Pogledajte sta pise srpski intelektualac Stevan Dedijer:
Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.
Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija? Sto je prouzrokovalo ideju o stvaranju Velike Srbije? Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura? Sto su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu? Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?
O Srbiji iz II. ustanka 1813., iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi, navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: “Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: ‘ Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju.’ Nato je Pasic upitao: ‘Dalmacija, a sto je to?’”
Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta ideja nece nikada ostvariti u ratu.
Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: “Pokloni se, poturci se, pa si nas!” Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani - potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik Dobrica Cosic: “Kako je u Turskoj?” Rekoh: “E, moj Dobrica, u Turskoj je sve srpsko!” On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da me to zapanjilo.
I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I. svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II. svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.
I sada, kad se nazire slom ideje Velike Srbije, postavlja se pitanje: “Kakva ce biti Srbija bez svog zamisljenog imperija, bez ostvarenja ideje Velike Srbije?” Prvo moramo nesto reci o medjunarodnoj zajednici kojoj je trebalo nekoliko godina da pocne suzbijati velikosrpske osvajacke teznje. O tome moj sin Mihajlo, koji slabo govori “nas jezik”, organizira u Washingtonu posebnu konferenciju. Npr. 1993. zvao me je urednik casopisa “Duge” iz Beograda, gospodin Milic, koji mi je rekao: “Ovdje se slavi pobjeda. Mi smo uz pomoc medjunarodne zajednice pobijedili. Drzimo u svojim rukama jednu trecinu Hrvatske, gotovo 80% Bosne i Hercegovine, Crnu Goru smo uzeli, a Vojvodina je vec otprije nasa!” I sada postavljam pitanje: “Tko je u toj medjunarodnoj zajednici omogucio pobjedu ideje Velike Srbije koju su u Beogradu slavili?” Odmah sam pisao u Ameriku mojim poznanicima, npr. mom prijatelju sefu CIA-e i napomenuo: “Vi govorite da je srpska vojska jaka, a ja tvrdim da je to banda.” Dodao sam i podatak kako je Tito s partizanima 1944. rastjerao 250.000 srbijanskih cetnika, kako su ih partizanski generali Koca Popovic i Peko Dapcevic 1945. razbili kao stoku. Tako je bilo i s ovom srpskom vojskom sto je potvrdila i hrvatska ratna operacija zvana “Oluja” u ljeto 1995. godine. “Eto”, pisao sam, “to vam je ta jaka srpska vojska!”
Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.
Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija? Sto je prouzrokovalo ideju o stvaranju Velike Srbije? Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura? Sto su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu? Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?
O Srbiji iz II. ustanka 1813., iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi, navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: “Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: ‘ Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju.’ Nato je Pasic upitao: ‘Dalmacija, a sto je to?’”
Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta ideja nece nikada ostvariti u ratu.
Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: “Pokloni se, poturci se, pa si nas!” Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani - potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik Dobrica Cosic: “Kako je u Turskoj?” Rekoh: “E, moj Dobrica, u Turskoj je sve srpsko!” On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da me to zapanjilo.
I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I. svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II. svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.
I sada, kad se nazire slom ideje Velike Srbije, postavlja se pitanje: “Kakva ce biti Srbija bez svog zamisljenog imperija, bez ostvarenja ideje Velike Srbije?” Prvo moramo nesto reci o medjunarodnoj zajednici kojoj je trebalo nekoliko godina da pocne suzbijati velikosrpske osvajacke teznje. O tome moj sin Mihajlo, koji slabo govori “nas jezik”, organizira u Washingtonu posebnu konferenciju. Npr. 1993. zvao me je urednik casopisa “Duge” iz Beograda, gospodin Milic, koji mi je rekao: “Ovdje se slavi pobjeda. Mi smo uz pomoc medjunarodne zajednice pobijedili. Drzimo u svojim rukama jednu trecinu Hrvatske, gotovo 80% Bosne i Hercegovine, Crnu Goru smo uzeli, a Vojvodina je vec otprije nasa!” I sada postavljam pitanje: “Tko je u toj medjunarodnoj zajednici omogucio pobjedu ideje Velike Srbije koju su u Beogradu slavili?” Odmah sam pisao u Ameriku mojim poznanicima, npr. mom prijatelju sefu CIA-e i napomenuo: “Vi govorite da je srpska vojska jaka, a ja tvrdim da je to banda.” Dodao sam i podatak kako je Tito s partizanima 1944. rastjerao 250.000 srbijanskih cetnika, kako su ih partizanski generali Koca Popovic i Peko Dapcevic 1945. razbili kao stoku. Tako je bilo i s ovom srpskom vojskom sto je potvrdila i hrvatska ratna operacija zvana “Oluja” u ljeto 1995. godine. “Eto”, pisao sam, “to vam je ta jaka srpska vojska!”
