- Poruka
- 54.317
Pošto vidim da se po nekim drugim temama na ovom podforumu temeljno pljuje po načinu funkcionisanja humanitarnih i neprofitnih organizacija, reših da napišem koju reč. Već dosta godina radim u firmi koja se bavi kontrolom rada humanitanih organizacija, te se nadam da ne pričam napamet.
Neprofitna organizacija ne znači da organizacija samo daje pare, a ništa ne uzima za sebe. Svaka humanitarna organizacija određeni deo novca troši na adminstraciju, marketing i "fundraising", i odnos ukupne količine potrošenog novca i onog koji zaista dopre do korisnika predstavlja merilo efikasnosti humanitarnih organizacija. Taj odnos ide od 0.05 do 0.95. Smatra se da je humanitarna organizacija dobra ako je ovaj indeks preko 0.6.
Postoje sistemi praćenja toka novca koji mogu biti, ali i ne moraju biti implementirani. Postoje sistemi krađe novca u humanitarnim organizacijama gde zaposleni ili menadžment sarađuju sa izvođačima projekata i predstavljaju lažne troškove da bi sebi povećali indeks efikasnosti i stekli protivpravnu korist. Međutim, u monitorisanim projektima to je gotovo nemoguće, ili vrlo teško izvesti, i ogromna je opasnost da "organizator" bude uhvaćen, i zato im se ne isplati da to rade - dakle - mogu sasvim pošteno da uzmu svoj procenat, da od njega žive lepo, i da istovremeno pomognu mnogim ljudima kroz projekte.
Razume se, običnom narodu je uvek trn u oku korist koju imaju organizatori humanitarnih poslova, pri tom potpuno ignorišuću humanitarnu komponentu. Sećam se jedne firme za koju smo radili kontrolu, ljudi su se žalili zašto direktor te neprofitne organizacije živi u milionskoj vili i ima kolekciju automobila. Međutim, direktor je uzimao samo 0,11% ukupnog godišnjeg toka novca te kompanije, indeks firme je bio preko 0.9, a firma pomogla stotinama hiljada ljudi, i samo te godine uložila skoro 750 miliona dolara u humanitarne projekte, nekoliko hiljada zaposlenih, a njegovoj porodici je trebalo skoro 50 godina da napravi takav sistem.
Stoga, moje je mišljenje da ljuidi koji su sposobni da pomognu tolikom broju drugih ipak zaslužuju bezbrižan život, jer nije svako od nas sposoban da organizuje takve firme i takve akcije. (u prevodu - ako ne znaš kako, pusti onog ko zna, i mani se kritike, jer lako je tuđim *** gloginje mlatiti. Ako ne veruješ organizacijama, a ti zasuči rukave pa izvoli i pomozi)
Neprofitna organizacija ne znači da organizacija samo daje pare, a ništa ne uzima za sebe. Svaka humanitarna organizacija određeni deo novca troši na adminstraciju, marketing i "fundraising", i odnos ukupne količine potrošenog novca i onog koji zaista dopre do korisnika predstavlja merilo efikasnosti humanitarnih organizacija. Taj odnos ide od 0.05 do 0.95. Smatra se da je humanitarna organizacija dobra ako je ovaj indeks preko 0.6.
Postoje sistemi praćenja toka novca koji mogu biti, ali i ne moraju biti implementirani. Postoje sistemi krađe novca u humanitarnim organizacijama gde zaposleni ili menadžment sarađuju sa izvođačima projekata i predstavljaju lažne troškove da bi sebi povećali indeks efikasnosti i stekli protivpravnu korist. Međutim, u monitorisanim projektima to je gotovo nemoguće, ili vrlo teško izvesti, i ogromna je opasnost da "organizator" bude uhvaćen, i zato im se ne isplati da to rade - dakle - mogu sasvim pošteno da uzmu svoj procenat, da od njega žive lepo, i da istovremeno pomognu mnogim ljudima kroz projekte.
Razume se, običnom narodu je uvek trn u oku korist koju imaju organizatori humanitarnih poslova, pri tom potpuno ignorišuću humanitarnu komponentu. Sećam se jedne firme za koju smo radili kontrolu, ljudi su se žalili zašto direktor te neprofitne organizacije živi u milionskoj vili i ima kolekciju automobila. Međutim, direktor je uzimao samo 0,11% ukupnog godišnjeg toka novca te kompanije, indeks firme je bio preko 0.9, a firma pomogla stotinama hiljada ljudi, i samo te godine uložila skoro 750 miliona dolara u humanitarne projekte, nekoliko hiljada zaposlenih, a njegovoj porodici je trebalo skoro 50 godina da napravi takav sistem.
Stoga, moje je mišljenje da ljuidi koji su sposobni da pomognu tolikom broju drugih ipak zaslužuju bezbrižan život, jer nije svako od nas sposoban da organizuje takve firme i takve akcije. (u prevodu - ako ne znaš kako, pusti onog ko zna, i mani se kritike, jer lako je tuđim *** gloginje mlatiti. Ako ne veruješ organizacijama, a ti zasuči rukave pa izvoli i pomozi)