maslacak93
Aktivan član
- Poruka
- 1.969
!!!vc8se789wvn439qdt4nw7897reub,4t5ye76t64h5ewhc
jes aj eeem.
zasto,
decko je jedini koji me je iole podsetio na nekoga [a necu da kazem na koga jer bi svi poceli sa vredjanjem -.- ]
on je moje godiste,prelep je,pomalo lici na chajniza ali ne verujem da jeste.
ima svetlu kosu,zelene oci...bogca mu
sada ima devojku,naravno
ali pre nego sto ju je imao, [a moram reci i sada... ]
mislim,
dodjemo rasa i ja sat vremena ranije u skolu,dodatna iz engleskog,
i on je tu,
rasa i on pocinju neku spiku [uvek sam zelela ovo da napisem ]
i ja se smejem rasi sto je uvek tako izgubljen,negde u svom svemiru
i onda on gleda u mene i smeje se zajedno sa mnom,
i vidi se da hoce da zapocne konverzaciju sa mnom,ali ja NE MOGU da ga pogledam niti bilo sta ,a umirem za tim,sve vreme gledam u rashu ili u stub.
dolazi profesorka engleskog i mi da krenemo u ucionicu a on mi se obrati 'sta ima?' i onako sa,jao kakav lep pogled..ima zelene oci
i glas,a kako se smeje! aaaaaaa
ali ja ga ne konstatujem i odjurim za prof. ,nisma mu ni odgovorila!
ne znam sta je to sa mnom,jer ja stvarno HOCU da mu odgovorim,
i da popricamo,ali ne mogu,cim ga pogledam ili hocu da prasnem u smeh ili da propadnem u zemlju
i kad mi se nasmesi u prolazu,kada izlazimo iz ucionice za matematiku,pogleda me taako
i kada je trazio Milu,dosao da moje dve drugarice i mene :''Cao devojke,jel znate gde je Mila?'' [nesto su se kladili] i SVE vreme gleda u mene kada to prica.
ne izmisljam ja nista,i mene cudi
ja ZELIM da zapocnem konverzaciju sa njim ali NE MOGU
sada on vec ima devojku,ona je sa 4. godine,suprotna smena
ali i dalje primecujem,mislim,
kada udjem u skolu on sedi i smara se,nesto cita,nema nikog,mi uvek dodjemo ranije
i on odmah podigne glavu i nasmesi mi se onako
a ja pobegnem na sprat gde imamo cas. A TO NE ZELIM.
jer uuuuuuuuuumirem od zelje da budem tu u njegovoj blizini
i ima devojku on,ali primecujem da nije nesto mnogo lud za njom a ni ona za njim,ne znam ni zasto su zajedno [ne mogu sad da objasnjavam zasto,ionako sam oduzila sa ovim]
i plasim se da ce on odustati od mene. a ne zelim da odustane
kad god mi se obrati u prolazu ja ga iskuliram
A NE ZELIM DA GA ISKULIRAM.
nemam pojma sta mi9 je!!!!
aaaaaaa! i sada ovo pisem na informatici jer se malopre desila stvar koja je prelila casu...
ali necu da razmisljam o tome...
i durgarice,kojima cak nista nisam ni rekla
primecuju vec i vec pocinju malo da NERVIRAJU SA SVOJIM MESANJEM U MOJ ZIVOT,NISAM IM TRAZILA DA MI RESE PROBLEM i da mu se obrate sa nekim NEBULOZAMA [ o moj boze ] NEGO OBICAN,NAJOBICNIJI,MALECNI SAVET. PPPPP
ali shvatam da njima vise ne mogu ni rec da kazem a da ZA TO NE SAZNA CELA SKOLA.
ono glavno sam podvukla crnim,posto sam se bas lepo ispraznila sad i oduzila malo ovo,a nisam nameravala.
[pa
jes aj eeem.
zasto,
decko je jedini koji me je iole podsetio na nekoga [a necu da kazem na koga jer bi svi poceli sa vredjanjem -.- ]
on je moje godiste,prelep je,pomalo lici na chajniza ali ne verujem da jeste.
ima svetlu kosu,zelene oci...bogca mu
sada ima devojku,naravno
ali pre nego sto ju je imao, [a moram reci i sada... ]
mislim,
dodjemo rasa i ja sat vremena ranije u skolu,dodatna iz engleskog,
i on je tu,
rasa i on pocinju neku spiku [uvek sam zelela ovo da napisem ]
i ja se smejem rasi sto je uvek tako izgubljen,negde u svom svemiru
i onda on gleda u mene i smeje se zajedno sa mnom,
i vidi se da hoce da zapocne konverzaciju sa mnom,ali ja NE MOGU da ga pogledam niti bilo sta ,a umirem za tim,sve vreme gledam u rashu ili u stub.
dolazi profesorka engleskog i mi da krenemo u ucionicu a on mi se obrati 'sta ima?' i onako sa,jao kakav lep pogled..ima zelene oci
i glas,a kako se smeje! aaaaaaa
ali ja ga ne konstatujem i odjurim za prof. ,nisma mu ni odgovorila!
ne znam sta je to sa mnom,jer ja stvarno HOCU da mu odgovorim,
i da popricamo,ali ne mogu,cim ga pogledam ili hocu da prasnem u smeh ili da propadnem u zemlju
i kad mi se nasmesi u prolazu,kada izlazimo iz ucionice za matematiku,pogleda me taako
i kada je trazio Milu,dosao da moje dve drugarice i mene :''Cao devojke,jel znate gde je Mila?'' [nesto su se kladili] i SVE vreme gleda u mene kada to prica.
ne izmisljam ja nista,i mene cudi
ja ZELIM da zapocnem konverzaciju sa njim ali NE MOGU
sada on vec ima devojku,ona je sa 4. godine,suprotna smena
ali i dalje primecujem,mislim,
kada udjem u skolu on sedi i smara se,nesto cita,nema nikog,mi uvek dodjemo ranije
i on odmah podigne glavu i nasmesi mi se onako
a ja pobegnem na sprat gde imamo cas. A TO NE ZELIM.
jer uuuuuuuuuumirem od zelje da budem tu u njegovoj blizini
i ima devojku on,ali primecujem da nije nesto mnogo lud za njom a ni ona za njim,ne znam ni zasto su zajedno [ne mogu sad da objasnjavam zasto,ionako sam oduzila sa ovim]
i plasim se da ce on odustati od mene. a ne zelim da odustane
kad god mi se obrati u prolazu ja ga iskuliram
A NE ZELIM DA GA ISKULIRAM.
nemam pojma sta mi9 je!!!!
aaaaaaa! i sada ovo pisem na informatici jer se malopre desila stvar koja je prelila casu...
ali necu da razmisljam o tome...
i durgarice,kojima cak nista nisam ni rekla
primecuju vec i vec pocinju malo da NERVIRAJU SA SVOJIM MESANJEM U MOJ ZIVOT,NISAM IM TRAZILA DA MI RESE PROBLEM i da mu se obrate sa nekim NEBULOZAMA [ o moj boze ] NEGO OBICAN,NAJOBICNIJI,MALECNI SAVET. PPPPP
ali shvatam da njima vise ne mogu ni rec da kazem a da ZA TO NE SAZNA CELA SKOLA.
ono glavno sam podvukla crnim,posto sam se bas lepo ispraznila sad i oduzila malo ovo,a nisam nameravala.
[pa
Poslednja izmena: