Humanitarne i neprofitne organizacije

Sizif

Strani posmatrač
Moderator
Poruka
54.317
Pošto vidim da se po nekim drugim temama na ovom podforumu temeljno pljuje po načinu funkcionisanja humanitarnih i neprofitnih organizacija, reših da napišem koju reč. Već dosta godina radim u firmi koja se bavi kontrolom rada humanitanih organizacija, te se nadam da ne pričam napamet.

Neprofitna organizacija ne znači da organizacija samo daje pare, a ništa ne uzima za sebe. Svaka humanitarna organizacija određeni deo novca troši na adminstraciju, marketing i "fundraising", i odnos ukupne količine potrošenog novca i onog koji zaista dopre do korisnika predstavlja merilo efikasnosti humanitarnih organizacija. Taj odnos ide od 0.05 do 0.95. Smatra se da je humanitarna organizacija dobra ako je ovaj indeks preko 0.6.

Postoje sistemi praćenja toka novca koji mogu biti, ali i ne moraju biti implementirani. Postoje sistemi krađe novca u humanitarnim organizacijama gde zaposleni ili menadžment sarađuju sa izvođačima projekata i predstavljaju lažne troškove da bi sebi povećali indeks efikasnosti i stekli protivpravnu korist. Međutim, u monitorisanim projektima to je gotovo nemoguće, ili vrlo teško izvesti, i ogromna je opasnost da "organizator" bude uhvaćen, i zato im se ne isplati da to rade - dakle - mogu sasvim pošteno da uzmu svoj procenat, da od njega žive lepo, i da istovremeno pomognu mnogim ljudima kroz projekte.

Razume se, običnom narodu je uvek trn u oku korist koju imaju organizatori humanitarnih poslova, pri tom potpuno ignorišuću humanitarnu komponentu. Sećam se jedne firme za koju smo radili kontrolu, ljudi su se žalili zašto direktor te neprofitne organizacije živi u milionskoj vili i ima kolekciju automobila. Međutim, direktor je uzimao samo 0,11% ukupnog godišnjeg toka novca te kompanije, indeks firme je bio preko 0.9, a firma pomogla stotinama hiljada ljudi, i samo te godine uložila skoro 750 miliona dolara u humanitarne projekte, nekoliko hiljada zaposlenih, a njegovoj porodici je trebalo skoro 50 godina da napravi takav sistem.

Stoga, moje je mišljenje da ljuidi koji su sposobni da pomognu tolikom broju drugih ipak zaslužuju bezbrižan život, jer nije svako od nas sposoban da organizuje takve firme i takve akcije. (u prevodu - ako ne znaš kako, pusti onog ko zna, i mani se kritike, jer lako je tuđim *** gloginje mlatiti. Ako ne veruješ organizacijama, a ti zasuči rukave pa izvoli i pomozi)
 
Pošto vidim da se po nekim drugim temama na ovom podforumu temeljno pljuje po načinu funkcionisanja humanitarnih i neprofitnih organizacija, reših da napišem koju reč. Već dosta godina radim u firmi koja se bavi kontrolom rada humanitanih organizacija, te se nadam da ne pričam napamet.

Neprofitna organizacija ne znači da organizacija samo daje pare, a ništa ne uzima za sebe. Svaka humanitarna organizacija određeni deo novca troši na adminstraciju, marketing i "fundraising", i odnos ukupne količine potrošenog novca i onog koji zaista dopre do korisnika predstavlja merilo efikasnosti humanitarnih organizacija. Taj odnos ide od 0.05 do 0.95. Smatra se da je humanitarna organizacija dobra ako je ovaj indeks preko 0.6.

Postoje sistemi praćenja toka novca koji mogu biti, ali i ne moraju biti implementirani. Postoje sistemi krađe novca u humanitarnim organizacijama gde zaposleni ili menadžment sarađuju sa izvođačima projekata i predstavljaju lažne troškove da bi sebi povećali indeks efikasnosti i stekli protivpravnu korist. Međutim, u monitorisanim projektima to je gotovo nemoguće, ili vrlo teško izvesti, i ogromna je opasnost da "organizator" bude uhvaćen, i zato im se ne isplati da to rade - dakle - mogu sasvim pošteno da uzmu svoj procenat, da od njega žive lepo, i da istovremeno pomognu mnogim ljudima kroz projekte.

Razume se, običnom narodu je uvek trn u oku korist koju imaju organizatori humanitarnih poslova, pri tom potpuno ignorišuću humanitarnu komponentu. Sećam se jedne firme za koju smo radili kontrolu, ljudi su se žalili zašto direktor te neprofitne organizacije živi u milionskoj vili i ima kolekciju automobila. Međutim, direktor je uzimao samo 0,11% ukupnog godišnjeg toka novca te kompanije, indeks firme je bio preko 0.9, a firma pomogla stotinama hiljada ljudi, i samo te godine uložila skoro 750 miliona dolara u humanitarne projekte, nekoliko hiljada zaposlenih, a njegovoj porodici je trebalo skoro 50 godina da napravi takav sistem.

Stoga, moje je mišljenje da ljuidi koji su sposobni da pomognu tolikom broju drugih ipak zaslužuju bezbrižan život, jer nije svako od nas sposoban da organizuje takve firme i takve akcije. (u prevodu - ako ne znaš kako, pusti onog ko zna, i mani se kritike, jer lako je tuđim *** gloginje mlatiti. Ako ne veruješ organizacijama, a ti zasuči rukave pa izvoli i pomozi)
Svasta.:roll:

Pa i nek je sve tako kako kazes, u cemu je znacaj projekata koji puno kostaju, a svode se na to da deca nesto crtaju flomasterima i tralala. Ne moze me niko ubediti da je takvo pro.eravanja vredno tih para koje se daju (a ni ja ne pricam napamet, da znas).

Za humana dela i donacije, nije potrebno mlatiti praznu slamu kroz kojekakav sistem kao sto su nevladine organizacije i ostala propagandno prevarantska bagra. Sam donator moze direktno da donira ugrozene, a za rad sa ugrozenima kad nije u pitanju samo materijalna pomoc, postoje institucije i nisu potrebne neke dokone priucene babe i poluuputjeni klosharcici koji ne znaju da obrisu nos da shetaju i lupetaju po raznim radionicama i sl.

Mislim, kome si ti nasao prosipas "smisao" nevladinog sektora da mi je znati...:roll:
 
Svasta.:roll:

Pa i nek je sve tako kako kazes, u cemu je znacaj projekata koji puno kostaju, a svode se na to da deca nesto crtaju flomasterima i tralala. Ne moze me niko ubediti da je takvo pro.eravanja vredno tih para koje se daju (a ni ja ne pricam napamet, da znas).

Za humana dela i donacije, nije potrebno mlatiti praznu slamu kroz kojekakav sistem kao sto su nevladine organizacije i ostala propagandno prevarantska bagra. Sam donator moze direktno da donira ugrozene, a za rad sa ugrozenima kad nije u pitanju samo materijalna pomoc, postoje institucije i nisu potrebne neke dokone priucene babe i poluuputjeni klosharcici koji ne znaju da obrisu nos da shetaju i lupetaju po raznim radionicama i sl.

Mislim, kome si ti nasao prosipas "smisao" nevladinog sektora da mi je znati...:roll:

Mlacenje prazne slame- koje neko dobro naplacuje "humanitarnim " radom :D
i " ljudsko-pravsakim " aktivizmom ;)

za svoj dzep i zapadni interes :p

Jednostavno zar ne ?
 
Tobom kao radnikom,mogli bi da manipulisu kao i svaki poslodavac. Medjutim, kroz te organizacije je izmanipulisano javno mnjenje, a realna pomoc je mogla biti pruzena ugrozenima i da nema tog sektora uopste. Cak i veca pomoc...jer najveci deo para odlazi zapravo na taj organizacioni sklop kojim se udaljava donator od ugrozenih.
 
Pa i nek je sve tako kako kazes, u cemu je znacaj projekata koji puno kostaju, a svode se na to da deca nesto crtaju flomasterima i tralala....
....dokone priucene babe i poluuputjeni klosharcici koji ne znaju da obrisu nos da shetaju i lupetaju po raznim radionicama i sl.:
Nažalost, ovo je tipično mišljenje osobe koja očigledno nema mnogo iskustva iz prve ruke (ili je radila sa amaterskim organizacijama)

Humanitarni rad je mnogo više od flomastera i radionica.

Pomoć iz prve ruke je uvek dobrodošla, ali ja bih voleo da te vidim da iz prve ruke organizuješ izgradnju magistralnog puta, ili podigneš bolnicu i školu od temelja do krova, uradiš vodovod ili most preko reke...

Tu treba malo više resursa, i finansijskih a i ljudskih.
 
Nažalost, ovo je tipično mišljenje osobe koja očigledno nema mnogo iskustva iz prve ruke (ili je radila sa amaterskim organizacijama)

Humanitarni rad je mnogo više od flomastera i radionica.

Pomoć iz prve ruke je uvek dobrodošla, ali ja bih voleo da te vidim da iz prve ruke organizuješ izgradnju magistralnog puta, ili podigneš bolnicu i školu od temelja do krova, uradiš vodovod ili most preko reke...

Tu treba malo više resursa, i finansijskih a i ljudskih.

Dragi moj "uputjeni"...kao prevodilac sam radila na upravo takvim projektima i bilo je cak i neslanih i nezvanicnih shala od strane nasih i recimo holandskih predstavnika (nakon sastanka) da bi me valjalo ubiti posle sastanka ako iscuri neka od informacija iz tih pregovora raznih agencija i ostalih "drugih i trecih ruku". Pa sad ti verovatno dobro znas koliko su tu mutne radnje ili mozda ne znas?

Zato polazim od sitnijih prevara i ne bih da pricam o krupnim jer za to se nema dokaza na internetu. U nekim slucajevima, ne postoje dokazi ni na papiru.
 
Pa sad ti verovatno dobro znas koliko su tu mutne radnje ili mozda ne znas?
Znam za mutne radnje, i znam kako se otkrivaju, jer za to postoji razvijen čitav informacioni sistem i dobro razrađene procedure.

Dakle, ako imaš količinu novca X da podigneš školu, i daš to humanitarnoj organizaciji koja pomoću podizvođača obavi posao, tu postoje dve izlazne mogućnosti - posao je gotov ili posao nije gotov. Ako je posao gotov u predviđenom roku, i ako objekat prođe inspekciju - to je onda to, i čak iako je moguće da se neko ovajdi od tog projekta, to nisu značajne sume, jer se radovi moraju platiti, cene rada i materijala se dobro znaju, i što je najvažnije - škola je podignuta. Ako firma ne obavi posao (što se takođe dešava) - onda se istražuje ceo proces i nije teško pronaći krivca, a ta humanitarna organizacija gubi kredibilitet i drastično smanjuje mogućnost ponovnog dobijanja tendera.

Sve je u rukama finansijera i odgovornih - jer ako oni namerno zažmure, prevare su česte i moguće, ali ako oni žele da kontrolišu proces, to je takođe moguće zahvaljujući vrlo sofisticiranim sistemima praćenja radova i finansija.
 
Znam za mutne radnje, i znam kako se otkrivaju, jer za to postoji razvijen čitav informacioni sistem i dobro razrađene procedure.

Dakle, ako imaš količinu novca X da podigneš školu, i daš to humanitarnoj organizaciji koja pomoću podizvođača obavi posao, tu postoje dve izlazne mogućnosti - posao je gotov ili posao nije gotov. Ako je posao gotov u predviđenom roku, i ako objekat prođe inspekciju - to je onda to, i čak iako je moguće da se neko ovajdi od tog projekta, to nisu značajne sume, jer se radovi moraju platiti, cene rada i materijala se dobro znaju, i što je najvažnije - škola je podignuta. Ako firma ne obavi posao (što se takođe dešava) - onda se istražuje ceo proces i nije teško pronaći krivca, a ta humanitarna organizacija gubi kredibilitet i drastično smanjuje mogućnost ponovnog dobijanja tendera.

Sve je u rukama finansijera i odgovornih - jer ako oni namerno zažmure, prevare su česte i moguće, ali ako oni žele da kontrolišu proces, to je takođe moguće zahvaljujući vrlo sofisticiranim sistemima praćenja radova i finansija.

I, kad je vec sve tako sjajnoo i bajno organizovano da ne moze biti zabune, zasto se to onda ne bi radilo preko drzavnih institucija, a ne preko kojekakvih organizacija i agencija? I zasto uopste dozvoljavati da se bilo ko ovajdi na mufte od namenskih sredstava?

ps. te sume kojima se neko ovajdi, uopste nisu male
 
I, kad je vec sve tako sjajnoo i bajno organizovano da ne moze biti zabune, zasto se to onda ne bi radilo preko drzavnih institucija, a ne preko kojekakvih organizacija i agencija? I zasto uopste dozvoljavati da se bilo ko ovajdi na mufte od namenskih sredstava?

ps. te sume kojima se neko ovajdi, uopste nisu male

1. Ko kaže da se ne radi preko državnih insitucija? Primer, u Americi postoji USAID koji je državna institucija, i ubedljivo najveći američki finansijer humanitarnih projekata. Kod nas se mnoge političke partije reklamiraju tako što sprovode kojekakve humanitarne akcije. Naravno, za projekte većeg obima potrebno je i veće angažovanje, i ovde nema sukoba interesa u tom smislu, ako naprednjaci daju džaba naočari na Voždovcu, a ta i ta humanitarna organizacija odluči da uredi park za decu, tu prvenstveno profitiraju građani. (a posredno i stranka, jer na taj način plaća reklamu, a i humanitarci, jer imaju svoj procenat) Dakle, to je posao u kom svi dobijaju.

2. Što se tiče krađe - ako ja znam da humanitarni ručak košta 150 din, i ako ja dajem 15 hiljada dnevno humanitarnoj organizaciji da napravi i isporuči hiljadu takvih ručkova dnevno, ja znam da odgovorni u lancu od mene do onog ko radi distribuciju mogu da ukradu nešto, ali ne mnogo, pogotovo ako postoji ikakva želja sa moje strane da to kontrolišem. Dakle, nikad nisam rekao da je "sve savršeno i da niko ne krade", već sam rekao da uvek postoji mogućnost kontrole ukoliko ima interesa.
 

Back
Top