10 vs 29 dimenzija

Kako Supergravitacija, i pored velikih očekivanja o ujedinjenju svih fundamentalnih interakcija i prevazilaženju problema beskonačnosti u gravitaciji, nije dala zadovoljavajuće rezultate, poslednjih godina 20 veka poklonjena je veća pažnja teorijama sa pojedinim izmenama na malim rastojanjima. Umesto čestice, kao osnovnog objekta, nova teorija opisuje jednodimenzioni objekat koji se naziva srtuna. Dakle, u njima, osnovni objekti nisu tačkaste čestice već izduženi objekti slični malim petljama struna. Zamisao se sastoji u tome da ono što nama izgleda kao čestica jeste, zapravo, vibracija na petlji. Ova teorija – teorija Struna, nema „duhova“ (čestica sa negativnom verovatnoćom pojavljivanja) samo ako je broj prostorno-vremenskih dimenzija 26!, ali ima tahiona (čestice sa negativnim kvadratom mase). Odgovarajuća supersimetrična teorija – teorija Superstruna, nema tahiona, dok je kritičan broj dimenzija kada u teoriji nema „duhova“ – 10. Teorije o Superstrunama spuštaju Supergravitaciju na granicu niske energije, ali za sada je bilo malo uspeha u predviđanjima proisteklim iz njih, koja su se mogla proveriti u ogledima. Iako se pokazala kao dobra fizička teorija, još nije jasna njena veza sa eksperimentalnim podacima. Novi prilaz preko superstruna ne negira supersimetriju teorije koje su izložene ranije, već je u bliskoj vezi sa njima. Naime, kada tenzija strune teži beskonačnosti, tada se teorija otvorene superstrune svodi na supersimetričnu teoriju, a teorija zatvorene superstrune na Supergravitaciju.
 
rasa77:
Kako Supergravitacija, i pored velikih očekivanja o ujedinjenju svih fundamentalnih interakcija i prevazilaženju problema beskonačnosti u gravitaciji, nije dala zadovoljavajuće rezultate, poslednjih godina 20 veka poklonjena je veća pažnja teorijama sa pojedinim izmenama na malim rastojanjima. Umesto čestice, kao osnovnog objekta, nova teorija opisuje jednodimenzioni objekat koji se naziva srtuna. Dakle, u njima, osnovni objekti nisu tačkaste čestice već izduženi objekti slični malim petljama struna. Zamisao se sastoji u tome da ono što nama izgleda kao čestica jeste, zapravo, vibracija na petlji. Ova teorija – teorija Struna, nema „duhova“ (čestica sa negativnom verovatnoćom pojavljivanja) samo ako je broj prostorno-vremenskih dimenzija 26!, ali ima tahiona (čestice sa negativnim kvadratom mase). Odgovarajuća supersimetrična teorija – teorija Superstruna, nema tahiona, dok je kritičan broj dimenzija kada u teoriji nema „duhova“ – 10. Teorije o Superstrunama spuštaju Supergravitaciju na granicu niske energije, ali za sada je bilo malo uspeha u predviđanjima proisteklim iz njih, koja su se mogla proveriti u ogledima. Iako se pokazala kao dobra fizička teorija, još nije jasna njena veza sa eksperimentalnim podacima. Novi prilaz preko superstruna ne negira supersimetriju teorije koje su izložene ranije, već je u bliskoj vezi sa njima. Naime, kada tenzija strune teži beskonačnosti, tada se teorija otvorene superstrune svodi na supersimetričnu teoriju, a teorija zatvorene superstrune na Supergravitaciju.

mislim da bi i Einstein na ovo rekao: Bože mili!!??
 

Back
Top