Antifašistička borba Hrvata u NDH

Gruban:

najveće bitke,slobodne teritorije,jedinice... ?

Kliknite za proširenje...

Podatci za nacionalni sastav partizanije u Hrvatskoj se znaju i nisu nikakva tajna. Srbi su apsolutno dominirali u borbenom, često i zapovjednom, a Hrvati-komunisti u političkom i organizacijskom. Srba je bilo preko 80% (preko 90% ne) dosta dugo, negdje do kraja 1942. U godini 1943. situacija se mijenja i Hrvati postaju većina i u borbenom sastavu, i to više što vrijeme odmiče. Točno je da je prekretnica bila kapitulacija Italije, kad je došlo do priljeva u partizanske jedinice u Dalmaciji, Gorskom kotaru, Istri i Primorju, no i prije toga u partizanskim postrojbama postoatk Srba je pao- ali ne ispod 50%. Početkom 1944. Broz daje one podatke da od njegovih postrojbi u cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji ima 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca i ostalo ostali. Na samom kraju rata , 44-45, jako je povećan broj Srba- ali, što je važno reći, i prisilno mobiliziranih Albanaca i Makedonaca, tako da je JA na samom kraju rata bila dosta "mješovita".

Sjećam se da sam čitao neku monografiju o 19. sjevernodalmatinskoj diviziji (koja je bila većinom iz krajeva Bukovice, Knina itd.) Hrvati su većina s preko 60%, Srba ima oko 35%- no, među poginulima, pobrojanima na kraju knjige, ima niz albanskih i makedonskih imena, i to baš pod kraj rata (Rijeka, Trst,..).

Iako je ovo, realno, skretanje s teme, može se reći sumarno za taj "NOB" (ne govoreći žrtvama):


*u početku su borci bili skoro sami Srbi i Crnogorci

*no, ustanak u Srbiji i Crnoj Gori je brzo skršen, i te zemlje, a posebno Srbija, ostaju četničke do 1944. (Crna Gora manje)

*U BH i HR borci su isto u početku bili skoro samo Srbi. Tamo partizanski pokret nije slomljen, a do 43. nacionalni se sastav u HR promijenio u korist hrvatske većine, dok u BH ostaje značajna srpska većina. Situacija u BH je zanimljiva- činjenica je da ni Muslimani, a kamoli Hrvati, nisu sudjelovali u partizanskom pokretu u nekoj značajnijoj mjeri sve do kraja rata. Naravno, bilo je pojedinaca i 1- brigade, ali je i 1944. i 45. od partizana u BH Srba bilo, rekao bih, najmanje 80%- što je vidno odstupanje od sastava stanovništva.

*na prijelazu 44-45. dolazi do značajnije mobilizacije Srbijanaca, a uz amnestiju domobrana i četnika (ne ustaša i legionara) mijenja se i etnički sastav JA, dodatno uz veću mobilizaciju Albanaca na Kosovu i Makedoniji, te Makedonaca.

Vodstvo je bilo miješano, no pitanje je koliko obične statistike daju neku realnu sliku jer je komunistički centralizam rezultirao u tom da je Tito bio bog i batina, pa se relativni utjecaj ovih ili onih samo na temelju nacionalne pripadnosti ne može ocijeniti.
..................

Ne znam, ali po cijeloj Dalmaciji imas osnovane razne odrede jos 1941. Zatim, Hrvatska je zavrsila 1941 sa 7000 partizana, pa je taj broj neznatan u vojnom smislu. Pravi NOP i pocinje negdje od sredine i krajem 1942. SVe do tada je to smuti pa prospi.
Jos treba reci ono sto uvijek kazem da su razne srpske pobune po Lici, Bos. Krajini, ili Nevesinju tijekom ljeta 1941 zapravo srpske nacionalne pobune i sa partizanima, NOP-om, Titom i KPJ nemaju nikakve veze. U Nevesinju su neki nosali crvene zastave jer su culi da su takve u Rusiji, a da sa komunizmom i revolucijama pojma imali nisu.
To sto su komunjare kasnije sebi prisvajali te dogadjaje su krivotvorine kojima su komunisti bili debelo skloni.
............

Kliknite za proširenje...

kiseli1:

hrvatske brigade koje nisu proleterske

62. Braća Radić brigada
63. Brodska brigada
64. Četrnaesta dalmatinska brigada
65. Četrnaesta primorsko-goranska brigada
66. Četvrta brigada 7. divizije
67. Četvrta brigada 12. divizije
68. Četvrta dalmatinska brigada
69. Četvrta kordunaška udarna brigada

70. Četvrta primorsko-goranska brigada 13 divizije
71. Deseta dalmatinska brigada
72. Deveta dalmatinska brigada
73. Druga (Moslavačka) brigada 33. divizije
74. Druga istarska brigada
75. Dvadesetprva slavonska brigada
76. Dvanaesta dalmatinska brigada
77. Franjo Ogulinac-Seljo brigada
78. Istarska brigada (Slovenačka)
79. Jan Žiška brigada
80. Jedanaesta dalmatinska brigada
81. Joža Vlahović omladinska brigada
82. Karlovačka brigada
83. Matija Gubec (Hrvatska) brigada
84. Nikola Denionja brigada
85. Osamnaesta slavonska brigada
86. Osječka brigada
87. Osma banijska brigada
88. Osma dalmatinska brigada
89. Peta dalmatinska brigada
90. Peta kordunaška brigada
91. Petnaesta brigada (hrvatska)
92. Plašćanska brigada
93. Prva moslavačka brigada 33. divizije
94. Prva brigada operativnog štaba za Liku

95. Sedamnaesta slavonska brigada
96. Sedma banijska brigada Vasilj GaćeŠa
97. Sedma dalmatinska brigada
98. Šesnaesta banijska brigada
99. Šesta dalmatinska brigada

100. Šesta primorsko-goranska brigada
101. Treća brigada 7. divizije
102. Treća brigada 13. divizije
103. Treća dalmatinska brigada
104. Treća istarska brigada
105. Treća primorsko-goranska brigada 13. divi¬zije
106. Trinaesta dalmatinska brigada
107. Virovitička brigada
108. Zagorska brigada
109. Žumberaćka brigada

Kliknite za proširenje...

Gruban:

Kad se kaže antifašistička borba,jasno je da se misli na oružanu borbu,u ovom slučaju etničkih ili političkih Hrvata na teritoriji NDH,ne i u drugim krajevima gde su živeli ili žive Hrvati,ne i ostalih stanovnika te tvorevine.I još jedna bitna stvar u celoj priči - niko normalan za ustaše i domobrane koji su 44 ili 45 prešli u partizane ili druge mobilisane od strane komunističkih vlasti, neće reći da su antifašisti.Znači tamo negde do 1943 - 44 . Ponavljam,pitanje-tema je vrlo jasno,nema smisla proširivati temu na npr.borbu Srba protiv hrvatskih vlasti ili borbu slovenačkih partizana.
Jednostavno nam postiraš svedočanstva o najvećim borbama ,uspesima ili neuspesima antifašista Hrvata u NDH.Zbog mogućih nejasnoća,bolje da se držiš krajeva u kojima nije bilo etničkih Srba i ostalih.Da ti malo olakšam zadatak - možeš da uključiš i borbe antifašista bosanskih muslimana.

Kliknite za proširenje...

kiseli1:

ti hoces i pivo da ti serviram?.....u partizanima , koji su nadnacionalni , ja treba da odvajam srbe od hrvata, zbog tvojih teorija?. tvoja teorija je , da se u hrvatskoj samo srbi bore, pa ako njih izuzmemo onda se niko ne bori..to je otprilike to? ako je, onda si u krivu. NDH obuhvata BiH, Hrvatsku, Srem, dolazi sve do Zemuna, i dalmacija je deo NDH. jedinice koje sam naveo, su jedinice na teritoriju hrvatske u periodu 1941-45, koje nisu proleterske , pa se zadrzavaju na teritoriju maticnih glavnih stabova. slavonski partizani , su recimo operisali u bosni, i sastav je bio mesan, jos od pocetka rata.sve jedinice na teritoriji hrvatske su bile mesanog sastava.do 1943 vise srba, od 1943 vise hrvata
http://hr.wikipedia.org/wiki/Anti-partizanske_operacije_u_NDH

nadji ovaj clanak:
Ivo i Slavko Goldstein: "Srbi i Hrvati u narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvatskoj"

Kliknite za proširenje...

Dok je Srbija cijele 1942, 1943- i prve polovine 1944. bila pacificirana i rojalistički raspoložena, s malim partizanskim jedinicama na svom jugoistočnom području, u jesen 1942. gotovo su sve partizanske snage djelovale u zapadnoj polovini Jugoslavije. Najveće ratne operacije zbivale su se u BiH i Hrvatskoj odnosno na teritoriju NDH, gdje su se u drugoj polovini 1942. nalazila dva korpusa, devet divizija, 36 brigada, četrdesetak partizanskih odreda s oko 150.000 boraca.

Udružene hrvatske i bosanske snage zajedno s proleterskim brigadama koje je Tito u ljeto 1942. doveo u zapadnu Bosnu, stvorile su "kompaktan slobodni teritorij" - tzv. Bihaćku republiku od oko 48.000 km2 što je bilo područje veće od Belgije, Švicarske ili Nizozemske.......
U prvoj polovini 1943. usporen je priljev novih boraca u partizanske jedinice. Broj brigada povećao se od 37 na kraju 1942. na 45 polovicom 1943 godine, i to u Hrvatskoj 18 ili 50%, u BiH 12, u Sloveniji 5, u Crnoj Gori 3, u Vojvodini 3, u Srbiji 1, dok je u Makedoniji NOP još bio na razini partizanskih odreda.

Hrvatska je cijele 1942. i 1943. igrala predvodničku ulogu u NOB-u. Potkraj 1942. ona je s oko 25% pučanstva Jugoslavije imala 50% partizana; od 36 brigada 31. prosinca 1942. Hrvatska je imala 18, BiH 10, Slovenija 4, Crna Gora 1; 30. lipnja 1943. Hrvatska je imala 24, a sve ostale zemlje 20 brigada. Pa ipak, i u Hrvatskoj je NOP također bio usporen iako je bio najjači medu svim zemljama. Dok je u 1942. bilo 18 brigada, do ljeta 1943. formirano ih je samo 5, što je znatno sporije od 1942. godine.

Zastoj u omasovljenju partizanske vojske u prvoj polovini 1943. vezan je za specifičnost NOB-a kako u prostornom, tako i u etničkom i vremenskom pogledu. Hrvati komunisti bili su glavni organizatori i agitatori NOB-a, a u borbenim jedinicama prevladavali su Srbi. Logistička područja-baze za smještaj, život i borbene akcije, za prehranu i ostalo, pretežno su bile na područjima naseljenim srpskim stanovništvom. Zato je NOB bila u opasnosti izolacije u okvire ustaničkih područja - što bi dovelo do stagnacije, neutralizacije, pa i getoizacije i sloma koji bi se mogao dogoditi da Hrvati nisu više odlazili u partizane. Ta usporenost priljeva Hrvata imala je i svoju racionalnu stranu. Naime, masovni bi priljev izazvao njemačku oružanu silu koja je još imala dovoljno moći da razbije ustaničke mase, kao u Srbiji 1941. ili u Istri 1943. godine.

U 1943. NDH je dostigla maksimum svojih oružanih snaga. U Ustaškoj vojnici je bilo oko 55.000 ustaša, a u Domobranstvu oko 135.000 vojnika - ukupno oko 190.000. U to nisu uračunate 3 legionarske divizije jake vatrene moći, i to 369. "Vražja", 373. "Tigar" i 392. "Plava" divizija s njemačkim zapovijednim kadrom. Odnos snaga, dakle, bio je u Hrvatskoj takav da je nastala neka vrsta pat pozicije - protivnici nisu mogli jedan drugom nametnuti vojno rješenje.....................
Nakon pokušaja puča Vokić-Lorković, sve oružane snage NDH stavljene su pod zapovjedništvo Glavnog ustaškog stana, a ministarstvo je postalo samo administrativni organ. Krajem 1944. domobranstvo, koje je spalo na oko 80.000 ljudi, spojilo se s ustaškim postrojbama u kojima je bilo oko 76.000 ljudi. Te snage su u siječnju 1945. formirane u 15 divizija. Za zapovjednike su uglavnom imenovani prekaljeni ustaše. Sve divizije su stavljene pod zapovjedništvo njemačkih korpusa na čijem su se operativnom prostoru borile. Pred sam kraj rata sve su snage brojile oko 130.000 vojnika.

Hrvatske partizanske snage bile su raspoređene u pet korpusa, svega oko 150.000 boraca. Po nacionalnom sastavu bilo je 60,4% Hrvata, 28,64% Srba, 2,75% muslimana, 0,25 % Židova i 7,96 % ostalih.

Kliknite za proširenje...

Gruban:

Kad se kaže antifašistička borba,jasno je da se misli na oružanu borbu,u ovom slučaju etničkih ili političkih Hrvata na teritoriji NDH,ne i u drugim krajevima gde su živeli ili žive Hrvati,ne i ostalih stanovnika te tvorevine.I još jedna bitna stvar u celoj priči - niko normalan za ustaše i domobrane koji su 44 ili 45 prešli u partizane ili druge mobilisane od strane komunističkih vlasti, neće reći da su antifašisti.Znači tamo negde do 1943 - 44 . Ponavljam,pitanje-tema je vrlo jasno,nema smisla proširivati temu na npr.borbu Srba protiv hrvatskih vlasti ili borbu slovenačkih partizana.
Jednostavno nam postiraš svedočanstva o najvećim borbama ,uspesima ili neuspesima antifašista Hrvata u NDH.Zbog mogućih nejasnoća,bolje da se držiš krajeva u kojima nije bilo etničkih Srba i ostalih.Da ti malo olakšam zadatak - možeš da uključiš i borbe antifašista bosanskih muslimana.

Kliknite za proširenje...

Koča:

slika i prilika hrvatskog antifasizma...

samo malo zdrave logike...

__________________

A ovo bi bila tacka na ono sto pokusava da se iznese.....

Iz pogovora ''Srbi u ratnom dnevniku Vermahta'', Nikola Zivkovic:

U nemačkom "Dnevniku" često se govori o "banditskoj aktivnosti u Hrvatskoj", ili, da najveći broj Titovih partizana "dolazi iz Hrvatske". Tako je neupućena svetska javnost i na osnovu ovog prvorazrednog nemačkog dokumenta mogla da stekne sasvim pogrešnu sliku o stanju u Hrvatskoj (a to su onda, kako nam je poznato, vešto iskoristili hrvatski istoričari u doba Tita, pa i do danas): da je, naime, najjači antifašistički pokret na tlu bivše Jugoslavije tokom Drugug svetskog rata bio u Hrvatskoj.

Reč je, razume se, o krajevima, - kao što su Lika, Kordun, Banija, Knin, Bukovica, deo Podravine, zapadna Slavonija, Kozara, Grmeč, banjalučki kraj, Semberija, Romanija, Ozren, istočna Hercegovina i tako redom - gde su Srbi u to vreme, dakle, pre hrvatskog genocida, činili ogromnu većinu stanovništva. Jednim slovom, "živa banditska aktivnost u Hrvatskoj" odvijala se samo na onim područjima, gde su Srbi činili većinsko stanovništvo. Često se zaboravlja, da su pre 1941. godine Srbi u Bosni i Hercgovini bili najbrojniji narod, a u Hrvatskoj su činili 25 odsto stanovništva (A koliko danas ima Srba, na primer, u Hrvatskoj?). Istina, i sam "Dnevnik Vrhovne komande Vermahta" na onim mestima, gde podrobnije govori stanju u Hrvatskoj - a ona se tada sastojala od današnje Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, - precizno kažu da su u pokretu otpora protiv nemačke okupacije od balkanskih naroda jedini ustali Srbi, a da su im se, nešto kasnije i sa mnogo slabijim snagama, pridružili i Grci.

Sličan nesporazum doživeli smo i tokom 17. i 18. veka, kada se govori o autrijskoj odnosno hrvatskoj vojnoj granici. Ti Krajišnici, pošto dolaze "iz Hrvatske" od evropskih istoričara i pisaca bili su često prozvani "Hrvatima". Nesporazum se sastoji u sledećem: da se trenutna teritorijalna pripadnost nekog područja jednoj državi zamenjuje za etničku.

Kliknite za proširenje...

Koča:

Brodska je svakako bila hrvatska

Kliknite za proširenje...