gost 226460
Iskusan
- Poruka
- 5.049
Koje novine? Daj citat. Něšto?
Sto se tice Ganica o njemu je pisalo u novinama koje se zovu Kontra ,isto ovo samo malo produzena verzija o njemu i mesicu...
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Koje novine? Daj citat. Něšto?
Pogresno sam napisao.
Mislio sam na Bihac, Kladuca mala i Velika i onaj krad Carsin ili kako se vec zove.
Predstavnici Vlade Republike Srpske, udruženja logoraša, potomci i poštovaci žrtava, u petak su u Doboju položili vijence i poklonili se sjenima bivših zatočenika logora smrti u ovom gradu, koji je 1915. godine osnovala Austrougarska. Među mnogobrojnim zvaničnicima, pomenu je prisustvovao i potomak žrtava dobojskog logora, Trivo Lazendić, koji je podsjetio da je logor formiran 27. decembra 1915. godine, te da je kroz njega prošlo 45.791 lice, od čega je oko 12.000 umrlo od gladi i mučenja. - Namjera austrougarske vlasti bila je da se stanovništvo pogranične zone Gornjeg Podrinja i istočne Hercegovine ukloni sa svojih vjekovnih ognjišta - rekao je Lazendić. On je dodao da je suštinska namjera bila stvaranje tampon-zone, koja je trebalo da razdvoji Srbe u Srbiji od Srba u BiH, što bi omogućilo lakšu i bržu asimilaciju naroda u ovom dijelu Balkana. |
- Окупациона аустроугарска власт починила је злочин етничког чишћења, настојећи да Србе из источне Херцеговине и горњег Подриња пресели и те просторе настани несрпским становништвом. С тим циљем формиран је злогласни логор у Добоју. У логору су страдале многе српске породице из Билеће, Вишеграда, Рогатице, Фоче, Гацка, Требиња, Сарајева... - У знак сјећања на жртве подигнут је споменик 1934. године пред којим се сада поклањамо жртвама. Страдао ми је отац и зато сам данас ту - рекао нам је Триво Лазендић из Мркоњић Града, потомак солунског добровољца. У добојски аустроугарски логор, од 27. децембра 1915. године, када је стигао први транспорт, па до 5. јула 1917. године, када је остао без иједног логораша, било је интернирано 45.791 лице српске националности, међу којима су била 16.673 мушкараца, 16.996 жена и дјеце, 12.122 српска војника и старије особе из херцеговачког, сарајевског и романијског подручја, као и из граничних простора Србије и Црне Горе са БиХ. У добојски логор Срби су транспортовани у отвореним жељезничким теретним вагонима. Публикацију под називом "Добојски логор", у којој су предочени бројни подаци о жртвама и њихова свједочења, објавио је добојски новинар и публициста Душан Паравац. |
Hiljadu devetsto petnaeste godine,u ljutim okršajima na Mačkovom kamenu,srbijanski vojnici opkoliše grupu Austrijanaca i povikaše:
-Predaj se,Švabo! -Nijesmo mi Švabe,van Srbi iz Like. A Srbin se ne predaje živ nikada. Nećeš valaj,dok je nas ovdjeka!
(Gojko Nikoliš,nav.djelo,str.9)
Ali, da su lički i kordunaški veljbabe i oficiri bili zli prema svojim vojnicima, Srbima, da su bili veći Švabe od nekog Franza iz Linza, to potvrđuju svi stari ratnici. Nikola Vujičić, zvani Sudžuk, ratovao je po Srbiji u sastavu 96. infanterijske regimente, 1914. godine.
Taj Sudžuk, puka sirotinja, pošto se vratio živ iz rata, hvalio se po selu kako je u Mačvi naticao na bajonet živu srpsku djecu: »Barnem ga, odignem u vis i zavrtim nekoliko puta«.
Sudžuk je bio čisti Srbalj, krstio se s tri prsta, znao je Očenaš-iže-jesi i slavio Krsno Ime Svetog Đurđa. E, moj Nikola Sudžuče, šta da kažemo o tebi? Da si gnjida, uš iz čarape, upljuvak, pasji nakot?
Malo je, a možda i previše. Da oplakujemo »tragediju srpstva«? I to je plitka koještarija. Tragedija je mnogo dublja i, barem zasad, bez spuštanja zavjese.Dokle doseže naše pravo da ti sudimo, ili — praštamo? (Gojko Nikoliš,nav.djelo,str.9-10)