Traze se saveti, iskustva, podrske ili kritike......

Lorenza

Početnik
Poruka
10
35 godina braka je iza nas.....dvoje dece, sada vec odraslih ljudi je jedino lepo sto iz tog braka imam.
Dosli smo do medjusobne netrpeljivosti koja nas vodi samo u konflikte nekada zbog vaznih razloga a nekada zbog najvece gluposti.
Nema dijaloga, nema kompromisa, nema empatije....a kamoli vaznijih osecanja koja bi trebala da vezu jedan par.
Sama sam i sam je i kada smo zajedno u istoj sobi.

Kada pogledam ispred sebe znam da ovako dalje ne ide a plasim se sta me ceka ako se odlucim na taj korak od kojeg sam bezala godinama.

Da li je ovo zasicenost, da li ja ocekujem previse, ko je ovde lud?????
 
35 godina braka je iza nas.....dvoje dece, sada vec odraslih ljudi je jedino lepo sto iz tog braka imam.
Dosli smo do medjusobne netrpeljivosti koja nas vodi samo u konflikte nekada zbog vaznih razloga a nekada zbog najvece gluposti.
Nema dijaloga, nema kompromisa, nema empatije....a kamoli vaznijih osecanja koja bi trebala da vezu jedan par.
Sama sam i sam je i kada smo zajedno u istoj sobi.

Kada pogledam ispred sebe znam da ovako dalje ne ide a plasim se sta me ceka ako se odlucim na taj korak od kojeg sam bezala godinama.

Da li je ovo zasicenost, da li ja ocekujem previse, ko je ovde lud?????

Ако кажеш да су деца једино лепо што из брака имаш, онда значи да је и пре било несугласица, али сте се бавили децом, па нисте обраћали пажњу на међусобне проблеме?
Да ли сте разговарали?
Како се супруг осећа?
 
Ако кажеш да су деца једино лепо што из брака имаш, онда значи да је и пре било несугласица, али сте се бавили децом, па нисте обраћали пажњу на међусобне проблеме?
Да ли сте разговарали?
Како се супруг осећа?

Tako je, osim sto su deca bila na prvom mestu bilo je tu i one nade koja me je drzala i vodila napred.

Razgovarati jesmo pokusavali, na kraju se sve svede na jedan veliki monolog.
Sa njegove strane totalna nezainteresovanost, sto god kazem nije dobro a bolje ideje ili resenja nema.
Najcesci odgovor na moje pitanje kako cemo dalje je "ne znam" ili "ne ide".

Postavila sam ovu temu da vidim i misljenja drugih ljudi, da vidim da li i gde gresim....mozda ipak postoji resenje a ja nisam u stanju da prepoznam pravi put.
Ovo je i dokaz da ne zelim da se predam.
 
Da li si pokušala da ga malo pokreneš? Da li je to uopšte moguće? Da li i on želi
da se bilo šta promeni u vašem odnosu ili mu je svejedno?

Od svega ovoga mnogo zavisi šta bi trebalo dalje da se uradi....


Ovo su odlicna pitanja pogotovo to da li on zeli...kaze da zeli, cak kaze da me voli ali samo kaze i nista ne cini...a da ne pricam da nema nikave inicijative, svaku buru ceka da vreme smiri.
Meni se cini da mu je svejedno.
Zivot nas nije mazio, pomoc sam trazila kada sam videla da mi je potrebna, da ne mogu sama. Borila se kao lavica za ovo dvoje dece, kazem borila a ne borili jer cesto je bio fizicki odsutan radi prirode posla,a u povratku duhom odsutan. Sve poteskoce u onim svima nama teskim vremenima stoicki sam izdrzala.
Zar ovde da pokleknem?
 
Лоренца, опрости, нова си на форуму, па не бих да ме схватиш погрешно, али...

Мислим да си ти на неки начин одустала, и да ти треба мало подршке да преломиш.
Ако немате проблема који би угрозили ваше психичко стање, или проблема који би заиста ескалирали у нешто ружно, можда можете да се међусобно прихватите такви какви сте.
При том мислим да свако може да нађе свој начин за суживот који неће угрозити никог.
Ако не функционишете један са другим, можда можете функционисати један поред другог.
Нисам од оних који мисле да ,,због деце треба опстати у браку'', а успут, деца су вам одрасли људи.
 
35 godina braka je iza nas.....dvoje dece, sada vec odraslih ljudi je jedino lepo sto iz tog braka imam.
Dosli smo do medjusobne netrpeljivosti koja nas vodi samo u konflikte nekada zbog vaznih razloga a nekada zbog najvece gluposti.
Nema dijaloga, nema kompromisa, nema empatije....a kamoli vaznijih osecanja koja bi trebala da vezu jedan par.
Sama sam i sam je i kada smo zajedno u istoj sobi.

Kada pogledam ispred sebe znam da ovako dalje ne ide a plasim se sta me ceka ako se odlucim na taj korak od kojeg sam bezala godinama.

Da li je ovo zasicenost, da li ja ocekujem previse, ko je ovde lud?????

Ne daj da sve propadne,bori se do zadnjeg daha....sve moze dobrom voljom da se resi,pretrpi nesto i pokusaj da razgovaras sa partnerom.....NE DAJ DA SVE PROPADNE!:)
 
Ovo su odlicna pitanja pogotovo to da li on zeli...kaze da zeli, cak kaze da me voli ali samo kaze i nista ne cini...a da ne pricam da nema nikave inicijative, svaku buru ceka da vreme smiri.
Meni se cini da mu je svejedno.
Zivot nas nije mazio, pomoc sam trazila kada sam videla da mi je potrebna, da ne mogu sama. Borila se kao lavica za ovo dvoje dece, kazem borila a ne borili jer cesto je bio fizicki odsutan radi prirode posla,a u povratku duhom odsutan. Sve poteskoce u onim svima nama teskim vremenima stoicki sam izdrzala.
Zar ovde da pokleknem?

Не, али си ти изгубила покретач.
Очигледно ти није много сметало његово понашање док си имала чиме да се бавиш.
Верујем да је у многим браковима тако кад деца оду. У браковима у којима су обоје били са децом, или бар један се посвећивао углавном деци.
 
Лоренца, опрости, нова си на форуму, па не бих да ме схватиш погрешно, али...

Мислим да си ти на неки начин одустала, и да ти треба мало подршке да преломиш.
Ако немате проблема који би угрозили ваше психичко стање, или проблема који би заиста ескалирали у нешто ружно, можда можете да се међусобно прихватите такви какви сте.
При том мислим да свако може да нађе свој начин за суживот који неће угрозити никог.
Ако не функционишете један са другим, можда можете функционисати један поред другог.
Нисам од оних који мисле да ,,због деце треба опстати у браку'', а успут, деца су вам одрасли људи.


Psihicko stanje je veoma ugrozeno, moje je nikakvo moze se reci. Zbog toga sam pomoc i trazila a i ovde pisem.
Kako njega da probudim iz tog dugogodisnjeg sna. Znam da je glupo pitanje jer coveka niti ne znate ali postavljam ga u nadi da cu doci do jos jedne ideje da spasimo jedno drugo i zajednicu.
 
Psihicko stanje je veoma ugrozeno, moje je nikakvo moze se reci. Zbog toga sam pomoc i trazila a i ovde pisem.
Kako njega da probudim iz tog dugogodisnjeg sna. Znam da je glupo pitanje jer coveka niti ne znate ali postavljam ga u nadi da cu doci do jos jedne ideje da spasimo jedno drugo i zajednicu.

Покушај да се бавиш собом, а не њиме!
Не покушавај да покренеш нешто што очигледно спава годинама.
Нађи нешто чиме ћеш се бавити, и само напред!
Кад себе мало средиш, гледај шта ћеш даље.
 
Psihicko stanje je veoma ugrozeno, moje je nikakvo moze se reci. Zbog toga sam pomoc i trazila a i ovde pisem.
Kako njega da probudim iz tog dugogodisnjeg sna. Znam da je glupo pitanje jer coveka niti ne znate ali postavljam ga u nadi da cu doci do jos jedne ideje da spasimo jedno drugo i zajednicu.

Jedno drugo možete spašavati samo ako oboje imate želju da se to desi...koliko sam
ja uspela sa shvatim on tu želju ima samo na rečima..i to kada ga ti pitaš ili mu nešto
prebaciš...pa na tome i ostane....gdedaj da spaseš sebe, da se posvetiš sebi što
možeš više...da se aktiviraš....možda primeti da te nema..da si se okrenula nekim
drugi stvarima u životu...možda ga to trgne...ako se ni tada ne pomeri ništa sa te
mrtve tačke.......mislim da znaš šta želiš dalje.....
 
35 godina braka je iza nas.....dvoje dece, sada vec odraslih ljudi je jedino lepo sto iz tog braka imam.
Sama sam i sam je i kada smo zajedno u istoj sobi.

... jedino lepo za 35 godina... :think: ... :(

Da li je ovo zasicenost, da li ja ocekujem previse, ko je ovde lud?????

Da nije prezasićenost... ipak, očekivati nešto tolike godine, pa zatim shvatiti i prihvatiti neuspeh sa strahom, opet posle toliko godina... da nešto trebaš da očekuješ i dobiješ od oca svoje dece... pa ne bih rekla da tražiš previše... možda prekasno...

Tako je, osim sto su deca bila na prvom mestu bilo je tu i one nade koja me je drzala i vodila napred.

:neutral:
Opravdanja za sopstvene neuspehe nemoj tražiti u svojoj "požrtvovanosti".... jer to nije žrtva, već kukavičluk.
I ružno zvuči... ne trpi se zbog dece, ne zapostavlja se sopstveni život zbog dece... to je fraza koju tako česti koriste ljudi koji nemaju hrabrosti da menjaju kolotečinu u koju su zapali... i uporno sebi ponavljaju: biće bolje...
E, pa neće...

Postavila sam ovu temu da vidim i misljenja drugih ljudi, da vidim da li i gde gresim....mozda ipak postoji resenje a ja nisam u stanju da prepoznam pravi put.
Ovo je i dokaz da ne zelim da se predam.

Ovo je dokaz da ne smeš da načiniš neki korak, napred, nazad... nebitno... nikako nije "borba"... bar je ja tako ne vidim... samo trpljenje, opravdanja, razlozi, traženje potvrde...
Zapitaj se šta Ti želiš, ne deca, ne on... pa ćeš videti i gde grešiš...
Žali Bože tolikih godina...

Meni se cini da mu je svejedno.
Zivot nas nije mazio, pomoc sam trazila kada sam videla da mi je potrebna, da ne mogu sama. Borila se kao lavica za ovo dvoje dece, kazem borila a ne borili jer cesto je bio fizicki odsutan radi prirode posla,a u povratku duhom odsutan. Sve poteskoce u onim svima nama teskim vremenima stoicki sam izdrzala.
Zar ovde da pokleknem?

Nije isto odustati od nečega, što čini mi se, iz ove priče nikada nije ni bilo vredno neke "borbe"... i pokleknuti pred životnim problemima... trenutnim, prolaznim...
Izvini, a koga je život mazio... pa opet niko ne kuka, nema tu mesta samosažaljenju... a to je upravo ono što ti radiš... i što te sputava, da digneš ruke od "svejednomije čoveka"... ali, ybg, lakše je plakati na tuđem ramenu, nego se okrenuti i otići...
Evo, skidam ti kapu za borbu... mada, ne vidim da se ja, ili bilo koja druga majka isto tako "lavovski" ne bi borile za svoju decu... ali tebi sada treba priznanje na hrabrosti... :lol:
Ako ti nešto znači ovo neiskreno, sa ponosom ga zadeni u podebeo spisak laži kojima si se okitila... nazovi to i "borbom", ako ti se više sviđa. :lol:
 
Hvala na iskrenim misljenjima i onaj Vraganina ironija je bila dobra....bas mozemo smesno da izgledamo u ocima drugih ljudi.
Sva misljenja mi mogu dobro doci u odlucivanju o sledecem koraku.

znas kako; nebitno je kako izgledate drugim ljudima...osim ukoliko taj...drugi ljud
nije terapeut...
sto vi fino ne odete na terapiju...ako nista drugo kad vas opandrci po dzepu
imat cete zajednicku temu...ono, mozete ga ogovarati zajedno...:zper:
 
Hvala na iskrenim misljenjima i onaj Vraganina ironija je bila dobra....bas mozemo smesno da izgledamo u ocima drugih ljudi.
Sva misljenja mi mogu dobro doci u odlucivanju o sledecem koraku.

Зашто бисте изгледали смешно?
Није то за подсмех, многима се догађа.
И само прихвати да нећеш брзо моћи да решиш проблем, он није брзо ни настао.
 
vd:
pa, tom logikom
samo polako i bez žurbe
problem će, u svakom slučaju, biti rešen, u sledećih 35 godina...

Иди у першун! :) Надовезала сам се на оно што сам пре тога писала.
А има логике у томе што кажеш...али признај, немогуће је за кратко време решити проблем који постоји годинама.
 

Back
Top