Bezati od politicara i ljudi koji su cinici, samo kritikuju i sire pesimizam

migel59

Poznat
Poruka
8.319
U javnom zivotu i oko nas ima mnogo onih koji su cinici, stalno nesto kritikuju i sire pesimizam.

Obicno takvi ljudi su nesposobni, nisu stanju nista da urade i ljubomorni su na uspeh drugih ali nastoje da totalnim kritezerstvom i cesto poluskrivenim sirenjem pesimizma i defetizma steknu neke poene.

Po svojoj prirodi takvi ljudi mogu biti:

teski cinici,
mufljuzi,
neradnici,
nesposobnjakovici ili
nepopravljivi pesimisti.

Pesimisti, cinici i kritizeri ne mogu biti dobri lideri, politicari, poslovni ljudi.

Sva sreca u poslovanju vlasnici takve brzo prepoznaju pa ne mogu postati menadzeri, a ukoliko neki menadzer ispolji takva ponasanja brzo ce kao kufer biti izbacen.

Grozna osecanja koja u javnom zivotu takvi ljudi sire najbolje je anulirati tako sto ih izbegavate u sirokom luku, inace mogu da budu zarazni i da upropaste vasu volju za zivotom i zivotnu radost.

Svaka osoba postavlja sebi neke zivotne ciljeve i nastoji da se oni ostvare, ako zivi u okruzenju nepopravljivih cinika, kritizera i pesimista, ako jos ucestvuje u razgovoru i druzi se sa njima, sva je prilika da ce njihova losa energija preci na nju.

Od takvih je najbolje bezati i ne slusati ih sta trabunjaju.

Nekoliko tekstova:

http://www.jstor.org/pss/2127102

Political cynuism: measurement and meaning

Of particular interest in this analysis are four sets of factors which, in the folklore of American politics are related to political cynism among the citizens: partizanship, social class, age and personality.

Od posebnog interesa u ovoj analizi su cetiri skupa faktora koji, u folkloru americke politike su povezani sa politickim cinizmom medju gradjanima: partizanstina, socijalna klasa, doba i licnost.

...

http://lifehappiness.org/psychologyofhappiness/

Unhappy people tend to be pessimists: they exaggerate the negative impact of events and propel their thinking into worst-case scenarios.

Nezadovoljni ljudi teze da budu pesimisti: oni preuvelicavaju negativan uticaj dogadjaja i vode njihovo misljenje u najlosija scenarija.


Optimists tend to have better self-esteem and are more resilient to negative events. They use “positive thinking” as a self-defence and self-motivation mechanism.

Optimisti teze da imaju bolje postovanje i vise su otporni na negativne dogadjaje. Oni koriste pozitivno misljenje kao mehanizme samomotivacije i samoodbrane.

...

Jedan odlican clanak Petera Sulmana u poslovmom smislu oslikava prirodu optimizma koja pozitivno utice na rezultat.

www.integratei.com/admin/updpdfs/Applying learned optimism to increase sales productivity.pdf

The benefits of optimism have been proven—increased motivation, superior achievement
in various domains (including greater sales productivity), and better physical health.

Benefiti optimizma su dokazani – porast motivacije, superiorna ostvarenja u razlicitim oblastima, i bolje psihicko zdravlje.

...

Oni koji imaju pozitivne stavove i sire optimisticka ocekivanja su pozeljni zato sto njihov uspeh i ponasanje cini da to prelivaju na okruzenje, i pozitivno deluju na druge.
 
Da ponude resenje????

Pa sta tebi vredi ako imas resenje kada nisi u mogucnosti da ga realizujes a one koji su u mogucnosti to ne zanima. Shvati to.

Ima mnogo onih koji kontriraju svima...bilo da imas misljenje ovakvo ili onakvo,taj uvek mora da kaze nesto da je u suprotnosti...

Recimo,kad se spomene los zivot u Srbiji,svi se sa setom secaju Tita i punih dzepova para...a u isti kos sa Titom stavljaju Milosevica...
 
Halix:
Mislim da kod nas na Balkanu ima previse takvih osoba...koji sole pamet drugima, a ne umeju da ponude neko svoje resenje...


Atreides:
Da ponude resenje????

Pa sta tebi vredi ako imas resenje kada nisi u mogucnosti da ga realizujes a one koji su u mogucnosti to ne zanima. Shvati to.


I jedan i drugi veoma dobro prosudjujete samo sto posmatrate razlicite aspekte.

Halix ispravno tvrdi, ima zaista previse mrsimuda koji pokusavaju da drugima sole pamet a sami su nesposobni da bilo sta preduzmu, ili su bolesni kritizeri, ili su lenstine koe zele da skupe jeftine poene kritikujuci ono sto svi znaju da je negativno, ili su mufljuzi ili su nepopravljivi pesimisti.

Atreides govori s druge strane o tome da ima puno ljudi koji su inteligentni, mogu biti od pomoci, uocavaju srz problema, imaju ideje za resavanje problema, spremni su da se uhvate u kostac i primene to sto su zamislili ali nemaju nacina da dodju do izrazaja.

Svojevremeno u japanskim preduzecima primenili su sistem da svaki radnik moze anonimno ili javno da iznese ideju i ako se ta ideja realizuje dobija novcanu nagradu. Bilo je ideja i realizatora ideja k'o pleve.

Sta je veliki problem danasnjeg politickog i tehnomenadzerskog sistema u Srbiji?

Ovo napisah na temi:

Sta biste pozeleli Srbiji u 2010 godini?

[size=+1]Dvopartijski sistem[/size]

Idealan broj partija u stabilnoj demokratiji je dve.

Vec jedna vise od dve nije dobro, a svaka vise znaci sve losije.

Nastojacu da kazem u svega nekoliko recenica, praznicno je raspolozenje, pa nema vremena sire da obrazlazem.

Kada postoje dve partije unutar demokratskog sistema, na izborima je moguc samo jedan ishod:

Jedna partija je na vlasti, druga ide u opoziciju.

Partije su dovoljno velike da mogu da okupe kadrove, strucnost, znanje, da po svakom pitanju i temi imaju stavove, da mogu da imaju dugorocnu politiku, osmisle strategije, ponasaju se drzavnicki, imaju viziju razvoja Srbije i kako to sprovesti u delo i td.

Cim ima makar jedna partija vise odmah se stvaraju mogucnosti da dodje do neprincipijelnih koalicija, nestabilnih vlada, strancarenja, rada svakog protiv svaog, preletaca iz partija za novac i interese, a da ne govorim da se u situaciji vise partija razmislja samo o partijskim i licnim interesima, da nema vizije razvoja Srbije, niti drzavnickih politika i strategija, sve se svodi od danas za danas, nastupa opste luduilo i podmetacine i pljuvanja po medijima, a u drustvu isplivavaju korupcija i mnoge druge negativnosti.

Americka demokratija je jaka upravo sto je proceduralnim pravilima eliminisala mogucnost pojavljivanja bilo kojeg ozbiljnijeg treceg igraca na izborima. U SAD je skoro nemoguce da neka treca partija ispuni uslove da moze da konkurise republikancima ili demokratama. Iako postoji mnogo malih partija one ne mogu ni da izadju na izbore jer su uslovi veoma ostri.

Slicno u Evropi, iako su uslovi labaviji, u mnogim zemljama prirodno su se iskristalisale dva partije, sto je obelezje skoro svih zrelih demokratija. Primera radi i u Rusiji sada u parlamentu ima mali broj partija za razliku iz vremena u doba Jeljcina, sto svedoci o sazrevanju politicke scene.

Najlakse bi bilo uvesti cenzus 10% ili barem 7% i mnogi mali igraci koji sutra u skupstini gledajuci svoje parcijalne interese ucenjuju ozbiljnije i vece igrace i prave neprincipijelne koalicije i dr. bice eliminisani, sto doprinosi dobrobiti politicke scene, demokratije i Srbije kao zemlje.

Jos jednom:

bilo bi odlicno da se Srbiji dogodi dvopartijski sistem.
 
Kada je prestalo da se puca - rat se nije zavrsio.

Proitiv Srbije i dalje traje rat, samo su sredstva promenuta.

Jedan od oblika tog specijalnog rata je i - sirenje beznadja i pesimizma.

Poznato je da covek koji je u beznadeznom stanju vuce pogresne poteze, neefikasan je, i sklon ko zna kakvim mentalnim i psihickim skretanjima.

Putujuci pre par godina kroz Srbiju ustanovio sam licno da stanje za brigu uopste nije alarmantno, ali kukanje svih i na svakom mestu je bilo takvo da me je istinski iznenadilo.

Razmisljao sam zasto je to tako i dosao da zakljucka da je to ustvari plac deteta koje je tek izaslo iz majcine utrobe u jedan drugi zivot i place jer se svega BOJI.

Kada mu jos neko dosoli u mozak strahove sa strane - dobija se situacija beznadja koja ne sluti nicim dobrim.
 
Kada je prestalo da se puca - rat se nije zavrsio.

Proitiv Srbije i dalje traje rat, samo su sredstva promenuta.

Jedan od oblika tog specijalnog rata je i - sirenje beznadja i pesimizma.

Poznato je da covek koji je u beznadeznom stanju vuce pogresne poteze, neefikasan je, i sklon ko zna kakvim mentalnim i psihickim skretanjima.

Putujuci pre par godina kroz Srbiju ustanovio sam licno da stanje za brigu uopste nije alarmantno, ali kukanje svih i na svakom mestu je bilo takvo da me je istinski iznenadilo.

Razmisljao sam zasto je to tako i dosao da zakljucka da je to ustvari plac deteta koje je tek izaslo iz majcine utrobe u jedan drugi zivot i place jer se svega BOJI.

Kada mu jos neko dosoli u mozak strahove sa strane - dobija se situacija beznadja koja ne sluti nicim dobrim.

Da, strah je jedni lanac kojim možeš vezati čoveka kao jedino osećanje koje ga tera da opstane.
 
Интересантна тема. Нада је покретачка снага човека и друштва. Најбоља је утемељена на здравим основама, али и у ирационалном облику боља је далеко испред депресије и безнађа. Омогућава лакше савлађивање препрека и даје човеку унутрашње снагу и самопоуздање. Све ово је безначајно када се ради о појединацу чији је утицај на систем и друштво занемарљив, ипак свако друштво ће имати само бенефиција ако има што више таквих појединаца.

Критика је добродошла, док не постане сама себи сврха ко што је обично случај на нашој безидејној политичкој сцени.
 
Meni bar nije tesko da procenim sta ko radi...
Svi politicari pricaju - ali pogledajmo ko je sta uradio? Pa svaka iole veca stranka je bila na vlasti u periodu od 1990te do danas. Svi su imali prilike da se iskazu. Jel se secamo sta su radili? I od 1990te do 2000te se ipak nesto desavalo, nismo prespavali tih 10 godina.

Neki od 'ondasnjih' (pre 2000te) se sada veoma bune, govore ovo ili ono - ali to je samo prica. Nesto u stilu 'Pera nema pojma'... To moze svako - ali izgleda da dosta politicara ne ume nista da radi, osim sto blebeta okolo.
Vrlo dobar primer je gradonacelnik Djilas. Ne prica previse, ali radi. Cim radi - naravno da ima i sansu da pogresi, ali to njemu nije vazno. Ima previse onih koji su bezgresni, zato sto nista ne rade.
Ali nekako, znaju sta sve ne valja - ne znam po kom iskustvu???

Priznajem samo 'ne tako nego ovako'. Samo verglanje ovo, ovo i ovo ne valja uopste ne pamtim... kako doslo tako proslo.

Ovi sto samo pricaju obicno nemaju ni optimizma ni energije... Posle njihovog nastupa se covek ne oseca nikako. Od onih koji rade nesto - njih vec mogu da slusam, jer mogu da kazu 'uradili smo ovako'... jos bolje slusam ako uspeju da dodaju 'vreme ce pokazati vrednost'.
 
svakog dana covek propusta po jednu zivotnu priliku.
svugde oko nas su neke male firmicer koje mole za kes, ulaganje i prodju neopazeno. za primer, tim hortons je bila jedna obicna mrsava kafancuga. tip je kumio i molio za pomoc.
na kraju je izgradio imperiju koju je prodao za nekoliko stotina miliona dolara.
danas vredi milijarde.

youtube je poceo od par klinaca iz garaze sa par kompjutera, facebook nesto slicno.

treba predvideti, imati viziju sto mozda i nije tako tesko kao sto se cini.
a za to je potreban optimizam i "moze se". a moze se svasta.

meni je najtuznije sto sam propustio da kupim akcije jedne kineske firme koja se bavi elektrinokom. da nisam oklevao, zaradio bih x19 na ulozenu lovu i to za nesto vise od godinu dana.
 
Platin:
Samo verglanje ovo, ovo i ovo ne valja uopste ne pamtim... kako doslo tako proslo.

Ovi sto samo pricaju obicno nemaju ni optimizma ni energije... Posle njihovog nastupa se covek ne oseca nikako.

Nemaju optimizma, znanja, energije, glupi su k'o tocila i ljubomorni na one uspesne.

U razvijenom svetu se zna, ono koji su neuspesni i nesposobni nemaju sta da traze, na marginama su.

Samo jos u ponekoj balkanskoj zemlji oni koji su neuspesni i nesposobni pokusavaju da ucare poene: te ne valja ovo, te najgore ono, te sve najlosije za svoj kraj, sunarodnike i gradjane i td.

Ali svako ko zeli da uspe u zivotu mora da shvati jedno: neka bezi od neuspesnog i nesposobnog i od praznog kritizera i od cinika i od nepopravljivog pesimiste glavom bez obzira i kada nesto cuje ili procita od takvog neka na umu odmah pomisli nesto lepo ili neka pevusi neku dragu pesmu i muzicku numeru i sl.

Jer negativna energija zna da bude zarazna kao virus i umesto da se covek okruzuje pozitivnim energijom i dobrim vibracijama ako slusa nesposobne i one koji kukaju i kritikuju u prazno, okruzen losom energijom i sam moze zapasti u losu situaciju.
 
Ne postoje pokvareniji ljudi, i nema većih prevaranata od optimista bez pokrića...koji za sebe obično kažu: znate ja sam rodjeni optimista!
Kao svi mi ostali smo rodjeni pesimisti onako bez veze.
Ne gospodo, optimisti su po pravil dobro plaćeni da budu optimisti, i to debelo, pogotovu su plaćeni da budu optimisti bez pokriće, kad treba nekoga navatati da vam pridje u nekom projektu, poslu.
Jeste li primetili da su svi političari optimisti kad vam se obraćaju pred izbore, a kad uzmu glasove od birača...e ljudi, ne možemo to da uradimo preko noći, otkud vam toliko optimizam da verujete u to,
U biti o ovome mogu da napišem RAT i MIR, i da ismejem pokvarene i odvratne optimiste samo tako, ja eto recimo sam rodjeni i realni optimista, i uvek imam više uspeha i životu i radu kad sam najneoptimističkiji raspoložen, a po pravilu svaki optimizam me koštao, jer je veštački i bio plod foloranja i vere u fatamorgane, a svet i mi pogotovu više volimo FATAmoregane, no svoje rodjene oči.
 
Amerikanci su najvise istrazivali nezadovoljnike, nesposobnjakovice, cinike, prazne kritizere i pesimiste.

To je jasno da u americkom, kao u ostalom ni evropskom, ruskom, kineskom, indijskom bilo kom drustvu u politici, menadzmentu bilo gde takvi nemaju sansi da ista urade, samo sire negativnu enegiju i panice, jer ne znaju nista drugo.

Skinuto sa americkog sajta (dao sam link u uvodnom postu).

Unhappy people tend to be pessimists: they exaggerate the negative impact of events and propel their thinking into worst-case scenarios.

Nezadovoljni ljudi teze da budu pesimisti: oni preuvelicavaju negativan uticaj dogadjaja i vode njihovo misljenje u najlosija scenarija.

For example:

* If someone wrongs them, they'll think S/he hates me, S/he is a bad person and this is a bad relationship.

* If they make a public mistake, their self-image is shattered, their ego is devastated and they can't sleep well for several nights

* When something bad happens, it is not just a bad event, it's a bad day. If they think it’s big enough, then it’s a bad year, or worse a bad life. Some pessimists live with bad events far longer than when the actual event took place. They can't let go of the past: they dwell on their misfortunes and the mistakes of others for ages.


Na primer:

* Ako neko im se cudi, oni ce misliti: On ili ona me mrze, on ili ona su losa osoba i ovo je los odnos.

* Ako oni cine javnu gresku, njihov sopstveni imidz je poljuljan, njihov ego je srusen i oni ne mogu spavati dobro nekoliko noci.

* Kada se nesto lose desava, to nije samo los dogadjaj, to je los dan. Ako oni misle to je dovoljno veliko, onda je to losa godina, ili jos losije los zivot. Neki pesimisti zive sa losim dogadjajima duze nego kada aktuelni dogadjaj postoji. Oni ne mogu da idu od proslosti: oni razmisljaju o njihovom neuspehu i greskama drugih godinama.

(Nastavice se).

Zamislite ovakve politicare ili javne radnike ili bilo koga drugog ko siri toliku negativnu energiju, od njih ne mozete nista vredno da naucite, nikakvim putem da krenete, nista da postignete samo pesimizam i mrak.

Sto dalje od takvih, zivot je mnogo lep i vredan da bi se bespotrebno cerdao.
 
U javnom zivotu i oko nas ima mnogo onih koji su cinici, stalno nesto kritikuju i sire pesimizam.

Obicno takvi ljudi su nesposobni, nisu stanju nista da urade i ljubomorni su na uspeh drugih ali nastoje da totalnim kritezerstvom i cesto poluskrivenim sirenjem pesimizma i defetizma steknu neke poene.

Po svojoj prirodi takvi ljudi mogu biti:

teski cinici,
mufljuzi,
neradnici,
nesposobnjakovici ili
nepopravljivi pesimisti.

Pesimisti, cinici i kritizeri ne mogu biti dobri lideri, politicari, poslovni ljudi.

Sva sreca u poslovanju vlasnici takve brzo prepoznaju pa ne mogu postati menadzeri, a ukoliko neki menadzer ispolji takva ponasanja brzo ce kao kufer biti izbacen.

Grozna osecanja koja u javnom zivotu takvi ljudi sire najbolje je anulirati tako sto ih izbegavate u sirokom luku, inace mogu da budu zarazni i da upropaste vasu volju za zivotom i zivotnu radost.

Svaka osoba postavlja sebi neke zivotne ciljeve i nastoji da se oni ostvare, ako zivi u okruzenju nepopravljivih cinika, kritizera i pesimista, ako jos ucestvuje u razgovoru i druzi se sa njima, sva je prilika da ce njihova losa energija preci na nju.

Od takvih je najbolje bezati i ne slusati ih sta trabunjaju.

Nekoliko tekstova:

http://www.jstor.org/pss/2127102

Political cynuism: measurement and meaning

Of particular interest in this analysis are four sets of factors which, in the folklore of American politics are related to political cynism among the citizens: partizanship, social class, age and personality.

Od posebnog interesa u ovoj analizi su cetiri skupa faktora koji, u folkloru americke politike su povezani sa politickim cinizmom medju gradjanima: partizanstina, socijalna klasa, doba i licnost.

...

http://lifehappiness.org/psychologyofhappiness/

Unhappy people tend to be pessimists: they exaggerate the negative impact of events and propel their thinking into worst-case scenarios.

Nezadovoljni ljudi teze da budu pesimisti: oni preuvelicavaju negativan uticaj dogadjaja i vode njihovo misljenje u najlosija scenarija.


Optimists tend to have better self-esteem and are more resilient to negative events. They use “positive thinking” as a self-defence and self-motivation mechanism.

Optimisti teze da imaju bolje postovanje i vise su otporni na negativne dogadjaje. Oni koriste pozitivno misljenje kao mehanizme samomotivacije i samoodbrane.

...

Jedan odlican clanak Petera Sulmana u poslovmom smislu oslikava prirodu optimizma koja pozitivno utice na rezultat.

www.integratei.com/admin/updpdfs/Applying learned optimism to increase sales productivity.pdf

The benefits of optimism have been proven—increased motivation, superior achievement
in various domains (including greater sales productivity), and better physical health.

Benefiti optimizma su dokazani – porast motivacije, superiorna ostvarenja u razlicitim oblastima, i bolje psihicko zdravlje.

...

Oni koji imaju pozitivne stavove i sire optimisticka ocekivanja su pozeljni zato sto njihov uspeh i ponasanje cini da to prelivaju na okruzenje, i pozitivno deluju na druge.



Ako je verovati zakonu privlacenja, zakonu univerzuma i zakonu akcije i reakcije, onda stvarno se treba kloniti takvih ljudi, nazovimo ih "energetskim vampirima".
Obicno sa psiholoske strane gledano, ljudi koji kritikuju, rade to iz ljubomore, nemoci i radi kompleksa.
Najzad grubo receno: "O drvetu valja suditi prema plodovima", a atko i o politicarima!
 
Plavo Andjelce:
Ako je verovati zakonu privlacenja, zakonu univerzuma i zakonu akcije i reakcije, onda stvarno se treba kloniti takvih ljudi, nazovimo ih "energetskim vampirima".
Obicno sa psiholoske strane gledano, ljudi koji kritikuju, rade to iz ljubomore, nemoci i radi kompleksa.
Najzad grubo receno: "O drvetu valja suditi prema plodovima", a atko i o politicarima!

Andjelce, mudro govoris.

U nekim drustvima, poput americke republike takvi su bukvalno na marginama, nazivaju ih loosers.

Nastavljam sa prevodom americkog teksta o nezadovoljnicima, praznim kritizerima i pesimistima.

* When a good thing happens, pessimists think it’s a fluke.
* Pessimists almost always blame others or external life circumstances for their own failures.
* Most of the time, they find themselves asking a negative "Why?" They ask Why me? Why can’t I have this or that? Why can’t I be this or that?
* Pessimists tend to justify their attitude by negative historical events or past major traumas, but what they don’t realize is that past events are dead and these events only live in their minds
* Their main motto is Life is not fair.

* Kada se dobre stvari desavaju, pesimisti misle to je slucajno.
* Pesimisti uvek kritikuju druge ili spoljne zivotne okolnosti za njihove vlastite neuspehe.
* Vecinu vremena oni trose pitajuci negativno: Zasto? Onda oni pitaju: Zasto mene? Zasto ne bih imao ovo ili ono? Zasto ne bih bio ovaj ili ovaj?
* Pesimisti teze da opravdaju njihove stavove negativnim istorijskim dogadjajima ili glavnim traumama u proslosti, ali sta oni ne misle je da prosli dogadjaji ne postoje i oni samo zive u njihovoj svesti.


Takvi zapravo mrze sve ostale, narocito one uspesne i gledaju na sve nacine da napokoste.

Ako su takvi u politici ili javnosti, a ne postoje zastitni mehanizmi za njihovu eliminaciju (npr. u americkoj republici su zastitni mehanizmi vrlo jaki, gde im se ne da ni minimum prostora da dodju izrazaja) oni upadaju u anarhizam i razlicite anarhokomunisticke ili anarholiberalne pravce. Jednostavno teze opstoj desrukciji.

Srbija je prilicno imuna na anarhizam mada je u vremenu izmedju dva svetska rata anarhizam i anarhokomunizam imao svojih pristalica. Danas, cak i nakon svih ratnih desavanja, republika i drustvo dosta dobro izlaze na kraj sa nezadovoljnicima, pesimistima i anarhistima, deo toga je u svakom pojedincu i jakim unutrasnjim normama,

ljudi sebi govore:
[size=+1]bezite od onih koji teraju na baksuzluk.[/size]

Siromastvo ili bogatstvo nisu sami po sebi generatori pesimizma i anarhizma, pre bi se reklo da su to specificni drustveno ekonomsi uslovi koji omogucuju da u jednoj sredini takve ideje nadju plodno tlo.

Na Balkanu najmanje takvih ima u Albaniji i Rumuniji.

Od zemalja Balkana u tom pogledu najugrozenija je Grcka, posto su u toj zemlji anarahisti najbrojniji i najbolje organizovani.

Verovatno, posle Grcke na drugom mestu je Bugarska.
 
manje_zlo:
Интересантна тема. Нада је покретачка снага човека и друштва. Најбоља је утемељена на здравим основама, али и у ирационалном облику боља је далеко испред депресије и безнађа. Омогућава лакше савлађивање препрека и даје човеку унутрашње снагу и самопоуздање. Све ово је безначајно када се ради о појединацу чији је утицај на систем и друштво занемарљив, ипак свако друштво ће имати само бенефиција ако има што више таквих појединаца.

Mracnih pesimista, anarhista, mufljuza, bolesnih kritizera, luzera ima svuda, ali svako drustvo se trudi da ih stavi na margine.

Znaju da budu i opasni, kao sto su u Grckoj skoro pravili demonstracije vise dana.

Vazno je shvatiti da sire baksuzluk, biti imun i stvoriti antitela da ne mogu da dejstvuju: u principu sto dalje i sto manji uticaj to je mnogo bolje.

U SAD takvi su potpuno na marginama.

Psiholozi i ostali su ih proucavali i kreirali su sistem da ne mogu nikada ni da pomisle da mogu doci do izrazaja.


Ko zeli moze da se uputi u anarhizam u Grckoj.

en.wikipedia.org/wiki/Anarchism_in_Greece

Njihovo delovanje 2008, objavio je Christian Times Monitor.

www.csmonitor.com/World/2008/1208/p06s02-wogn.html
 
Poslednja izmena:

Back
Top