fitolend
Aktivan član
- Poruka
- 1.204
Da li čitate Marinu Cvetajevu?
Javite se da razmenimo sve što znamo o njoj. Da li volite njenu poeziju....?
Javite se da razmenimo sve što znamo o njoj. Da li volite njenu poeziju....?
Poslednja izmena:
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ne znam mnogo vise od ovog sto mozes da nadjes na netu. Mnogo mi je zao sto je imala takav zivot, a na zalost nije bila jedina, mnogi ruski pesnici su ili ubijeni ili proterani u Sibir posle revolucije.
Davno sam citala dve knjizice koje je izdala Rec i Misao, Oktobar u vagonu, i Neovdasnje vece . Ako imas neku od ove dve i ako te ne mrzi, stavi nesto ovde (neke stihove).
PESMA O BLOKU
I
Ime je tvoje - u ruci ptica
Ime je tvoje - na jeziku leda kockica
Jedno-jedino micanje usana
Ime je tvoje - pet slova osama
Loptica uhvaćena u letu svom
U ustima srebrnog praporca zvon
Kamen bačen u ribnjak, u zovu
Zajecaće tako kako tebe zovu
Ko noćnih kopita štropot strmi
Gromko tvoje ime grmi
I kazaće nam ga u slepe oči, zorom
Zvonko krcnuli oroz
Ime je tvoje - ah ne sroči!
Ime je tvoje - poljubac u oči,
U nežnu studen kapaka - usne
Ime je tvoje - poljubac u sneg
Izvorski, leden, plav gutljaj gust
S imenom tvojim - san je dubok, gust
Kada je Rilke umro, gorko i grozničavo pisala je Borisu o njegovoj smrti:“…Borise, ja ne bih mogla u julu mesecu da s tobom budem u Moskvi jer bi se ti razbijao o mene.
Mnogo sam razmišljala o tome – i pre tebe – celog života. Vernost kao samosavlađivanje nije mi potrebna (ja kao odskočna daska, ponižavajuće). Vernost kao postojanost strasti, nerazumljiva mi je, tuđa. (Vernost kao nevernost – stavlja sve na svoje mesto!) Dovoljna mi je jedna za ceo život. (Možda je i nije bilo, ne znam, nisam pronicljiva, onda joj se približila nevernost, njen oblik.)
…Šta bih ja s tobom radila, Borise, u Moskvi (bilo gde, u životu)? Pa zar može jedinicia (bilo koja) da da zbir? Kvalitet je drugačiji. Drugačije cepanje atoma. Suština ne može da se raspadne na ono što tek treba da bude. Heroj ne stvara trg. Trg je potreban temi da bi još jedanput i na nov način stvorila heroja (sebe).
Da dopunim o razumevanju…
Ja tebe razumem iz daleka, a ako bih videla ono što te očarava, zagrcnula bih se prezirom kao slavuj pesmom. Likovala bih od njega. I u trenu bih se izlečila od tebe. Kao što bih se izlečila od Getea i Hajnea čim bih ih pogledala.
…Borise, Borise, kako bismo ti i ja bili srećni – u Moskvi, i u Vajmaru, i u Pragu, i na onom svetu, a posebno na ovom, koji je već sav u nama.
Tvoja večita odlaženja (ja to tako vidim) i tvoje oči koje gledaju odozdo. Tvoj život, dalek od svih ulica sveta – pravo meni u dom. Prisutnost ne podnosim, a znam da je ni ti ne voliš. Složili bismo se…”
Sergej i Cvetajeva su se 1924. pomirili i napustili Prag, a potom dobili i sina, da bi već naredne godine otišli u Pariz, gde su živeli narednih 14 godina u bedi. Po povratku u Rusiju, Efron je bio uhapšen zbog špijunaže, a ubijen je iste godine kada su Cvetajeva i njen sin evakuisani u Jelabugu.“Ti si prvi kome ispisujem ovaj datum. Borise, on je umro 30. decembra, ne 31. Još jedan životni promašaj. Poslednja sitna osveta života – pesniku. Borise, mi nikada nećemo otići kod Rilkea. Taj grad više ne postoji.
… Vidiš, Borise: utroje, živi i svejedno ništa ne bi ispalo. Poznajem sebe: ne bih mogla da ne ljubim njegove ruke, a ne bih mogla da ih ljubim, čak ni u tvom prisustvu, možda čak ni u svom. Ja bih žudela, kidala bih se i raspinjala, Borise, zato što je to još ovaj svet. Borise! Borise! Kako mi je onaj dobro znan. Po snovima, po vazduhu snova, po rasterećenosti, po suštini snova. I kako ne poznajem ovaj, kako ne volim ovaj, kako sam uvređena u ovom…”
Slučajni “akter” njenog samoubistva, bio je upravo Pasternak (s kojim se pred kraj života konačno i upoznala). Pomagao joj je oko pakovanja i dok je konopcem vezivao kofer, kroz šalu je prokomentarisao kako je uže toliko jako da “kad bi čovek hteo, mogao bi njime da se obesi”. Kada je saznao da se Cvetajeva obesila baš pomoću tog užeta, dugo sebi nije mogao da oprosti nepromišljenu šalu.“Murilga! Oprosti mi, ali dalje bi bilo sve gore. Teško sam bolesna, to više nisam ja. Volim te bezumno. Shvati da više nisam mogla da živim. Prenesi tati i Ali ako ih vidiš da sam ih volela do poslednjeg časa i objasni im da nisam mogla dalje.”