Lepota će spasiti svet...a kako to?!

Truman

Elita
Poruka
22.709
Ova misao Dostojevskog je poznata čak i onima koji ništa njegovo nisu pročitali zato što je stalno neko citira ( valjda je to jedna od onih rečenica koje zvuče pametno ). Volim Dostojevskog, ali mi ova misao nije jasna ( i možda kao posledica toga - ne slažem se s istom ). Dakle, na kakvu je to lepotu mislio Dostojevski? Kako to lepota može promeniti Svet? Ako mislite da je vrlina lepa onda OK, ali ne deluje mi to kao pravi odgovor. Kad čitam tu rečenicu deluje mi da se misli na lepotu kao takvu...

Vaše mišljenje...
 
Poslednja izmena:
колко год о лепоти не вреди расправљати, оно што привлачи се назива лепим. да бисмо привукли то што нас привлачи почињемо да дајемо. а давање је један од основа љубави.
лична лепота долази до изражаја, твоје је само оно што даш. свет не опстаје мржњом.
 
mozda je fjodor mislio na nesto ovako :roll:



art115.jpg
 
...pa Dostojevski je imao svoje faze...kažu da je u djelu Braća Karamazovi u tri brata opisao te faze pogleda na svijet, istinu...Aljoša je posljednja faza ..faza u kojoj se vraća onome što su ga učili još u djetinjstvu..vjeri u dobro i boga ...i vjerovatno je u toj fazi i napisao tu rečenicu...jer tada je Vjerovao...prije je bio nihilista (Ivan)...

...meni pada nešto drugo na pamet kad čujem tu rečenicu...ljepota stvarno hoće spasiti svijet...zapravo spašava ga svaki dan...priroda je imala razloga da ljudi vide lijepo....neko spoljašnje....neko unutrašnje....svako od nas ima vrijednosti koje ga održavaju na životu kraj drugoga...i te vrijednosti su u ravnoteži da bi svi mogli opstati jedni kraj drugih inače bi dominantni uništili one manje dominantne i ljudi ne bi ni postojali....
...ljepota svake od ovih osobina koju posjedujemo...i koje nas održavaju jedne kraj drugih...spašavaju svijet....
...ljepota jednog književnog djela i jeste u tome što se može tumačiti na više načina...(kako nas je učila nastavnica još u gimnaziji)
 


A estetika će kako spasiti svet?

Što se tiče davanja da bismo privukli nešto lepo - to ima i svoju turbo varijantu kupovine lepote...I dalje nismo razmrsili ovu misao...


hmmm...ja to tumačim kao ljepota u svako obliku će spasiti svijet...kao pozitivno nešto, nasuprot ružnom, zlom, itd...znači...više figurativno, inače je besmislena izjava ako nije tako

Moguće da je na to mislio, s tim što sam u tom slučaju nekako ''razočaran''...možda zato što sam očekivao nešto misterioznije.
 
Telesna lepota nije uvek celovita. Nekada je izvanredan paravan za potpunu prazninu koja odzvanja supljinom oklopa i koja se kod "vidovitih" lako preokrene u sopstvenu suprotnost. Tada ne sluzi nicemu, ili se dalje prosledjuje onima koji i ne zele da zagrebu ispod njene povrsine, nasladjujuci se, hvaleci se njome ako je poseduju, ulazuci u nju ako je precenjuju. Moze da se razmnozi, da se basta lepih ljudskih primeraka koji sluze samo za ukras i mirisanje prosiri.

Duhovna lepota nije uvek celovita, jer je u oku prosecnog posmatraca okrnjena nedostatkom fizickog (redak je spoj oba savrsenstva) pa dopire samo do onih koji poznaju njenu bezvremenost. Ona ne moze da uvene, izbledi, da se potre gubljenjem svezine koze, sjaja u oku ili gipkoscu pokreta. Stoji cvrsto, utemeljeno, rado bi je svi prigrabili.

Mozda je Fjodor mislio na univerzalnu lepotu koja oplemenjuje i najgrublja, najsirovija, najpovrsnija, najtvrdja srca, onu koja moze da pokrene bujicu emocija bez obzira da li otisak ostavlja kroz ton, boju, rec, pokret, onu koja izaziva asocijaciju vecnosti i spokoja. Mozda je mislio na lepotu duha koja nudi dobrotu, sigurnost, vernost, nadu, veru. Uostalom, ta misao sta god krila u sebi nosi sustinsku istinu.
 
"Lepota ce spasiti svet"
Nije tesko uvideti sta je hteo da poruci Dostojevski tom recenicom. A da bismo to shvatili najbolje je da pratimo Ničeove misli iz Rodjenja tragedije gde se on osvrnuo na Grcki mit o Silenu:
Priča se drevna bajka kako je kralj Mida dugo lovio u šumi mudrog Silena, Dionisova pratioca, a nikako da ga uhvati. Kad mu je najzad pao šaka, upita ga kralj šta je za ljude najbolje i najsavršenije.

midas_und_bacchus-1.jpg


Ukrućen i nepomičan, demon ćuti; dok najzad, prisiljen kraljevim navaljivanjem, uz grohotan smeh ne prasne ovim recima: Bedni kratkovečni rode, slučaja i tegoba porode, zašto me prisiljavaš da ti kažem ono što bi za tebe bilo najprobitačnije da ne čuješ? Ono najbolje za tebe je sasvim nedostižno: ne biti rođen, ne postojati, biti ništa. A drugo po redu najbolje za tebe, to je - da ubrzo umreš.

Niče komentarise:
Helen je poznavao i osećao strahote i užase života; da bi uopšte mogao da živi, morao je ispred njih da postavi blistavi porod snova, Olimpljane.
Heleni su pomoću umetnički sazdanog posredničkog sveta Olimpljana neprestano sve iznova savlađivali, u svakom slučaju prekrivali i od pogleda zaklanjali. Da bi mogli živeti, Heleni su iz najdublje prinude morali da stvore te bogove. Niče iz Rodjenja tragedije


Iracionalni intelekt, besvesna priroda, biljke i zivotinje zive u skladu sa zivotnim poletom koji cirkulise kroz njih. One ne razmisljaju, ne reflektuju, ne obracaju paznju na sebe kao individue. One ne poznaju svoju smrtnost .. ali one nisu ni slobodne. Svaki slobodan akt biva zarobljen automatizmom koji vreba, i koji svaki slobodan akt pretvara u refleks, u telesni mehanizam, u slepi kolosek vecno kretajuceg elan vitala.
Covek dobivsi um i sposobnost misljenja, dobio je slobodu o kojoj zivotinje mogu samo da sanjaju. Ipak, i covek je zarobljen u paukovoj mrezi nuznosti i telesnih mehazama, ali zahvaljujuci umu, on ima sansu da se oslobodi nuznosti.
Medjutim, ta prednost, to preimucstvo posedovanja uma , ima jednu veliku manu i opasnost da gurne coveka u provaliju. Jer kada je covek prvi put dosao do svesti, odmah je video "da je go". Da je smrtan... Da ce umreti. Jer kako bi svesno bice koje shvati da je smrtno i da svi napori zivota nemaju nikakvog smisla, moglo i dalje da zivi i napreduje i da u perspektivi dodje do oslobodjenja u metafizicikom smislu ? Nikako. Pa ipak, posto je covek shvatio "da je go" on i dalje zivi , svet i dalje napreduje , svet je iznedrio Bude i Bodisatve svece i filozofe ... svet je iznedrio te vesnike buduceg NADCOVEKA... Zasto? Zasto se svesni covek istog trenutka nije samoubio kada je shvatio da je smrtan.?
Odgovor glasi... zato sto se ta ista inteligencija nije potpuno odvojila iz onoga iz cega je proistekla. Nije se potpuno odvojila od sustine svega, od transcendentne volje.. od elan vitala. Ta inteligencija dozvoljava da se veo Maje delimicno podigne, i da covek spozna svoju transcendentnu sustinu izvan pojave. Da spozna Platonove ideje, bogove,, nase sopstvo.. nas ne kao bica o kojima govori Silen, vec nas kao BOGOVA. Sada dolazimo do lepote.
To sto je covek tako uvideo fabulatorska funkcija inteligencije pretvara u slike. Pretvara u slike ono sto je izvan svih slika. Takve slike. taj odraz transcndentne sustine izvan pojave.... jeste LEPOTA. I da toga nema, prva generacija svesnih ljudi, bila bi i poslednja.

Zivot coveka koji je smrtan nema smisla. Zivot coveka koji moze da vidi da nije covek vec bog, jeste ono sto zivotu daje smisao i sto se objektivise u lepoti.

Tako lepota spasava svet.
 
s druge strane, receno je da je lepota u ocima posmatraca. ono sto je lepo za jednoga, nije i za drugoga. cak ni za prvoga, ako se u nekom trenutku tako ne oseca.
lepota je(ste) svet oko nas. no samo od nas samih (unutrasnjeg ja) zavisi da li cemo videti tu lepotu oko sebe. nismo li ponekad u istom danu sami sebi i lepi i ruzni?
no, dok god je ceznje, zudnje i strasti za lepim - dotle cemo i mi postojati. lepi i manje lepi.
 

Back
Top