Iako izgleda drugačije, religioznost je na svetskom nivo u usponu, pa samim tim i porast uticaja religijskih ideja na politiku. Navešću neke primere iz SAD-a, zemlje za koju mnogi veruju da, zbog svog specifičnog kulturnog i etničkog šarenila, nikada ne bi dozvolila preveliko mešanje religijskih ideja i organizacija u politiku. Međutim, bez shvatanja uticaja vere nije moguće shvatiti neke važne političke procese i odnose u ovoj zemlji. Još je Maks Veber svjevremeno rekao da je "Religija oduvek igrala važnu i suštinsku ulogu u političkom životu SAD. Ovo je tačno kako s toga što su crkve i druge verske grupe, bar u odnosu na neka pitanja značajno uticale na javno mnjenje, tako što su verska ubeđenja predstavljala glavni izvor vrednosti, društvenih navika i moralnih pretpostavki na kojima se zasnivala američka demokratija."
Religija igra ulogu bitnog izvora osobina koje pojedinci neguju i ističu u društvenom životu, i koje mu, između ostalog, daju legitimitet za mnoge društvene aktivnosti, pa i učešće u političkom životu. Prema Ustavu SAD jesu sekularno društvo, ali sekularizam nije protiv religije, već je za religiju koja igra ulogu duhovnog inspiratora za političku i svaki drugi vid društvene akcije. Tokom XX veka u Americi je postojao jedan kratkotrajan period u kome je uticaj religije bio u stalnom slabljenju i opadanja, ali ono što je zatim usledilo jeste veliko versko uzbuđenje, koje se može porediti sa nekadašnjim periodima verskih zanosa (Evert Karl Led). Kenet Vold, sa univerziteta Florida tvrdi da su crkve bile i ostale institucije u kojima se uče veštine i sposobnosti koje ljude osposobljavaju za učešće u demokratskoj politici, one su "male škole za demokratsku praksu", neophodne za ostvarivanje široke demokratske participacije.
Verske zajednice nemaju institucionalnih mogućnosti da utiči na politički život, već uticaj ostvaruju stvaranjem interesnih grupa pri centrima moći, putem kojih vrše lobiranje i pritiske za ostvarivanje određene politike.
Paradoksalno je da u SAD uticaj religijskih ideja nije proporcionalan broju vernika i veličini zajednice. Tako npr katolici čine oko 25% stanovništva, a u čitavoj dosadašnjoj istoriji dali su samo jednog predsednika - Kenedija. Za razliku od njih, neke minijaturne verske zajednice, protestantske orijentacije, dale su do sada 22 predsednika (pre svega episkopalci, prezviterijanci i unitarijanci) iako zajedno učestvuju jedva sa oko 4% u celokupnoj populaciji SAD-a.