Nesto mi se vrzmaju misli da ostavim sadasnji nacin zivota...ne vredi...cim pocnes da razmisljas znaci da je ljubavi kraj...bez frke problema i gluposti pocela bi iznova...jel to moze? Da li je lakse reci nego uraditi... Kad idealizujem sliku kako bi to bilo padne mi vizija prvo da imam dovoljno novca i da vrlo brzo sebi obezbedim pristojan stan...ah mogao bi ijeftini hotelcic da dodje u obzir za neko vreme...pa onda kako dalje...raditi, obnoviti pokidana prijateljstva jer je uvek "on" bio u centru paznje...da li je moguce i da li ce me ko razumeti...ma neka idem sama...onda sve ispocetka...mislim ne treba mi niko vise a da li cu izdrzati? jeste li kad o ovome mislili...da moze doci kraj iznenada s bilo koje strane...
ne bih se slozila...
Moj deda je uvek govorio...brak, veza ti je kao tegla napunjena govnima, medom i jos ponecim...od osobe zavisi kako ce da konzumira smesu...da li ce prvo da pojede govna, med ili ce sve zajedno pomesati...
Vezu ne sastavljaju samo lepi dogadjaji i trenutci...ljubav nije samo zadovoljstvo, spokoj, razumevanje itd...
U svakom odnosu ima svadja, nesporazuma, ljutnje..itd...
Nista ne dolazi iznenada onako preko noci...sve ima svoj proces..mozda partneri nisu umeli da primete promene, mozda nisu zeleli da vide,..itd..
Treba dobro razmisliti o svemu pre nego sto se donese drasticna odluka...ako u odnosu jos uvek postoji obostrana ljubav i donekle dobra komunikacija i poverenje, verujem da problemi moze da se izglade ako postoji obostrana zelja...
Ostalo ne bi da komentarisem..ne znam da li bi lako otisla, napravila rez jer nemam pojma u cemu je problem...ne bi da bubam na pamet i da se stavljam u nepoznatu situaciju...