Kultura ili kako sam napenalila komsije

@ jelena t

Ti misliš da je, možda, trebalo odmah, čim mi je prvi put pozvonila, dok još nisam shvatila o kome se radi, da joj tresnem vratima ispred nosa? Čisto onako ... da je unaped okvalifikujem kao nepoželjnu? Tako se ne grade međuljudski odnosi, nigde i ni sa kim. Barem ih ja tako ne gradim. I već sam se izjasnila šta je za mene komšija:
komšija je drugar iz zgrade ili ulice

Kako vidim, i Zozonče je je dala nekoliko šansi komšiji pre nego što ga je proglasila večerom ... on se prvo "navadio" da dolazi, pa je tek posle izvesnog vremena na njega podviknula itd:
Komsija koji je imao obicaj da mi zvoni na vrata kada god mu padne na pamet, a jednom je dok je majstor radio plocice nepozvan usao u stan. pri tome ja sma imala tada psa (uginuo je), koji je mogao da ga izujeda, da nije bio zatvoren. I tako se on navadio da mi zvoni i da se uvuce u stan, prvo sma mu ljubazno rekla da prestane, posle sam povisila ton, da bi na kraju kada je jednom pozvonio otvorila vrata sa sve nozem u rukama i dobacila mojima: "Stigla vecerica".
Koliko je vremena potrebno da prođe da bismo nekog okarakterisali kao nepoželjnog? Jedan dolazak, tri ... pet, deset? Ja nisam rekla koliko dugo sam trpela komšinicu pre nego što sam je joj saopštila da mi njeni nenajavljeni dolasci smetaju; ni Zozonče nije rekla koliko dugo je trpela komšiju pre nego što ga se rešila ... jer je, verovatno, i njoj bilo potrebno neko vreme da shvati s kim ima posla. I opet kažem: svako ima svoj stil, ili - ako hoćeš - karakter. Taj stil/karakter može da nam se ne dopada, ali nemamo prava da ga osuđujemo.

Ne razumem ljude koji su ljubazni prema celom svetu, svakoga mogu da saslušaju, shvate i razumeju... a sa druge strane, kada im okreneš leđa... ne dao ti Bog da znaš šta ti misle.

A otkud ti znaš da ljubazni ljudi rade nešto iza tvojih leđa? U startu polaziš od takve pretpostavke?

Po tvojoj logici, svaka diskusija o međuljudskim odnosima spada na Psihologiju. Nije tako.
I pošto na ovoj temi nisam diskutovala dok je bila na Psihologiji, neću više ni ovde.
 
Не слажем се никако.
Нико од нас не зна унапред какав је неко и како ће се понашати док га не упознамо. Ако му дамо шансу: може се испотавити да је то дивна особа и да ће нам постати пријатељ, али исто тако се може испоставити да нам тај неко не прија, да нас замара, да нас гуши, да је нападан, досадан... Е, тада ћемо, најједноставније рећи:''Извини, немам толико времена на располагању за вишесатно кафенисање.''
Лицемер је онај ко мисли једно а говори друго. А Борка управо затупа став да не треба махати ножевима да би комшије схватиле да су непожељне, него да је то могуће постићи тако што ћеш најједноставније и најотвореније рећи оно што мислиш и осећаш, а да при томе не мораш да будеш дрзак, нељубазан, да се свађаш или машеш ножем.z;)

Poenta i jeste u davanju šanse... i zašto je uopšte davati nekome, sa kojim motivom?
Valjda smo svesni činjenice da bliskost nikako ne podrazumeva nametanje, što je na datom primeru jasno. I očekivanja... šta uopšte očekujemo od komšija, realno... i koliko smo spremni da i sami "damo". Od toga zavisi dalji odnos, koji u svakom smislu treba da ostane površan... osim, naravno, ako se iz svega toga ne izrodi nešto dublje. Šansa se ne daje svakome, procena neaka mora da postoji, bez da moramo da ispijamo kafice. Spontano i u prolazu... vremenom, ne nametati ništa.
Neljubaznost ne podrazumeva drskost, niti ljubaznost podrazumeva poziv na druženje... Opet, ponavljam... ne dovesti sebe u situaciju da se izvlačiš. Ako si se već uvukao malo dublje u celu priču, možda čak ni otvoreno odbijanje, umotano u celofan ljubaznosti ne dopre do dotične osobe... ponekad je potrebno biti grib i isključiv. Neki ljudi jednostavno ne slušaju šta im govoriš.

I zašto uopšte ići u slične krajnosti?
Ljubaznost, ili nož?

Otišla sam... :lol:
 
Ја имам комшиницу која је мало....попустила са живцима....да се тако благо изразим...
Пошто више не ради, по цео дан је сама, попуши ваљда све цигарете и онда крене од стана до стана да позајмљује паре за цигарете. Прво сам јој давала, а њен муж би, јадан човек, кад се врати с посла кренуо од стана до стана да враћа лову...
То је тако трајало неколико месеци, а онда ме је једном замолио да јој не дајем више новац.
Мени је било непријатно - како сад одједном да је одбијем, ако сам јој увек давала...и наставила сам да дајем. Међутим, муж је престао да враћа новац (лепо је замолио човек, ко је мене терао и даље да дајем) и ја сам сконтала да не желим да ми паре одлазе на цигарете, а ни сама нисам пушач...
Било ми је непријатно, али кад ме је следећи пут замолила, рекла сам јој лепо:''Види, ти ми новац не враћаш - а ја немам толико пара да бих теби плаћала цигарете.'' Истинито, једноставно, искрено!

Прошло је пар година од тада, и дан данас кад год ме сретне она (за сваки случај) ипак тражи новац, а ја јој увек исто одговорим:''ЗНАШ да немам новца да бих теби плаћала цигарете!''
Жена је болесна и знам да ће наставити то да ради (често није ни свесна својих поступака), немам разлога да будем нељубазна, а није ми тешко да јој сваки пут љубазно кажем НЕ!
 
Poslednja izmena:
komšija je drugar iz zgrade ili ulice
Čak i ona dosadna baba, koja ti zaviruje u kese kada se vraćaš iz prodavnice, deda koji po ceo dan urla na decu jer su previše bučna... onaj dečko sa drugog sprata koji maltretira roditelje, ona devojka koja ti nešto mazne svaki put kada ti uđe u kuću... onaj alkos iz prizemlja koji mlati ženu i decu, da cela zgrada ne može da soava od vriske... onaj klinac koji ti mlati dete čim mu se ukaže prilika, a roditelji, naravno, ne reaguju, drage komšije... ili oni snobovi sa četvrtog sprata koji te nikada ne bi ni pozvali u kuću, da te ne smatraju "elitom"... i dostojnu svog "nivoa"?
Eto ti krajnosti... ako nekoga gledaš kao drugara, tako se prema njemu i ponašaj... a kada počne da smara i dosađuje, ti mu reci da više niste drugari.

Ne znam koliko je tebi vremena potrebno da proceniš, ali u svakom slučaju ćeš prvo malo posmatrati kako ti ljudi žive, ne bi li imala kompletnu sliku... ni ja nisam rekla koliko je vremena potrebno... rekla sam da je vreme potrebno. :lol:
Onoliko koliko mu Daš... a na tebi je da li ćeš Dati.
De mi reci gde ti vidiš osudu u mom postu? Reci postavljačici da je tema provokativna je za svaku osudu, ostalo ne.

A otkud ti znaš da ljubazni ljudi rade nešto iza tvojih leđa? U startu polaziš od takve pretpostavke?

Ne u startu, rekne mi se samo, vremenom... recimo, tvoj primer (nadam se da se ne ljutiš z:) )... osoba koja je ljubazna, komunikativna, otvorena, društevena (sve ono što ja nisam)... mi se dopadne na prvi pogled, ne ulazim u dubiozu njenog ponašanja, jednostavno odaje utisak žene koja je spremna da prihvati svakoga, bez obzira na razlike.... i razume svakoga.
To je prvi utisak bio. Pozitivan.

Drugi korak... renapadna ljubaznost, s obzirom na to koliki sam skeptik, pomalo usiljeno i otužno deluje... ali, da ne donosim brzoplete zaključke, ostavljav da prođe neko vreme.

Treći... osoba povremeno pokaže stranu karaktera koji je svojstven ljudima sa nekom blagom formom zavisti, samoće, neispunjenosti... tu ćemo već povući crti... Jer je sledeći korak razočarenje... i sve je ovo logično, ovakav sled događaja. Ali NE zato što je osoba ljubazna prema celom svetu, već zato što ima potrebu da bude prihvaćena.

P.S. nadam se da ćemo staviti tačku na igru reči...
 
Poslednja izmena od moderatora:
@ Zozonce
Ovo "zlim " komšijama je bilo, naravno, u šaljivom tonu, kao i detalj o katani, prijatelju koji trenira tekvondo i psu. Nikad u životu nisam mahala katanom, ili pozivala u pomoć prijatelja koji trenira tekvondo, ili na nekog pujdala psa. z:lol: (Moj pas je vaspitavan u potpuno drugačijem maniru.)

Temu ponekad treba pustiti da teče, bez upliva moderatora u diskusiju, ali uz brisanje spama i neprikladnih komentara ... mada bi se, sa psihološkog stanovišta, moglo reći da su i spam i neprikladni komentari odličan pokazatelj kulture i kao takvi u potpunom kontekstu sa nazivom tvoje teme. Jer, ako kulture nema u običnoj forumskoj diskusiji, i imajući u vidu da su forumaši nekome komšije, kako onda poverovati u iskrenost njihovih tvrdnji da su u rl, prema svojim komšijama, bitno drugačiji?

Da, ja smatram da svako ima svoj recept za rešavanje svojih problema.

Ma sve je ok, samo koliko se ja secam Pravilnika moderatori bi trebali da usmere temu......narocito sto si sama rekla da si razumela smisao teme. Razumem ja da mozda tebi licno tema nije bila zanimljiva, ali je malo bzvz situacija prebaciti jednu tema na drugi podforum i tretirati je kao temu o komsijama kada takva tema vec dugo postoji na tom istom podforumu.

http://forum.krstarica.com/threads/206625

U krajnjem slucaju se teme koje odu nezeljenim tokom zakljucavaju. Sama si teme na podforumima Psihologija i Filozofija i Religija zakljucavla, kada bi izgubile svoji smisao, pa mi nikako nije jasno zasto je ova tema prebacena?

Ova situacija me podseca na situaciju u vrticu, kada vaspitacica ne zna sta ce sa nevaljalim detetom, pa ga posalje u drugu grupu. Ovo kazem cisto da se dotaknem problematike ovog podforuma. :lol:
 
...sta bi sa onim ljubazni smo jer je to lepo...

ja ne trazim drugi, dublji razlog u necijoj ljubaznosti...jednostavno bez dalje price lepo je biti ljubazan...lepo je i kada je neko prema nama ljubazan...ako je nasrtljiv ponovo ljubazno reci nemoj me uvlaciti u nesto sto ne zelim...i ponovo nastavljamo ljubazno...ljubazno ne podrazumeva preveliko intimiziranje...zasto smo poceli da analiziramo ljubaznost kao Bugari do skoro u fazonu koznakakavsiti i koznastatihocesodmene i promrljamtipozdrav...gde nestade osmeh ljudima sa lica...pitanje za porodicu i gospodja mamu dok se ceka lift, pa nije valjda da nekome i to smeta, da smo u tolikoj zurbi da nam sve smeta sto je prosto ljubaznost...postajemo pomalo paranoicni...
 
Poslednja izmena:
Imam i ja jednu komšinicu od osamdesetak godina. Zvala me je pre da joj sms-om šaljem prijavu za neku nagradnu igru. Pošaljem joj ja ljubazno nekoliko puta, ona krene da me zadržava svaki dan da se družimo po nekoliko sati, da mi ispriča šta sve ima, o politici, drugim zlim komšijama, i ja odustanem, distanciram se od nje, i sad je naravno ljuta na mene. Ima običaj i da pretura po sandučićima za poštu i uzme šta joj se sviđa, što onako viri iz sandučića, i posle to malo zadrži kod sebe, ne otvara, valjda onako preko koverte gleda šta ima unutra:zcepanje: i onda ide po ulazu, zvoni na vrata i vraća poštu:zcepanje:, da bi se družila. Nikad nisam bila neljubazna prema njoj, stara je žena, verovatno više i ne shvata šta radi - ali ona je uporno ljuta na mene i sve nas iz komšiluka, iako bi situacija trebalo da bude obrnuta.:lol:

Danas sam se presekla, zvone momak i devojka, lepo obučeni, i ja im otvorim, mislila sam da su pogrešili broj stana ili tako nešto. Oni me oslove po imenu i krenu o miru u svetu i zemljotresu na Haitiju, smak sveta..., uglavnom radi se o Jehovinim svedocima. Lepo ih pitam odakle znaju moje ime, jer je na pločici na vratima samo prezime. Kažu prepisali su spisak stanara:evil::zcepanje: Samo sam zatvorila vrata. Ne znam odakle im pametna ideja da tako prepadaju ljude:azdaja:, ali kapiram, pošto često dolaze da su se doselili u neki stan u komšiluku. Setila sam se ove teme i onog "večerica":lol: - mislim bilo bi prigodno u ovoj situaciji, ne treba uvek biti ni fin.
 
Tema i jeste za psihologiju... koliko sam mogla da vidim, ovde se na radi o "avanturama komšinice Mice"... već o međuljudskim odnosima, komšija, poznanik, prijatelj... nije isključeno ni jedno... Jedna stvar mi nije jasna... gde ti u uvodnom postu viđiš provokaciju?

A možda je u tome poenta cele priče... kako doživljavamo ljude oko sebe, rl, ili vl, nebitno... da li očekuješ provokaciju... da li u svemu vidiš provokaciju... i najbitnije: Zbog čega???

Ja ne vidim nikakvu čar u međukomšijskim odnosima... to nisu ljudi koje bih svesno birala za prijatelje... moguće je da se nešto kvalitetno isfiltrira iz svega toga... Ali, situacija je nametnuta... ne vidim razlog da gradim odnos sa ljudima koji su mi silom prilika u neposrednoj fizičkoj blizini i da to bude jedini razlog... za druženje.

Jasno objašnjenje... raci mi iskreno koliko ljudi je spremno jasno, precizno i iskreno da se izjasni po ovako neprijatnom pitanju. Mislim jako malo... ne treba sebe ni dovesti u situaciju iz koje bi kasnije morao da se "izvlčiš". To je moj stav.

Ne razumem ljude koji su ljubazni prema celom svetu, svakoga mogu da saslušaju, shvate i razumeju... a sa druge strane, kada im okreneš leđa... ne dao ti Bog da znaš šta ti misle.

Slažem se sa Zozonce... čisto licemerje.



A zašto se podrazumeva? Ljubaznost, kulutura... trebaće mi možda jednoga dana? Ne razumem poentu ovakvog primera... pomogao bi ti bilo ko, na ulici, radnom mestu, pa i u kući.
Koliko vidim, malo si omašila... ako ti je neko pomogao sa kolicima, nije se sam pozvao u stan, na kafu... ili jeste, vremenom?

Ili je poenta u ugrožavanju... pomoći ću ti, ali da me ništa ne košta?
Ako me ugroziš, makar to bio i nesretan slučaj poput akvarijuma... sumnjam da će komšijski odnos otići na malo viši nivo... tu negde se kultura, kao po pravilu malo izmakne. :neutral:



Dosadna komšinica čije ponašanje zaslužuje ovakvu dijagnozu?
E, sada bih ja tebe mogla da pitam: kakva je osoba koja "trpi" tu ženu neko vreme, dobro je izanalizira, i tek onda stavi do znanja da je nepoželjna?
Licemer, zar ne?

Rekla bi kratko i jasno... :lol:
A šta bi rekla... ope poenta: ne treba im dozvoliti da ti priđu. Ne glumiti ljubaznost, jer može biti pogrešno protumačena... i onda dolaziš do situacije kada Moraš da kažeš.



Ne radi se o stilu, već o karakteru.

Iskreno, više cenim otvoren razgovor od najveće ljubaznosti... sa takvim ljudima nikada nisi načisto šta ti misle.

khm, dakle najbolje je ici "djonom"? ma vazi...
tema jeste postavljena provokativno, rce devojka kako je one sto se "prave kulturni" postavila na "svoje mesto", tj, "napenalila"... kulturo eve me! sto neko rece, ako bas ni sa jednim komsijom da uspostavi bilo kakav normalan odnos, da nije problem u njoj? ne kazem da sad sa svim komsijama treba po citav dan da pijemo kafe i tracamo o debeloj baba-devojci iz treceg ulaza, nego o normalnim odnosima i dobroj komunikaciji sa ljudima koji zive u istoj zgradi gde i mi.
i da, ja sam takva. ljubazna prema svima. i kad treba starijem cikici da nastimam net da bi mogao da se kucka sa unukom koji je preko, i da skuvam supicu komsinici koja zivi sama a mukica je tesko operisana, i da prosetam komsinicinog psa dok skoknem kod frizera jer je ona morala nazad u ofis, i sve to bez iceg da trazim zauzvrat sem osmeha. zasto bih ocekivala bilo sta drugo? sama sam se ponudila da pomognem, bila bih licemer kad bih trazila nesto zauzvrat, ali ja trazim samo osmeh. volim da pomognem drugom i tacka.
i na kraju sto hellenA rece, treba dati sansu. jer mozda je neko od tih novih komsija fakat kvalitetna osoba. treba popiti kafu, dve, tri i skontati da je ta osoba mozda extra za druzenje. a ako nije, pa boze moj, necemo praviti skandale i spanske serije jer se dve komsinice nisu slozile. blah. ja eto totalno navucena na kafu sa jednom sa mog sprata. ne mogu dva dana bez nje :lol:
 
Danas sam se presekla, zvone momak i devojka, lepo obučeni, i ja im otvorim, mislila sam da su pogrešili broj stana ili tako nešto. Oni me oslove po imenu i krenu o miru u svetu i zemljotresu na Haitiju, smak sveta..., uglavnom radi se o Jehovinim svedocima. Lepo ih pitam odakle znaju moje ime, jer je na pločici na vratima samo prezime. Kažu prepisali su spisak stanara:evil::zcepanje: Samo sam zatvorila vrata. Ne znam odakle im pametna ideja da tako prepadaju ljude:azdaja:, ali kapiram, pošto često dolaze da su se doselili u neki stan u komšiluku. Setila sam se ove teme i onog "večerica":lol: - mislim bilo bi prigodno u ovoj situaciji, ne treba uvek biti ni fin.

skoro meni zvone tako neko dvoje, satro anketa. ko je po mom misljenju covek koji je najbolje obelezio istoriju? khm, ja kao iz topa - nikola tesla. dobro, a zasto? ja im objasnim ukratko. prekida me devojka : a zar ne mislite da je to bio isus hrist? ja vec trnem. rekoh, ne ne mislim. pa verujete li vi da je isus postojao? da verujem, ali ne verujem da je isao po vodi i dizao iz mrtvih (unapred se izvinjavam ako sam nekog uvredila ovom recenicom). dobro, a sta kazete da vam procitam jedan odlomak iz knjige "bla bla truc truc"? uh, izvinite - tras vratima :zpozdrav:
to mi je prvi i jedini put u zivotu da sam nekom zalupila vrata pred nosom.
posle u sanducetu nadjem gomile brosura za tamo neke svedoke...
 
Mislim da je jedna od lepsih osobina balkanskih naroda druzeljubivost, otvorenost i gostoprimstvo. Komsijski odnosi treba da se neguju, jer je bolje imati dobre komsije nego rodjake – u nevolji komsija ce ti brze i bolje priteci u pomoc. Stosta se u dobrim komsijskim odnosima pokvarilo – narocito u gradovima, ljudi su se poprilicno otudjili i u tom svetlu ova tema mogla je biti o otudjenu da joj naslov nije „kultura ili kako sam napenalila komsije“ i uvodne price o tome kako postoje kulturni ljudi i oni kvazi kulturni, zaista mi nije jasno kako je to trebalo da nas navede da diskutujemo o otudjenju, narocito kad je u nastavku opis tri sutuacije „penaljenja“ komsija, evo ja priznajem, nisam razumela sta je postavljac zeleo da kaze. U svakom slucaju...tolerancija je vrlina, kada smo tolerantni shvatamo da nas ima raznih, pa neke komsijske osobine mogu i da nas nasmeju. Koliko ljudi toliko cudi interesanto je sve dok nema bahatosti i agresivnosti. Ko je prema kome bio bahat i agresivan u navedenim situacijama prilicno je jasno. Ti si svoj odnos sa komsijama beznadezno pokvarila, a mogla si da ostavis malo prostora za mogucnost da o tim ljudima otkrijes nesto lepo ili makar za najobicniju dnevnu ljubaznost – osmeh i dobar dan. Zato sto je dnevna ljubaznost koja nije sustinska mnogo prijatnija od dnevne neljubaznosti koja je sustinska – meni svaka, pa i najsitnija ljubaznost - od kasirke u prodavnici, komsije, prolaznika na ulici - ulepsava dan. A kad svojim ponasanjem dovedes do toga da svaki put ta osoba namrgodjena prolazi pored tebe kao da si vazduh i siri negativan vajb - to samo moze da ti pokvari dan. Nema sanse da se ti licno ne ostetis negativno - pomislices "kreten, idiot $%£@!@:evil:, i eto umesto lepih dozivljavas ruzne emocije. Bzvz i bez nekog posebno znacajnog razloga.

A zivot obogacuju razne stvari pa cak i svaki ulepsan dan; ma i ako nije ulepsan a ono barem miran, da te niko nije nagazio, opsovao, bespotrebno razvukao ... oterao misli na negativnu stranu. Svejedno, svako nek radi onako kako misli da treba z:)
 
Pričitao sam post sa početka... autor Zozonce :)
U principu zaista svodim kontakt sa komšijama na nivo "službene dužnosti" tipa - treba da se popravi ovo ono... platim i doviđenja, prijatno. Ali imam jednu komšinicu od jedno 90 godina, koja se stalno nešto poziva na red i disciplinu i finoću, a uglavnom ne može da spava, pa gleda TV noću. I pošto ne čuje, pojačava do daske, ali bukvalno. Stvar koja me izluđuje je što non stop gleda kojekakve TV duele političara pa mi se deru kao na mitingu, ili još gore, truje nas "narodnim veseljem" kao na poselu.
Da je opomeneš - ispadneš drkadžija ili cepidlaka. Da ćutiš - ljudi, prelazim dnevno 300-400km u autu, pa moram nekad i da spavam, pa me nervira. Da je bijem ili šta?

Sa druge strane, u tvom postu sam primetio sitnicu, koja mi je privukla pažnju... "dolazio komšija, navadio se... tra la la, a moj pas (?!) je mogao da ga ujede." Šta će pas u zgradi?! Bez uvrede, ali uvek sam pizdeo kad po zgradi zateknem izmet kućnih ljubimaca ili slušam lavež sa terasa... Mislim ok je to sa kućnim ljubimcima, i ja sam imao rasne pse dok sam živeo u kući sa roditeljima, ali ljudi, budimo realni - pas je za dvorište a ne za zgradu. Gde će biti kraj ako svako počne da dovodi svoje ljubimce - prasiće, konje i sl., to su sad novi trendovi...
 
Poslednja izmena:
khm, dakle najbolje je ici "djonom"? ma vazi...
tema jeste postavljena provokativno, rce devojka kako je one sto se "prave kulturni" postavila na "svoje mesto", tj, "napenalila"... kulturo eve me! sto neko rece, ako bas ni sa jednim komsijom da uspostavi bilo kakav normalan odnos, da nije problem u njoj? ne kazem da sad sa svim komsijama treba po citav dan da pijemo kafe i tracamo o debeloj baba-devojci iz treceg ulaza, nego o normalnim odnosima i dobroj komunikaciji sa ljudima koji zive u istoj zgradi gde i mi.
i da, ja sam takva. ljubazna prema svima. i kad treba starijem cikici da nastimam net da bi mogao da se kucka sa unukom koji je preko, i da skuvam supicu komsinici koja zivi sama a mukica je tesko operisana, i da prosetam komsinicinog psa dok skoknem kod frizera jer je ona morala nazad u ofis, i sve to bez iceg da trazim zauzvrat sem osmeha. zasto bih ocekivala bilo sta drugo? sama sam se ponudila da pomognem, bila bih licemer kad bih trazila nesto zauzvrat, ali ja trazim samo osmeh. volim da pomognem drugom i tacka.
i na kraju sto hellenA rece, treba dati sansu. jer mozda je neko od tih novih komsija fakat kvalitetna osoba. treba popiti kafu, dve, tri i skontati da je ta osoba mozda extra za druzenje. a ako nije, pa boze moj, necemo praviti skandale i spanske serije jer se dve komsinice nisu slozile. blah. ja eto totalno navucena na kafu sa jednom sa mog sprata. ne mogu dva dana bez nje :lol:


Ja bih volela da si mi ti komsinica :D
 
skoro meni zvone tako neko dvoje, satro anketa. ko je po mom misljenju covek koji je najbolje obelezio istoriju? khm, ja kao iz topa - nikola tesla. dobro, a zasto? ja im objasnim ukratko. prekida me devojka : a zar ne mislite da je to bio isus hrist? ja vec trnem. rekoh, ne ne mislim. pa verujete li vi da je isus postojao? da verujem, ali ne verujem da je isao po vodi i dizao iz mrtvih (unapred se izvinjavam ako sam nekog uvredila ovom recenicom). dobro, a sta kazete da vam procitam jedan odlomak iz knjige "bla bla truc truc"? uh, izvinite - tras vratima :zpozdrav:
to mi je prvi i jedini put u zivotu da sam nekom zalupila vrata pred nosom.
posle u sanducetu nadjem gomile brosura za tamo neke svedoke...

Pa isus i jeste najvise obelezio istoriju.. To je fakat xD
Mada ova je radila neku namestenu anketu or something :D
 
Ja sam samo jednom napenalila komšiju, zato što me je gađao petardom. Nije u pitanju dete, već čovek koji je prešao 50-u godinu. Gađao je mog psa, ali je pogodio mene. Na sreću, petarda je pala u sneg i ugasila se. Ne da sam ga napenalila, nego se ne sećam da sam ikad u životu tako vikala na nekog! Od tad ne komuniciramo. z:((

U ulici ima još par ljudi sa kojima nismo u sjajnim odnosima, nikad se nismo svađali, ali se ni ne volimoz:lol:

Ima par onih koji čim vide da je pas vezan ulaze u dvorište. Naročita jedna žena preko puta što živi. Naime, ona i studira i ima malo dete, pa ume da ga pošalje kod nas da se igra dok ona uči. I juče i prekjuče je slala malog da se igra sa mnom, međutim morala je moja keva da ga zabavlja jer sam po ceo dan imala časove.

Ono što mene nervira je to što ta žena ne kaže otvoreno -"moram da učim, molim te pričuvaj ga ako imaš vremena" što ću rado prihvatiti, već kao "on hoće da se igra igrice, a nama kompjutet ne radi, pa smo došli kod tebe". Onda ga ostavi i ode, kao,jer se on zaigrao, pa da ga ne prekida.
 
Ja sam samo jednom napenalila komšiju, zato što me je gađao petardom. Nije u pitanju dete, već čovek koji je prešao 50-u godinu. Gađao je mog psa, ali je pogodio mene. Na sreću, petarda je pala u sneg i ugasila se. Ne da sam ga napenalila, nego se ne sećam da sam ikad u životu tako vikala na nekog! Od tad ne komuniciramo. z:((

z:shock:


Ono što mene nervira je to što ta žena ne kaže otvoreno -"moram da učim, molim te pričuvaj ga ako imaš vremena" što ću rado prihvatiti, već kao "on hoće da se igra igrice, a nama kompjutet ne radi, pa smo došli kod tebe". Onda ga ostavi i ode, kao,jer se on zaigrao, pa da ga ne prekida.

sledeci put joj kazes- racun za bebisitisanje uzmi na izlazu z:D
ili ne vezuj psa...
nikada nisam nesto znala komsiluk, nemam vremena za to niti me interesuje, ali me iznenadi da mene svi u ulici znaju- x sokantnih primera
 

Back
Top