Bolonja - šamar budali!

Paganko

Elita
Poruka
16.640
Nemački studenti jasni: „Menjajte Bolonju!“

Nakon bezuspešnih protesta u junu ove godine, studenti nastavljaju štrajk. Danas izlaze na ulice 35 gradova Nemačke, zahtevajući više novca za obrazovanje, ukidanje semestarskih taksi i preradu Bolonjske reforme.
Biće to vrela jesen, poručili su studenti nakon propalih junskih protesta. Studenti su još prošle nedelje zaposeli fakultetske prostorije, a amfiteatre pretvorili u spavaonice. Junski štrajk nastavljaju, a od danas ponovo izlaze i na ulice. Zahtevi su im ostali isti. Lukas Celner sa Humboldt univerziteta u Berlinu poručuje: „Naš najvažniji cilj je da Bolonjska reforma u ovoj formi kakva je sada, bude ponovo kompletno prerađena i reformisana".
Uz studente, i profesori na protestima
Sebastijan, Lukasov kolega i jedan od organizatora protesta u Berlinu, objašnjava: „Bečlor studije kojima su zamenjene dosadašnje diplomske i magistarske studije za nas znače više posla. Imamo mnogo više gradiva koje moramo da naučimo u kraćem vremenskom periodu, a to nas dodatno sprečava da se posvetimo i drugim fakultetskim sadržajima. Time ne stičemo željenu kvalifikaciju".
Studentske proteste podržavaju i brojni profesori. Jedan od njih je i profesor, a ujedno i rektor Humboldt univerziteta u Berlinu, Kristof Markšis. Bolonjska reforma je fakultetima servirana u paketu, a Univerzitet nije ovlašćen da je menja, kaže rektor Makšis.
„Preusmerenje na Bolonjski sistem traži više novca. Nedostaju nam profesori, jer ih ne možemo platiti. Zbog toga sam se i pridružio protestima studenata - treba više novca!"
„Novi sistem nas ne uči da razmišljamo"
Nemački ministri obrazovanja imaju razumevanja, kažu, za zahteve studenata koji se odnose na ukidanje semestarskih taksi ili na povećanje sume državnih stipendija. Smatraju, međutim, da je Bolonjska reforma jedina ispravna reforma kojom će biti uspostavljen funkcionalni sistem visokog obrazovanja. Berlinski pokrajinski ministar obrazovanja, Jirgen Celner komentariše:
„Cilj nam je da svake godine 40 odsto maturanata upiše i završi fakultet. Po starom sistemu, fakultet je godišnje upisivalo samo pet odsto maturanata. Većina mladih je želela da brzo stekne visoke kvalifikacije i da im sistem bude dobro organizovan".
Protivnici Bolonjske reforme tvrde, međutim, da skraćenim i bržim sistemom visokog obrazovanja, budući akademici nisu dovoljno pripremljeni za tržište rada. Time im se oduzima, kažu, mogućnost sopstvenog razmišljanja i rezonovanja. Da li će i kada biti postignuto kompromisno rešenje u začaranom krugu, za sada nije izvesno.

A mi smo valjda jedini pametnjakovići kojima je novi sistem lep divan, i prosto ne znam sta ce nas naterati da se pobunimo.

Ošamari budalu i reći će: "baš je prijalo, hoću još"
 
Jos friskih jutarnjih vesti:

Ne doktorira samo ko neće Autor: Slavica Tuvić | Foto:shutterstock | 22.11.2009. - 00:02 Ne doktorira samo ko neće Samo u poslednjih nekoliko godina na pojedinim privatnim fakultetima u Srbiji odbranjeno je od 150 do 200 doktorskih disertacija. Koliko se daleko otišlo, najbolje govori primer studenta koji je 2005. godine magistrirao, već sledeće godine odbranio doktorsku disertaciju, a nakon dve godine postao je mentor na doktorskim studijama. Ovakva hiperprodukcija doktoranata vodi potpunoj degradaciji visokog obrazovanja jer oni vrlo brzo prelaze u nastavu, stav je rektora Beogradskog i Kragujevačkog univerziteta. Samo na Fakultetu za menadžment iz Novog Sada, koji je u postupak akreditacije ušao u sastavu Alfa univerziteta, u poslednje tri godine odbranjeno je 33 doktorata i 101 magistarska teza. Prof. Dušan Ristić je za četiri godine bio čak 14 puta mentor. Rekordna mu je bila 2005. godina u kojoj je pod njegovim mentorstvom odbranjeno pet disertacija. U razgovoru s univerzitetskim profesorima saznali smo da svaki nastavnik tokom radne karijere maksimalno deset puta može da bude mentor doktorima nauka i da se pod njegovim mentorstvom u toku jedne godine može odbraniti maksimalno dve disertacije. Mentorstvo je naporan rad i traje uvek četiri-pet godina. Osim toga, postoji jasan pravilnik ko može da bude mentor, mora da ima objavljene naučne radove u stranim naučnim časopisima. Osim odbrane pred komisijom, doktorat mora da bude priznat i u stručnim krugovima. Sve ovo je na većini privatnih fakulteta izostalo. Prof. Ristić kaže da je do velikog pritiska kandidata na njihov fakultet došlo posle usvajanja Zakona o visokom obrazovanju, po kom oni koji su završili magistarske studije moraju da odbrane doktorate po starom programu do 2012. godine. Novi program predviđa doktorske studije koje traju tri godine. – Te 2005. godine i naredne dve-tri godine imali smo malo veći pritisak kandidata. Branilo se po sedam-osam doktorata godišnje. Međutim, niko od kandidata disertaciju nije radio manje od godinu dana. Sada smo smanjili, tako da imamo četiri-pet doktorata godišnje – objašnjava za „Blic nedelje“ prof. Dušan Ristić. Nije posebno želeo da komentariše izbor mentora, ali kaže da je to na njihovom fakultetu uvek timski rad. Ristić ne skriva da je Komisija za akreditaciju pokušala da ospori validnost dve doktorske disertacije koje su odbranjene na njihovom fakultetu. Kandidati su, kako kaže, pravdu potražili na sudu i presuda je glasila da su „diplome važeće“. – Čitava priča oko doktorskih disertacija nastala je zbog poremećenih odnosa na privatnim fakultetima – smatra Ristić. Na Evropskom univerzitetu u prethodne tri godine odbranjeno je 30 doktorskih disertacija, a čak kod 14 je mentor bio osnivač i rektor ovog univerziteta prof. dr Milija Zečević. I tu nije kraj. U poslednjih deset godina bio je mentor kod čak 29 odbranjenih disertacija. Posebno uspešna bila mu je prošla godina, kada je pod njegovim mentorstvom čak devet kandidata odbranilo doktorate. – Ozbiljan doktorat se radi od tri do pet godina, jer je reč o naučnom radu. Jedan profesor može najviše deset doktoranata da izvede tokom svoje radne karijere, jer osim doktorata ima i magistre, studente na osnovnim studijama, bavi se i sam naučnim radom – kaže prof. Branko Kovačević, rektor Beogradskog univerziteta. On objašnjava da postoji jasan pravilnik ko može da bude mentor budućim doktorima nauka. Pravilnikom je definisano da on mora da ima naučne radove objavljene u stručnim stranim časopisima sa SCI liste. Ovakav izbor mentora daleko je od onog što nude pojedini privatni fakulteti. Tako su, recimo, jednom od mentora na doktorskim studijama jedine reference bile osam radova objavljenih u domaćem časopisu „Direktor“. A često se dešava da su profesori objavljivali radove iz jedne oblasti, a mentorstvo se odnosi na potpuno drugu oblast. Rektor Kragujevačkog univerziteta prof. Slobodan Arsenijević kaže da se ovoj hiperprodukciji doktora nauka mora stati na put. – Prevedeno u realan život, to znači da imamo veliki broj doktora nauka koji ubrzo prelaze u nastavu, a posle imamo loš kvalitet nastave i loše studente. Ova ekspanzija doktorata posebno je izražena u društvenim naukama. Tu je najgora situacija – tvrdi Arsenijević.

I sta ce na kraju znaciti zvanje doktor nauka. nista. jer ce svaka budala biti dr.

kvantitet iznad kvaliteta!
 
Srbija je to imala još pre Bolonje.Ovde je svaka budala uvek mogla da postane dr mr.

Па, није баш као што ће сада бити. По Болоњи стварно свако може да упише докторске студије и да докторира, а да притом није свестан ни шта је тачно радио, јер највећи број доктораната очекује да неко стално мора да ради са њима, да им стално прича шта треба да раде, итд. И, нажалост, такви ће после отићи у наставу, и шта ћемо онда добити? Какви ће бити они студенти којима такви професори буду предавали? Само могу да кажем - зло нам се пише!
 
Zlo nam se piše? Pa već je jadno da gore ne može da bude. Ništa nije falilo ni starom sistemu generalno. Slažem se da je trebalo uvesti projektni pristup polaganju ispita. Možda još ponešto.

Ove zajebancije sa privatnim fakultetima samo dodatno ojadjuju situaciju. Kada god uputiš kritiku studentu privatnog fakulteta da u suštini nema pojma sa materijom dobijaš instant odgovor "Mi znamo da RADIMO!, Vas samo trpaju gomilom bespotrebne teorije, a praktično pojma nemate." I tačno je to. Znaju oni da rade.... I to je sve. To je obrazovana radna snaga. Nosioci napretka, nikako.

U inostranstvu, privatni fakulteti se iz petnih žila trude da budu bolji. Kod nas je obrnuto. Sada državni fakulteti svesno upropaštavaju sopstvene programe kako bi stigli privatne. Užas!

Umesto da unapredjujemo postojeći program, koji je tu već 100 godina, i poboljšavamo ga mi ga jednostavno odbacujemo i menjamo u potpunosti. Sada to bukvalo znači da sami profesori koji su doktorirali na starom programu nipodaštavaju svoje titule i svoj krvavo težak životni rad.

A sve zbog čega?

Jer nemački ministar obrazovanja kaže:

„Cilj nam je da svake godine 40 odsto maturanata upiše i završi fakultet. Po starom sistemu, fakultet je godišnje upisivalo samo pet odsto maturanata. Većina mladih je želela da brzo stekne visoke kvalifikacije i da im sistem bude dobro organizovan".

Ako čitate izmedju redova, piše:

Zahtevi tržišta su takvi da nam je potrebno više visokobrazvanih. Kako je samo 5% mladih sposobno da završi fakultet, mi ćemo sistem izmeniti tako da ga mogu proći i oni sa nižim sposobnstima.

Sad ja pitam:

A čemu služi srednja škola, kad je danas potrebno imati i privatni fakultet da bi se nešto znalo "praktično"? Da nešto ne škripi tu možda ako već samo 5% izadje sposobno da se nosi sa izazovima faluleta?
 
Zlo nam se piše? Pa već je jadno da gore ne može da bude. Ništa nije falilo ni starom sistemu generalno. Slažem se da je trebalo uvesti projektni pristup polaganju ispita. Možda još ponešto.

Ма знам, али ће бити још горе. Ипак по факултетима још увек има студената који иду по старим програмима, па онда професори и студентима који слушају по новом програму комбинују наставу, па испадне нешто између. Али, шта ће бити за 5 година?

Није ми јасно како код нас увек одаберу оно што је било најгоре у иностранству и уведу то у школство. И што свако мора да иде на факултет и да га заврши?
 
Ма знам, али ће бити још горе. Ипак по факултетима још увек има студената који иду по старим програмима, па онда професори и студентима који слушају по новом програму комбинују наставу, па испадне нешто између. Али, шта ће бити за 5 година?

Није ми јасно како код нас увек одаберу оно што је било најгоре у иностранству и уведу то у школство. И што свако мора да иде на факултет и да га заврши?

A jos zalije je sto ovu temu samo nas dvoje posecujemo ovu temu, izgleda:(
 
A jos zalije je sto ovu temu samo nas dvoje posecujemo ovu temu, izgleda:(

Знаш како... велики број људи у ствари и не схвата зашто овај нови систем не ваља. Већини студената је битно да положе испит и заврше факултет, који треба да траје што краће и није им битно шта науче. Кажу да ће научити кад почну да раде... Питам се само шта ће и како радити и ко ће примити неког ко не зна ни шта је студирао...
 
Znam mlade ljude koji su na zapadu zavrsili fakultete i to u roku (inace preko 90% ih zavrsi u roku) i imaju lepe poslove, dobre karijere i napreduju. Tako da prica kako su fakulteti koje 90% upisanih studenata moze da zavrsi u roku losi ne pije vodu. Sto pokazuje primer iz drzava koje su mnogo razvijenije od Srbije.

Nego posto smo mi srbi naj pametniji narod , pocnimo da pravimo nase idealno skolstvo.
Dakle evo mog predloga.

1. Izbaciti iz gradiva sve ono sto nekome treba u zivotu, sve novine iz nauke koja se izucava i obavezno uvaciti sto vise zastarelog gradiva, i to u obimu koji ne nemoguce spremiti u za neko normalno vreme

2. Profesori na ispitma da postavljaju sto teza pitanja, i da jure ono sto student ne zna, da imaju pravo da pitaju i ono sto su niti predavali niti ima u knjizi, molim lepo sto niste gledali naucne emisije i citali malo vise. Ko se ne zanima vise za nauku koju studira ne treba ni da studira. Naravno pitanja moraju da budu iz praistorije. Znaci nikako ne smeju da se ticu sadasnjosti i moderih tehnologija nego onoga sto se nigde ne koristi vec 10 godina.

3. Prolaznost ne sme da bude veca od 5%, jer koji je to fakultet i kakav je to nivo znanja koji se trazi ako moze vise od 5% ljudi da polozi ispit. Svaka prolaznost preko 5% jasno pokazuje da je kvalitet nastave na niskom nivuo i da se ispiti lako polazu tj. da se trazi premalo znanja.

4. Profesori obavezno moraju da kasne bas 1 sat na konsultacije, jer ko **** studente, kakav je to fakultet gde profa dolazi na vreme. Ujedno ipak su to profesori, moze im se. Radi pa ce se sutra moci i tebi da sikaniras druge.

5. Vredjanja i ponizavanje studenata mora da bude sastavni deo, posebno ispita. Opet kazem tako treba, moraju da se treniraju zivci, sta ces sutra kad te uvati poslodavac u masinu. Oces i onda da protestvujes? Uci uci uci pa ces i tu mozda sutra moci nekog da ponizavas. Ako ne zelis da te ponizavaju sto si upisao fakultet? Ima i drugih lepih zanimanja.

6. Prakse ne sme da bude ni malo, ili jos bolje da bude u nekom nasem zastarelom socijalnom preduzecu, da se studenti izmaltretiraju, iscimaju, budu tamo recimo 1 mesec, gledaju praistorijski nacin rade. I naravno obavezno da ne steknu ni jedno jedino znanje koje ce im pomoci prilikom zaposljavanja u nekoj modernijoj firmi. Ako su nasi djedovi terali mazge teracemo i mi mazge. Kakav je nacin da se otstupa od tradicije?

7. Prosek studija ne sme da bude manji od 7 godina za cetvorogodisnje studije je manji od 8 godina za petogodisnje studije.

8. Znanje koje je ostalo posle studija mora da bude takvo da je sa njim nemoguce naci posao.
 
Nego posto smo mi srbi naj pametniji narod , pocnimo da pravimo nase idealno skolstvo.
Dakle evo mog predloga.

1. Izbaciti iz gradiva sve ono sto nekome treba u zivotu, sve novine iz nauke koja se izucava i obavezno uvaciti sto vise zastarelog gradiva, i to u obimu koji ne nemoguce spremiti u za neko normalno vreme

2. Profesori na ispitma da postavljaju sto teza pitanja, i da jure ono sto student ne zna, da imaju pravo da pitaju i ono sto su niti predavali niti ima u knjizi, molim lepo sto niste gledali naucne emisije i citali malo vise. Ko se ne zanima vise za nauku koju studira ne treba ni da studira. Naravno pitanja moraju da budu iz praistorije. Znaci nikako ne smeju da se ticu sadasnjosti i moderih tehnologija nego onoga sto se nigde ne koristi vec 10 godina.

3. Prolaznost ne sme da bude veca od 5%, jer koji je to fakultet i kakav je to nivo znanja koji se trazi ako moze vise od 5% ljudi da polozi ispit. Svaka prolaznost preko 5% jasno pokazuje da je kvalitet nastave na niskom nivuo i da se ispiti lako polazu tj. da se trazi premalo znanja.

4. Profesori obavezno moraju da kasne bas 1 sat na konsultacije, jer ko **** studente, kakav je to fakultet gde profa dolazi na vreme. Ujedno ipak su to profesori, moze im se. Radi pa ce se sutra moci i tebi da sikaniras druge.

5. Vredjanja i ponizavanje studenata mora da bude sastavni deo, posebno ispita. Opet kazem tako treba, moraju da se treniraju zivci, sta ces sutra kad te uvati poslodavac u masinu. Oces i onda da protestvujes? Uci uci uci pa ces i tu mozda sutra moci nekog da ponizavas. Ako ne zelis da te ponizavaju sto si upisao fakultet? Ima i drugih lepih zanimanja.

6. Prakse ne sme da bude ni malo, ili jos bolje da bude u nekom nasem zastarelom socijalnom preduzecu, da se studenti izmaltretiraju, iscimaju, budu tamo recimo 1 mesec, gledaju praistorijski nacin rade. I naravno obavezno da ne steknu ni jedno jedino znanje koje ce im pomoci prilikom zaposljavanja u nekoj modernijoj firmi. Ako su nasi djedovi terali mazge teracemo i mi mazge. Kakav je nacin da se otstupa od tradicije?

7. Prosek studija ne sme da bude manji od 7 godina za cetvorogodisnje studije je manji od 8 godina za petogodisnje studije.

8. Znanje koje je ostalo posle studija mora da bude takvo da je sa njim nemoguce naci posao.

Ne siri demagogiju.

da ponovim, za sve koji nisu shvatili:

reforma i modenrnizacija skolstva su dobra stvar. Reformacija prema Bolonjskoj deklaraciji je katastrofalno losa stvar.
 
@MilgredBulf
Bez uvrede, meni bi bilo zao da sam potrosio vreme (ma i samo jedan minut) na to sto si napisao. Drago mi je da se jasno moze ustanoviti na samom pocetku sta hoces da kazes, pa nije potrebno procitati do kraja i gubiti vreme.

@tema @paganko
Slazem se u potpunosti a narocito mi se svidja ovo:
"Mi znamo da RADIMO!, Vas samo trpaju gomilom bespotrebne teorije, a praktično pojma nemate." I tačno je to. Znaju oni da rade.... I to je sve. To je obrazovana radna snaga. Nosioci napretka, nikako.

Nauka nije samo primenjivanje stecenih iskustava i znanja vec i istrazivanje, otkrivanje novih.
I ne samo nauka, sve u zivotu ako je cilj napredak, vise ili malo manje globalno gledano.

Oni koji "znaju da rade" su ljudi koji prate napredak, sto logicno znaci da su iza njega. Oni nemaju nikakvog doprinosa tempu i usavrsavanju.

Ako se nesto lako savlada znaci da nije tesko. Ako ipak jeste, znaci da nije savladano dobro. Vrlo jednostavno.

Bio sam na starom sistemu, u toku sam koliko-toliko sa Bolonjom ali po prici i iskustvima drugih.
Meni stari sistem nije uopste bio problem, cak vidim dosta njegovih prednosti.
 
Daleko od toga da je u redu da profesor kinji studente, yakiida bespotrebno na oceni, ne unapredjuje gradivo, itd. To je problem sa tim profesorom.
Naravno da j lose sto nema prakse na fakultetima, ali to je problem novca koji drzava (ne)daje u naucnoistrayivacke svrhe.
Problem je i sto profesora nema na konsultacijama, ali to bolonja nije ni najmanje resila, sad ih je jos teze naci.
 
Хмм.. искрено, мени је драго што су нешто покушали да промене. То што им није баш успело увођењем болоње је друга ствар..

Сад, има ли нечега доброг у новом систему?
Шта би ви прво променили да можете? (да се играмо - ви сте као сада министар просвете, сви његови секретари и помоћници, шта бисте урадили)

ајде мало практичне помоћи, за случај да ово чита неко ко може да нам помогне (што је мало вероватно додуше).
 
(да се играмо - ви сте као сада министар просвете, сви његови секретари и помоћници, шта бисте урадили)
Nisu ove stvari za igru. Buducnost nije igracka. Mozemo mi da mlatimo ovde, ali svrhe nikakve nema. Osim sto moderator upeva da odradi svoj posao kako valja kroz podsticanje diskusije.

за случај да ово чита неко ко може да нам помогне (што је мало вероватно додуше).
I kad bi neko mogao, pitanje je da li bi hteo ili ga boli cosak. Danas je najbolje nadati se najgorem, pa ako bude malo manje lose onda si na konju. Da bude dobro nema sanse. Sve naopako..
Nego treba upisati ono sto se zaista voli pa se konstantno usavrsavati i istrazivati i ono sto nije trazio profesor. Samo tako ce biti neke ozbiljne vajde od fakulteta.
 
Bolonja i 'zapadnjački' (prvenstveno američki) sistemi školovanja su kao nekadašnje malo jače srednje stručne škole u SFRJ- po pitanju stečenog znanja i 'težine'. Studenti koji to završe su obični 'zanatlije', a nikakvi naučnici u perspektivi! Najveći stručnjaci i naučnici u tim sistemima su UVEZENI iz Indije, Pakistana, Kine, Japana, Južne Amerike, bivšeg SSSR... a njihovi domaći 'bachelori', 'masteri' i 'ph.d.' su 'm.k.' (mačji kašalj)
 
Nisu ove stvari za igru. Buducnost nije igracka. Mozemo mi da mlatimo ovde, ali svrhe nikakve nema. Osim sto moderator upeva da odradi svoj posao kako valja kroz podsticanje diskusije.


I kad bi neko mogao, pitanje je da li bi hteo ili ga boli cosak. Danas je najbolje nadati se najgorem, pa ako bude malo manje lose onda si na konju. Da bude dobro nema sanse. Sve naopako..
Nego treba upisati ono sto se zaista voli pa se konstantno usavrsavati i istrazivati i ono sto nije trazio profesor. Samo tako ce biti neke ozbiljne vajde od fakulteta.

Hvala na odgovru na temu.. šta drugo da ti kažem.. pesimisto..
 
Bolonja i 'zapadnjački' (prvenstveno američki) sistemi školovanja su kao nekadašnje malo jače srednje stručne škole u SFRJ- po pitanju stečenog znanja i 'težine'. Studenti koji to završe su obični 'zanatlije', a nikakvi naučnici u perspektivi! Najveći stručnjaci i naučnici u tim sistemima su UVEZENI iz Indije, Pakistana, Kine, Japana, Južne Amerike, bivšeg SSSR... a njihovi domaći 'bachelori', 'masteri' i 'ph.d.' su 'm.k.' (mačji kašalj)

ovde si u pravu, bar delimicno. Elem, bar sto se inzenjeringa tice prosto se covek zaprepasti kad vidi ko su autori knjiga koje izdaju svetske izdavacke kuce, Springer, McGrawHill, John Waley and Sons, i druge. Uglavnom bas ti koje si pomenuo.


Cela prica izgleda kao ona o coveku kojem je prokisnjavao krov, a on srusio celu kucu, pustio da se razvuce materijal, pa sad gradi novu, skupu i losu.

Imali smo sistem, vec razradjen, i umesto da ga unapredimo i ispravljamo nedostatke, mi smo ga komlet odbacili i uveli nov, neproveren, protiv kojeg se uzgred bune na sve strane.

Wikipedia:
In Serbia, the implementation of the Bologna process started in some schools in 2005. The existing academic degree granted with a diploma was transformed into a baccalaureus and the programmes last for 4 or, in some cases, 3 years. The degree granted with a magistratura was mostly eliminated or transformed into a master's degree, achieved after 5 years of study. Medicine and medicine related studies still last 6 or 5 years. The degree of doktorat (PhD) remains.
Currently, there is a lot of turmoil in the Serbian education system. The implementation of the Bologna process spawned a lot of problems, with one of the major problems being the introduction of very high tuition fees in public universities under the cover of the process. The fees, which are in some cases extremely high, have caused unrest among the student population.
 
Hvala na odgovru na temu.. šta drugo da ti kažem.. pesimisto..
Sam samo realan. Rezultat zavisi prvenstveno od tvog zalaganja, a zalaganje zavisi od interesovanja ili potencijalne koristi. Zato kazem treba strudirati/raditi ono sto volis, postaviti sebi tempo i cilj.
To sto se u drzavi konstantno desavaju lose stvari, slabo napredujemo, pa je postalo ocekivano da ce uskoro biti jos nesto negativno, nije pesimizam nego iskustveno ucenje. Ali i to se moze ispeglati u nekoj meri, opet zahvaljujuci zalaganju pojedinca za sopstvenu dobrobit. Oni koji bi trebali da se zalazu da dobro svih, to ne rade i to je realnost a ne pesimizam.
Druga stvar, optimizam je blizi gluposti nego pesimizam.

Nema na cemu i drugi put :)
 
Problem je i što su profesori zadržali visoke kriterijume koji nisu svojstveni 'bolonji', a da bi student ostao na budžetu- mora da položi 8-10 ispita u 4 ispitna roka. To kod nas može 5-10% studenata, a na zapadu ih preko 90% završava u roku jer su im 'ispiti' LAKI! I sam naziv 'kurs' za 'nastavni predmet'- dovoljno govori o suštini: Bolonja pravi visokokvalifikovane majstore!
 
Problem je i što su profesori zadržali visoke kriterijume koji nisu svojstveni 'bolonji', a da bi student ostao na budžetu- mora da položi 8-10 ispita u 4 ispitna roka. To kod nas može 5-10% studenata, a na zapadu ih preko 90% završava u roku jer su im 'ispiti' LAKI! I sam naziv 'kurs' za 'nastavni predmet'- dovoljno govori o suštini: Bolonja pravi visokokvalifikovane majstore!


kriterijume? ma daj, pa ovo je sprdnja, a ne kriterijum. prosli semestar sam polagao industrijsku robotiku, mozda i najvazniji predmet na mom smeru, preko a b c pitalica. sta mislis sta sam dobio, i sta mislis koliko se secam tog gradiva?
 
pa ovo je sprdnja, a ne kriterijum.

Тачно тако. Најгоре је оно (у шта ја и даље не верујем) да се људи жале и на овај ниски критеријум (ако се то критеријумом назвати може). Да професори састављају тестове тако да су питања реченице из књиге, и када сам питала зашто то раде, кажу: Па да би студенти знали да одговоре. Ееееј! Ако смо дошли до тога да морам да учим напамет ствари које морам да разумем и то јако добро, о чему даље да причамо...
 

Back
Top