vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Raspravljanje o ne/logici religije, njenih učenja, djelovanja u praksi kroz povijest i sličnih stvari vezanih za religiju.
Pet uobičajenih zabluda kojih se trebamo čuvati!
”NEKA vas nitko ne vara ispraznim riječima.“ Ovaj savjet, dan prije 2 000 godina, vrijedi još uvijek. Danas smo obasuti nagovaranjem: filmske zvijezde prave reklamu za kozmetiku, političari zastupaju svoju politiku, prodavači nude svoju robu, svećenici brane neka učenja. No, često su te uvjerljive riječi prijevarne — samo isprazne riječi. No, većina ljudi daje se lako zavesti. Razlog je često u tome što ljudi ne razlikuju istinu od zablude. Zabludom se želi svjesno stvoriti krivi dojam ili navesti nekoga na krivu pretpostavku. Međutim, zabluda može biti vrlo uvjerljiva, jer često apelira na osjećaje — ne na razum. Ključ da se ne damo zavesti je u tome da točno progledamo zablude. Pogledajmo stoga pet uobičajenih zabluda s ciljem da izoštrimo svoju od Boga nam danu ’snagu razuma‘.
ZABLUDA BROJ 1
Napad na osobu : Ta vrsta zablude pokušava izazvati sumnju ili nepovjerenje u nepobitan argumenat ili izjavu time što neosnovano napada osobu koja je iznese. Pogledajmo jedan primjer iz Biblije. Isus Krist je jednom htio najaviti drugima svoju smrt i uskrsenje. Ta zamisao bila je nova i za njegove slušatelje teško razumljiva. No, umjesto da odvagnu stvarnu vrijednost Isusova učenja, neki su napali Isusa riječima: ”Demona ima i mahnit je. Zašto ga slušate?“ Kako je samo jednostavno označiti nekoga ”glupim“, ”ludim“ ili ”neobrazovanim“ kad kaže nešto što ne želimo čuti. Slična taktika je napasti osobu skrivenom aluzijom. Tipične su izjave: ”Kad bi sasvim razumio stvar ne bi imao takvo gledište“, ili: ”Ti to vjeruješ samo zato što su ti rekli da to vjeruješ.“No iako osobni napadi, bilo izravni ili neizravni, mogu biti zastrašujući i uvjerljivi, nikad ne pobijaju rečeno. Čuvajmo se zato te prijevare.
ZABLUDA BROJ 2
Isticanje autoriteta : Ta vrsta usmenog zastrašivanja ima cilj pozivati se na izjave takozvanih stručnjaka ili poznatih ličnosti. Za nekoga tko traži savjet sasvim je prirodno obratiti se nekome tko je više upućen u stvari nego on sam. No, ne argumentiraju razumno svi koji apeliraju na autoritet. Pretpostavimo da liječnik kaže bolesniku: ”Vi imate malariju.“ Bolesnik nato uzvrati: ”Kako to znate, doktore?“ Koliko bi nerazumno bilo kad bi liječnik odgovorio: ”Čujte, ja sam liječnik. Ja se razumijem u to mnogo bolje nego vi. Vjerujte mi, vi imate malariju.“ Možda je njegova dijagnoza ispravna, ali bilo bi opasno kad bi to bolesnik vjerovao samo zato što mu je to liječnik rekao. Bolje bi bilo da ga je liječnik obavijestio o činjenicama: simptomima, rezultatima istraživanja krvi, itd. Daljnji primjer zastrašivanja isticanjem autoriteta opisuje se u Ivanu 7:32-49. Tamo se izvještava o zastupnicima vlasti koji su dobili naređenje da uhapse Isusa Krista. Međutim, njegovo učenje ih se tako dojmilo da ga nisu uhapsili, nego su rekli svojim poglavarima: ”Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek.“ Zatim su odgovorili Isusovi neprijatelji: ”Zar se i vi prevariste? Vjerova li ga ko od knezova ili farizeja?“ Zapazimo da židovski vođe nisu pokušali opovrći Isusovo učenje, nego su isticali svoj autoritet kao ”poznavaoci“ Mojsijevog zakona da bi omalovažili Isusove riječi. Zanimljivo je da su svećenici danas poznati po tome da pribjegavaju sličnim metodama kad nisu u stanju na temelju Biblije dokazati učenje o Trojstvu, besmrtnosti duše ili vatrenom paklu. U reklami se autoritet ističe tako što poznate ličnosti daju izjave na područjima van njihove struke. Uspješan igrač golfa poziva da se kupi stroj za fotokopiranje. Profesionalni nogometaš reklamira hladnjake. Olimpijski gimnastičar preporučuje doručak od žitarica. Mnogi ne razmišljaju o tome da takvi ”autoriteti“ vjerojatno malo ili čak ništa ne znaju o proizvodima koje preporučuju. Isto tako, čak i priznati stručnjaci mogu, kao i svatko drugi, biti pristrani. Neki ugledni istraživač možda tvrdi da pušenje ne šteti. No, pretpostavimo da je zaposlen u industriji duhana. Nije li tada njegova ”stručna“ izjava sumnjiva?
ZABLUDA BROJ 3
Slijeđenje mase : Tu se apelira na prevladavajuće osjećaje, predrasude i poglede. Ljudi se općenito rado prilagođavaju drugima. Boje se reći nešto protiv sveopćeg mišljenja. Sklonost da se nazor množine automatski smatra ispravnim iskorištava se djelotvorno u zavođenju ljudi da slijede masu. Reklama u jednom poznatom američkom časopisu pokazuje naprimjer nekoliko raspoloženih ljudi s čašom ruma. Reklamna poruka kod slike glasi: ”To je nešto. Cijela Amerika prelazi na (...) rum.“ To je napadan poziv da se slijedi masu. No, trebamo li zastupati neko mišljenje ili učiniti nešto samo zato da bi se prilagodili drugima? Uostalom, javno mnijenje nije pouzdan barometar istine. Tokom stoljeća usvajane su najrazličitije ideje da bi kasnije bile opovrgnute. No, i dalje se slijedi masu. S obrazloženjem ”pa, to svi čine!“, ljudi uzimaju drogu, vrše preljub, pljačkaju poslodavca i pronevjeruju poreze. Činjenica je da to ne rade svi. No, kad bi to svi i činili, to ne bi bio razlog da im se pridružimo. Savjet iz Knjige izlaska 23:2 (St) predstavlja dobro pravilo ponašanja: ”Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo.“
ZABLUDA BROJ 4
Mišljenje ili-ili : Kod ove zablude pružaju se samo dvije mogućnosti, iako ih možda ima više. Naprimjer, nekome se kaže: ’Ili primite transfuziju krvi ili ćete umrijeti.‘ Jehovini svjedoci često se susreću s takvom tvrdnjom zbog svoje biblijski utemeljene odluke da se uzdržavaju od krvi u bilo kojem obliku. U čemu je slabost ovakvog rezoniranja? Isključuju se druge osnovane mogućnosti. Činjenice pokazuju da postoje i drugi načini liječenja i da se većinu operacija može uspješno izvesti i bez krvi. Vješti kirurzi operiraju često s minimalnim gubitkom krvi. Daljnja mogućnost je upotreba beskrvne tekućine, ekspandera volumena plazme. Mnogi su primili transfuziju krvi i umrli. A mnogi su odbili krv i žive. Mišljenje ili-ili stvara dakle veliki jaz. Kad se susretnemo s takvom tvrdnjom, možemo se upitati: ’Zar zaista postoje samo dvije mogućnosti? Ili ih ima više?‘
ZABLUDA BROJ 5
Preveliko pojednostavljenje : To znači da se kod neke izjave ili tvrdnje pažnja ne obraća važnim razlozima i motivima, tako da se previše pojednostavni čak i neko složeno pitanje. Naravno, nije naopako pojednostavniti složenu temu — dobri učitelji to stalno čine. No, postoji opasnost da se sadržaj toliko pojednostavni da se iskrivi istina. Naprimjer, izjava: ’Brz porast stanovništva uzrok je siromaštva u nerazvijenim zemljama.‘ U tome ima nešto istine, no, ipak se previđaju drugi važni razlozi, kao što je loše političko gospodarenje, ekonomsko iskorištavanje i klimatski uvjeti. Prevelika pojednostavljenja Božje riječi Biblije dovela su do brojnih nesporazuma. Uzmimo naprimjer izvještaj iz Djela apostolskih 16:30, 31 (NS). Jedan tamničar postavio je pitanje u vezi spasenja. Pavao je odgovorio: ”Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen.“ Zato mnogi zaključuju da treba samo priznati Isusa da bi bili spašeni! To je preveliko pojednostavljenje. Vjera u Isusa kao našeg Otkupitelja je doduše neophodna, ali potrebno je vjerovati i u to što je učio i zapovjedao kako bi se steklo potpuno razumijevanje biblijskih istina. Zato su Pavao i Sila kasnije govorili tamničaru ”riječ Gospodinovu [Jehovinu, NS] i svima koji su u domu njegovu“. Spasenje uključuje i poslušnost. Pavao je to kasnije pokazao kad je pisao da Isus ”postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenja vječnoga“. Stara poslovica glasi: ”Tko je god neiskusan vjeruje svakoj riječi, a oštrouman promišlja o svojim koracima“. Zato se nedajmo zavesti. Naučimo se praviti razliku između opravdanih napada na ono što je rečeno i neopravdanih napada na osobe. Nedajmo se zavesti neutemeljenim isticanjem autoriteta, pozivom da slijedimo masu, mišljenjem ili-ili, ili pak prevelikim pojednostavljenjem stvari — naročito kad se radi o tako važnoj stvari kao što je vjerska istina. Trebali bismo ispitati sve činjenice ili, kako to izražava Biblija, ’sve provjeravati‘.
Pet uobičajenih zabluda kojih se trebamo čuvati!
”NEKA vas nitko ne vara ispraznim riječima.“ Ovaj savjet, dan prije 2 000 godina, vrijedi još uvijek. Danas smo obasuti nagovaranjem: filmske zvijezde prave reklamu za kozmetiku, političari zastupaju svoju politiku, prodavači nude svoju robu, svećenici brane neka učenja. No, često su te uvjerljive riječi prijevarne — samo isprazne riječi. No, većina ljudi daje se lako zavesti. Razlog je često u tome što ljudi ne razlikuju istinu od zablude. Zabludom se želi svjesno stvoriti krivi dojam ili navesti nekoga na krivu pretpostavku. Međutim, zabluda može biti vrlo uvjerljiva, jer često apelira na osjećaje — ne na razum. Ključ da se ne damo zavesti je u tome da točno progledamo zablude. Pogledajmo stoga pet uobičajenih zabluda s ciljem da izoštrimo svoju od Boga nam danu ’snagu razuma‘.
ZABLUDA BROJ 1
Napad na osobu : Ta vrsta zablude pokušava izazvati sumnju ili nepovjerenje u nepobitan argumenat ili izjavu time što neosnovano napada osobu koja je iznese. Pogledajmo jedan primjer iz Biblije. Isus Krist je jednom htio najaviti drugima svoju smrt i uskrsenje. Ta zamisao bila je nova i za njegove slušatelje teško razumljiva. No, umjesto da odvagnu stvarnu vrijednost Isusova učenja, neki su napali Isusa riječima: ”Demona ima i mahnit je. Zašto ga slušate?“ Kako je samo jednostavno označiti nekoga ”glupim“, ”ludim“ ili ”neobrazovanim“ kad kaže nešto što ne želimo čuti. Slična taktika je napasti osobu skrivenom aluzijom. Tipične su izjave: ”Kad bi sasvim razumio stvar ne bi imao takvo gledište“, ili: ”Ti to vjeruješ samo zato što su ti rekli da to vjeruješ.“No iako osobni napadi, bilo izravni ili neizravni, mogu biti zastrašujući i uvjerljivi, nikad ne pobijaju rečeno. Čuvajmo se zato te prijevare.
ZABLUDA BROJ 2
Isticanje autoriteta : Ta vrsta usmenog zastrašivanja ima cilj pozivati se na izjave takozvanih stručnjaka ili poznatih ličnosti. Za nekoga tko traži savjet sasvim je prirodno obratiti se nekome tko je više upućen u stvari nego on sam. No, ne argumentiraju razumno svi koji apeliraju na autoritet. Pretpostavimo da liječnik kaže bolesniku: ”Vi imate malariju.“ Bolesnik nato uzvrati: ”Kako to znate, doktore?“ Koliko bi nerazumno bilo kad bi liječnik odgovorio: ”Čujte, ja sam liječnik. Ja se razumijem u to mnogo bolje nego vi. Vjerujte mi, vi imate malariju.“ Možda je njegova dijagnoza ispravna, ali bilo bi opasno kad bi to bolesnik vjerovao samo zato što mu je to liječnik rekao. Bolje bi bilo da ga je liječnik obavijestio o činjenicama: simptomima, rezultatima istraživanja krvi, itd. Daljnji primjer zastrašivanja isticanjem autoriteta opisuje se u Ivanu 7:32-49. Tamo se izvještava o zastupnicima vlasti koji su dobili naređenje da uhapse Isusa Krista. Međutim, njegovo učenje ih se tako dojmilo da ga nisu uhapsili, nego su rekli svojim poglavarima: ”Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek.“ Zatim su odgovorili Isusovi neprijatelji: ”Zar se i vi prevariste? Vjerova li ga ko od knezova ili farizeja?“ Zapazimo da židovski vođe nisu pokušali opovrći Isusovo učenje, nego su isticali svoj autoritet kao ”poznavaoci“ Mojsijevog zakona da bi omalovažili Isusove riječi. Zanimljivo je da su svećenici danas poznati po tome da pribjegavaju sličnim metodama kad nisu u stanju na temelju Biblije dokazati učenje o Trojstvu, besmrtnosti duše ili vatrenom paklu. U reklami se autoritet ističe tako što poznate ličnosti daju izjave na područjima van njihove struke. Uspješan igrač golfa poziva da se kupi stroj za fotokopiranje. Profesionalni nogometaš reklamira hladnjake. Olimpijski gimnastičar preporučuje doručak od žitarica. Mnogi ne razmišljaju o tome da takvi ”autoriteti“ vjerojatno malo ili čak ništa ne znaju o proizvodima koje preporučuju. Isto tako, čak i priznati stručnjaci mogu, kao i svatko drugi, biti pristrani. Neki ugledni istraživač možda tvrdi da pušenje ne šteti. No, pretpostavimo da je zaposlen u industriji duhana. Nije li tada njegova ”stručna“ izjava sumnjiva?
ZABLUDA BROJ 3
Slijeđenje mase : Tu se apelira na prevladavajuće osjećaje, predrasude i poglede. Ljudi se općenito rado prilagođavaju drugima. Boje se reći nešto protiv sveopćeg mišljenja. Sklonost da se nazor množine automatski smatra ispravnim iskorištava se djelotvorno u zavođenju ljudi da slijede masu. Reklama u jednom poznatom američkom časopisu pokazuje naprimjer nekoliko raspoloženih ljudi s čašom ruma. Reklamna poruka kod slike glasi: ”To je nešto. Cijela Amerika prelazi na (...) rum.“ To je napadan poziv da se slijedi masu. No, trebamo li zastupati neko mišljenje ili učiniti nešto samo zato da bi se prilagodili drugima? Uostalom, javno mnijenje nije pouzdan barometar istine. Tokom stoljeća usvajane su najrazličitije ideje da bi kasnije bile opovrgnute. No, i dalje se slijedi masu. S obrazloženjem ”pa, to svi čine!“, ljudi uzimaju drogu, vrše preljub, pljačkaju poslodavca i pronevjeruju poreze. Činjenica je da to ne rade svi. No, kad bi to svi i činili, to ne bi bio razlog da im se pridružimo. Savjet iz Knjige izlaska 23:2 (St) predstavlja dobro pravilo ponašanja: ”Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo.“
ZABLUDA BROJ 4
Mišljenje ili-ili : Kod ove zablude pružaju se samo dvije mogućnosti, iako ih možda ima više. Naprimjer, nekome se kaže: ’Ili primite transfuziju krvi ili ćete umrijeti.‘ Jehovini svjedoci često se susreću s takvom tvrdnjom zbog svoje biblijski utemeljene odluke da se uzdržavaju od krvi u bilo kojem obliku. U čemu je slabost ovakvog rezoniranja? Isključuju se druge osnovane mogućnosti. Činjenice pokazuju da postoje i drugi načini liječenja i da se većinu operacija može uspješno izvesti i bez krvi. Vješti kirurzi operiraju često s minimalnim gubitkom krvi. Daljnja mogućnost je upotreba beskrvne tekućine, ekspandera volumena plazme. Mnogi su primili transfuziju krvi i umrli. A mnogi su odbili krv i žive. Mišljenje ili-ili stvara dakle veliki jaz. Kad se susretnemo s takvom tvrdnjom, možemo se upitati: ’Zar zaista postoje samo dvije mogućnosti? Ili ih ima više?‘
ZABLUDA BROJ 5
Preveliko pojednostavljenje : To znači da se kod neke izjave ili tvrdnje pažnja ne obraća važnim razlozima i motivima, tako da se previše pojednostavni čak i neko složeno pitanje. Naravno, nije naopako pojednostavniti složenu temu — dobri učitelji to stalno čine. No, postoji opasnost da se sadržaj toliko pojednostavni da se iskrivi istina. Naprimjer, izjava: ’Brz porast stanovništva uzrok je siromaštva u nerazvijenim zemljama.‘ U tome ima nešto istine, no, ipak se previđaju drugi važni razlozi, kao što je loše političko gospodarenje, ekonomsko iskorištavanje i klimatski uvjeti. Prevelika pojednostavljenja Božje riječi Biblije dovela su do brojnih nesporazuma. Uzmimo naprimjer izvještaj iz Djela apostolskih 16:30, 31 (NS). Jedan tamničar postavio je pitanje u vezi spasenja. Pavao je odgovorio: ”Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen.“ Zato mnogi zaključuju da treba samo priznati Isusa da bi bili spašeni! To je preveliko pojednostavljenje. Vjera u Isusa kao našeg Otkupitelja je doduše neophodna, ali potrebno je vjerovati i u to što je učio i zapovjedao kako bi se steklo potpuno razumijevanje biblijskih istina. Zato su Pavao i Sila kasnije govorili tamničaru ”riječ Gospodinovu [Jehovinu, NS] i svima koji su u domu njegovu“. Spasenje uključuje i poslušnost. Pavao je to kasnije pokazao kad je pisao da Isus ”postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenja vječnoga“. Stara poslovica glasi: ”Tko je god neiskusan vjeruje svakoj riječi, a oštrouman promišlja o svojim koracima“. Zato se nedajmo zavesti. Naučimo se praviti razliku između opravdanih napada na ono što je rečeno i neopravdanih napada na osobe. Nedajmo se zavesti neutemeljenim isticanjem autoriteta, pozivom da slijedimo masu, mišljenjem ili-ili, ili pak prevelikim pojednostavljenjem stvari — naročito kad se radi o tako važnoj stvari kao što je vjerska istina. Trebali bismo ispitati sve činjenice ili, kako to izražava Biblija, ’sve provjeravati‘.
Poslednja izmena:
tesko nama, kad se ti hvatas za logiku. 
