20 želja deteta razvedenih roditelja

littlefoot

Aktivan član
Poruka
1.413
Mojih 20 zelja:

1. Nemojte nikad zaboraviti: ja sam dete vas dvoje. Jeste da sad imam samo jednog roditelja kod koga pretezno zivim i koji se vremenski vise stara o meni, ali trebam onog drugog isto tako.

2. Ne pitajte me koga od vas dvoje vise volim. Volim vas oboje isto. Zato nemojte kuditi onog drugog predamnom, jer to me boli.

3. Pomozite mi da odrzavam kontakt sa onim roditeljem kod kojeg nisam stalno. Okrenite za mene njegov telefonski broj ili mi napisite adresu na koverti. Pomozite mi da za Bozic ili rodjendan napravim ili kupim lep poklon za onog drugog. Kad god me slikate napravite jos jedan primerak za onog drugog.

4. Pricajte medjusobno kao odrasli ljudi. Ne koristite mene da budem prenosioc vasih poruka- narocito ne za poruke koji ce onog drugog rastuziti ili naljutiti.

5. Ne budite tuzni kad odem kod onog drugog. Onaj od koga odlazim ne treba da misli da ce mi naredno vreme biti ruzno. Najradije bi da budem kod oboje istovremeno. Ali, ne mogu da se podelim na dva dela- samo zato sto ste vi podelili nasu porodicu.

6. Nikad ne planirajte nesto za vreme koje mi pripada da budem sa drugim roditeljem. Jedan deo mog vremena pripada meni i mojoj majci, deo meni i mom ocu. Drzite se toga bezuslovno.

7. Ne budite razocarani ili tuzni ako sam kod drugog i ne javim vam se. Sada imam dva doma i njih treba da razdvojim- inace se u mom zivotu uopste ne mogu snaci.

8. Nemojte me predavati kao paket na ulaznim vratima onog drugog. Zamolite drugog da udje na kratko i pricajte o tome kako mozete da pojednostavite moj komplikovani zivot. Kada dolazim ili odlazim imam kratke momente kada vas imam oboje zajedno. Nemojte mi to upropastiti time sto cete se svadjati ili potcenjivati.

9. Ako ne mozete da podnesete jedno drugo onda uredite da neko dolazi po mene u obdaniste ili kod drugova.

10. Ne svadjate se predamnom. Budite bar toliko pristojni koliko ste i prema drugim ljudima i na nacin kako to zahtevate i od mene.

11. Ne pricajte mi o stvarima koje jos ne mogu da razumem. Razgovarajte o tome sa drugim odraslima, a ne sa mnom.

12. Dopustite mi da dovedem moje drugove kod jednog i drugog. Jer, ja zelim da oni upoznaju moju majku, mog oca i da im se oboje svide.

13. Posteno se dogovorite oko novca. Ne zelim da jedno ima mnogo novca, a drugo malo. Treba oboma da bude dobro da bi mi kod oboje bilo podjednako udobno.

14. Ne pokusavajte da se takmicite ko ce mi vise udovoljiti. Jer ne mogu pojesti toliko cokolade koliko vas oboje volim.

15. Recite mi otvoreno ako vam ponestane novca. Meni je ionako vreme vaznije od novca. Od vesele zajednicke igre imam vise nego od nove igracke.

16. Nemojte preduzimati sa mnom mnogo "akcija". Ne mora uvek biti nesto uzbudljivo i novo kad poduzimate nesto sa mnom. Najlepse mi je kad smo jednostavno veseli, kad se igramo i imamo malo mira.

17. Ostavite po mogucnosti sto vise stvari u mom zivotu onako kako su bili i pre vaseg rastanka. To pocinje kod moje decije sobe i ide do malih stvari koje sam radila sama sa mojim tatom ili sama sa mojom mamom.

18. Budite ljubazni prema roditeljima onog drugog iako su nakon rastanka drzali stranu svoga deteta. Pa i vi bi bili na mojoj strani da mi bude lose! Ne zelim da izgubim jos i moju babu i dedu.

19. Budite korektni prema novom partneru kojeg cete naci ili vec jeste. Sa tom osobom i ja moram da se uskladim. To mogu bolje ako ne ljubomorisete. Ionako bi bilo najbolje da uskoro oboje pronadjete nekog koga cete voleti, jer tada necete biti vise toliko ljuti jedno na drugo.

20. Budite optimisti. Vas brak niste umeli da sredite, ali zato nam dozvolite da vreme posle toga provedemo dobro. Proucite moje molbe upucene vama. Mozda cete razgovarati o tome. Ne koristite moje zelje da prebacujete drugom kako je los prema meni. Ako to ucinite onda niste razumeli kako mi je i sta mi treba da bih se osecala dobro.
 
Zvuči jednostavno, ali je jako teško posle razvoda/razilaska ispuniti sve ove želje.
Čini se da je ovo normalno, da tako treba da bude, ali uvek jedna strana pokvari sve.

Mozgam, ali nikako ne mogu da nadjem rešenje kako da privolim tatu moga deteta da učestvuje u njenom vaspitanju i odrastanju uopšte. Gleda je kao malu igračku sa kojom se malo poigra i čim mu dosadi vrati je. Ne plaća alimentaciju niti ga bilo šta u vezi njenog životića zanima.

Ima li voljnih da o ovoj temi sa mnom razglabaju?
Treba mi prilika da naglas razmišljam i nadjem rešenje, a možda pomognemo još nekom.
 
littlefoot:
Zvuči jednostavno, ali je jako teško posle razvoda/razilaska ispuniti sve ove želje.
Čini se da je ovo normalno, da tako treba da bude, ali uvek jedna strana pokvari sve.

Mozgam, ali nikako ne mogu da nadjem rešenje kako da privolim tatu moga deteta da učestvuje u njenom vaspitanju i odrastanju uopšte. Gleda je kao malu igračku sa kojom se malo poigra i čim mu dosadi vrati je. Ne plaća alimentaciju niti ga bilo šta u vezi njenog životića zanima.

Ima li voljnih da o ovoj temi sa mnom razglabaju?
Treba mi prilika da naglas razmišljam i nadjem rešenje, a možda pomognemo još nekom.

Sve je jasno iz napisanog. Ta osoba je totalno nezrela chim dete shvata kao "igrachku". Alimentacija je samo dokaz koliko mu je "stalo" do "igrachke". Objasni mu josh jednom, pretpostavljam da jesi, GDE i ZA KOGA ide taj novac.
 
jagodica:
pa jedino da ga gonis sudski ako ne pomogne razgovor:I
ma ko ce da chita 20 stavki malo ih sazmi

Da sudski samo uzmi pare... pare... pare... Dobro, uzme pare, i? Zamisli situaciju (veoma cesta) - Majka provodi sa detetom ceo dan (ako ne ide na posao). "Otac" ima pravo da vidi dete (a ne da ni kintu zbog ljubavi - novac kvari ljude, jelte). I shta onda rade "ochevi"? Iskoriste tih sat-dva vremena da putem raznoraznih "mazalica za ochi" stvore utisak detetu da ga vole? I uglavnom pokvare sve ono shto je majka sa njim radila, mislim na vaspitavanje prvenstveno.
Da ljubav je lepa ali se ne zivi od nje... Jel si dobila pare ili da "naplatimo"?

Dete je najlakshe napraviti - ama bash nikakav problem...
 
Mogu ja njega da tužim i naravno dobiću spor. Sud će mu odrediti da plaća alimentaciju, ali nema te sile koja mu može isterati pare iz džepa. Jedino kad mala napuni 18 god, onda ona može da izvrši potraživanje i u tom slučaju se radi popis imovine ako neće da plati. Iskreno, nije meni toliko stalo do novca, nego jednostavno želim da i on oseti taj teret "odgajanja" deteta.
Još je mala da bi mogao da je maže, videćemo kako će biti kad poraste. Prosto mi je žao što ona nema pravog oca. Iako ne živi sa nama, može mnogo obaveza da preuzme. Ali, tu je došla nova devojka, pa nema vremena. Ne znam šta da radim. Razmišljala sam i da mu zabranim vidjanje (dobila sam sudski starateljstvo za malu i mogu), ali to svakako nije dobro za nju.....i tako lud zbunjenog....
 
littlefoot:
Mogu ja njega da tužim i naravno dobiću spor. Sud će mu odrediti da plaća alimentaciju, ali nema te sile koja mu može isterati pare iz džepa. Jedino kad mala napuni 18 god, onda ona može da izvrši potraživanje i u tom slučaju se radi popis imovine ako neće da plati. Iskreno, nije meni toliko stalo do novca, nego jednostavno želim da i on oseti taj teret "odgajanja" deteta.
Još je mala da bi mogao da je maže, videćemo kako će biti kad poraste. Prosto mi je žao što ona nema pravog oca. Iako ne živi sa nama, može mnogo obaveza da preuzme. Ali, tu je došla nova devojka, pa nema vremena. Ne znam šta da radim. Razmišljala sam i da mu zabranim vidjanje (dobila sam sudski starateljstvo za malu i mogu), ali to svakako nije dobro za nju.....i tako lud zbunjenog....

A da mu kazesh - kad dash detetu pare (alimentaciju) onda ces ga i videti. Pokazi da ti je stalo do deteta?
Ili mozda ne vredi... Dolazi ce ti na vrata pa onda scene...
SRBIJA!
 
littlefoot:
Zvuči jednostavno, ali je jako teško posle razvoda/razilaska ispuniti sve ove želje.
Čini se da je ovo normalno, da tako treba da bude, ali uvek jedna strana pokvari sve.

Mozgam, ali nikako ne mogu da nadjem rešenje kako da privolim tatu moga deteta da učestvuje u njenom vaspitanju i odrastanju uopšte. Gleda je kao malu igračku sa kojom se malo poigra i čim mu dosadi vrati je. Ne plaća alimentaciju niti ga bilo šta u vezi njenog životića zanima.

Ima li voljnih da o ovoj temi sa mnom razglabaju?
Treba mi prilika da naglas razmišljam i nadjem rešenje, a možda pomognemo još nekom.


Nema nikakve šanse da ga promeniš i ukažeš mu kako strašno greši.
Ja bih odustala od svega i počela sa teškim ignorisanjem....
Ne možeš ga na silu zainteresovati za dete kad je očigledno takav (da ne kažem kakav) tip :roll:

Kada devojčica bude porasla sve će joj biti jasno ali to na nju ne treba da ostavi traga tako da se formira u nepoverljivu ili nesigurnu osobu.
 
Plašim se da mala ne navuče neke komplekse, da joj bude tužan život. Mada, verovatno i preterujem. Ona je jedna srećna mala devojčica. Mnogo se trudim oko nje i lepo se zabavljamo. Retko se desi da pomene tatu, a i kad ga pomene ne kaže da hoće da ga vidi, nego onako kroz neku bezveznu priču.
Ja sam luda, luda od brige, a mislim da nema potrebe, ipak je nama dvema prelepo ovako:)
 
littlefoot:
Plašim se da mala ne navuče neke komplekse, da joj bude tužan život. Mada, verovatno i preterujem. Ona je jedna srećna mala devojčica. Mnogo se trudim oko nje i lepo se zabavljamo. Retko se desi da pomene tatu, a i kad ga pomene ne kaže da hoće da ga vidi, nego onako kroz neku bezveznu priču.
Ja sam luda, luda od brige, a mislim da nema potrebe, ipak je nama dvema prelepo ovako:)
Vi ste jako brižna majka i sigurna sam da je vašem detetu lepo sa Vama.Niste jedina razvedena žena i ne prolazite kroz tu brigu i borbu jedini ni prvi.Koliko sam shvatila, Vi i niste na nekom gubitku, tako da bih Vam samo savetovala da se malo opustite i uživate sa svojim detetom.
 
privatnivrtic:
littlefoot:
Plašim se da mala ne navuče neke komplekse, da joj bude tužan život. Mada, verovatno i preterujem. Ona je jedna srećna mala devojčica. Mnogo se trudim oko nje i lepo se zabavljamo. Retko se desi da pomene tatu, a i kad ga pomene ne kaže da hoće da ga vidi, nego onako kroz neku bezveznu priču.
Ja sam luda, luda od brige, a mislim da nema potrebe, ipak je nama dvema prelepo ovako:)
Vi ste jako brižna majka i sigurna sam da je vašem detetu lepo sa Vama.Niste jedina razvedena žena i ne prolazite kroz tu brigu i borbu jedini ni prvi.Koliko sam shvatila, Vi i niste na nekom gubitku, tako da bih Vam samo savetovala da se malo opustite i uživate sa svojim detetom.

Hvala na dobro namernom savetu:)
 
littlefoot:
Mogu ja njega da tužim i naravno dobiću spor. Sud će mu odrediti da plaća alimentaciju, ali nema te sile koja mu može isterati pare iz džepa. Jedino kad mala napuni 18 god, onda ona može da izvrši potraživanje i u tom slučaju se radi popis imovine ako neće da plati. Iskreno, nije meni toliko stalo do novca, nego jednostavno želim da i on oseti taj teret "odgajanja" deteta.
Još je mala da bi mogao da je maže, videćemo kako će biti kad poraste. Prosto mi je žao što ona nema pravog oca. Iako ne živi sa nama, može mnogo obaveza da preuzme. Ali, tu je došla nova devojka, pa nema vremena. Ne znam šta da radim. Razmišljala sam i da mu zabranim vidjanje (dobila sam sudski starateljstvo za malu i mogu), ali to svakako nije dobro za nju.....i tako lud zbunjenog....
Evo jedne istinite price.Roditelji su se razveli,decak je imao 8 meseci i pripao je majci koja se svim silama trudila da ga odvoji od oca.Kada bi se otac najavio da dodje da vidi dete ona je malog odvodila kod rodjaka ili nije otvarala vrata.Ali je alimentaciju redovno uzimala.Cak je i milicija i socijalno bilo umesano,ali je njen tata bio na polozaju pa je mogla da se ponasa kako hoce.Kada je mali napunio 3 god.a ona morala na sluzbeni put,odjednom se setila da njen sincic ima i tatu.E sada tata vise nije bio zainteresovan za sincica pa je tek nastao haos.A i alimentaciju je prestao da placa posto je presao u privatnike.Mali je rastao i povremeno vidjao oca koji mu je po neki put davao sicu za dzeparac.Uskakali su i baba i deda kupujuci mu skupe poklone ali mama je uvek koristila priliku da ih sto vise izblati pred sinom.Sada je taj deckic vec odrastao koji bez trunke osecaja govori kako je njemu majka sve.I da otac nije zeleo da ga vidi dok nije napunio 3 god.Sve same lazi. Zato ne insistiraj na alimentaciji,ne prisiljavaj muza da preuzima brigu oko cerke ako ne zeli,pusti ga da je vidi kada moze.Veruj mi da ce to tvoja cerka kad odraste umeti da kazni ili nagradi.Pozdrav
 
vesna pet:
littlefoot:
Mogu ja njega da tužim i naravno dobiću spor. Sud će mu odrediti da plaća alimentaciju, ali nema te sile koja mu može isterati pare iz džepa. Jedino kad mala napuni 18 god, onda ona može da izvrši potraživanje i u tom slučaju se radi popis imovine ako neće da plati. Iskreno, nije meni toliko stalo do novca, nego jednostavno želim da i on oseti taj teret "odgajanja" deteta.
Još je mala da bi mogao da je maže, videćemo kako će biti kad poraste. Prosto mi je žao što ona nema pravog oca. Iako ne živi sa nama, može mnogo obaveza da preuzme. Ali, tu je došla nova devojka, pa nema vremena. Ne znam šta da radim. Razmišljala sam i da mu zabranim vidjanje (dobila sam sudski starateljstvo za malu i mogu), ali to svakako nije dobro za nju.....i tako lud zbunjenog....
Evo jedne istinite price.Roditelji su se razveli,decak je imao 8 meseci i pripao je majci koja se svim silama trudila da ga odvoji od oca.Kada bi se otac najavio da dodje da vidi dete ona je malog odvodila kod rodjaka ili nije otvarala vrata.Ali je alimentaciju redovno uzimala.Cak je i milicija i socijalno bilo umesano,ali je njen tata bio na polozaju pa je mogla da se ponasa kako hoce.Kada je mali napunio 3 god.a ona morala na sluzbeni put,odjednom se setila da njen sincic ima i tatu.E sada tata vise nije bio zainteresovan za sincica pa je tek nastao haos.A i alimentaciju je prestao da placa posto je presao u privatnike.Mali je rastao i povremeno vidjao oca koji mu je po neki put davao sicu za dzeparac.Uskakali su i baba i deda kupujuci mu skupe poklone ali mama je uvek koristila priliku da ih sto vise izblati pred sinom.Sada je taj deckic vec odrastao koji bez trunke osecaja govori kako je njemu majka sve.I da otac nije zeleo da ga vidi dok nije napunio 3 god.Sve same lazi. Zato ne insistiraj na alimentaciji,ne prisiljavaj muza da preuzima brigu oko cerke ako ne zeli,pusti ga da je vidi kada moze.Veruj mi da ce to tvoja cerka kad odraste umeti da kazni ili nagradi.Pozdrav


I sad je po tebi toj mami lose jel? Ili cak i sinu jel? A pozadinu cele price i ne znas...pih, bolesno od tebe. Molim te da na moje topice vise ne dajes svoje misljenje, iritiras!
 
littlefoot:
vesna pet:
littlefoot:
Mogu ja njega da tužim i naravno dobiću spor. Sud će mu odrediti da plaća alimentaciju, ali nema te sile koja mu može isterati pare iz džepa. Jedino kad mala napuni 18 god, onda ona može da izvrši potraživanje i u tom slučaju se radi popis imovine ako neće da plati. Iskreno, nije meni toliko stalo do novca, nego jednostavno želim da i on oseti taj teret "odgajanja" deteta.
Još je mala da bi mogao da je maže, videćemo kako će biti kad poraste. Prosto mi je žao što ona nema pravog oca. Iako ne živi sa nama, može mnogo obaveza da preuzme. Ali, tu je došla nova devojka, pa nema vremena. Ne znam šta da radim. Razmišljala sam i da mu zabranim vidjanje (dobila sam sudski starateljstvo za malu i mogu), ali to svakako nije dobro za nju.....i tako lud zbunjenog....
Evo jedne istinite price.Roditelji su se razveli,decak je imao 8 meseci i pripao je majci koja se svim silama trudila da ga odvoji od oca.Kada bi se otac najavio da dodje da vidi dete ona je malog odvodila kod rodjaka ili nije otvarala vrata.Ali je alimentaciju redovno uzimala.Cak je i milicija i socijalno bilo umesano,ali je njen tata bio na polozaju pa je mogla da se ponasa kako hoce.Kada je mali napunio 3 god.a ona morala na sluzbeni put,odjednom se setila da njen sincic ima i tatu.E sada tata vise nije bio zainteresovan za sincica pa je tek nastao haos.A i alimentaciju je prestao da placa posto je presao u privatnike.Mali je rastao i povremeno vidjao oca koji mu je po neki put davao sicu za dzeparac.Uskakali su i baba i deda kupujuci mu skupe poklone ali mama je uvek koristila priliku da ih sto vise izblati pred sinom.Sada je taj deckic vec odrastao koji bez trunke osecaja govori kako je njemu majka sve.I da otac nije zeleo da ga vidi dok nije napunio 3 god.Sve same lazi. Zato ne insistiraj na alimentaciji,ne prisiljavaj muza da preuzima brigu oko cerke ako ne zeli,pusti ga da je vidi kada moze.Veruj mi da ce to tvoja cerka kad odraste umeti da kazni ili nagradi.Pozdrav


I sad je po tebi toj mami lose jel? Ili cak i sinu jel? A pozadinu cele price i ne znas...pih, bolesno od tebe. Molim te da na moje topice vise ne dajes svoje misljenje, iritiras!
Stvarno ne znam zbog cega si toliko drska prema meni.Ne zelim da se svadjam sa tobom ali si prva pocela da me vredjas.Nisam rekla ni da je mami lose niti sinu.Ne mozes nekog naterati da preuzme obavezu prema detetu ako to ne zeli.To je zalosno ali je tako i ide na savest tog neodgovornog roditelja.Toliko je dece odraslo samo sa jednim roditeljem i nista im ne fali pa verujem da nece ni tvojoj devojcici pogotovo sto si i sama rekla da vam je dobro i bez tate.Deca ne treba da ispastaju greske svojih roditelja.Dobro je da je bar jedan roditelj normalan i zreo da preuzme brigu o detetu.Veruje da ces se i ti snaci.Zelim ti srecu.Pozdrav.
 
vesna pet, nisam imala nameru da vredjam, samo sam imala prilike da ispratim tvoje postove i onda mi prekipelo kad sam procitala to sto si napisala. Gledam tebe, tvoju problematiku, a onda sa druge strane tvoju "brigu". Bas mi diglo zivac.
Mislis da coveku koji ne zeli da preuzme obavezu oko deteta treba dozvoliti da vidja dete kad njemu dune? Dozvoliti mu da omalovazava i dete i majku nekom crkavicom?

Pisala si neki primer uopste ne razmisljajuci sta pises, bar se meni tako cini.
I mrzim kad neko nije sposoban da prodre malo dublje ka srži problema, već olako daje komentare. To može da se toleriše na tinejdžerima, ali nikako ovde...
 
sta god radili i kako radili buducnost i sutra ce nam suditi. Milion puta dokazano.
Svako dete koje raste u rasturenoj porodici je u neku ruku hendikep i ne raste kao ostala deca.
Uvek je prisutna strana koja vodi brigu o detetu i strana koja ne zeli ili ne ume da posveti paznju i iskaze ljubav prema tom detetu . To je tuzno, ali vreme sudi. To dete ce izrasti i shvatiti jednog dana sve. Ne razumem zasto je nekim ljudima tesko da shvate da postoji nesto vaznije i vece od njih a to je dete koje su zajedno stvorili. Ako ne ide u vezi ili braku i sve razmirice treba da bace pod tepih i ako su se vec razisli , onda da se trude da ostvare dobro prijateljstvo i komunikaciju zarad tog deteta. to je tako jednostavno, treba samo dobra volja.... a zasto je to ljudima toliko tesko?
Ja znam samo jedan primer gde bivsi supruznici saradjuju u odgajanju deteta. Uh, zasto je to tolika retkost...Da dete kaze: "O.K. tata i mama su se razveli i oni se vise ne vole, ali znam da oni vole mene"
Biti samohrana majka , to je podvig i vredno divljenja, hm, ali isto tako znam i jednog oca koji sve radi da se umili bivsoj zeni da bi prestala da ga pljuje na sva usta jer ga je sramota od dece , ljudi , okoline, dosta mu je da se pravda zbog svoje odluke da ostavi zenu koju ne voli i vise je izgubljen u dokazivanju deci da on njih voli iako ne zivi sa njima (uzmimo u obzir da ih vidja svaki drugi vikend i za ta dva dana ne moze objasniti deci sve sto je njihova majka ispricala za proteklih dvanaest dana). Ima stvarno uzasnih ljudi...
Sve je to tako tuzno...
 
littlefoot:
Mislis da coveku koji ne zeli da preuzme obavezu oko deteta treba dozvoliti da vidja dete kad njemu dune? Dozvoliti mu da omalovazava i dete i majku nekom crkavicom?

naravno da ces da mu dozvolis da vidja dete...to sto se ti osecas omalovazeno ne bi smelo da utice na njihov odnos...
jeste, skot je i neodgovoran je...ali ne budi ti gora...detetu je sasvim dovoljan jedan los roditelj...sta bi dobila sudskom zabranom? samo bi mu dala alibi da se ne pojavljuje...

i ovo nije namera da vredjam nego govorim iz iskustva...
 
anakin:
littlefoot:
Mislis da coveku koji ne zeli da preuzme obavezu oko deteta treba dozvoliti da vidja dete kad njemu dune? Dozvoliti mu da omalovazava i dete i majku nekom crkavicom?

naravno da ces da mu dozvolis da vidja dete...to sto se ti osecas omalovazeno ne bi smelo da utice na njihov odnos...
jeste, skot je i neodgovoran je...ali ne budi ti gora...detetu je sasvim dovoljan jedan los roditelj...sta bi dobila sudskom zabranom? samo bi mu dala alibi da se ne pojavljuje...

i ovo nije namera da vredjam nego govorim iz iskustva...


Zakačila si se samo za jednu moju rečenicu, nažalost sam dobila od tebe površan odgovor. No nema veze, nije meni teško da se ponavljam.:)
Ja zahtevam da on preuzme obavezu i da redovno vidja dete po tačno odredjenim terminima, a ne kad njemu dune. Zato kad omane jedan termin, onda bata mora da čeka do drugog i nema prava da me cima tek tako.
Nisam od onih žena koji pljuju po bivšim, naročito ne pred detetom. Imam neku "ludu logiku". Ipak sam ja živela sa njim i rodila sa njim dete, pa kakva sam ja onda kad sam bila sa kretenom ili kako već da ga nazovem. On je za sebe takav kakav je, a meni takav ne odgovara i tu je kraj priče. Imam sreće da imam malo dete koje će naučiti da ovako živi i zaštitiću je u svakom slučaju od bilo kakve pokušane manipulacije pokušane snjegove strane. Prosto mogu da se opkladim da će kad tad i od nje zatražiti pare. Jednom rečju parazit...
 
Nisam do kraja procitala svih 20 tacaka, ne zato sto me ne zanimaju, vec zato sto su mi krenule suze! Ja i Jovanin tata smo se razisli, kao i sto smo stupili u vezu iz koje smo odmah zeleli dete, koje je rodjeno! Iz ljubavi! Zbog ljubavi smo bili zajedno, zbog ljubavi jednog prema drugom smo se i razisli. Imali smo srecu da budemo normalni! Nikada se nismo svadjali, nikada se nismo tukli, nikada nismo mrzeli jedno drugo, ali i pored svega toga nase dete zivi sa razdvojenim roditeljima. Mislim da se retko desava da je izmedju dvoje ljudi sve odlicno funkcionisalo, ali da su se ipak razisli. Nisu nas razumeli kada smo hteli da budemo zajedno, ali su nas jos manje razumeli kada smo se razisli. I dalje se vidjamo povremeno. On i ja i nase dete, smo uspeli da sve prevazidjemo, bez alimentacija, bez ugovorenih dana za vidjanje, bez trauma za dete. Jovana je moja, koliko i njegova, volim je koliko i on, ona nije igracka, ona je osoba, ona je jedino ljudsko bice koje je vredno nase paznje. Samo mislim da necemo uspeti da saznamo zasto i dalje nismo mala srecna porodica, sitnih, a velikih ljudi? Valjda nam je tako svima sudjeno. Oboje smo srecni sto nase dete zivi srecno. Verujem i sigurna sam da uvek i u svim vezama moze da bude isto tako, jer deca se prave iz ljubavi i poljubaca. Nema tu mnogo filozofije. BUDITE MALO MUDRIJI!

1. Nemojte nikad zaboraviti: ja sam dete vas dvoje. Jeste da sad imam samo jednog roditelja kod koga pretezno zivim i koji se vremenski vise stara o meni, ali trebam onog drugog isto tako.

2. Ne pitajte me koga od vas dvoje vise volim. Volim vas oboje isto. Zato nemojte kuditi onog drugog predamnom, jer to me boli.

3. Pomozite mi da odrzavam kontakt sa onim roditeljem kod kojeg nisam stalno. Okrenite za mene njegov telefonski broj ili mi napisite adresu na koverti. Pomozite mi da za Bozic ili rodjendan napravim ili kupim lep poklon za onog drugog. Kad god me slikate napravite jos jedan primerak za onog drugog.

4. Pricajte medjusobno kao odrasli ljudi. Ne koristite mene da budem prenosioc vasih poruka- narocito ne za poruke koji ce onog drugog rastuziti ili naljutiti.

5. Ne budite tuzni kad odem kod onog drugog. Onaj od koga odlazim ne treba da misli da ce mi naredno vreme biti ruzno. Najradije bi da budem kod oboje istovremeno. Ali, ne mogu da se podelim na dva dela- samo zato sto ste vi podelili nasu porodicu.

6. Nikad ne planirajte nesto za vreme koje mi pripada da budem sa drugim roditeljem. Jedan deo mog vremena pripada meni i mojoj majci, deo meni i mom ocu. Drzite se toga bezuslovno.

7. Ne budite razocarani ili tuzni ako sam kod drugog i ne javim vam se. Sada imam dva doma i njih treba da razdvojim- inace se u mom zivotu uopste ne mogu snaci.

8. Nemojte me predavati kao paket na ulaznim vratima onog drugog. Zamolite drugog da udje na kratko i pricajte o tome kako mozete da pojednostavite moj komplikovani zivot. Kada dolazim ili odlazim imam kratke momente kada vas imam oboje zajedno. Nemojte mi to upropastiti time sto cete se svadjati ili potcenjivati.

9. Ako ne mozete da podnesete jedno drugo onda uredite da neko dolazi po mene u obdaniste ili kod drugova.

10. Ne svadjate se predamnom. Budite bar toliko pristojni koliko ste i prema drugim ljudima i na nacin kako to zahtevate i od mene.

11. Ne pricajte mi o stvarima koje jos ne mogu da razumem. Razgovarajte o tome sa drugim odraslima, a ne sa mnom.

12. Dopustite mi da dovedem moje drugove kod jednog i drugog. Jer, ja zelim da oni upoznaju moju majku, mog oca i da im se oboje svide.

13. Posteno se dogovorite oko novca. Ne zelim da jedno ima mnogo novca, a drugo malo. Treba oboma da bude dobro da bi mi kod oboje bilo podjednako udobno.

14. Ne pokusavajte da se takmicite ko ce mi vise udovoljiti. Jer ne mogu pojesti toliko cokolade koliko vas oboje volim.

15. Recite mi otvoreno ako vam ponestane novca. Meni je ionako vreme vaznije od novca. Od vesele zajednicke igre imam vise nego od nove igracke.

16. Nemojte preduzimati sa mnom mnogo "akcija". Ne mora uvek biti nesto uzbudljivo i novo kad poduzimate nesto sa mnom. Najlepse mi je kad smo jednostavno veseli, kad se igramo i imamo malo mira.

17. Ostavite po mogucnosti sto vise stvari u mom zivotu onako kako su bili i pre vaseg rastanka. To pocinje kod moje decije sobe i ide do malih stvari koje sam radila sama sa mojim tatom ili sama sa mojom mamom.

18. Budite ljubazni prema roditeljima onog drugog iako su nakon rastanka drzali stranu svoga deteta. Pa i vi bi bili na mojoj strani da mi bude lose! Ne zelim da izgubim jos i moju babu i dedu.

19. Budite korektni prema novom partneru kojeg cete naci ili vec jeste. Sa tom osobom i ja moram da se uskladim. To mogu bolje ako ne ljubomorisete. Ionako bi bilo najbolje da uskoro oboje pronadjete nekog koga cete voleti, jer tada necete biti vise toliko ljuti jedno na drugo.

20. Budite optimisti. Vas brak niste umeli da sredite, ali zato nam dozvolite da vreme posle toga provedemo dobro. Proucite moje molbe upucene vama. Mozda cete razgovarati o tome. Ne koristite moje zelje da prebacujete drugom kako je los prema meni. Ako to ucinite onda niste razumeli kako mi je i sta mi treba da bih se osecala dobro.[/quote]
 
Magija:
Nisam do kraja procitala svih 20 tacaka, ne zato sto me ne zanimaju, vec zato sto su mi krenule suze! Ja i Jovanin tata smo se razisli, kao i sto smo stupili u vezu iz koje smo odmah zeleli dete, koje je rodjeno! Iz ljubavi! Zbog ljubavi smo bili zajedno, zbog ljubavi jednog prema drugom smo se i razisli. Imali smo srecu da budemo normalni! Nikada se nismo svadjali, nikada se nismo tukli, nikada nismo mrzeli jedno drugo, ali i pored svega toga nase dete zivi sa razdvojenim roditeljima. Mislim da se retko desava da je izmedju dvoje ljudi sve odlicno funkcionisalo, ali da su se ipak razisli. Nisu nas razumeli kada smo hteli da budemo zajedno, ali su nas jos manje razumeli kada smo se razisli. I dalje se vidjamo povremeno. On i ja i nase dete, smo uspeli da sve prevazidjemo, bez alimentacija, bez ugovorenih dana za vidjanje, bez trauma za dete. Jovana je moja, koliko i njegova, volim je koliko i on, ona nije igracka, ona je osoba, ona je jedino ljudsko bice koje je vredno nase paznje. Samo mislim da necemo uspeti da saznamo zasto i dalje nismo mala srecna porodica, sitnih, a velikih ljudi? Valjda nam je tako svima sudjeno. Oboje smo srecni sto nase dete zivi srecno. Verujem i sigurna sam da uvek i u svim vezama moze da bude isto tako, jer deca se prave iz ljubavi i poljubaca. Nema tu mnogo filozofije. BUDITE MALO MUDRIJI!

dontgiveup30@yahoo.com

1. Nemojte nikad zaboraviti: ja sam dete vas dvoje. Jeste da sad imam samo jednog roditelja kod koga pretezno zivim i koji se vremenski vise stara o meni, ali trebam onog drugog isto tako.

2. Ne pitajte me koga od vas dvoje vise volim. Volim vas oboje isto. Zato nemojte kuditi onog drugog predamnom, jer to me boli.

3. Pomozite mi da odrzavam kontakt sa onim roditeljem kod kojeg nisam stalno. Okrenite za mene njegov telefonski broj ili mi napisite adresu na koverti. Pomozite mi da za Bozic ili rodjendan napravim ili kupim lep poklon za onog drugog. Kad god me slikate napravite jos jedan primerak za onog drugog.

4. Pricajte medjusobno kao odrasli ljudi. Ne koristite mene da budem prenosioc vasih poruka- narocito ne za poruke koji ce onog drugog rastuziti ili naljutiti.

5. Ne budite tuzni kad odem kod onog drugog. Onaj od koga odlazim ne treba da misli da ce mi naredno vreme biti ruzno. Najradije bi da budem kod oboje istovremeno. Ali, ne mogu da se podelim na dva dela- samo zato sto ste vi podelili nasu porodicu.

6. Nikad ne planirajte nesto za vreme koje mi pripada da budem sa drugim roditeljem. Jedan deo mog vremena pripada meni i mojoj majci, deo meni i mom ocu. Drzite se toga bezuslovno.

7. Ne budite razocarani ili tuzni ako sam kod drugog i ne javim vam se. Sada imam dva doma i njih treba da razdvojim- inace se u mom zivotu uopste ne mogu snaci.

8. Nemojte me predavati kao paket na ulaznim vratima onog drugog. Zamolite drugog da udje na kratko i pricajte o tome kako mozete da pojednostavite moj komplikovani zivot. Kada dolazim ili odlazim imam kratke momente kada vas imam oboje zajedno. Nemojte mi to upropastiti time sto cete se svadjati ili potcenjivati.

9. Ako ne mozete da podnesete jedno drugo onda uredite da neko dolazi po mene u obdaniste ili kod drugova.

10. Ne svadjate se predamnom. Budite bar toliko pristojni koliko ste i prema drugim ljudima i na nacin kako to zahtevate i od mene.

11. Ne pricajte mi o stvarima koje jos ne mogu da razumem. Razgovarajte o tome sa drugim odraslima, a ne sa mnom.

12. Dopustite mi da dovedem moje drugove kod jednog i drugog. Jer, ja zelim da oni upoznaju moju majku, mog oca i da im se oboje svide.

13. Posteno se dogovorite oko novca. Ne zelim da jedno ima mnogo novca, a drugo malo. Treba oboma da bude dobro da bi mi kod oboje bilo podjednako udobno.

14. Ne pokusavajte da se takmicite ko ce mi vise udovoljiti. Jer ne mogu pojesti toliko cokolade koliko vas oboje volim.

15. Recite mi otvoreno ako vam ponestane novca. Meni je ionako vreme vaznije od novca. Od vesele zajednicke igre imam vise nego od nove igracke.

16. Nemojte preduzimati sa mnom mnogo "akcija". Ne mora uvek biti nesto uzbudljivo i novo kad poduzimate nesto sa mnom. Najlepse mi je kad smo jednostavno veseli, kad se igramo i imamo malo mira.

17. Ostavite po mogucnosti sto vise stvari u mom zivotu onako kako su bili i pre vaseg rastanka. To pocinje kod moje decije sobe i ide do malih stvari koje sam radila sama sa mojim tatom ili sama sa mojom mamom.

18. Budite ljubazni prema roditeljima onog drugog iako su nakon rastanka drzali stranu svoga deteta. Pa i vi bi bili na mojoj strani da mi bude lose! Ne zelim da izgubim jos i moju babu i dedu.

19. Budite korektni prema novom partneru kojeg cete naci ili vec jeste. Sa tom osobom i ja moram da se uskladim. To mogu bolje ako ne ljubomorisete. Ionako bi bilo najbolje da uskoro oboje pronadjete nekog koga cete voleti, jer tada necete biti vise toliko ljuti jedno na drugo.

20. Budite optimisti. Vas brak niste umeli da sredite, ali zato nam dozvolite da vreme posle toga provedemo dobro. Proucite moje molbe upucene vama. Mozda cete razgovarati o tome. Ne koristite moje zelje da prebacujete drugom kako je los prema meni. Ako to ucinite onda niste razumeli kako mi je i sta mi treba da bih se osecala dobro.
[/quote]
 
littlefoot:
anakin:
littlefoot:
Mislis da coveku koji ne zeli da preuzme obavezu oko deteta treba dozvoliti da vidja dete kad njemu dune? Dozvoliti mu da omalovazava i dete i majku nekom crkavicom?

naravno da ces da mu dozvolis da vidja dete...to sto se ti osecas omalovazeno ne bi smelo da utice na njihov odnos...
jeste, skot je i neodgovoran je...ali ne budi ti gora...detetu je sasvim dovoljan jedan los roditelj...sta bi dobila sudskom zabranom? samo bi mu dala alibi da se ne pojavljuje...

i ovo nije namera da vredjam nego govorim iz iskustva...


Zakačila si se samo za jednu moju rečenicu, nažalost sam dobila od tebe površan odgovor. No nema veze, nije meni teško da se ponavljam.:)
Ja zahtevam da on preuzme obavezu i da redovno vidja dete po tačno odredjenim terminima, a ne kad njemu dune. Zato kad omane jedan termin, onda bata mora da čeka do drugog i nema prava da me cima tek tako.
Nisam od onih žena koji pljuju po bivšim, naročito ne pred detetom. Imam neku "ludu logiku". Ipak sam ja živela sa njim i rodila sa njim dete, pa kakva sam ja onda kad sam bila sa kretenom ili kako već da ga nazovem. On je za sebe takav kakav je, a meni takav ne odgovara i tu je kraj priče. Imam sreće da imam malo dete koje će naučiti da ovako živi i zaštitiću je u svakom slučaju od bilo kakve pokušane manipulacije pokušane snjegove strane. Prosto mogu da se opkladim da će kad tad i od nje zatražiti pare. Jednom rečju parazit...

Evo da i ja nesto kazem. Prvo, dete sam razvedenih roditelja, zivela sam sa majkom, a sa ocem imala jako los odnos. Drugo, trenutno sam u braku, imam dvoje dece i koliko mi se cini i meni se smesi razvod.
Nemam neki pametan savet, ne mogu ni sebi da pomognem, a kamoli nekom drugom. Ali ono sto mi je zasmetalo (obelezeno je crvenom) je sledece: nije vise on vazan uopste, vazno je dete. Time sto ces "kazniti" njega da je ne vidi do sledeceg termina, u stvari ces kazniti nju, a ona nije kriva. Njoj ce znaciti da se vidi sa ocem, u "terminu" ili van njega.
 
Jos nesto da dodam. Ovo je iz licnog iskustva, ne kazem da je kod svih tako, ali mozda pomogne nekom.

Moji roditelji su ziveli kratko u losem braku. Razveli su se kad sam imala 3.5 godine, a brat 2, tako da se ni ja ni on ne secamo perioda kad su ziveli zajedno. Razlog za razvod: "Nasao je drugu" (majka) i "Postala je nesnosna" (otac). Majka je ceo zivot ogorcena na oca, ni dan danas (posle trideset godina) ne razgovara sa njim, dok je on dosta opusteniji i cak je par puta trazio od nas da razgovaramo sa njom, jer bi on voleo da oni budu prijatelji.
Ja sada imam trideset godina i dvoje male dece i verovatno iste probleme u svom braku koje je i ona imala. Osecam uzasan pritisak zbog posla, zbog dvoje male dece. Muz je jako malo kuci i na neki nacin ne oseca taj teret koliko i ja. Meni se cini (ne kazem da je stvarno tako) da je sve na meni, dok on i dalje moze da zivi kao i pre nego sto smo imali decu i zbog toga stalno dolazimo u sukobe. Sve u svemu, sad sam "porasla" i trebala bih da razumem svoju majku, njenu odluku da se razvede, njen stav prema ocu, jel tako? Trebala bih i da shvatim kako je moj otac neodgovoran i da ne zasluzuje moju ljubav, jer je ispao djubre, jer je ostavio zenu sa dvoje male dece, jer nije placao alimentaciju redovno itd. Ali kao i u vecini odnosa, razum je jedno, a osecanja nesto sasvim drugo.
Ne znam da li mogu i sama da razlucim sta osecam prema ocu, ali mi se kad god o svemu tome razmisljam namece uporno jedna stvar:
Moja majka je pogresila sto se udala za takvog coveka i sto je sa njim pravila decu, ali je to njena greska, njena losa procena. Zar nije mogla da umesto "On je skot. Necu vise da ga vidim." kaze "Ja sam kreten sto sam se za njega udala. Hajde da, umesto da budem ponosna, pomognem sada barem svojoj deci da ne izgube svog oca sasvim".

Nadam se da ste me razumeli. Mislim da ce vasa deca moci svojim ocevima da oproste sto su takvi kakvi su, ali nece moci da oproste vama sto niste i vi oprostile.
 
Sve mi se čini da ste me nažalost pogrešno razumeli.
Pokušaću da objasnim: potenciram njihovo vidjanje, ja je dovozim i odvozim (znači žrtvujem i vreme i novac). A on ne nalazi za shodno da najavi na vreme kad nema vremena za nju. Ja joj ispričam kako će da vidi tatu, krenemo kod njega i on fino zove na pola puta da otkaže. Da vam ne pričam u kakvom je stanju malecka onda. On je ove godine išao dva puta na more, dok ja ne mnogu da vodim moje dete, jer moram da radim da bih vratila njegove dugove koje je ostavio nama. Dok je kod njega ona naravno ne dobije pravi ručak (iako je vreme za to) nego je hrani čipsom. Šta da vam pričam o čoveku koji ne nalazi za shodno da vozi polako kad mu je dete u kolima nego ju je u nekoliko navrata razbio skroz. Pre neki dan ju je vozio kod nekih njegovih drugara. Došla sam po dete koje je umazano krvlju (curelo iz nosa i usta). Šta da pričam o čoveku koji pravi haos svome detetu samo da bi meni napakostio. A šta rade dok su zajedno kad malecka noć nakon vidjanja sa njim ima košmare i preplače celu noć. Pokušavam da potisnem mržnju, ali neću da dozvolim da maltretira nju samo meni iz inata.
 
Ovako...
Posto ja zivim samo sa majkom... Mozda ti moj odgovor moze pomoci... Makar malo...
Ja mog oca nisam nikada upoznala... Iskreno,nikad mi nije ni nedostajao.... Niti sam nesto kao mala mnogo pitala... Znala sam da ja nemam tatu,da imam samo
mamu koja me mnogo voli,i to je to...
Cak mislim da nisam nikada ni pitala kao mala za njega...
Tek kada sam krenula u skolu... Kada su druga deca pocela da spominju tatu... Onda sam i ja postavila ono cuveno pitanje: "A gde je moj tata?".... Moja
majka nista lose nije rekla za njega... Da on,jednostavno,nije tu...
Prica je u stvari bila drugacija... Ali standardna...
Moja majka je ostala trudna... On nije zeleo decu... Ali me priznao... I to je to...
Nikad nije pitao za mene,jer ja za njega i ne postojim...
Javio se za moj 18. rodjendan,setio me se tad... Zeleo je da me upozna (valjda ga grizla savest na neki nacin,ko zna) ali ja nisam zelela... On za mene ne postoji...
Nije bio tu kada mi najvise trebao (kao sto sam rekla,meni tata nikada nije nedostajao,ali ipak mi se desi ponekad,ali srecom vrlo retko,kada me uhvati,neka vrsta tuge...) i sada mi jos manje treba...
A ja sam ipak dobra,i necu mu nikad traziti ni dinar sto nije placao alimentaciju za ovih 19 godina...

Tija je rekla da su ta deca na neki nacin hendikepirana...
Sve zavisi od situcije kakvu je to dete imalo... Ja imam divnu majku... Koja mi je pruzila sve...
Kao mladja naucila da se nosim sa problemima... Jeste da sam ranije sazrela... Ali nije to nista strasno... Nista sto ne moze da se prezivi...
Cak mogu da kazem da sam jaca od druge dece...
Znam da guram kroz zivot... Ne dozvoljvam da me drugi gaze... I nikad mi nije bilo tesko da zavrnemo rukave i da odradim neki "muski" posao...
I ja ne spadam u tu decu sa hednikepom...

A iz svega ovoga sto sam procitala... Cak i stavke... Kao sto ti je Privatnivrtic rekla... Ti si dobra majka...
Veruj mi... Ja to mogu da vidim...
Samo tako nastavi... I tvojoj devojcici nista nece faliti... ;)

Jedino mi smetaju termini... Nemoj to da radis...
Dozvoli joj da vidja oca kada zeli... A i njemu za pocetak... Jer,ona ce na kraju imati utisak da je neki komad namestaja koji sluzi za iznajmljivanje
(balanan primer) a on ce na kraju poceti da na taj period gleda kao na neko radno vreme... Znam da ja ne bih to volela da se meni to desilo...
Tvoja devojcica ce shvatiti kakav je on... Iako je ona mala da bi razumela neke stvari,ipak deca osecaju ko ih iskreno voli... A ko ne... Deca se ipak ne mogu kupiti...
Nemoj da se brines zbog toga...
Pusti samo stvari da idu svojim tokom...

Nadam se da ti nisam dosadila ovih dugim postom... I da sam ti barem malo pomogla oko nekih stvari...

I da... Da ne zaboravim...
Nikad nisam spadala u onu sebicnu decu koja ne dozvoljavaju da im se majke preudaju... Cak sam je i ja licno terala da nadje nekog...
Moja majka je ostala sama... Nikada nije zelela da ima nekog drugog,ja sam joj bila dovoljna...
Nemoj i tebi to da se desi...
Uvek se ipak nadje neki covek vredan tvoje paznje i koji ce voleti tebe i tvoju devojcicu kao da je njegova... ;)

Bez obzira na sve... Zivot ide dalje...
 
Sasha85:
Tija je rekla da su ta deca na neki nacin hendikepirana...
Sve zavisi od situcije kakvu je to dete imalo..

Kao mladja naucila da se nosim sa problemima... Jeste da sam ranije sazrela... Ali nije to nista strasno... Nista sto ne moze da se prezivi...
Cak mogu da kazem da sam jaca od druge dece...

I ja ne spadam u tu decu sa hednikepom...


Bez obzira na sve... Zivot ide dalje...

Moji roditelji su se razveli kada sam imala 7,5 godina.I ja isto zivim sa mamom,ali sam u dobrim odnosima sa tatom i redovno se vidjamo.
Kada sam bila mladja,moje drugarice su mi uvek postavljale pitanja u vezi toga i uvek sam im govorila da to nije tako strashno kao sto im se cini.

Sasha je sve savrseno rekla i ovaj deo posta koji sam citirala se odnosi i na mene.


PS.Sasha,svaka ti cast, uspela si da u par recenica opises nesto sto sam uvek pokusavala drugima da objasnim!
 

Back
Top