S
Savest
Gost
Neću se osvrtati na problem abiogeneze t.j nastanka života iz nežive materije, već na nešto opipljivo.
Da li teorija evolucije kičmenjaka posreduje ideju da su iz riba postepeno nastali vodozemci, iz vodozemaca gmazovi, a iz gmazova nekako ptice i sisavci. Da bi na koncu iz odredjene vrste sisavaca evoluirao čovjek?
Ako da, onda je pred teorijom evolucije veliki izazov da pronadje čitav niz prelaznih oblika, no i cijeli niz razumnih teorija koje će ponore premostiti.
Izmedju svake od ovih karika su dakle "ponori".
Riba-vodozemac:
Premda izleda kao da su se ribe pojavile "niotkuda" pozabavimo se kičmenjacima.
Kičme ribe i vodozemca veoma su različite. Osim toga, vodozemac je formirao karličnu šupljinu. Postoje li fosili koji taj prelaz pokazuju? Peraje su se postepeno trebali pretvoriti u udove sastavljeni iz zglobova i sa svim onim što jedan zglob mora imati, uz preinake na mišićima i živcima. I lubanje su drastično različite, dok su se škrge morale pretvoriti u pluća. Uz to, vodozemcima je predstojao zadatak formiranja još jedne srčane komore. Koža je drugačija i ima potpuno drugu ulogu. Ribe općenito slušaju preko tijela dok vodozemci imaju bubne opne. Oči su dobile očne kapke i još mnogo razlika koje vodozemca čini znatno različitog od ribe.
Riba dvodihalica i resoperka će vjerojatno pasti na konkursu za dokazivaje evolucije riba u vodozemce
Vodozemac-gmaz
Gmaz je morao doći na ideju formiranja jaja sa ljuskom, umjesto da ih kao vodozemac i riba raspršuje u raznim oblicima po vodi. Razvoju zametka treba vodeni medij, a jaja treba položiti na kopnu. Rješenje: vodeni medij u ljusci. Ali takvo položeno jaje mora biti oplođeno. Rješenje: oploditi ga prije stvaranja ljuske. Čime, kako? Rješenje: izrast će novi organi za parenje, naučit će se novi instikti i tehnike snubljenja (udvaranja). No, i jaje je komplicirano. U njemu zametak čak i "piški". Embrioni ribe i vodozemca izlučuju u okolinu topivu ureu. Izgleda da su to probali nastaviti i embrioni gmazova. A onda je valjda "konzilij gmazova" našao uzrok stalne smrti embria. Urea otopljena u mediju jajeta ubija kao od šale. Trebalo je iznaći kemijski proces koji će ureu pretvoriti u netopivu mokraćnu kiselinu i odlagati je u membranu alantoisa. U toj ljusci embrio će hraneći se žumancetom ostati do konačnog oblika, dok su vodozemci izlazili neformirani. A da bi gmaz izašao iz jajeta treba mu spesijalan zub. Itd. itd.
Premoščuju li fosilni ostaci ove ponore? Kako uopće zamisliti obrazac postepenog mjenjanja.
Gmazovi – ptice:
Odmah na startu je nerješiva enigma toplokrvnosti ptica spram hladnokrvnošću gmazova. Slijedi čitav niz novih instikata u vezi snubljenja, parenja, čuvanja jaja – ležanja na njima, pravljenja gnijezda, hranjenje mladih i čitav spektar aktivnosti koji podrazumijeva brigu, izlaganje opasnosti, trud, umijeće gradnje. Sve to ima karakter nesebičnog ponašanja. Skoro pa nešto potpuno novo. (Premda i neki gmazovi pokazuju izvjsnu skrb.) Njihova tjela imaju posebne plohe za grijanje jaja i ležanje na njima.
Samo ptice imaju perje. No pero je daleko od jednostavnosti. Pod mikroskopm otkriva izvanrednu gradju sa peteljicama, resicama, kukicama, jezičcima poput kjuna itd. Sve to funkcionira kao patentni zatvarač i k tome pruža izolaciu kao niti jedan drugi materijal. Tu je još niz žlijezda koje luče ulje za održavanje glatkoće.
Teorija evolucije špekulira da su iz razćešljanih, slabo pričvršćenih ljuski gmaza postepeno nastajala pera. Može li to biti? Za razliku od kostiju gmazova koje su teške, ptice imaju lagane šuplje kosti. Koliko generacija gmazova je trebalo mlatarati udovima dok im nije izraslo nešto poput krila. No, uz to njihov dišni sustav je čudo prirode, sa neponovljivim sustavom zračnih vrećica. Ukratko rečeno on omogućuje struji zraka da kroz pluća ide jednim smjerom. To ne samo da je izvanredan sustav oslobadjanja viška topline, nego zahvaljujući cirkulaciji krvi koja ide suprotnim smjerom, ptica može satima, pa i danima, letjeti na visinama gdje je vazduh vrlo rijedak.
Kad bi samo vidjeli izložbu svih tih noga i nogica kod ptica. Od krakate rode, flaminga ili čaplje pa do pingvina. Isto tako kljunovi, sa svim svojim bezbrojnim funkcijama. A oči, ... one variraju od onih koje vide poput povećala do onog "oka sokolovog".
Gmaz-sisavac
Problemu zamjene sustava polaganja jaja u sustav radjana živih mladunaca jedan je od največih problema koju teroija evolucije pokušava objasniti. Bilo bi previše navoditi svu složenost hormonalne regulacije kod mužjaka i ženke sisavaca u svrhu reprodukcije i što se sve mora formirati u materici za trudnoću. A onda još novi hormoni za poradjanje. Pa za lučenje mlijeka. Jednostavno teško je i nabrojati sve novotarije koje su donijeli sisavci. Špekuliranje da je mliječna žlijezda nastala možda iz postepenog modificiranja znojnih žlijezda je najblaže rečeno sumnjivo. Na koncu, znojnice izlučuju otpadne produkte, a mliječna žlijezda hranu.
Naravno i sisavci su toplokrvni. Formirali su i dijafragmu koja kod gmazova ne postoji.
Složeni "kortijev" organ u ušima, za gmazove je nepoznanica. Gmazovi imaju samo jednu slušnu koščicu dok sisavci imaju tri. Odakle višak. Od kostiju donje vilice možda? Može li to biti? Jedna razlika naizgled nije tako velika, a zapravo predstavlja totalnu preinaku skeleta i muskulature. Naime, gmazovi imaju uporište postrance od tijela tako da je trbuh blizu tla, dok sisavac noge ima ispod tijela. Konačno i zubi i čeljust u osnovi su različiti.
Ima još jedna zanimljiva stvar. Sjećaš li se one pretvorbe gdje je urea vodozemaca morala postati netopiva mokračna kiselina gmazova? Ovog puta, kod sisavaca evolucija "ide unazad", naime sisavci sad kao i vodozemci odbacuju ureu. Može li to biti?
Problem nastanka tog sustava ionako je dovoljna zagonetka kad je u pitanju sama ženka. Ali morao ju je pratiti mužjak. Medjutim, nije u pitanju paralelna prilagodba mužjaka jedne vrste, već tko zna koliko njih. Jadni mužjaci morali su se dovijati izmišljajući nove tehnike snubljenja i parenja, kao i nove instikte. Ali i dorađivati svoje spolovilo. Kad je krmak "vidio" što je krmača napravila od svoje materice morao je svoj penis pretvoriti u svojevrsno svrdlo-burgiju.
Slijedi najveći ponor
Sisavac-čovjek. O tome možda drugi put.
Razmisli i promeditiraj!
:wink:
