Objektivno razmisljanje

Fint Mehanika

Zainteresovan član
Poruka
252
Prije neke 2 godine poceo sam gledati stvari sa objektivne tacke gledista(naravno stvari kojima treba objektivnost, ne sve) i poslije te dvije godine mogu slobodno reci da u neprijatne pa i prijatne situacije ulazim sa kompletnijim razmisljanjem i shvatanjem drugih pa i sebe. Interesuje me vase misljenje koliko ste objektivni.
 
Prije neke 2 godine poceo sam gledati stvari sa objektivne tacke gledista(naravno stvari kojima treba objektivnost, ne sve) i poslije te dvije godine mogu slobodno reci da u neprijatne pa i prijatne situacije ulazim sa kompletnijim razmisljanjem i shvatanjem drugih pa i sebe. Interesuje me vase misljenje koliko ste objektivni.

са чије објективне тачке гледаш себе?
 
са чије објективне тачке гледаш себе?

Sa treceg ja iz svih perspektiva umno,fizicki.Hocu da kazem ljudi u socijalnom kontaktu upotrebljavaju previse licnih stavova i predrasuda i prilikom razgovora ulaze u razne frustracije.Bitno je sagledati sta moze biti najgore i najbolje u bilo kojoj situaciji da izbacimo nepotrebni strah i unutrasnje konflikte. Zamisljaj da gledas film a da si ti u glavnoj ulozi.
 
Sa treceg ja iz svih perspektiva umno,fizicki.Hocu da kazem ljudi u socijalnom kontaktu upotrebljavaju previse licnih stavova i predrasuda i prilikom razgovora ulaze u razne frustracije.Bitno je sagledati sta moze biti najgore i najbolje u bilo kojoj situaciji da izbacimo nepotrebni strah i unutrasnje konflikte. Zamisljaj da gledas film a da si ti u glavnoj ulozi.

млого вас има, снимајте филм па гледајте под старе дане...
 
hmmm...smatram da sam objektivna u vecini stvari i pogledom na iste,ali ako zanemarimo druge osobe,tudje probleme i druge zivote,mi smo prilicno slepi za realno,ili tako zelimo da izgleda!?Ukoliko nam odgovara ono sto smatramo ispravnim,to isto cemo posmatrati iz nekog drugog ugla,tj onog koji nam ide u korist.Cinjenica nasuprot predpostavci i stvarno u odnosu na izmisljeno,predstavlju ono sto veci deo mase ''brka"i koji stoje iza onoga sto im je blize,ne osvcuci se na ono sto je objektivno!:cool:
 
imas circulus vitiosus u svom izlaganju... govoris o realnom i objektivnom dovodeci ga u vezu sa izmishljenim. cinjenicu nasuprot predpostavci... ni jedno ne definishesh... na osnovu takvih premisa izvodish zakljuchak da masa to brka i da u tome greshi...

...sta je realno, sta je objektivno, da li je realno u korelaciji sa objektivnim i da li je moguce da izmishljeno bude realno ili objektivno, sta su onda u odnosu na to chinjenice i pretpostavke, da li su chinjenice realnije od pretpostavki i zasto... i tako dalje :D

...nemoj previse da se uzbudjujes, u toku istorije filozofije mnogi su se borili da objasne ove pojmove, jedne u odnosu na druge :)
 
Realno=objektivno,po meni! sto se tice mase,za nju tvdim da ne ume ili ne zeli da prizna realnost tj da na stvari deluje objektivno!Ona jednostavno mesa pojmove prepostavke,istine,cinjenice i izmisljotine tvrdeci jedno i to pogresno,a ono sto je objektivno zanemariti zato sto mozda tako njima ne odgovara!Jednostavno oni(mada ponekad i ja):D se klade u suprotnu tvrdnju delimicno verujuci da objektivno nije iono za sta pruzaju ruku!Znaju sta je ispravno ali im tako ne odgovara!pa zar ne?!:zper:a da li imam circulus vitiosus-moguce s obzirom da pokusavam delimicno da dokazem ono sto i sama cinim!ne,realno nije u korelaciji sa objektivnim vec potpuno isto!
 
Poslednja izmena:
vidi, ti i dalje lutas po sobama svoje subjektivnosti... to sto pises je tvoj lichni dozivljajkoji je nastao usled akumuliranog iskustva...

i dalje nisi dala odgovor na pitanje i dala definiciju, konzistentnu o tome sta jeste ili mozda ako je tako lakse, sta tacno nije objektnivno, realno, chinjenichno ili bilo sta drugo...
 
Naravno da nemozemo uvijek i u svakoj situaciji biti objektivni, ali eto za pocetak mozemo minimalno uciniti. Konkretno govoreci za sebe imao sam necu da kazem tremu, ali kao mini strah da ne polozim ispit i u takvoj situaciji sada reagujem drugacije. Pomislim sta se najgore moze desiti i kazem sebi pa ti ides na ispit, ne pomisljajuci u glavi da li cu poloziti ili ne, znaci bitno je sagledati citavu situaciju a ne konkretno moje zelje, strahove... I naravno opusteniji sam za ispit ili sta vec. Opet kazem ne treba u svakoj situaciji biti hladan i promisljen jer mi imamo emocije, ali gdje treba objektivnost mora biti. U pocetku mi je bilo tesko previse biti objektivan(inace sam za neke stvari i previse emotivan) ali vremenom se moze nauciti. Ako nista mozete pokusati, nadam se da ce biti od koristi.
 
Interesuje me vase misljenje koliko ste objektivni????

Ovo pitanje je postavljeno,Cretrix!ja sam iznela svoje licno glediste na objektivnost,ukoliko smatras da nisam u pravu to je tvoj cirulus vitiosus.Ti nisi iznela cak ni svoju hipotezu o temi koja je postavljena a ispravljas nas sve ovde i zakljucujes da li se pise filozofski ili sta vec!:think:
 
...ali to je i dalje tvoj subjektivni stav :)

ali pazi onda nema smisla govoriti o objektivnom razmisljanju ako smatras da objektivno razmisljanje nemozemo izvuci iz subjektivnog stava.

Objektivno se moze razmisljati i te kako samo sto ti nemozes razmisljati objektivno pa sve iz tvoje percepcije izgleda subjektivno pa mislis da je tako svima. Ali u tome i jeste kvaka zato sto ne moze svako da ima objektivan stav. To je veoma tesko i zato sam otvorio ovu temu i rekao svoje mehanizme objektivnog razmisljanja ocekujuci takodje misljenje drugih forumasa.
 
Kada kazem da objektivno postupam u nekim situacijama mislim na to da ne menjam neke svoje stavove jer se radi o meni ili o nekoj bliskoj osobi. Znaci onako kako bih postupio sa nekim nebitnim, postupam i sa sobom (ili bliskim osobama). Ako bih u nekoj situaciji gde je "nebitna" osoba pogresila, trazio njeno izvinjenje, isto tako bih, ako bih se nasao u slicnoj situaciji, u slucaju da pogresim, priznao gresku i izvinio se onome kome je potrebno da se izvinim....
 
Poslednja izmena:
Kada kazem da objektivno postupam u nekim situcaijama mislim na to da ne menjam neke svoje stavove jer se radi o meni ili o nekoj bliskoj osobi. Znaci onako kako bih postupio sa nekim nebitnim, postupam i sa sobom (ili bliskim osobama). Ako bih u nekoj situaciji gde je "nebitna" osoba pogresila, trazio njeno izvinjenje, isto tako bih, ako bih nasao u slicnoj situaciji, u slucaju da pogresim, priznao gresku i izvinio se onome kome je potrebno da se izvinim....

Upravo tako. A objektivno razmisljanje nas dovodi i do objektivnog ponasanja. Moj mehanizam je u glavi ponoviti situaciju u sustini, sto je i kljuc do objektivnog razmisljanja, a vecina ljudi kada razmislja u datoj situaciji previse gleda iz sopstvene perspektive i onda je tesko vidjeti prave uzroke i posljedice odredjene radnje,tj. sopstvene emocije i teznje stavlja na prvo mjesto. Opet ponavljam ne treba uvijek objektivno razmisljati nego u situacijama u kojima je potrebno. Kod sebe sam primjetio odredjena poboljsanja i ponasanje drugih ljudi ne shvatam toliko licno.
 
ali pazi onda nema smisla govoriti o objektivnom razmisljanju ako smatras da objektivno razmisljanje nemozemo izvuci iz subjektivnog stava.

Objektivno se moze razmisljati i te kako samo sto ti nemozes razmisljati objektivno pa sve iz tvoje percepcije izgleda subjektivno pa mislis da je tako svima. Ali u tome i jeste kvaka zato sto ne moze svako da ima objektivan stav. To je veoma tesko i zato sam otvorio ovu temu i rekao svoje mehanizme objektivnog razmisljanja ocekujuci takodje misljenje drugih forumasa.

Ovo prvo je tacno , tj ne mozes doci do objektivnog iz subjektivnog stava....STAVA.
Objektivno ne mozes naci ni kad nadjes istinito, jer si do istinitog dosao slucajno polazeci od pojedinacnog subjektivnog....ali to nije objektivno vec subjektivno i slucajno tacno...

Tako se formira priblizno tacno subjektivno misljenje, gde pojedinac sve odredjuje subjektivno , ali dosta cesto tacno....

Objektivno mora da ima viseugaono sadrzano u sebi...i refleksiju tog viseugaonog.

Usput , ni kad ustalis viseugaono posmatranje, nisi objektivan, jer ti je potrebno izvrsiti nalazenje prenosne funkcije koju cinis takvim postupcima, tj kao i kod svakog odmeravanja, merenja, moras naci gresku , granice percepcije, uslove u kojima vazi takvo merenje, preciznost, omaske, kad koju metodu koristiti , i otvorenost za nove mehanizme merenja...

Filozofi su skoro uvek suplji sto se toga tice, bar gledam po onome sto pisu....
Cast izuzecima, a ima ih i to su oni najveci...
Skolski kako bih rekao...
 
Prije neke 2 godine poceo sam gledati stvari sa objektivne tacke gledista(naravno stvari kojima treba objektivnost, ne sve) i poslije te dvije godine mogu slobodno reci da u neprijatne pa i prijatne situacije ulazim sa kompletnijim razmisljanjem i shvatanjem drugih pa i sebe. Interesuje me vase misljenje koliko ste objektivni.

Na osnovu kojih kriterijuma ti, zivota ti, mozes za sebe da kazes da si objektivan?
 

Back
Top