kako ziveti sa mrznjom?

pa nije
ali opet ,to je deo nas
svakom se u zivotu desilo .barem kao detetu da kaze sebi za nekog
uh sto ga mrzim
dakle
to je u coveku

nije prirodno, ali nastaje,recimo koga dete 'mrzi'?onog od koga se plasi.iso moze da vazi i za odraslu osobu.
ako mrzimo jer smo povredjeni onda to potice od sujete.
mrzeti znaci biti na vrlo niskom stepenu duhovnog razvoja,jer zrela osoba posmatra sve to sa vise tacke i vidi koliko je besmisleno i lose po sopstvenu psihu mrzeti.
zivot je kratak da bismo ga tracili na zlo
 
Tvoja sestra je jaka i opasna osoba. Kloni joj se sa puta ako nisi u s anju da joj se suprostavis. A tu pricu o dobroti i tako tome to je samo demagogija.
Sila vlada, a sila je uz tvoju sestru dok se ti zlopatis.
Moras da se suprostavis pa kud puklo da puklo ako je situacija neodrziva, a ako imas predomisljaja onda najbolje sedi tu i prihvataj ugnjetavanje tvoje jake sestre.
 
SVka cast
svi konci se slazu
Ja postajem krpa ,I naravno,za sve je neko drugi kriv,Tacno mogu da je zamislim da kada bi se desilo da pregazi coveka da bi covek bio kriv
Samo nisi me razumela/ razumeo
Moja sestra vise godina ide na obuku ZA PSIHOTERAPEUTA ona da bude psihoterapeut
da vodi grupne terapije,,grupno lecenje
EJ,hvala vam za ovo sto ste napisali
Pitanje je da li ti psihoterapeuta smatraš za neprikosnoveno ljudsko biće. Njeni mentori moraju da budu upoznati sa time.
Misliš da je diploma merilo ljudskosti.
Misliš da već ne znam primer psihoterapeuta koji je daleko od humanih ljudskih normi.
Znaš li da znam za slučaj gde je psihijatar primetio kod kolege poremećaj na koji mu je skrenuo pažnju i predložio da ga leči, na šta je ovaj pristao. Ne mislim da bi tako bilo sa tvojom sestrom. Ona sebe smatra apsolutno zdravom i to jeste njen ali i tvoj problem.
I moram ovo da citiram:
Andreavk:
...razvila si osecaj da si potrebna i vazna jer brines o sestri i pospremas nered u njenom zivotu cak iako ti to oduzima svo vreme, energiju i novac...ti kao da se hranis ljudima kojima navodno pomazes...imas li ti uopste svoj zivot ili zivis kroz njen...mislis li da je pametno zrtvovati svoje potrebe zbog potreba drugih...zato si besna i ogorcena jer osecas da ona to ne ceni...preuzmi odgovornost za sebe i svoj zivot i postavi granice da bi ostvarila zdrave veze(ne samo sa sestrom) i zadovoljila svoje potrebe
 
Sa mržnjom nikako ne treba živeti. Svako ko je u sebi prepoznao to otrovno osećanje nastojao je da ga se oslobodi ili nadraste.
Kako? Praktikovanjem ljubavi.

Pisac, Ljubav je ta carobna rijec koju treba stociti ...Ovoj sestri i njenoj kcerki treba mnogo ljubavi i pravi nacin da im se pruzi sto je tesko ovdje se radi o lenjosti i bezobrazluku...Kcerka oponasa majku i duplira teskoce ovoj sestri kojoj neka je BOG u pomaci...Dio Boga koji nosimo u sebi to nase vise JA to lijepo Bozansko cuvati i svojim primjerom vaspitavati sestru navodeci je na osjecanja i na ljepotu zivljenja i da se sve vraca i sve placa...Zelim joj uspjeh i ptreznjenje razmazene sestre i spas tog djeteta...
 
NIJ TO BOLESNO STANJE,VEC JE STANJE NEMOCI
i svi smo sposobni za tako nesto..u svima nama to osecanje cuci,,sto je pre pronadjemo u sebi
to cemo se lakse boriti sa njom i nauciti je drzati pod kontrolom
ljudi ne vole da misle kako to sve imaju o sebi,jer boze moj
svi mi mislimo da smo savrseni
 
Skroz kasno.
Podvuci crtu.
Brini o onima sa kojima ti je lepo.
Ni prve ni poslednje sestre koje ne odrzavaju kontakte.

I ko ti je, molim te, rekao, da moras da se nosis sa njenim raspolozenjima?
Odrasla je, ona mora to da resi sama, pa ako se stabilizuje, doci ce ti na vrata sama.
Kraj.
 
Skroz kasno.
Podvuci crtu.
Brini o onima sa kojima ti je lepo.
Ni prve ni poslednje sestre koje ne odrzavaju kontakte.

I ko ti je, molim te, rekao, da moras da se nosis sa njenim raspolozenjima?
Odrasla je, ona mora to da resi sama, pa ako se stabilizuje, doci ce ti na vrata sama.
Kraj.

da tacno tako
zavrsice se i ta prica
ona ide putuje nece je biti par godina
ali ono sto ostaje u meni,-nadam se da je prolaznog karaktera
nekako,ne nalazim u sebi uopste snagu da se vise bakcem sa ljudima
ni sa mojim deckom-koji je postao hronicno depresivan,,
jer je izgubio posao,,
Nekako ,najlepse se osecam kada skupim zivotinje oko mene i budem sa njima
bas me je iscrpela
ne znam da li je to normalno
ali ,ja trenutno(a mozda i uvek-samo sam to skoro otkrila)
mnogo vise volim da budem sa zivotinjama nego sa ljudima
Ja se trudim,bas se trudim,da cinim ljudima, da ih raspolozim i ucinim ovaj zivot zabavnijim, ali
ne pronalazim odgovor u njima
kao da hoce da budu depresivni-stalno pronalaze nesto sto im nije po volji
kao da ne znaju drugacije da zive,nego da moraju da imaju nesto na sta ce se zaliti,,,
A mene to vide zamara,Bas najvise volim da sam okruzena zivotinjama,,,
uopste nemam snage za ljude,,ni malo
valjda je to rezultat zivljenja sa mojom sestrom,,
 

Back
Top