Воз Београд - Сарајево....17 путника....Мало ли је..?

МАЧАК

Buduća legenda
Poruka
25.542
http://www.e-novine.com/drustvo/33172-Nostalgini-Srbi-815-Sarajevo.html

Nostalgični Srbi u 8:15 za Sarajevo

Prvi voz za Sarajevo iz Beograda nakon 19 godina prekida krenuo je u nedelju, 13. decembra 2009. godine. Linija je međutim privukla više pažnju medija nego putnika, a to se posebno odnosilo na medije iz regiona i britanske. Tako je BBC imao i izravno uključenje prilikom ovog događaja, a britanski list "Independent" svojim je čitaocima ponudio priču sa malim backgroundom koji ovom prilikom prenosimo

Poslednji put Husein Kratina je putovao za rodnu Bosnu i Hercegovinu vozom pre više od 18 godina. To je bilo neposredno pred ratove koji su doveli do raspada Jugoslavije. U hladno nedeljno jutro penzionisani beogradski univerzitetski profesor bio je jedan od prvih putnika koji se ukrcao na voz na direktnoj liniji između dva glavna grada Beograd-Sarajevo, koja je pokrenuta nakon skoro dve decenije prekida.
Dobro zakoračivši u svoje osamdesete godine Kratina je bio suviše uzbuđen za priču ali njegova supruga Zora (75) je bila oduševljena ovom jedinstvenom prilikom da putuje sa svojim suprugom u njegov rodni grad - Zenicu, u blizini Sarajeva. “Čekali smo pravi trenutak i dočekali smo ga”, rekla je oduševljeno gđa Kratina i dodala: “Možda je ovo poslednja prilika za nas. Konačno se ukazala”.
Na stanici se nije imalo puno toga za videti - voz sa tri vagona koji je krenuo iz glavnog grada Srbije za glavni grad Bosne i Hercegovine u 8:15 sa samo 17 putnika. Ipak, zbog više razloga ovo predstavlja simbolično uspostavljanje pokidanih veza među dvema nacijama nego stvarni napredak u odnosima između Srbije i BiH.
Beograd je podržavao bosanske Srbe u sukobima koji su odneli više od 100.000 života. Vojska bosanskih Srba, pod komandom ratnog zločinca u bekstvu, Ratka Mladića nemilosrdno je napadalo Sarajevo i držalo pod opsadom od 1992. do 1996. Za to vreme u glavnom gradu BiH izginulo je 10.000 građana što je više nego pod nemačkom okupacijom za vreme Drugog svetskog rata.
Duboki ožiljci su ostali u Bosni a njihovo zacelivanje ide sporo, ali u Srbiji i dalje postoji mnogo ljudi koji se sećaju predratnog Sarajeva, koji često posećuju Sarajevo i koji i dalje imaju prijatelje koji žive tamo.
“Putovala sam vozom za Sarajevo skoro svaki vikend jer sam imala mnogo prijatelja i volela sam da skijam”, kaže Beograđanka Katarina Malbašić: “Ali, za razliku od ovoga onda je voz imao izgledao modernije i trebalo mu je pet sati da dođe do Sarajeva”.
Danas mu je potrebno više od osam sati jer prolazi dve granice, hrvatsku i bosansku, putujući kroz staru predratnu rutu više od 500 kilometara. Delovi šina su dignuti u vazduh i pre nego su se Srbi ponudili u Hrvatskoj i pre nego su Srbi, Hrvati i Muslimani započeli rat jedni protiv drugih u Bosni.
Duboke političke sumnje i nepoverenje među liderima tri nacije odlažu postratovsko povezivanje naroda. Krajem prošlog veka skoro sve komunikacije su bile obustavljene. Telefonske linije između Beograda, Zagreba i Sarajeva bile su presečene, baš kao i pošta i bilo koji oblik transporta, osim onog vazdušnog. Te komunikacije su ponovo uspostavljene nakon pada srbijanskog predsednika Slobodana Miloševića.
Ali za većinu Srba, kao što je beogradski advokat Branko Rogošić, Sarajevo vežu samo lepe uspomene.
“Služio sam JNA u Sarajevu 1987. Volim Sarajevo”, priča Rogošić u trenutku ukrcavanja u voz. “Ovo je zaista poseban događaj - putovati ponovo vozom, ponovo uspostaviti komunikaciju. Samo, voz ne izgleda isto kao što je izgledao pre rata”.
Skromnosti putničkih vagona priključio se i vagon za ručavanje. Cene su takođe skromne. Tradicionalni obroci u regionu, salate, sendviči i kafa se prodaju za samo jedan evro. Vozna karta košta 31 evro.
Za železničkog inžinjera Dušana Bošnjakovića ovaj dan bio je pitanje ponosa: “Ponosan sam što putujem prvim vozom za Sarajevo nakon toliko godina. Dobro je da se veze među ljudima ponovo uspostavljaju”.
 
Kakva patetika...18 godina čekao da putuje vozom...što nije otišao autobusom?:)
Baš me zanima koliko će putnika biti u povratku...:)

Па...ни један....
Они који одоше тамо....нестали....
А заинтересованих за долазак возом БРАТСТВА И ЈЕДИНСТВА
из Сарајва...нема.:per::per::per:
 
Па...ни један....
Они који одоше тамо....нестали....
А заинтересованих за долазак возом БРАТСТВА И ЈЕДИНСТВА
из Сарајва...нема.:per::per::per:

Kad god se pomene voz,sjetim se priče jedne moje koleginice iz Sarajeva...
Ne znam zašto mi je smiješna,mada je u osnovi tragična...
Naime,negdje 91-92 godine,pred rat,u doba onih mitinga za mir ,krene voz "bratstva i jedinstva" iz Sarajeva za tadašnje Kardeljevo,da nosi poruke mira,suživota naših naroda i narodnosti itd...bla,bla...I tako oni krenu iz Sarajeva,okićeni cvijećem,sa pjesmom...bila reportaža na "Jutelu",svi veseli i razdragani...
Išla i ujna,da se provoza...:)
I sad slijedi onaj drugi dio koji nije bio na tv-u...:)
Pošto je ujak ove moje koleginice bio mašinovođa,igrom slučaja,znala je priču iz prve ruke...Kada su došli negdje dole oko Metkovića,čini mi se,zaustave ih i narede da okrenu voz i vrate nazad...Pri tom joj je ujak pričao da su se kolege željezničari,koje je sretao svaki dan,pravili da ga ne poznaju...Videći da je vrag odnio šalu,on okrene lokomotivu...i nazad...U tom momentu kaže,da su iz okolnog žbunja,duž pruge počeli da ih masovno gađaju kamenjem,žene,djeca,svi......Kaže da su putnici proveli ostatak vožnje do Sarajeva na podu vagona...
Njegov jedini zaključak tada je bio...Biće rata...:D
 
Poslednja izmena:
Kad god se pomene voz,sjetim se priče jedne moje koleginice iz Sarajeva...
Ne znam zašto mi je smiješna,mada je u osnovi tragična...
Naime,negdje 91-92 godine,pred rat,u doba onih mitinga za mir ,krene voz "bratstva i jedinstva" iz Sarajeva za tadašnje Kardeljevo,da nosi poruke mira,suživota naših naroda i narodnosti itd...bla,bla...I tako oni krenu iz Sarajeva,okićeni cvijećem,sa pjesmom...bila reportaža na "Jutelu",svi veseli i razdragani...
Išla i ujna,da se provoza...:)
I sad slijedi onaj drugi dio koji nije bio na tv-u...:)
Pošto je ujak ove moje koleginice bio mašinovođa,igrom slučaja,znala je priču iz prve ruke...Kada su došli negdje dole oko Metkovića,čini mi se,zaustave ih i narede da okrenu voz i vrate nazad...Pri tom joj je ujak pričao da su se kolege željezničari,koje je sretao svaki dan,pravili da ga ne poznaju...Videći da je vrag odnio šalu,on okrene lokomotivu...i nazad...U tom momentu kaže,da su iz okolnog žbunja,duž pruge počeli da ih masovno gađaju kamenjem,žene,djeca,svi......Kaže da su putnici proveli ostatak vožnje do Sarajeva na podu vagona...
Njegov jedini zaključak tada je bio...Biće rata...:D

Мислим....Баш ме чуди овако понашање...поготову оних...
око Кардељева и Метковића...
То су увек били прави борци за Југославију...
а данас су највећи Југоносталгичари...
Никако не могу да прежале, што тамо више нема Срба,
а толике јаме им остале ...празне...
 
Ja se nešto ne bi usudila sesti u njega i putovati kroz one gudure bez zaštite

Pa krenes sa zastitom.
9fto1x.jpg


Inace kazu da ce put trajati 2 sata duze nego pre 20-ak godina. Vozovi sve sporiji i sporiji :D
 

Back
Top