Princ Mihailo Petrović Njegoš

Prince Mihajlo se skolovao se u Napulju i kasnije ziveo kod majke u Velikoj Britaniji gde je nastavio skolovanje...Inace,odrekao se prava na Crnogorski presto,a za uzvrat mu je njegov prvi rodjak kralj Aleksandar dodelio drzavnu apanazu.Bio je zarobljen za vreme II sv.rata,kada mu je cak ponudjen presto Crne Gore od strane Nemaca,koji je odbio...oslobodjen je zalaganjem svoje tetke-Italijanske kraljice Jelene...

Kasnije,1947 dobija predlog od Tita da se nastani u Beogradu kao sef protokola ministarstva stranih poslova,sto i cini,ali ubrzo se razocarao i odlazi iz Beograda vec 1948 godine.Kasnije postaje istaknuti clan dispore u borbi protiv tog istog Tita.Umire u Parizu 1986 gde je i sahranjen na Srpskom Pravoslavnom Groblju...

Inace,interesantno je da je Princ Mihajlo od Crne Gore prvi rodjak Karadjordjevica,a istovremeno i potomak Obrenovica,sto se odnosi i na Princa Nikolu,njegovog sina,koji je rodjen 1944 godine u zamku Jezeri u dansnjoj Ceskoj!
 
Ko zna nesto vise o ovom zaboravljenom srpskom princu, unuku kralja Nikole i ocu onog nesrecnog Nikole II sa Cetinja?

Malo poznata, ili bolje rečeno često od Crnogoraca ukrivana činjenica, jeste ta da je Mihailo Petrović bio aktivni član nacionalističkog ekstremističkog (u nekim slučajevima na granici terorizma) Srpskog oslobodilačkog pokreta otadžbine - zavjereničke organizacije Srba u dijaspori koje je vodilo hladni rat po svijetu protiv UDBE (koju i jugoslovenskih komunista. Najslavniji SOPOv član je bio još jedan Crnogorac, Nikola Kavaja.

SOPOv krajnji cilj jeste bio obaranje komunističke diktature. S vremena na vrijeme je imao neslužbenu podršku američke CIA službe. Bio je značajan broj monarhista, koji su sanjali i nerealno, a među njima i onih koji su se zalagali i za odcjepljenje Srbije, ali Velike.

Mihailo Petrović iz crnogorske dinastije Petrović-Njegošdnik, bio je jedan od osnivača i glavnih ideoloških zagovornika SOPOa. Njegov sin, koji je sebe proglasio crnogorskim prestolonasljednikom, opravdava očev čin kao vid borbe protiv komunistizma.
 
Malo poznata, ili bolje rečeno često od Crnogoraca ukrivana činjenica, jeste ta da je Mihailo Petrović bio aktivni član nacionalističkog ekstremističkog (u nekim slučajevima na granici terorizma) Srpskog oslobodilačkog pokreta otadžbine - zavjereničke organizacije Srba u dijaspori koje je vodilo hladni rat po svijetu protiv UDBE (koju i jugoslovenskih komunista. Najslavniji SOPOv član je bio još jedan Crnogorac, Nikola Kavaja.

SOPOv krajnji cilj jeste bio obaranje komunističke diktature. S vremena na vrijeme je imao neslužbenu podršku američke CIA službe. Bio je značajan broj monarhista, koji su sanjali i nerealno, a među njima i onih koji su se zalagali i za odcjepljenje Srbije, ali Velike.

Mihailo Petrović iz crnogorske dinastije Petrović-Njegošdnik, bio je jedan od osnivača i glavnih ideoloških zagovornika SOPOa. Njegov sin, koji je sebe proglasio crnogorskim prestolonasljednikom, opravdava očev čin kao vid borbe protiv komunistizma.

Kazes da je Nikola sebe proglasio prestolonaslednikom. Pitam te, jer mi nije poznato kakva on prava ima na eventualni presto, ako se Mihailo tih prava odrekao. Mozda ta prava sad trazi s obzirom da je Crna Gora nezavisna i mozda ih stvarno ima, jer se onda radilo o jugoslovenskom prestolu. A ovi montenegrini neka shvate da se Mihailo smatrao Srbinom, cak ekstremnim Srbinom, za razliku od sina mu koji ne zna gde glavom udara.
 
Kazes da je Nikola sebe proglasio prestolonaslednikom. Pitam te, jer mi nije poznato kakva on prava ima na eventualni presto, ako se Mihailo tih prava odrekao. Mozda ta prava sad trazi s obzirom da je Crna Gora nezavisna i mozda ih stvarno ima, jer se onda radilo o jugoslovenskom prestolu. A ovi montenegrini neka shvate da se Mihailo smatrao Srbinom, cak ekstremnim Srbinom, za razliku od sina mu koji ne zna gde glavom udara.

Nikakve. Porodica Petrović-Njegoš se odrekla prava na Crnu Goru i predala ga dinastiji Karađorđevića. A kao što vidimo, niti je legalan, niti legitiman crnogorski prestolonasljednik (nema pravo da se ističe nasljednikom crnogorskoga prestola, a legitimno izabrane vlasti nezavisne republike Crne Gore ga nisu priznale kao takvog, već mu samo ponudile mjesečnu subvenciju - koju je on i odbio!). Zato je malo i smiješno što crnogorski suverenisti, kako ih ti zoveš 'dukljano-montenegrini', često se pozivaju na Nikolu, koji je prestao smatrati Crnogorce Srbima (kako je i odgojen) podržao crnogorsku nezavisnost 2006. godine u nadi da će mu to vratiti ugled i uticaj (tj. njegovoj familiji).

Jedini čovjek koji ima pravo proglasiti se crnogorskim prestolonasljednikom jeste princ Aleksandar Karađorđević.

Takođe, prema onom tekstu gore Nikola za imovinu krivi Podgoričku skupštinu - on bi trebalo da krivi komuniste za konfiskaciju, a ne ove...
 
Poslednja izmena:
Nikakve. Porodica Petrović-Njegoš se odrekla prava na Crnu Goru i predala ga dinastiji Karađorđevića.
Kad to? Mora da su iydali neko saopštenje?

Jedini čovjek koji ima pravo proglasiti se crnogorskim prestolonasljednikom jeste princ Aleksandar Karađorđević.

A to pravo je dobio od nick-a Slaven777 !!!

ha ha ha
 
Poslednja izmena od moderatora:
Kad to? Mora da su iydali neko saopštenje?

Jeste, izdali su zvanično saopštenje; prestolonasljednik kralj Mihailo Petrović se odmah odrekao prava na prestolje Crne Gore i prepustio ga službeno kralju Aleksandru I Karađorđeviću, tj. u dinastiju Karađorđevića.

A to pravo je dobio od nick-a Slaven777 !!!

Ne, to je pravo dobio od svog oca Petra II Karađorđevića, crnogorskoga kralja.
 
Jeste, izdali su zvanično saopštenje; prestolonasljednik kralj Mihailo Petrović se odmah odrekao prava na prestolje Crne Gore i prepustio ga službeno kralju Aleksandru I Karađorđeviću, tj. u dinastiju Karađorđevića.
Daj da ga vidimo?


Ne, to je pravo dobio od svog oca Petra II Karađorđevića, crnogorskoga kralja.

hahahahahaha

Pera crnogorski kralj.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Daj da ga vidimo?

Pa nisam ti ja biblioteka. Anto Gvozdenović je prestao biti regent 1929. godine i tada su prekinute sve institucije Petrović-Njegoša, jer se Mihailo odrekao nasljedstva u korist Aleksanda Karađorđevića (koji i sam predstavlja spoj te dvije dinastije - rodio se na Cetinju kao Petrović-Njegoš u njihovoj poridici, rodila ga majka crnogorska princeza). S druge strane Beograd je počeo uplaćivati subvencije poridici Petrović-Njegoš i garantovao dio njihove imovine. Evo njegovih riječi:

Mada se ogromna većina Crnogoraca izjasnila za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, - i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, - jedan mali broj odbijao je da to prizna. Kad je kralj Nikola umro, oni su za kralja proglasili mog strica Danila. Iz kog razloga koji mi nisu poznati, Danilo se rešio da tu titulu ne ponese. Kako je bio bez dece, sva svoja prava preneo je na mene, još maloletnog. To, uostalom, nije imalo svoje važnosti, ni posledica. Dva-tri meseca docnije, kad sam se o raspustu našao kod majke u Parizu, pročitao sam u štampi vest o tome da su sve velike sile priznale ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ja sam u ono vreme bio isuviše mlad, da bih imao tačnu i jasnu predstavu o značaju svega toga. Docnije, kad sam temeljno proučio istoriju Južnih Slovena, razumeo sam u kojoj meri je bilo pravedno, i neopozico, to uklapanje Crne Gore u jednu širu otadžbinu, nakon vekova rastavljenosti, s ostalim Srbima, Hrvatima i Slovencima. Crna Gora, - koja se bila održala kroz istoriju kao ostrvce nezavisnosti i slobode, dok su se ostala braća nalazila u sklopu Austrije ili Turske, - nije imala razloga da postoji kao celina za sebe kad su se braća oslobodila tuđinskog gospodarstva. Poput Italijana i Nemaca, Jugosloveni su se 1918. godine ujedinili na osnovu načela o samoopredeljenju naroda. Oni što su žalili za Crnom Gorom kao zasebnom državom, nisu uviđali jednu osnovnu stvar: da Crna Gora nije mogla postojati kao samostalna država od trenutka kad su se stvorili uslovi za jednu veliku nacionalnu državu naroda iste krvi i jezika. Već u svojoj mladosti, čim sam bio u stanju shvatiti elemente našeg nacionalnog problema, ja sam se zauvek, i nepokolebljivo, opredelio za princip punog jugoslovenskog jedinstva.

Pera crnogorski kralj.

Naravno da jeste, To pravo je naslijedio od svog oca, kralja Aleksandra I Karađorđevića - prvog crnogorskog kralja iz dinastije Karađorđević.
 
jer se Mihailo odrekao nasljedstva u korist Aleksanda Karađorđevića
Jedan tako značajan dokument kojim se Mihailo odriče prijestola u korist Karađorđevića, mora da postoji, zar ne? z;)
Čudi me da nikada nijesam čuo za tako nešto.

Mada se ogromna većina Crnogoraca izjasnila za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, - i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, - jedan mali broj odbijao je da to prizna. Kad je kralj Nikola umro, oni su za kralja proglasili mog strica Danila. Iz kog razloga koji mi nisu poznati, Danilo se rešio da tu titulu ne ponese. Kako je bio bez dece, sva svoja prava preneo je na mene, još maloletnog. To, uostalom, nije imalo svoje važnosti, ni posledica. Dva-tri meseca docnije, kad sam se o raspustu našao kod majke u Parizu, pročitao sam u štampi vest o tome da su sve velike sile priznale ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ja sam u ono vreme bio isuviše mlad, da bih imao tačnu i jasnu predstavu o značaju svega toga. Docnije, kad sam temeljno proučio istoriju Južnih Slovena, razumeo sam u kojoj meri je bilo pravedno, i neopozico, to uklapanje Crne Gore u jednu širu otadžbinu, nakon vekova rastavljenosti, s ostalim Srbima, Hrvatima i Slovencima. Crna Gora, - koja se bila održala kroz istoriju kao ostrvce nezavisnosti i slobode, dok su se ostala braća nalazila u sklopu Austrije ili Turske, - nije imala razloga da postoji kao celina za sebe kad su se braća oslobodila tuđinskog gospodarstva. Poput Italijana i Nemaca, Jugosloveni su se 1918. godine ujedinili na osnovu načela o samoopredeljenju naroda. Oni što su žalili za Crnom Gorom kao zasebnom državom, nisu uviđali jednu osnovnu stvar: da Crna Gora nije mogla postojati kao samostalna država od trenutka kad su se stvorili uslovi za jednu veliku nacionalnu državu naroda iste krvi i jezika. Već u svojoj mladosti, čim sam bio u stanju shvatiti elemente našeg nacionalnog problema, ja sam se zauvek, i nepokolebljivo, opredelio za princip punog jugoslovenskog jedinstva.

Nesrećni Mihailo je proučio Ćorovića, Miću Milojevića i ostale "povijesničare" i shvatio je čitajući te gromade da je srbin. Klasika.

:zskace:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Erm, ne znam kako si mu onda mogao potpuno pogriješiti ime ako ga poznaješ?

Obzirom da sam letimicno procitao naslov teme i da je ovih dana slavlje na nivou eto napravih gresku.
Mislio sam na Princa Nikolu Petrovica - Njegosa.


Nikada ga ne pitah za rodbinu (Petrovic - Njegos) koja mu se nalazi na Rijeci - Republika Hrvatska. Znam samo da je kcerka iz te familije udata za mog prijatelja i vec duzi niz godina zive u Italiji. Mislim da su bas u San Remu.
Ako znas nesto vise o kojem dinastickom potomku se radi bilo bi dobro da dobijemo informacije.
 
Nikakve. Porodica Petrović-Njegoš se odrekla prava na Crnu Goru i predala ga dinastiji Karađorđevića. A kao što vidimo, niti je legalan, niti legitiman crnogorski prestolonasljednik (nema pravo da se ističe nasljednikom crnogorskoga prestola, a legitimno izabrane vlasti nezavisne republike Crne Gore ga nisu priznale kao takvog, već mu samo ponudile mjesečnu subvenciju - koju je on i odbio!). Zato je malo i smiješno što crnogorski suverenisti, kako ih ti zoveš 'dukljano-montenegrini', često se pozivaju na Nikolu, koji je prestao smatrati Crnogorce Srbima (kako je i odgojen) podržao crnogorsku nezavisnost 2006. godine u nadi da će mu to vratiti ugled i uticaj (tj. njegovoj familiji).

Jedini čovjek koji ima pravo proglasiti se crnogorskim prestolonasljednikom jeste princ Aleksandar Karađorđević.

Takođe, prema onom tekstu gore Nikola za imovinu krivi Podgoričku skupštinu - on bi trebalo da krivi komuniste za konfiskaciju, a ne ove...

Znaci li to da ga otac nije odgajao? Negde sam cuo, sad koliko je istina ne znam, da je Mihailo ozenio Zenevjev sa detetom i dao mu svoje prezime. Znam da zvuci kao spanska serija ali znam da sam o tome negde citao.
Poznato mi je da su i Danilo i Petar Nikolini primali apanazu od kralja Aleksandra. Po tome bi logicno bilo da su se i njih dvojica odrekli svih prava na presto. Mislio sam samo da bi, u ovim okolnostima kad je Crna Gora nezavisna, mozda Nikola imao neka prava jer je ono bio jugoslovenski presto, ali ok si mi razjasnio. I bolje da je tako. Sta bi onaj nesrecnik!
 
Obzirom da sam letimicno procitao naslov teme i da je ovih dana slavlje na nivou eto napravih gresku.
Mislio sam na Princa Nikolu Petrovica - Njegosa.


Nikada ga ne pitah za rodbinu (Petrovic - Njegos) koja mu se nalazi na Rijeci - Republika Hrvatska. Znam samo da je kcerka iz te familije udata za mog prijatelja i vec duzi niz godina zive u Italiji. Mislim da su bas u San Remu.
Ako znas nesto vise o kojem dinastickom potomku se radi bilo bi dobro da dobijemo informacije.

Nikola nikakve blize rodbine po ocu nema. Petrovica Njegosa ima ali to je sire bratstvo. Eto, pogledaj stavio sam na forum, nasao sam grob Petrovica Njegosa na Novom groblju u Beogradu. Za sad se niko nije javio da razjasni ko su.
 
Jedan tako značajan dokument kojim se Mihailo odriče prijestola u korist Karađorđevića, mora da postoji, zar ne? z;)

Ovdje u ovih 50 kvadrata? Ne, ja nemam u svojem posjedu istorijske dokumente od velike važnosti.

Čudi me da nikada nijesam čuo za tako nešto.

Mene ne. Tamo na drugoj temi si tražio dokumenta jer nisi imao pojma o mađarskom i albanskom jeziku, nisi imao pojma da su postojala plemena u Hrvata, da je Hrvatska bila priznato kraljevstvo u srednjem vijeku, nisi uopšte imao pojma kako se zvao prvi svjetovni vladar Crne Gore iz dinastije Petrović-Njegoš, i štošta drugo si pisao - recimo o plemenima u Škota, itd...ne bi me čudilo da sada kažeš da prvi put čuješ za to da je Njegoš napisao 'Gorski vijenac'...

Nesrećni Mihailo je proučio Ćorovića, Miću Milojevića i ostale "povijesničare" i shvatio je čitajući te gromade da je srbin. Klasika.

:zskace:

Ko govori o narodnostima ovdje? Milojević nema priznanje nigdje, a njegove knjige nisu nigdje prihvaćene.

Ovdje se priča o činjenici da se on odrekao svog prestola u korist Karađorđevića. Možemo raspravljati koji su bili razlozi za to, ali o tome nisam pričao. Ovdje smo pričali o činjenici da je krunsko nasljeđe crnogorsko prešlo iz Petrović-Njegoša u ruke Karađorđevića.

To je činjenica isto koliko i ta da je 1421. godine Zeta prešla od Balšića u ruke Lazarevića. 'Maramonte' je mogao sanjati o nekim svojim pretenzijama, pod uticajem snova koja je imao u Italiji, ali zetski legalni vladar je bio despot Đurađ Branković - a ne on. Mada se teško moglo i raspravljati o Zeti kao državi, jer nikada nije stigla formirati se kao pod Crnojevićima kao srednjovjekovna monarhija, niti je dobila ičije priznanje kao odvojena od Srbije, a i preveliko gravitiranje Srbiji Balšića ukazuje da nikada ni nisu mislili na separaciju. Previše brzo se vratila pod vlast srpskog monarha...
 
Ovdje u ovih 50 kvadrata? Ne, ja nemam u svojem posjedu istorijske dokumente od velike važnosti.

Znači dokument kojim Mihailo prenosi svoju nepostojeću kraljevinu na nekoga, ipak ne postoji.
Zašto si izmislio priču kako je Mihailo darivao kraljevstvo Karađorđevićima?

Mene ne. Tamo na drugoj temi si tražio dokumenta jer nisi imao pojma o mađarskom i albanskom jeziku, nisi imao pojma da su postojala plemena u Hrvata,
Svakako da su postojala, prije nekih 1300 godina. Znači nijesu važna za priču, sa današnjim pojmom PLEME Hrvati nemaju veze.
Znaš i sam, plemena već vjekovima ne postoje kod Srba i Hrvata.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top