Dragan_srbcg
Ističe se
- Poruka
- 2.641
Branislav Tapušković
Bivši prijatelj Haškog tribunala neposredno pred izricanje presude generalu Dragomiru Miloševiću
za granatiranje Sarajeva otkriva:
Armija BiH ubijala muslimane civile
Vojislava Crnjanski Spasojević
Sa čuvenim advokatom Branislavom Tapuškovićem razgovarali smo samo nekoliko dana pre izricanja drugostepene presude pred Haškim tribunalom Dragomiru Miloševiću, penzionisanom generalu Vojske Republike Srpske, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Miloševićev proces je u Srbiji prošao gotovo nezapaženo, iako se za dela koja se njemu stavljaju na teret tereti i Radovan Karadžić, pa bi jedna presuda mogla da utiče na drugu.
Ovaj general osuđen je u prvom stepenu na 33 godine zatvora zbog bombardovanja Sarajeva 1994. i 1995. Tužilaštvo je kao najužasniji napad na civile izdvojilo bombardovanje pijace Markale, 28. avgusta 1995, u kom su 34 civila poginula i mnoštvo je ranjeno. Sudsko veće je zaključilo da je na pijacu pala granata s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa, i odbilo mogućnost da su napad inscenirale vlasti u Sarajevu.
Tapušković je do januara 2004. bio prijatelj suda u suđenju Slobodanu Miloševiću, a već u decembru te godine preuzeo je odbranu generala Miloševića, koji se među prvima dobrovoljno predao Tribunalu.
- On je na mestu komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa nasledio generala Stanislava Galića. Galić je u prvom stepenu osuđen na 20 godina zatvora, da bi po žalbi bio osuđen na doživotnu robiju. To je tužilaštvo sada tražilo i za Miloševića. Letos sam na suđenju istakao mogućnost da je zbog neke politike potrebno što više osuda na doživotnu robiju; možda zbog nekih uticaja tih presuda na status Republike Srpske. Iako se stalno govori da je odgovornost individualna, a ne kolektivna, presude se izriču tako da je očigledno da postoji dvostruki aršin. Više je događaja kod kojih dokazi dramatično dovode u pitanje je li sve bilo tako kako tvrdi optužnica.
Mislite na Markale?
- Postoje Markale 1 i 2. Ljudi stalno imaju na umu Markale 1, koje su bile 5. februara 1994, nakon čega je došlo do povlačenja teškog naoružanja na 20 km od središta Sarajeva. Ali imate i Markale 2, 1995, nakon čega je krenulo prvo bombardovanje u istoriji NATO bez odluke Saveta bezbednosti. A imate i događaj iz maja 1992. u Ulici Vase Miskina, koji nije stavljen ni u jednu optužnicu, iako je to bila inicijalna kapisla. Mislim da nikad nije stavljeno na tapet suda upravo zato što je sam početak bio problematičan - da li je granata doletela i odakle, ili je i to bila eksplozija inscenirana u statičnim uslovima. Nakon toga su usledile sankcije. Interesantno je da su svi ti događaji iskorišćeni u političkom smislu, kao što je i Račak iskorišćen za bombardovanje Jugoslavije. I Račak je ispao iz optužnice protiv generala jugoslovenske vojske u vezi sa odgovornošću za Kosovo, jer je problematičan.
Kako je moguće da se generalu Miloševiću stavljaju na teret Markale, a da sud razmatra da li da to izbaci iz optužnice protiv Karadžića, koji je bio vrhovni komandant?
- Sudija Kvon je mislio na Markale 1. To izbacivanje je pomenuo na jednoj od statusnih konferencija, pa se digla velika galama, pre svega u Federaciji BiH. Što se tiče Markala 2, obilje dokaza je ukazivalo da je to bila eksplozija u statičnim uslovima. Navodnu granatu nije registrovao Unproforov radar. Nikad nije utvrđena udaljenost odakle je mogla da doleti, ako je uopšte doletela. Karadžić sad može svaki događaj da dovede pod znak pitanja, da izvodi nove dokaze, da obara to što je utvrđeno drugim presudama. Videćemo kakva će biti presuda za Markale 2.
Šta se onda dešava s tim drugim presudama?
- Formalno je predviđena revizija, međutim o kakvoj reviziji pričamo ako Tribunal završava rad krajem 2010. Ali hteo sam da objasnim šta je najvažnija stvar vezana za Sarajevo: u optužnicama, ne samo protiv Miloševića, tvrdi se da je to bila civilna zona i da je sve što je bilo upućeno prema Sarajevu oružjem usmereno protiv civila. Pružio sam stotine dokaza iz arhive Armije BiH da je u Sarajevu bilo 50.000 vojnika i 15.000 policajaca, koji su takođe delovali. Da ne govorim o oružju! Da li to onda može da bude civilna zona!?
Kako ste dolazili do dokumenata Armije BiH?
- Omogućeno mi je da uđem u njihovu arhivu. Galić je bio u težoj poziciji jer njegovi branioci kada mu se sudilo nisu mogli da dođu do tih dokumenata. „Avaz“ je pisao kako je moguće da se poverljivi dokumenti daju braniocima generala Miloševića! Ušao sam sa odobrenjem njihovog ministra pravde, mesecima sam tražio i našao oko 4.000 dokumenata, ali jedva sam 500 uspeo da uvedem u proces, jer oni moraju da budu prevedeni, a oko toga su uvek veliki problemi.
- Posedujem dokumente iz kojih se vidi da svako od vojnika ko pokuša da pređe na drugu stranu mora biti likvidiran. Imam dokaze i kako su ubijali Unproforove vojnike unutar Sarajeva. Iz dokumenta se vidi kako Alija Izetbegović obaveštava svoju vrhovnu komandu o tome šta mu je francuski ambasador rekao o vojnicima koje su ubili muslimanski borci. Imam i dokument iz kog se vidi da jedan gađa sa oblakodera i kaže: „Evo, sad sam pogodio jednu stariju ženu koja je htela da pređe na drugu stranu!“ Na kraju, kolika se buka digla oko knjige Vladimira Kecmanovića „Top je bio vreo“, samo zato što je pokazao drugi aspekt šta se događalo ljudima u Sarajevu - kako su klani, ubijani, likvidirani, pa dečak, koji je izgubio celu porodicu od srpske granate, posle poželi da ode van Sarajeva i opali ka njemu. Isplivaće takve stvari i kroz literaturu i kroz istoriografiju. Dokumenti govore da Sarajevo nije bilo civilna zona i da je permanentno trajao vojni okršaj. I ne stoji teza da su Srbi bili na brdima okolo i iživljavali se. Neoborivi dokazi pokazuju ko je bio na Grdonju, Ćorinoj kapi, Žuči, Mojmiru, Debelom brdu... Na Trebeviću je razmak između dve strane bio samo 30-tak metara. Srpska Grbavica je bila geto. I Dobrinja i Ilidža su valjda bile Sarajevo, a muslimanska vojska je nemilice tukla sa Igmana.
Ovde je manje-više opšti utisak da pojedinac ne može da pobedi Tribunal i da su Sud i Tužilaštvo gotovo na istoj strani?
- Tužilaštvo ima neverovatne mogućnosti i kapacitete, pa tuženi, s tek nekoliko saradnika, ne može da mu bude ravnopravan. A u Statutu se garantuje ravnopravnost stranaka.
Dajte nam neki primer?
- Recimo, svaki dokument možete da uvedete preko svedoka, ali on mora da bude preveden, i ja sam gro dokumenata mogao da prevedem tek pred kraj procesa. To je teškoća s kojom se suočava svaki pritvorenik. On nema kapacitet i mogućnosti da valjano pripremi odbranu. Za razliku od Tužilaštva, koje ima na desetine ljudi, odbrana ima pravo na dva branioca, dva saradnika i nekoliko istražitelja.
Iz toga proizlazi da je Karadžićev zahtev da mu se produži vreme za pripremu odbrane realan?
- Koliko god izgledalo po nečijim ocenama da on zloupotrebljava svoje pravo, to nije tačno. On opravdano insistira na pravu koje mu je zagarantovano Statutom Tribunala. Kako da počne suđenje ako mu je ostao jedan broj dokumenata koje mora da koristi a nisu prevedeni? Nekoliko minimalnih prava mu je zagarantovano: da ima dovoljno vremena da se pripremi, da uvek bude prisutan i da se lično brani. Nigde nije predviđeno da neko mora da bude pravnik da bi se koristio pravom da se lično brani.
Bivši prijatelj Haškog tribunala neposredno pred izricanje presude generalu Dragomiru Miloševiću
za granatiranje Sarajeva otkriva:
Armija BiH ubijala muslimane civile
Vojislava Crnjanski Spasojević
Sa čuvenim advokatom Branislavom Tapuškovićem razgovarali smo samo nekoliko dana pre izricanja drugostepene presude pred Haškim tribunalom Dragomiru Miloševiću, penzionisanom generalu Vojske Republike Srpske, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Miloševićev proces je u Srbiji prošao gotovo nezapaženo, iako se za dela koja se njemu stavljaju na teret tereti i Radovan Karadžić, pa bi jedna presuda mogla da utiče na drugu.
Ovaj general osuđen je u prvom stepenu na 33 godine zatvora zbog bombardovanja Sarajeva 1994. i 1995. Tužilaštvo je kao najužasniji napad na civile izdvojilo bombardovanje pijace Markale, 28. avgusta 1995, u kom su 34 civila poginula i mnoštvo je ranjeno. Sudsko veće je zaključilo da je na pijacu pala granata s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa, i odbilo mogućnost da su napad inscenirale vlasti u Sarajevu.
Tapušković je do januara 2004. bio prijatelj suda u suđenju Slobodanu Miloševiću, a već u decembru te godine preuzeo je odbranu generala Miloševića, koji se među prvima dobrovoljno predao Tribunalu.
- On je na mestu komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa nasledio generala Stanislava Galića. Galić je u prvom stepenu osuđen na 20 godina zatvora, da bi po žalbi bio osuđen na doživotnu robiju. To je tužilaštvo sada tražilo i za Miloševića. Letos sam na suđenju istakao mogućnost da je zbog neke politike potrebno što više osuda na doživotnu robiju; možda zbog nekih uticaja tih presuda na status Republike Srpske. Iako se stalno govori da je odgovornost individualna, a ne kolektivna, presude se izriču tako da je očigledno da postoji dvostruki aršin. Više je događaja kod kojih dokazi dramatično dovode u pitanje je li sve bilo tako kako tvrdi optužnica.
Mislite na Markale?
- Postoje Markale 1 i 2. Ljudi stalno imaju na umu Markale 1, koje su bile 5. februara 1994, nakon čega je došlo do povlačenja teškog naoružanja na 20 km od središta Sarajeva. Ali imate i Markale 2, 1995, nakon čega je krenulo prvo bombardovanje u istoriji NATO bez odluke Saveta bezbednosti. A imate i događaj iz maja 1992. u Ulici Vase Miskina, koji nije stavljen ni u jednu optužnicu, iako je to bila inicijalna kapisla. Mislim da nikad nije stavljeno na tapet suda upravo zato što je sam početak bio problematičan - da li je granata doletela i odakle, ili je i to bila eksplozija inscenirana u statičnim uslovima. Nakon toga su usledile sankcije. Interesantno je da su svi ti događaji iskorišćeni u političkom smislu, kao što je i Račak iskorišćen za bombardovanje Jugoslavije. I Račak je ispao iz optužnice protiv generala jugoslovenske vojske u vezi sa odgovornošću za Kosovo, jer je problematičan.
Kako je moguće da se generalu Miloševiću stavljaju na teret Markale, a da sud razmatra da li da to izbaci iz optužnice protiv Karadžića, koji je bio vrhovni komandant?
- Sudija Kvon je mislio na Markale 1. To izbacivanje je pomenuo na jednoj od statusnih konferencija, pa se digla velika galama, pre svega u Federaciji BiH. Što se tiče Markala 2, obilje dokaza je ukazivalo da je to bila eksplozija u statičnim uslovima. Navodnu granatu nije registrovao Unproforov radar. Nikad nije utvrđena udaljenost odakle je mogla da doleti, ako je uopšte doletela. Karadžić sad može svaki događaj da dovede pod znak pitanja, da izvodi nove dokaze, da obara to što je utvrđeno drugim presudama. Videćemo kakva će biti presuda za Markale 2.
Šta se onda dešava s tim drugim presudama?
- Formalno je predviđena revizija, međutim o kakvoj reviziji pričamo ako Tribunal završava rad krajem 2010. Ali hteo sam da objasnim šta je najvažnija stvar vezana za Sarajevo: u optužnicama, ne samo protiv Miloševića, tvrdi se da je to bila civilna zona i da je sve što je bilo upućeno prema Sarajevu oružjem usmereno protiv civila. Pružio sam stotine dokaza iz arhive Armije BiH da je u Sarajevu bilo 50.000 vojnika i 15.000 policajaca, koji su takođe delovali. Da ne govorim o oružju! Da li to onda može da bude civilna zona!?
Kako ste dolazili do dokumenata Armije BiH?
- Omogućeno mi je da uđem u njihovu arhivu. Galić je bio u težoj poziciji jer njegovi branioci kada mu se sudilo nisu mogli da dođu do tih dokumenata. „Avaz“ je pisao kako je moguće da se poverljivi dokumenti daju braniocima generala Miloševića! Ušao sam sa odobrenjem njihovog ministra pravde, mesecima sam tražio i našao oko 4.000 dokumenata, ali jedva sam 500 uspeo da uvedem u proces, jer oni moraju da budu prevedeni, a oko toga su uvek veliki problemi.
- Posedujem dokumente iz kojih se vidi da svako od vojnika ko pokuša da pređe na drugu stranu mora biti likvidiran. Imam dokaze i kako su ubijali Unproforove vojnike unutar Sarajeva. Iz dokumenta se vidi kako Alija Izetbegović obaveštava svoju vrhovnu komandu o tome šta mu je francuski ambasador rekao o vojnicima koje su ubili muslimanski borci. Imam i dokument iz kog se vidi da jedan gađa sa oblakodera i kaže: „Evo, sad sam pogodio jednu stariju ženu koja je htela da pređe na drugu stranu!“ Na kraju, kolika se buka digla oko knjige Vladimira Kecmanovića „Top je bio vreo“, samo zato što je pokazao drugi aspekt šta se događalo ljudima u Sarajevu - kako su klani, ubijani, likvidirani, pa dečak, koji je izgubio celu porodicu od srpske granate, posle poželi da ode van Sarajeva i opali ka njemu. Isplivaće takve stvari i kroz literaturu i kroz istoriografiju. Dokumenti govore da Sarajevo nije bilo civilna zona i da je permanentno trajao vojni okršaj. I ne stoji teza da su Srbi bili na brdima okolo i iživljavali se. Neoborivi dokazi pokazuju ko je bio na Grdonju, Ćorinoj kapi, Žuči, Mojmiru, Debelom brdu... Na Trebeviću je razmak između dve strane bio samo 30-tak metara. Srpska Grbavica je bila geto. I Dobrinja i Ilidža su valjda bile Sarajevo, a muslimanska vojska je nemilice tukla sa Igmana.
Ovde je manje-više opšti utisak da pojedinac ne može da pobedi Tribunal i da su Sud i Tužilaštvo gotovo na istoj strani?
- Tužilaštvo ima neverovatne mogućnosti i kapacitete, pa tuženi, s tek nekoliko saradnika, ne može da mu bude ravnopravan. A u Statutu se garantuje ravnopravnost stranaka.
Dajte nam neki primer?
- Recimo, svaki dokument možete da uvedete preko svedoka, ali on mora da bude preveden, i ja sam gro dokumenata mogao da prevedem tek pred kraj procesa. To je teškoća s kojom se suočava svaki pritvorenik. On nema kapacitet i mogućnosti da valjano pripremi odbranu. Za razliku od Tužilaštva, koje ima na desetine ljudi, odbrana ima pravo na dva branioca, dva saradnika i nekoliko istražitelja.
Iz toga proizlazi da je Karadžićev zahtev da mu se produži vreme za pripremu odbrane realan?
- Koliko god izgledalo po nečijim ocenama da on zloupotrebljava svoje pravo, to nije tačno. On opravdano insistira na pravu koje mu je zagarantovano Statutom Tribunala. Kako da počne suđenje ako mu je ostao jedan broj dokumenata koje mora da koristi a nisu prevedeni? Nekoliko minimalnih prava mu je zagarantovano: da ima dovoljno vremena da se pripremi, da uvek bude prisutan i da se lično brani. Nigde nije predviđeno da neko mora da bude pravnik da bi se koristio pravom da se lično brani.