Lijepo je što si htio dati jednu analogiju sličnosti sa vatrom, ali to ukazivanje ima pogrešan smisao nego doktrina o Trojstvu. Objasnio sam zašto, a ti uporno ponavljaš grešku, jer ponovo govoriš da vatra ispoljava različite vidove, ali onda konstatiraš NEISPRAVNU tvrdnju, pošto kažeš da su ti vidovi JEDNO sa vatrom, a to naprosto nije točno. Svaki taj vid je ZASEBNA cjelina, koja je nastala iz vatre, kao što je Isus nastao o Stvoritelja ili sveti duh ( njegova sila sa kojom djeluje ), ali to su zasebni entiteti, a ne sami Tvorac od koga su nastali.
Objašnjenje koje si dao, kao i ovo koje ovde navodiš nije adekvatno objašnjenje, ono ne objašnjava pravilno to što nastoji objasniti. Јер sudovi kojim objašnjavaš Trojstvo ne proizilaze iz učenja o Trojstvu. Dogma o Trojstvu kaže da Bog ima tri lica, tri vida, tri Božanske Ličnosti u jednom bići a ne da su tri osobe jedna osoba.
Zatim, tvrdnja koju ovde poričeš u vezi vatre, je potpuno ispravna. Ti vidovi JESU jedno s vatrom, oni su joj inherentni – bez njih vatra nije vatra niti može biti vatra. Oni jesu međusobno neslivene celine ne tako da su nastali od vatre (da su nezavisni od vatre) - već oni jesu vatra; ne mogu se oni oduzeti od vatre a da vatra ostane ono što ona jeste - vatra. Kako vatra može da nema svetlost ili toplinu? Onda to nije vatra! Svetlost je inherentna vatri, ne može joj se oduzeti, jer nije odvojivi deo vatre.
Nisu ti vidovi vatre ZASEBNA (odvojiva) celina, koja je nastala iz vatre pa se odcepila od vatre kao nešto što više nije vatra a nakon tog kobajagi odcepljivanja iza njega preostala vatra s jedne strane, a na drugu stranu ostala svetlost, toplina i dim kao odcepljeni delovi, svi posebno mimo vatre. Iako su ti vidovi vatre POTPUNA CELINA U SEBI, a to je već sasvim različito od ZASEBNE(odvojen) celine po sebi. Nisu ti vidovi vatre samobitni, ne postoje oni sami po sebi i sami od sebe mimo vatre, nego samo kao jedna jednosušna i nepodvojena celina međusobno neslivenih vidova – vatra. To jeste jedna nepodvojiva celina koja se tek ispoljava u našem opažanju u više vidova (a u zbilji je sve to nepodvojeno jedno), Ti ispoljeni vidovi jesu POTPUNI U SEBI, ali nisu samobitni po sebi.
Zatim nije da je prvo nastala vatra a onda toplina i svetlost, ne! čim je tu vatra istovremeno je tu toplina i svetlost, pa je zabluda misliti da je prvo natala vatra a onda je ona stvorila toplotu i svetlost kao nešto što dolazi nakon nje, ne! istovremeno je sve tu jer je jedna nepodovjena celina. Kad bi vatra postojala bespočetno onda bi i toplina i svetlost potojali bespočetno (u tom smislu primer sunca i fotona predstavlja to približnije).
Doktrina o Trojedinom Bogu ima jednu nemoguću i nelogičnu radnju, koja se pokušava filozofski objasniti, ali se na taj način još više udaljava od prihvatljivog tumačenja. Nemoguča je radnja da su Otac, Sin i Sveti Duh POTPUNI Bogovi, koji su IPAK jedan Bog. Tri zasebne osobe NE MOGU biti i jedna osoba, jer je to paradoks razmišljanja. Ne može biti i da ima pakla i da nema pakla u isto vrijeme, jer je to nemoguća radnja, a tako isto i sa Trojstvom. Sasvim drugi smisao daje ako se kaže da se Bog obajvio u tri lica, ali koja su ON sam, a ne tri zasebne osobe. Biblija sasvim jasno govori da je Isus ODVOJENA osoba od svoga Oca Stvoritelja, te da ima SVOJU volju, a ne da je u njemu Očeva volja.
Nema ništa ni nelogično ni nemoguće, ima neverovatno, i nadprirodno, jer mi u ovoj prirodi nemamo iskustvo da jedno biće može biti ispoljeno u više ličnosti, da jedno biće može da se EKSPANDIRA kao više ličnosti.
Kako je nemoguća radnja? Pa kad imaš izvorni zvuk i on se vrati nazad kao stotinu ehoa, jer nije svaki taj individualni i zasebni eho POTPUN U SEBI kao i izvorni zvuk, a ipak svaki ima svoju individualnost – a svi oni su isti taj jedan zvuk! Eto vidiš da je posve moguća radnja. Zaista u čemu se bilo koji eho razlikuje od zvuka koji mu je izvor!? Čak i na materijalnom primeru sa relativnim elementima to je moguća radnja, kako je tek onda moguće na duhovnom primeru sa Apsolutnim elementima? Ipak, izvorni zvuk ima jedno svojstvo koje nema ni jedan njegov eho – on nema drugog izvora doli sebe sama, a svi ostali imaju svoj izvor u njemu. E, to je Otac! Iz Njega sve emanira (ishodi) ili je pak sve njegova ekspanzija (jedno su ekspanzije a drugo su emanacije) a on sam ne emanira ni iz čega a nije ni bilo čija ekspanzija, On je prvobitni, uzrok i izvor svega a Sam nema ni drugog uzroka ni drugog izvora, samobitan je - ne samo u Sebi već i po Sebi.
Ni učenje o Svetoj Trojici (a ni ono o tri Božija vida u jednoj nepodovjenoj suštini) ne kaže - da su tri ličnosti jedna ličnost - to je ono što ti tom učenju neprekidno pogrešno pripisuješ (interpretirajući kao da tobož dogma to tvrdi, a ne tvrdi (to što ti tvrdiš jeste apsurd, /paradoks je nešto drugo/) pokazujući time da ne razumeš šta to učenje tačno kaže, već ono kaže da su tri ličnosti - jedno biće.
Dabome da ima pakla (samo ne znam odkud sad ta tvrdnja u ovoj raspravi o Trojstvu). Sva tri Božija lica su Bog koji je jedan. To su tri vida jednog bića, donekle slično kao što jedna vatra ima (makar) tri vida ispoljenja ili kao što jedan zvuk ima potencijalno bezbroj ehoa, koji su svi jedan zvuk i imaju jedan isti izvor, a svi su posebni zvuci potpuni u sebi a jednaki izvornom u svemu osim u tome što on nema izvora, dok je on izvor svim ostalima, koji nisu ništa drugo nego on sam ekspandiran u mnoštvo