gost 271475
Buduća legenda
- Poruka
- 26.923
... on će ti pomoći da se osećaš kao da si živ sahranjen.
.......šala mala.........
Kada na nas udare nesreće i patnje, onda tražimo pomoć/utehu od Boga, ne radimo na razvijanju sopstvene volje i karaktera, ne bi li prebrodili teška vremena, već se prepuštamo njegovoj milosti, molimo i kumimo da nam da snage, da nas izbavi, sačuva, zaštiti od svega lošeg.
Koliko je to iskreno?
Sam pao, sam se ubio, a na sav glas viče: Bože pomozi.
Kada uživamo u životu, stvorimo neki svoj mali raj, materijalni, ili duhovni... Bogu se zahvaljujemo, u ovom slučaju što nas nije unesrećio.
Koliko je to iskreno?
Jer je dobro poznata činjenica da najveći lopovi i kriminalci, grešnici i zločinci najviše i profitiraju, a svoj dug Bogu vraćaju davanjem priloga za obnovu Crkvi i Manastira, jer Bog ne voli greh, ali voli grešnike... kupuju rezervacije za raj.
Ova dva okvirna primera se zasnivaju na rišcanskoj logici... a svi znamo da im je logika infantilna... trampili je za veru u Boga.
Jedini zaključak koji se nameće je da potrebu za Bogom imaju ličnosti sklone socijalnom, moralnom, emotivnom i duhovnom padu... ili ličnosti koje u veri vide isključivo lični benifit.
Koliko je to iskreno?
Sa druge strane optužuju neverujuće da se njihov stav temelji na grehu po defaultu. I žmure na činjenicu da su ateisti jedini koji Boga ne izrabljuju zarad sticanja sopstvene blagodeti i duhovnog razvoja, ljudi koji se ne oslanjaju na milost i nemilost... već se bore sami sa sobom i sa svojim problemima. Ili im pak zavide, ali to nikada ne bi priznali, jer na taj način priznaju i svoju nezajažljivu pohlepu za Bogom,... i nemoć prihvatanja sebe, sa svim svojim željama, nadama, snovima, strastima, porivima, impulsima, koje tako bogobojažljivo drže pod staklenim zvonom... i na kraju nemoć da se bore i da žive.
.......šala mala.........
Kada na nas udare nesreće i patnje, onda tražimo pomoć/utehu od Boga, ne radimo na razvijanju sopstvene volje i karaktera, ne bi li prebrodili teška vremena, već se prepuštamo njegovoj milosti, molimo i kumimo da nam da snage, da nas izbavi, sačuva, zaštiti od svega lošeg.
Koliko je to iskreno?
Sam pao, sam se ubio, a na sav glas viče: Bože pomozi.
Kada uživamo u životu, stvorimo neki svoj mali raj, materijalni, ili duhovni... Bogu se zahvaljujemo, u ovom slučaju što nas nije unesrećio.
Koliko je to iskreno?
Jer je dobro poznata činjenica da najveći lopovi i kriminalci, grešnici i zločinci najviše i profitiraju, a svoj dug Bogu vraćaju davanjem priloga za obnovu Crkvi i Manastira, jer Bog ne voli greh, ali voli grešnike... kupuju rezervacije za raj.
Ova dva okvirna primera se zasnivaju na rišcanskoj logici... a svi znamo da im je logika infantilna... trampili je za veru u Boga.
Jedini zaključak koji se nameće je da potrebu za Bogom imaju ličnosti sklone socijalnom, moralnom, emotivnom i duhovnom padu... ili ličnosti koje u veri vide isključivo lični benifit.
Koliko je to iskreno?
Sa druge strane optužuju neverujuće da se njihov stav temelji na grehu po defaultu. I žmure na činjenicu da su ateisti jedini koji Boga ne izrabljuju zarad sticanja sopstvene blagodeti i duhovnog razvoja, ljudi koji se ne oslanjaju na milost i nemilost... već se bore sami sa sobom i sa svojim problemima. Ili im pak zavide, ali to nikada ne bi priznali, jer na taj način priznaju i svoju nezajažljivu pohlepu za Bogom,... i nemoć prihvatanja sebe, sa svim svojim željama, nadama, snovima, strastima, porivima, impulsima, koje tako bogobojažljivo drže pod staklenim zvonom... i na kraju nemoć da se bore i da žive.
Poslednja izmena od moderatora: