Ali zamislite, depresija je mnogo cesca bolest od angine pektoris!
Ne znam,ljudi su se malo modernizovali po pitanju mentalnih bolesti,shto se toga tiche,priblizavamo se zapadu,ali je pitanje da li je to priblizavanje zapadu i doprinelo porastu broja obolelih od dushevnih bolesti kod nas :?
 

Back
Top