Materijalno zadovoljni

Demister

Domaćin
Poruka
3.290
Prvo da napomenem da se nikada nisam sreo sa filozofijom, da je cak i nemam u skoli, ali da bih voleo da cujem sta vi mislite i da li je neko ikada pisao o ovome.

Sedeo sam u fotelji i razmisljao kao i svakog dana o svim brigama koje imamo.
Zapitao sam se kako bi svet izgledao kada bi svaka osoba imala ono sto pozeli (u materijalnom smislu), kada ne bi bilo briga da li mozemo da imamo nesto ili ne?
Kako bi izgledalo covecanstvo? Da li je neko izneo neku teoriju o tome?

Hvala unapred.
 
Iskustva su pokazala da bogati ljudi nisu uvek i srećni.
Zadovoljenje svih materijalnih potreba nije dovoljno da bi čovek bio lišen potrebe za onim što se ne može kupiti.

Svi imaju iste mogućnosti odabira, svi bogati i bezbrižni – to je utopija.
U takvim uslovima (bez siromašnih u materijalnom smislu), ne bi bilo potrebe za davanjem, ali je pitanje da li bi i dalje bilo zavisti, i potrebe za grabežom i otimačinom. Mislim da bi, jer je u čovekovoj prirodi da uvek ima više od onoga što može imati – čak i kada može sve da ima.
A šta kad svi žele isto?
Jedino ukoliko postoji beskonačno mnogo raznolikih stvari koje mogu zadovoljiti beskonačan niz prohteva i želja, a da pritom u toj beskonačnosti izbora postoji dovoljno sličnih (ili istih) materijalnih stvari , kako se ni u jednom trenutku ne bi pojavila zavist prema onom koji ima nešto jedinstveno što bi neko drugi hteo imati a ne može ... zato što je jedinstveno, samo jedan primerak. U tom slučaju, umetnost bi se (recimo, slikarstvo) svela na štancovanje bezbroj kopija koje bi zadovoljile potrebu ljubitelja za posedovanjem. A to bi značilo da više ne bi bilo ni kolekcionara u pravom smislu te reči, jer bi svi ljubitelji umetnosti bili kolekcionari; razlika bi bila samo u izboru umetničkih dela. E sad ... Šta je sa onim kolekcionarom koji bi poželeo da poseduje original (jer je original, ipak, samo jedan)? Ko bi imao pravo na original ako već svi mogu imati sve? Ko bi imao prednost, ili bi se prednost – kao i u svakom drugom sistemu – merila količinom moći pojedinca. I s tim u vezi, da li bi uopšte bilo moći, čije, i čime bi se ona merila – količinom i vrednoššću onog što moćnik poseduje, tj. njegovom sposobnošću da poželi i ima upravo ono što će ga činiti moćnim?
Vrlo zanimljiva tema. :)
Trenutno ne mogu da se setim nijednog filozofa koji je o tome razmišljao ... Ima par bajki o ljudima koji su mogli imati sve što požele, ali su, takvi, po pravilu, bili negativci. Ima i par filmova o naizgled idealno uređenim društvima ("Loganovo bekstvo"), ali se uvek ispostavljalo da iza kulisa postoje interesi mnogo moćnijih a da su oni, koji su ubeđeni da imaju sve što požele, zombirani, hipnotisani, lobotomirani ... ukratko – lišeni zdravog rasuđivanja, i onog najvažnijeg - slobode.
 
богатство није новац. богатство није моћ.
срећа је богатство, срећном није ништа потребно.
моћ господари плаћањем, не баш увек у новцу. све јој је жртвовано, спокој и топлина.

материја је у оквиру чула, чулним задовољствима је новац стран. љубав је довољна.
 
Eh,dok se ja razmisljah sta da ti odgovorim,ulete Borcica (mislim,Borcice,sve dobro zbog toga,spasi me razmisljanja),koja je tu dala dobar deo odgovora.
Posteno je od tebe(ako si takav,kao sto se predstavljas),sto priznajes da se nisi sreo sa filozofijom.Ali,kada si ovde,nesto te vuce.

Ja ipak ne razumem-sedis u fotelji,i razmisljas svakog dana - o boljitku materijalnog.(!?).
"Borac za prava...",ti je vec dosta toga odgovorila.Ja samo da odgovorim na tvoje pitanje kako bi izgledao svet kada bi svaka osoba imala ono sto pozeli,u materijalnom svetu - nikako !
I onda bi tu prestala svrha filozofije. Verovatno i onog ljudskog.
Mislim,kada si vec ovde,treba razmisljati i o onom iza,iznad,kako vec,materijalnog.
 
Nisi me razumeo... Ja nisam materijalista uopste!!! Tistili su me neki finansijski problemi, to sto moji imaju neke neizmirene racune, to sto ne mogu da uzmem malo ozbiljniju opremu (bavim se muzickom produkcijom amaterski, pravim D'n'B) i jos mnogo toga.

Zanimalo me je kako bi svet izgledao? Za cime bi ljudi zudili?! To me zanima. Kada ne bi imali konstantih briga i bili u grcu zbog toga.

Sada sam valjda bio jasniji... ;)
 
Ljudi nisu u brigama samo zbog toga što nemaju dovoljno novca.

Žudeli bi za onim što još uvek nemaju, za onim što ima neko drugi ... a ukoliko bi takav poredak imanja "svega za svakog" duže potrajao - ljudi bi bili siti, ali duhovno siromašni.

Šta je čovek bez želja?
 
Poslednja izmena:
Ljudi nisu u brigama samo zbog toga što nemaju dovoljno novca.

Žudeli bi za onim što nemaju, za onim što ima neko drugi ... a ukoliko bi takav poredak imanja "svega za svakog" duže potrajao - ljudi bi bili siti, ali duhovno siromašni.

Šta je čovek bez želja?

To sam hteo da izvucem! :D

Sta bi bile njihove brige i zelje? Na sta bi se svele? Iskljucivo na duhovno, ali sta konkretno po vama?
 
- ljudi bi bili siti, ali duhovno siromašni.
Šta je čovek bez želja?

Sumnjam da se gladni u Africi npr. bave stvarima koje ce ih duhovno obogatiti.

Covek bi i dalje imao zelja........gde je potreba za ljubavlju i prihvatanjem, te stvari se ne mogu kupiti novcem, ali novac moze pomoci da se prevazidju problemi vezani za kontakte sa drugim ljudima.
 
Nisam ali bih jako voleo da cujem. :)

Evo mene, Šeherezade :lol::

Bio jednom neki plemenit momak koji je imao fantastičan talenat za crtanje, pa mu je čarobnjak poklonio (čarobnu) kičicu (četkicu). Naime, šta god bi momak nacrtao, to bi se i materijalizovalo. Ali, postojao je uslov: mogao je crtati samo drugima, nikako ne i sebi, i nikako zlato/novac.
Mladi crtač putovao je po zemlji i ljudima slikao ono što im je bilo potrebno: hranu, odeću, sitne životne radosti. Nagrađivali su ga kako i koliko su mogli. Gde god da je prošao, uneo bi mir i blagostanje. Mladić je shvatio da ga poklanjanje materijalizovanih crteža čini srećnim i ispunjenim; ne bi svoj dar menjao ni za šta na svetu.
Međutim, za njega je čuo car, poznat po svojoj surovosti i gramzivosti. U taj deo zemlje - poznat po teškom siromaštvu - mladić još nije bio zašao. Car je naložio vojsci da ga dočeka čim uđe u grad, i dovede kod njega.
Tako je i učinjeno. Car je zahtevao da mu mladić naslika razne stvari, što je ovaj i činio ... No, caru ništa nije bilo dovoljno, i nije želeo da izgubi tako dragoceni izvor zadovoljstava, pa je mladića strpao u tamnicu, prethodno mu oduzevši čarobnu kičicu. Kičica je stajala kod njega, kako zatvoreniku ne bi palo na pamet da naslika nešto što bi mu omogućilo bekstvo.
Mladić je proveo puno meseci u carevom zatočeništvu. Za to vreme, oni kojima je bila potrebna njegova pomoć, tonuli su u sve dublje siromaštvo.
Jednog dana, car je - ne znajući više šta bi - poželeo da plovi morem, na velikom brodu.
Slikar je nacrtao brod na pučini, i cara u njemu. Ali, caru je bilo dosadno; učinilo mu se da je more previše mirno pa je zatražio malo vetra. Mladić je doslikao vetar i talasiće, međutim, caru je i dalje bilo dosadno pa je tražio još, i još ... sve dok slikar nije uvideo pravu priliku da se reši tiranina, i naslikao oluju koja je potopila brod i cara u njemu.

Jedna od poruka priče bi se mogla naći u Šopenhauerovim rečima: "Bogatstvo je kao morska voda: što je više piješ, sve si žedniji."
Naravno, bajka ima još poruka...
 
Prvo da napomenem da se nikada nisam sreo sa filozofijom, da je cak i nemam u skoli, ali da bih voleo da cujem sta vi mislite i da li je neko ikada pisao o ovome.

Sedeo sam u fotelji i razmisljao kao i svakog dana o svim brigama koje imamo.
Zapitao sam se kako bi svet izgledao kada bi svaka osoba imala ono sto pozeli (u materijalnom smislu), kada ne bi bilo briga da li mozemo da imamo nesto ili ne?
Kako bi izgledalo covecanstvo? Da li je neko izneo neku teoriju o tome?

Hvala unapred.

нема бојазни да ће до тога доћи јер љуцки апетити увек расту
 
Borac za prava zivotinja
Trenutno ne mogu da se setim nijednog filozofa koji je o tome razmišljao ..

Sopenhuauer je na jednom mestu pisao bas o tome.

Rad, zabrinutost, trud, i nevolje su zasigurno sudbina gotovo svih ljudi
kroz njihove živote. Ali ako bi se sve želje ispunjavale istog trenutka u kome su nastale, kako bi onda ljudi ispunjavali svoje živote i provodili
svoje vrijeme? Pretpostavimo da premestimo sve ljude pravo u Utopiju, u zemlju Dembeliju gde bi sve raslo automatski samo od sebe a pečeni golubovi leteli okolo njihovih glava, gde bi svako istog trenutka pronašao svoju voljenu i sacuvao je za sebe bez teskoca, onda bi ljudi umirali od dosade, ili bi se sami obesili ili bi se borili, davili, i ubijali jedni druge i tako sebi prouzročili vecu patnju nego što im je sada namenjena od prirode. Tako da za ovakvu rasu kakva je sada nema
druge bolje scene, niti drugacije egzistencije od ove kakva je.
Sopenhauer iz Parerge i pralipomene 2 -Doctrine of Suffering of the world

Ljudi zamisljaju raj kao mesto ispunjenja zelja sto je apsurd.

Prvo
Svako je zadovljstvo negativno i ne moze doci do ispunjenja zelje bez prethodne oskudice, patnje. O tome sam pisao vec ovde. Ako neko zeli da uziva u hrani mora prethodno trpeti glad. Ako je neko sit ...od uzivanja u hrani nema nista. Ovo se moze primentit na sva zadovljstva ovog sveta osim estetskih ali to je druga prica. Tako da takav raj morao bi imati hiljadu puta vise patnje koja bi kao korelat zadvoljstva bila prisutna u njemu.
Ili ona veoma mocna poslovica.
"Da bi drvo izraslo do neba, korenje mu mora sezati do pakla."

Drugo
Svako ispunjenje zelja traje samo za vreme negacije patnje a onda ne nastupa neko ultimativno zadovojenje vec nesto strasnije od prethodne patnje a to je dosada i camotinja.

Trece
Pala mi je na pamet jedna epizoda Zone sumraka kada jedan kriminalac bude pogubljen i ode na onaj svet. Ali taj svet je kao raj. Upravo situacija ove teme. Svaka zelja mu bude ispunjena.(recimo, nije mu se dopalo sto je policajac u gradu visi od njega i istog trena policajac se pretvara u patuljka :))
Posle izvesnog vremena sve to postaje nezidrzljivo i on shvata da nije u raju vec u paklu.

ps. Ne znam tacno kako se zove ta epizoda jer je sigurno ima na YU tube.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Hvala ti najlepse sto si podrzao moju temu.

Zanimljivo da nesto ne moze da proizvede zadovoljstvo u slucaju da prethodno nije bilo patnje. Samo dokaz da zivot ne bi bio lep da sve ide glatko, tj. da tada ne bi mogli da spoznamo prave vrednosti. Mozda je ovo dobar pocetak zakljucka? ;)
 
Poslednja izmena od moderatora:
Želje su neurotički zahtevi.
Kad ubijemo želju, ubijamo patnju.

жеље се убијају задовољењем. тешко је схватити да јуримо туђе жеље, наша је само једна. срећан нема жеље.
кађу да нико није задовољан оним што има, а да нико није незадовољан памећу...
 
Poslednja izmena:
Prvo da napomenem da se nikada nisam sreo sa filozofijom, da je cak i nemam u skoli, ali da bih voleo da cujem sta vi mislite i da li je neko ikada pisao o ovome.

Sedeo sam u fotelji i razmisljao kao i svakog dana o svim brigama koje imamo.
Zapitao sam se kako bi svet izgledao kada bi svaka osoba imala ono sto pozeli (u materijalnom smislu), kada ne bi bilo briga da li mozemo da imamo nesto ili ne?
Kako bi izgledalo covecanstvo? Da li je neko izneo neku teoriju o tome?

Hvala unapred.

Želje nisu isto što i potrebe.Zadovoljenje materijalnih želja ne bi zadovoljilo potrebe i samim tim čovečanstvo bi svoju POTREBU za sticanjem, potrebu za sigurnošću, moći o istalim što ispunjavanje materijalnih želja može da podrazumeva, zadovoljavalo na drugi način.Prema tome, mislim da se ne bi bitno promenilo...
 
кажу да нико није задовољан оним што има, а да нико није незадовољан својом памећу.
неко рече да је ствараоцу све могуће...

потрошачко друштво је у нама, тек онда ми у њему...
 
Poslednja izmena:

Back
Top