ovo sam vec rekla... pa da samo prekopiram...
U ~Malom princu~ se sve prikazuje kroz oci deteta, mnogi su zaboravili da gledaju svet na taj nacin... Tako je sve jednostvanije...
Evo sad sam otvorila tu ,,malu bibliju''... i potrazila recenicu koju tako volim: ,,Video sam jednu kucu od crvenih opeka, s muskatlama u prozoru i golubovima na krovu''... predivno...
Pa onda ono da je najteze suditi samom sebi... onda... Oci su slepe, treba traziti srcem... Ono sto je vazno to se ne vidi...
Treba cuvati to dete u sebi, ne dozvoliti da odrastes, i da pocnu da te zanimaju samo brojke, da imas svoju ruzu tamo negde medju zvezdama... I zato se ja ne ljutim kad mi neko kaze ,,dete''... naprotiv, ja sam tada srecna i tada kazem: ,,Jesam dete, i necu nikada da odrastem...''...
i to je to...