Zakoni fizike nisu fiksni?

Tako da nije sve to sa neba palo nego je produkt covekove inteligencije koja je u ovom slucaju rekla da ovi "nasi" zakoni fizike vladaju u citavom svemiru... Da li je sada jasnje? Nisu ni planetu istrazili i dokazali sto-sta, a ne da se sada zamaraju da li su zakoni validni u citavom svemiru za koji i sami kazu da je beskonacan, a ako je beskonacan kako mozes znati sve... Jednostavno nas svemir se za sada ogranicava na planetu zemlju a kada bude trebalo istrazice i ostale kutke koji dodju na red i proveriti da li sve "valja" sto je receno...
 
Tako da nije sve to sa neba palo nego je produkt covekove inteligencije koja je u ovom slucaju rekla da ovi "nasi" zakoni fizike vladaju u citavom svemiru... Da li je sada jasnje? Nisu ni planetu istrazili i dokazali sto-sta, a ne da se sada zamaraju da li su zakoni validni u citavom svemiru za koji i sami kazu da je beskonacan, a ako je beskonacan kako mozes znati sve... Jednostavno nas svemir se za sada ogranicava na planetu zemlju a kada bude trebalo istrazice i ostale kutke koji dodju na red i proveriti da li sve "valja" sto je receno...

Mene su u skoli ucili da svuda u svemiru vladaju isti prirodni zakoni. Pretpostavljam da je takav zakljucak nastao na temelju nekog znanja, pa me zanima o kom konkretnom znanju se radi. Na postavljanje ovakvog pitanja me je podstakla sama tema. Verujem da na forumu postoje osobe koje bi umele da mi ovo pitanje razjazne, a ja sam ga ovog puta pre svega uputio lightim-u, jer mi se ucinilo da je voljan da pise o takvoj vrsti pitanja.
 
Zakoni fizike nisu fiksni! Tacno ili netacno?

Netačno. Ovaj tekst govori o tome da se jedna određena konstanta, takozvana konstanta fine strukture, verovatno promenila (ali veoma, veoma malo) od nastanka univerzuma do danas (dakle, u toku 13,7 milijardi godina).

Jako mnogo truda je uloženo da se proveri konstantnost zakona univerzuma. Veoma pažljivi eksperimenti i osmatranja su ustanovili da su zakoni jednaki (do veoma male mogućnosti greške) u celom vidljivom univerzumu, i da su određene konstante uvek bile iste kao i danas.

Na čemu se ovo zasniva?

Na osnovu cega se smatra da isti zakoni fizike vladaju u svakom kutku univerzuma?

U najvećem delu na nelinearnosti mnogih fenomena, i na konfluenci procesa.

Na primer, određeni nuklearni procesi u zvezdama, po našim teorijama i po obzervacijama iz Sunca iz laboratorije, proizvode pozitrone. Količina tako proizvedenih pozitrona se može izračunati. Ti pozitroni se onda kreću u skladu sa zakonima gravitacije i elektromagnetizma, dok ne nalete na neki elektron. Onda, po drugim zakonima, dođe do anihilacije, koja proizvodi fotone tačno određene energije. Ti fotoni onda putuju brzinom svetlosti do naših obzervatorija.

Pošto vidimo takve fotone kako iz dalekih galaksija stižu kada treba, kako treba, i na način na koji je to predviđeno, imamo podatak koji nam pokazuje da zakoni koje smo otkrili ovde najverovatnije važe i u drugim krajevima univerzuma.

Onda nakon milion eksperimenata koji na više stotina hiljada načina i po deset hiljada različitih logičkih pravaca pokažu iste stvari, postaje veoma neverovatno da su zakoni drastično drugačiji, bar u okviru vidljivog univerzuma.

Trećim rečima:

Covek je uveo zakone kao nesto najlogicnije i najshvatljivije, tako da...

...zakoni nisu nešto u šta se veruje, već se stalno sve proverava, opet i opet, u svakom novom eksperimentu.

Ovo ne znači da ne postoje komplikacije.

Gorepomenuta promena konstante fine strukture je jedan lep primer, mada je veliko pitanje kada se i šta tačno desilo. Promena je veoma, veoma mala (najveća moguća promena je negde u redu stomilionitih delova), i eksperimenti kojima je ustanovljena su na ivici naše detekcije. Moguće je, recimo, da nešto u vezi tamne materije, ili u vezi sa velikim distancama prostora ometa naša osmatranja i proizvodu malu grešku, zbog koje mislimo da postoji ovakva promena.

Možda je najbolje o ovome razmišljati na ovaj način. Mi smo ustanovili konstantnost zakona sa određenom preciznošću - recimo, 99,99999%. Ovo, naravno, ne znači da su oni apsolutno nepromenjivi, ali znači da bi svaka promena mogla da bude u najboljem slučaju manja ili jednaka 0,00000001 sadašnje vrednosti.
 
Na osnovu cega se smatra da isti zakoni fizike vladaju u svakom kutku univerzuma?

Ni, na osnovu cega. To vazi iskljucivo na osnovu dogovora, ali vazi i samo na planeti Zemlji. Sve ostalo su glupa nagadjanja. Imala sam decka sa Masinskog fakulteta, koji je pupetao neke gluposti o Njutnovom zakonu gravitacije. Nije imao pojma sa zivotom. Ja sam nejga pitala, a sta je Ajnstajn izmislio.
 
Endonuclease,

meni je nesto ostalo nejasno. U okviru ove teme smo razgovarali, ako se ne varam, o konstantnosti, univerzalnosti fizickih zakona kako duz vremenske koordinate, tako i u smislu prostora. Dobro, jeste da u savremenoj nauci vreme i prostor predstavljaju jedan neraskidiv sistem, ali predlazem da o ovom pitanju razgovaramo na ovakav nacin.

Medjutim, poznato je da se rani univerzum znacajno razlikovao od danasnjeg. Bilo bi mi drago da preciziras - da li su i u tom stadijumu vladali ovi isti zakoni koje poznajemo danas? Mislim da cu se ovde zaustaviti. Imam jos jedno pitanje na umu, ali bi ono eventualno usledilo tek posle tvog odgovora.

:)
 
Na osnovu cega se smatra da isti zakoni fizike vladaju u svakom kutku univerzuma?

Можда ово помогне, а можда још више закомпликује... Текст можда није прецизно о томе зашто исти закони физике владају у сваком кутку универзума, већ зашто уопште владају.


"Nauka, stalno nam ponavljaju, predstavlja najpouzdaniji oblik znanja o svetu zato što se zasniva na proverljivim hipotezama. Religija se, nasuprot tome, zasniva na veri. Termin „neverni Toma" dobro ilustruje razliku. U nauci, zdrav skepticizam je profesionalna neophodnost, dok se u domenu religije čvrsta vera bez dokaza smatra vrlinom.

Problem sa ovim jasnim razdvajanjem u „nepreklapajuće domene", kako je Stiven Džej Guld opisivao nauku i religiju, jeste u tome što nauka ima svoj sopstveni sistem zasnovan na verovanju. Sva nauka je utemeljena na pretpostavci da je priroda uređena na racionalan i razumljiv način. Ne možete biti naučnik ako smatrate da je univerzum besmisleni haos slučajno nabacanih i promenljivih delića. Kada fizičari ispituju duboke nivoe subatomske strukture materije ili astronomi povećaju domet svojih instrumenata, oni očekuju da pronađu dodatni elegantni matematički poredak. I do sada je ta vera uvek bila opravdana.

Najdetaljniji izraz racionalne shvatljivosti kosmosa se nalazi u fizičkim zakonima, osnovnim pravilima po kojima funkcioniše sve u prirodi. Zakoni gravitacije i elektromagnetizma, zakoni koji regulišu svet unutar atoma, zakoni kretanja - svi su izraženi urednim matematičkim relacijama. Ali odakle dolaze ti zakoni? I zašto imaju taj oblik koji imaju?...

Godinama sam često pitao svoje kolege fizičare zašto su prirodni zakoni ovakvi kakvi su. Odgovori variraju između „to nije naučno pitanje" i „niko ne zna". Omiljeni odgovor je „Nema nikakvog razloga zašto su oni ovakvi - oni jednostavno jesu." Ideja da zakoni postoje bezrazložno je duboko anti-racionalna. Na kraju, sama suština naučnog objašnjenje nekog fenomena je da je svet logično uređeno i da postoje razlozi zašto su stvari onakve kakve jesu. Ako pratimo ove razloge sve dublje i dublje do samog dna stvarnosti - fizičkih zakona - i na kraju utvrdimo da nam razum tu ne pomaže, to bi učinilo nauku parodijom. ...

Iako su naučnici dugo bili skloni odbacivanju takvih pitanja koje se odnose na poreklo prirodnih zakona, u poslednje vreme se raspoloženje bitno promenilo. Deo razloga je rastuća svest da je nastanak života u svemiru, a stoga i postojanje posmatrača poput nas, veoma osetljiv na oblik prirodnih zakona. Ako bi fizički zakoni bili ma kakav slučajan skup praila, život gotovo izvesno ne bi postojao.

Drugi razlog da se prirodni zakoni sada smatraju domenom naučnog istraživanja jeste shvatanje da ono što smo dugo smatrali apsolutnim i univerzalnim zakonima možda i nije istinski temeljno, već više nalik na svojevrsna lokalna pravila. Ona mogu varirati od mesta do mesta na mega-kosmičkoj skali. Pogled iz „Božjeg oka" bi, tako, mogao otkriti ogroman mozaik pojedinačnih univerzuma, od kojih svaki ima svoj zasebni skup lokalnih pravila. U ovom „multiverzumu", život će se pojaviti samo u onim delićima koji imaju bio-prijateljske lokalne zakone, tako da nije nikakvo čudo da se mi nalazimo u „Zlatokosinom" svemiru - onom koji je „potaman" za evoluciju života. Mi smo ga izabrali samim našim postojanjem.

Teorija multiverzuma je sve popularnija, ali ona ne objašnjava toliko zakone fizike koliko izbegava celo pitanje. Mora postojati fizički mehanizam koji stvara sve te univerzume i dodeljuje im odgovarajuće lokalne zakone. Ovaj proces zahteva svoje sopstvene zakone, ili meta-zakone. Odakle oni dolaze? Problem se jednostavno pomerio jedan nivo iznad sa zakona univerzuma na meta-zakone multiverzuma.

Jasno je, dakle, da su i religija i nauka zasnovane na veri - naime na verovanju u postojanje nečeg izvan univerzuma, poput neobjašnjivog Božanstva ili neobjašnjivog skupa prirodnih zakona, možda i ogromnog ansambla drugih univerzuma. Iz tog razloga, i monoteistička religija i ortodoksna nauka ne uspevaju da obezbede potpuni opis fizičke ezistencije. ...

Izgleda mi da nema nade da se ikada objasni zašto je fizički univerzum ovakav kakav jeste sve dok se fiksiramo na nepromenljive zakone ili meta-zakone koji postoje bez razloga ili su nametnuti božanskim Proviđenjem. Alternativa je da posmatramo zakone fizike i univerzum kojim oni vladaju kao deo jedinstvenog sistema, gde i jedno i drugo treba da bude inkorporirano u zajedničku objašnjavalačku shemu. ..."

Paul C. W. Davies
 
Ovo bre, nema veze sa zivotom. Zakoni fizike ne vaze nigde. Vaze, dok se ne pronadju novi, kao i u farmaciji. 20 godina se prodaje neki lek, pojavi se drugi i kazu da je ovaj bio kancerogen. Fizika je jedno obicno nagadjanje i mlacenje prazne slame. Vidite li vi kolike su one piramide, ne samo u Egiptu, nego i sirom sveta. Prkose zakonima savremene fizike. Kao astrologija. Kada je vec napravljeno, onda se analizira i objasnjeva zasto je nesto tako. Napravi ti to i nemoj da kazes da su to izmislili vanzemaljci, kada nemas odgovor.
 
Ovo bre, nema veze sa zivotom. Zakoni fizike ne vaze nigde. Vaze, dok se ne pronadju novi, kao i u farmaciji. 20 godina se prodaje neki lek, pojavi se drugi i kazu da je ovaj bio kancerogen. Fizika je jedno obicno nagadjanje i mlacenje prazne slame. Vidite li vi kolike su one piramide, ne samo u Egiptu, nego i sirom sveta. Prkose zakonima savremene fizike. Kao astrologija. Kada je vec napravljeno, onda se analizira i objasnjeva zasto je nesto tako. Napravi ti to i nemoj da kazes da su to izmislili vanzemaljci, kada nemas odgovor.

Ti si, očigledno, mrzela fiziku u školi. Ali, iako tvrdiš da zakoni fizike ne veže nigde, ne iskušavaj sreću, i postaraj se da uvek imaš neki čvrst oslonac ispod tebe, jer "majčica" Zemlja ne "misli" kao ti.
 
Zakoni fizike ne vaze nigde. Vaze, dok se ne pronadju novi, kao i u farmaciji.

Zakoni fizike su deo naše teorije, koja je najbolji model koga trenutno imamo. Tehnički je tačno da oni verovatno nisu potpuno tačni, i da ćemo u budućnosti naći još bolje modele. Ali besmisleno je tvrditi da su oni potpuno besmisleni.

Gore si pitala šta je Ajnštajn otkrio. Ajnštajn nije, kao što izgleda misliš, oborio Njutna. On je dopunio Njutnovu mehaniku.

Njutnovim jednačinama možeš odlično da izračunaš kretanje projektila ispaljenog iz topa, ili kretanje klatna, ili kretanje svih planeta osim Merkura. To nije odjednom sve postalo netačno posle Ajnštajna - niti su se orbite promenile, niti se kretanje objekata značajno izmenilo. Ajnštajn je prosto našao način da se tačnost teorije proširi i na objekte u snažnim gravitacionim poljima, i na objekte koji se kreću velikim relativnim brzinama.

Trećim rečima, da parafraziram Asimova, ljudi koji veruju da je Zemlja ravna nisu u pravu, a ljudi koji veruju da je Zemlja sferična nisu u pravu. No, ljudi koji veruju da je Zemlja sferična manje greše nego ljudi koji misle da je Zemlja ravna.

Fizika je jedno obicno nagadjanje i mlacenje prazne slame.

Znači, tvoj kompjuter ne funkcioniše, tvoja kola ne rade, zgrade više od dva sprata padaju na sve strane, avioni ne lete, celularni telefoni ne postoje, i svi ostali aspekti moderne civilizacije koji su izgrađeni na osnovu fizike su čista iluzija?

Vidite li vi kolike su one piramide, ne samo u Egiptu, nego i sirom sveta. Prkose zakonima savremene fizike.

Piramide u Egiptu i svuda drugde u svetu su izgrađene starim tehnologijama koje uopšte nisu neka posebna misterija. U njima nema ničega što prkosi zakonima fizike, ni na kakav način, osim u mašti nekih UFOloga.

Kao astrologija.

Još ima ljudi koji veruju u tu besmislicu?
 
Uopste nemam problema sa prihvacanjem toga da su zakoni fizike konstantni.

Da li isti zakoni fizike vladaju u svemiru i na planeti zemlji? Na planeti zemlji se ne mogu primetiti stvari koje su sposobne da usisavaju svetlost kao i vreme, kao sto su crne rupe. Krivljenje vremena nije nesto sto su mene ucili u skoli. Dalji argument smatram da je nepotreban, naravno iskljucivo od moje strane.
 
Gore si pitala šta je Ajnštajn otkrio. Ajnštajn nije, kao što izgleda misliš, oborio Njutna. On je dopunio Njutnovu mehaniku.

Njutnovim jednačinama možeš odlično da izračunaš kretanje projektila ispaljenog iz topa, ili kretanje klatna, ili kretanje svih planeta osim Merkura.

... samo iz razloga sto su u pitanju relativno male brzine kretanja, koje su znacajno manje od brzine svetlosti ili se ne odvijaju pod dejstvom snaznih graciotacionih polja. Ipak, ono sto je otkrio Newton predstavljalo je herojski podvig u kontekstu 17. veka.

Sorry mod, nisam odoleo da ne odgovorim, iako smo povodom istog vec ranije razgovarali na forumu - tvoja objasnjenja mozda zadovoljavaju u slucaju potpunih "laika", ali nisu sasvim dobra u slucaju onih koji teze dubljim uvidima, jer tacnost onoga sto si napisao o odnosu Ajnstajna i Njutna, veoma zavisi od konteksta iz kojeg se posmatra taj odnos.

:)
 
Poslednja izmena:
... samo iz razloga sto su u pitanju relativno male brzine kretanja, koje su znacajno manje od brzine svetlosti ili se ne odvijaju pod dejstvom snaznih graciotacionih polja. Ipak, ono sto je otkrio Newton predstavljalo je herojski podvig u kontekstu 17. veka.

Poenta je da se radi o jednom istom zakonu. Njutn je otkrio pravila koja važe u određenom opsegu okolnosti. Onda je Anjštajn to proširio na širi opseg okolnosti, tj. Ajnštajnova pravila važe za više događaja i predmeta nego Njutnova.

No, to ne znači da Njutnova teorija nije tačna, samo znači da joj je opseg ograničen, da ne objašnjava baš sve.
 
Poenta je da se radi o jednom istom zakonu. Njutn je otkrio pravila koja važe u određenom opsegu okolnosti. Onda je Anjštajn to proširio na širi opseg okolnosti, tj. Ajnštajnova pravila važe za više događaja i predmeta nego Njutnova.

No, to ne znači da Njutnova teorija nije tačna, samo znači da joj je opseg ograničen, da ne objašnjava baš sve.

Koliko znam ( svakako ces me demantovati u slucaju da gresim), Ajnstajnovom teorijom se moze tretirati i ono za sta se obicno primenjuje Njutnova, a obratno ne vazi. U tom slucaju, ako posmatramo stvari cisto prakticno, matematicki, sa stanovista tehnickih nauka, tacno je da se kod relativisticke mehanike radi o jednom prosirivanju ili dopunjavanju starog znanja, ali sa stanovista fundamentalnih nauka, ultimativnih pitanja, sustinskih razmatranja kakva je ovde predstavio Epistimonas, na primer, Njutnov i Ajnstajnov rad u sebi sadrze temeljno razlicita razumevanja prirodnih fenomena, kao i samog univerzuma, pa bi se moglo reci da je Ajnstajnov model, ako ne oborio, a ono svakako zamenio Njutnov u kontekstu teznje ka sto temeljnijem razumevanju i tretiranju pojava koje predstavljaju srz gravitacionih, mehanickih procesa. Tako sam do sada ja razumevao teorijski odnos izmedju Ajnstajna i Njutna, ali svakako sam rad da nesto naucim, u slucaju da prethodno nije tacno.

:)
 
Dobro sad, mozemo razglabajuci da jos detaljnije analiziramo stvari, pa da zakljucimo da ova dva modela koriste i bitno razlicite matematicke aparate, ali se primenom tih razlicitih aparata, u slucajevima malih brzina, odnosno objekata u relativno slabim gravitacionim poljima, dobijaju priblizno isti rezlutati. Odnosno, izracunavanja koja bi se izvela na osnovu Njutnove mehanike, u navedenim slucajevima, predstavljaju odlicne aproksimacije onih rezultata do kojih bi se doslo izracunavanjima na bazi relativisticke mehanike.
 
Ovo bre, nema veze sa zivotom. Zakoni fizike ne vaze nigde.

Нигде? Па како онда живиш на овој планети?

Fizika je jedno obicno nagadjanje i mlacenje prazne slame.

Немам коментар на ово. Ако физика није наука, не знам шта сматраш науком...

Vidite li vi kolike su one piramide, ne samo u Egiptu, nego i sirom sveta. Prkose zakonima savremene fizike. Kao astrologija. Kada je vec napravljeno, onda se analizira i objasnjeva zasto je nesto tako.

А како то пирамиде пркосе законима савремене физике? Којим то тачно законима? И какве везе астрологија има са тиме?
 
Ako su zakoni fizike fiksni,kako objasniti crne rupe?Prema onome što sam pročitao,fizička informacija koja upadne u crnu rupu jednostavno ,,nestaje,, što prkosi opšte prihvaćenom zakonu da fizička informacija sve podatke o određenom sistemu u određenoj tački vremena.Kako to objasniti?
 
Ako su zakoni fizike fiksni,kako objasniti crne rupe?Prema onome što sam pročitao,fizička informacija koja upadne u crnu rupu jednostavno ,,nestaje,, što prkosi opšte prihvaćenom zakonu da fizička informacija sve podatke o određenom sistemu u određenoj tački vremena.Kako to objasniti?

Vrlo dobro pitanje! :)

Ovo o čemu pišeš je bio predmet dvodecenijskog sukoba između relativista (na čelu sa Stivenom Hokingom) i kvantnih mehaničara (na čelu sa Leonardom Suskindom i Gerardom t'Hooftom).

U principu, odigrava se sledeće: informacije upadaju u crnu rupu. To samo po sebi nije problem, pošto za kvantnu teoriju informacija nije bitno da li su informacije zaključane u crnoj rupi ili ne. No, Hoking je lepo pokazao da crne rupe polako "isparavaju", a onda je iz iste matematike sledilo da se iz radijacije tog isparenja ne mogu povratiti informacije.

Ovo je bio veliki problem za pomirenje ukupne fizike, iz čega su neki (kao što si i ti primetio) izvukli zaključak da se čak i najosnovniji zakoni univerzuma "lome" na tački singulariteta.

Rascep je bio veoma značajan, toliki da je postojala čuvena opklada između Stivena Hokinga sa jedne i Kipa Torna i Džona Preskila sa druge strane, ko će biti u pravu. :)

Kvantni fizičari, međutim, imaju veoma moćne zakone i eksperimente na svojoj strani, i polako su skupljali podatke. Preokret situacije je bio kada je Huan Maldacena krajem devedesetih izašao sa "prevodom" standardne kvantne teorije u kome je jasno bilo vidljivo očuvanje informacija.

Konačno, 2004-te, Stiven Hoking je održao konferenciju za štampu na kojoj je priznao grešku - informacije se izgleda održavaju čak i nakon upadanja u crnu rupu.

Problem nije potpuno rešen: jasno je da postoji očuvanje informacija, ali nije uopšte jasno kako one bivaju očuvane. No, uvek postoji sledeći korak u istraživanjima. z:p

(Inače, Saskind je nedavno napisao knjigu na temu ovoga, pod nazivom "The Black Hole War". Trenutno sam negde na polovini iste, i na osnovu onoga što sam do sada pročitao, knjigu toplo preporučujem.)
 
Još ima ljudi koji veruju u tu besmislicu?

Ah... z:mrgreen: ... ne treba odbacivati deo koji se bavi karakterologijom ljudi rođenih u određenom horoskopskom znaku. Ono što nam nije jasno kako funkcioniše, ne znači da ne funkcioniše, zar ne? z:lol: Činjenica je da u momentu formiranja zigota, u toj tački u prostoru deluju sile koje već u sledećem momentu neće delovati. Koliko ima sila/energija koje još nismo otkrili? Kao i - koliko naše ćelije (pa tako i zigot) imaju senzora koje nismo identifikovali. Itd...

Takođe, što se tiče teme, fizički zakoni važe pa važe, a eventualna odstupanja u poznatim fizičkim zakonima "delo su ruku" zakona koje još nismo otkrili. z:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Ah... z:mrgreen: ... ne trěba odbacivati děo koji se bavi karakterologijom ljudi rođenih u određenom horoskopskom znaku. Ono što nam nije jasno kako funkcioniše, ne znači da ne funkcioniše, zar ne? z:lol: Činjenica je da u momentu formiranja zigota, u toj tački u prostoru děluju sile koje već u slědećem momentu neće delovati. Koliko ima sila/energija koje još nismo otkrili? Kao i - koliko naše ćelije (pa tako i zigot) imaju senzora koje nismo identifikovali. Itd...

Takođe, što se tiče teme, fizički zakoni važe pa važe, a eventualna odstupanja u poznatim fizičkim zakonima "dělo su ruku" zakona koje još nismo otkrili. z:mrgreen:

Slazem se. Medjutim, nekoliko ljudi mi je radilo natalnu kartu (tacnije, dvoje) i iznenadjujuce da su obe iznele sasvim suprotne cinjenice. Mozda je problem sa njima posto su mi to drugarice pa nisu bas strucne po tome ali opet kako bi neki astrolog znao nesto sto nauka ne zna kada su nam oboma faktori skriveni iza zavesa? Verujem da, ako i ima tako necega, mi jos uvek ne znamo o tome i da je to samo mlacenje prazne slame.
 

Back
Top