Koja je najsrećnija generacija

Vintage

Iskusan
Banovan
Poruka
5.196
Današnjoj generaciji tinejdžera bar jednom godišnje se zalomi da prisustvuje predavanju svojih roditelja o srećnom i mnogo boljem životu u prošlosti. Redovni odlasci na more, 13. plata, zagarantovan posao bez straha od otkaza, putovanje s crvenim pasošem, koji je bio imun na sve pasoške kontrole i s kojim se putovalo bez prepreka od Rejkavika do Kejptauna... sve je to u toj priči bilo sasvim normalno nekad.
Još ima mnogo epizoda i lekcija u ovom predavanju, kao na primer ona o bezbednom životu u kome su se ulazna vrata stana mogla držati otključana jer je sve bilo sigurnije nego danas, kad maloletni dripci provaljuju u gajbe, vezuju za radijator i batinaju penzionere za 100 evra.

Generaciski sled dogadjaja nekada i sada ....

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/...e:+Koja+je+najsrećnija+srpska+generacija.html
 
Generacije rođene 60-ih godina bile su skoro potpuno oslobođene političke indoktrinacije. Fest i njegovi gosti bili su već normalna stvar, pa i da u šetnji gradom naletite na neku od holivudskih glumica. Glavna zabava su bile diskoteke, a redovna aktivnost je bila otići po podne u bioskop i odgledati „Groznicu subotnje večeri", a onda uveče sa skinutim pokretima Džona Travolte oduševiti klinke iz razreda.


Niko nije slutio da će na desetogodišnjicu prvog albuma „Azre", nekadašnja „braća", umesto preko čaše piva, početi da se gledaju preko nišana u rovovima od Borova Sela do Benkovca. Generacija 60-ih, koja je detinjstvo provela u odmaralištima na Hvaru i Tari, a mladost u izobilju Ante Markovića, morala je 91. godine da se odluči između pranja sudova u Londonu i odlaska u Vukovar
 
Poslednja izmena:
Doručak u Beogradu, a šetnja Stradunom i ručak u Dubrovniku bili su karakteristični za šmekere rođene pedesetih godina, što je dobro prikazano u filmu Srđana Karanovića „Nešto između". I sam naslov ovog filma dobro je opisao tadašnju Jugoslaviju - zemlju koja nije bila ni Istok ni Zapad, tačnije njena etiketa je bila „istok zapada i zapad istoka".

Били смо "ni Istok ni Zapad" не зато што смо много паметни, па смо све захебали, него зато што је био потребан Тројански коњ да се разбуца источни блок и СССР....Зато су нас и "филовали" са кредитима и зато смо јако лепо живели, али рачун кад тад дође на наплату, а ко не плати на мосту, платиће на ћуприји, вазда било и биће. А ми смо вала после све платили с дебелом каматом и још увек плаћамо....
 
Najsrećnije po mom nekom zaključku je ona generacija 50-ih i 60-ih,od ''daljih generacija''...Upoznao sam pre svega ovde ali i u privatnom životu nekoliko ljudi iz te generacije i svi su u fazonu kako su se ''naživeli'' lepo,što i činjenično jeste istina...
 
Nijedna. Kada slusam kako ljudi pricaju o svojoj generaciji, nemogu da ne primetim da samo pricaju o lepim stvarima, ali zaboravljaju lose. Najsrecnija generacija ne postoji.

Normalno je da pričaju o lepim stvarima kad ih je bilo.... o čemu ćemo mi da pričamo?:dash: o tome kako nismo mogli iz zemlje,o tome što nas je zadesila spiralna hiperinflacija pa nismo imali ni za leba,o tome da smo more videli na razglednici,o tome kako smo se školovali sa motivom ali bez cilja,o tome kako su nam roditelji postali tabletomani jer nisu mogli da se pomire sa tim da Titovog balženog mira nema...i ko zna o čemu sve....šta ćemo mi ispričati svojoj deci?:confused::p
 
Mislim da su najsrecnije rodjene one od 1955 pa negde do 1975...ipak su najlepsi deo svog zivota proveli najlepse....

Ja spadam tu, u generaciju iz pedeset i neke.

I mogu vam reci da sam proziveo DIVNU MLADOST koju bih svima mogao pozeleti.

Mislim da nikada, NA CELOM SVETU nije postojalo srecnije vreme.

Na zalost, to danasnje generacije nikada nece shvatiti ni osetiti.
 
"Све је лако кад си млад..."

Мада, постоје ипак и неке објективне разлике зашто кажемо да су неке генерације сретније, неке мање сретне.

Ипак је било лакше и безбрижније живети, рецимо, шездесетих, седамдесетих, осамдесетих, него четрдесетих, или деведесетих 20. века.
 

Back
Top