Politika i moral

Ako mogu, ja bih:D: kad je reč o Srbiji, apsolutno sam sigurna da bi dve trećine ljudi bile protiv toga da predsednik naše zemlje "klekne" pred bilo kog drugog predsednika i to u našem interesu.
S druge strane, da na pitanje odgovorimo pitanjem: da li bi bio moralni čin "pljunuti u lice" vladaju velike države od koje zavisi sudbina tvog naroda, zarad očuvanja lične časti i "časti naroda" šta god se pod čašću naroda podrazumevalo.

kako bi onda okarakterisala učešće Stefana nemanje u pobedničkoj povorci vizantijskog vasilevsa u Carigradu? (nadam se da ti je događaj poznat)
 
Zašto bi bilo nemoralno? To je samoponiženje, a ne nemoralan čin, a meni nije poznata nijedna moralna norma koja bi se odnosila na zabranu samoponiženja, naročito ako bi se time donela korist bližnjima

Nema veze sa moralom, samo htedoh da razvijemo temu u više pravaca, ali i da zaključimo da li mi moral shvatamo kao nešto u šta su inkorporisani i interes, čast, pravednost, s obzirom da su to sve pojmovi koji se ovde prepliću kroz temu, a nisam siguran da ih shvatamo i prihvatamo van morala, naročito što svaki potez svog vladara tumačimo kao nešto što se čini u ime celog naroda
 
Imaju sve besplatno u zivotu.Nema ja sta da se stavljam u njihovu kozu.Oni treba da rade ono sto im je posao.Nemaju nikakvih briga osim tog svog posla.I nemaju opravdanja za neuspeh.

No, hajd'mo ovako. Da li ti očekuješ da tvoj vladar radi u najboljem interesu svoje države, uz nadoknadu od, recimo 100 000 dinara, da potpuno pošteno, časno obavlja svoju dužnost koju smo mu mi poverili, radi svašta u interesu svoje zajednice, a da ga istovremeno svi pljujemo zbog ovih ili onih poteza koji nam se ne sviđaju?
Posao je krajnje nezahvalan, i ja se zaista pitam da li je uopšte moguće da tako nešto prihvati normalan čovek?
Zato i smatram da taj posao može obavljati samo lider koji vlada čvrstom rukom, a time i lider koji je beskrupulozan.
 
No, hajd'mo ovako. Da li ti očekuješ da tvoj vladar radi u najboljem interesu svoje države, uz nadoknadu od, recimo 100 000 dinara, da potpuno pošteno, časno obavlja svoju dužnost koju smo mu mi poverili, radi svašta u interesu svoje zajednice, a da ga istovremeno svi pljujemo zbog ovih ili onih poteza koji nam se ne sviđaju?
Posao je krajnje nezahvalan, i ja se zaista pitam da li je uopšte moguće da tako nešto prihvati normalan čovek?
Zato i smatram da taj posao može obavljati samo lider koji vlada čvrstom rukom, a time i lider koji je beskrupulozan.

Ne ocekujem,ali moji vladari imaju sve privilegije koje zamisle a ne rade u interesu mene,moje dece i moje drzave.Da oni rade za opsti interes narod bi to nagradio.
Ovako mi ostaje samo da se slozim sa tvojom poslednjom recenicom u citatu.
I jos nesto.Nisu oni mala deca.Znaju vrlo dobro u koju varijantu ulaze a moc je opasna zavisnost koje lako izmakne kontroli.
Ne,normalan covek ne bi prihvatio taj posao.A pod tim normalan mislim na coveka koji nema unapred smisljen plan kako da se domogne velikih suma i sto duze zadrzi na polozaju.
 
Održati obećanje dato u političkom programu je samo jedan segment o kome možemo razgovarati. Politički program je ništa drugo do skup lepih želja jedne partije (češće nerealnih nego realnih) i naravno da je nemoralno ukoliko se kasnije ne pridržavaju svog programa, što je, makar u Srbiji, najčešći slučaj, mada, činjenica je takođe, da to ne umnogome ne zavisi samo od date političke partije, već najčešće od dešavanja u svetu i kursa velikih sila.

Drugo, mislim da si se ti fokusirala na srpske političare i afere koje potresaju našu političku scenu, na njihove marifetluke, sve ono što rade da bi se obogatili, a čini mi se da je postavljač teme imao na umu daleko širu diskusiju o moralu u politici. Ovo je, kao što rekoh, samo segment.
... i to jako važan segment, a diskusija u nekom širem smislu jednostavno nije moguća zato što su problemi izgleda nerešivi u užem smislu pa širi smisao do rešavanja užeg uopšte i ne može biti razmatran želi li se postići neka jasnoća i koherrentnost.

Razvodnjavanje i spinovanje jeste karakteristika političara ali ne bi trebala da bude i karakteristika nas koji sagledavamo njihove neodslednosti.
 
ali ja u opste ne pricam o korupciji i kraduckanjima od strane politicara,sta si se uhvatila toga ko pijan plota :neutral: lepo sam ti objasnila iz kog aspekta komentarisem sve ovo.

lepo rekoh ne pricam o srpskom politikanstvu,oni nisu ni vredni pomena,pricam o onome sto mislim da mogu da budu dileme moralnog karaktera jednog politicara koji treba da donosi vazne odluke.

Draga moja daješ političarima prevelik izbor tj.prevelike mogućnosti u izboru na koju foru će opravdati sve ono čime nas obmanjuju, daješ im alibi jesi li svesna toga?
Jedva će dočekati paletu tvojih moralnih varijacija koje im daješ na raspolaganje.
 
promasila si temu i podforum.
ako bi da nastavis o ovome o cemu si krenula trebalo bi da to uradis na opstem pdf politike.
ovde se razmatraju stvari i ideje iz aj da kazem filozofskog aspekta a milka cokolada na tudj racun u to ne spada.

i nemoj da si tvrdoglava.lepo sam ponovila u vise navrata o cemu pricam,zaista nemam nameru da opet tupim.ako ne shvatas ideju price, a pri cemu je i autor teme to potvrdio,molila bih te da ne nastavljamo ovu konveraciju.
 
promasila si temu i podforum.
ako bi da nastavis o ovome o cemu si krenula trebalo bi da to uradis na opstem pdf politike.
ovde se razmatraju stvari i ideje iz aj da kazem filozofskog aspekta a milka cokolada na tudj racun u to ne spada.

i nemoj da si tvrdoglava.lepo sam ponovila u vise navrata o cemu pricam,zaista nemam nameru da opet tupim.ako ne shvatas ideju price, a pri cemu je i autor teme to potvrdio,molila bih te da ne nastavljamo ovu konveraciju.

da, vaše filozofiranje biće od velike koristi u rešavanju problema, pa izvolite nastavite, uzgred to što me pokušavaš uniziti i nije ti neki adut, to je već viđeno ovde ali je žalosno kada moderacija daje primer za to
 
Poslednja izmena:
Primetio sam da mnogi moralnost u politici vezuju uglavnom za postupanje u skladu sa višim državnim interesom, i za ispunjavanje obećanja i nedostatak obmane, kao da se moral svodi samo na to. Gde je tu postupanje prema građanima sopstvene države i članovima drugih zajednica? I da li je uopšte u politici moguće delovanje koje nekome neće naneti štetu?

Ne. Pitanje je samo kolika ce biti steta za one "vise ostecene".

Ali to se obicno "kompenzuje" dolaskom nekog drugog na vlast, obicno oponentske stranke (u razvijenim "demikratijama").
 
Makijaveli je osoba koja je strogo razlikovala cilj i sredstva. Ono sto on smatra da treba da bude cilj se ne vidi toliko iz dela Vladalac, to delo je pisano da se dopadne Medicijima, koliko iz njegovog drugog dela Rasprave. Makijaveli se divio Cezaru Bordziji zbog vestine, a ne zbog ciljeva. Moral je kao pojam mnogo bitniji za definisanje ciljeva, a sto se tice vestine, njegov znacaj opada.

A, i zaista, pre toga je potrebno definisati sta je to sto je moralno? Kada se Milutin ozeni devojcicom- to po meni nije nemoralno. Nemoralno je ako npr. ima seksualne odnose sa njom, ako je ponizava, vredja...I nemoralno je sto time pokazuje da je hriscanin-licemer, zbog toga sto se zeni vec vise puta.

Politicar treba da bude moralan kada su u pitanju ciljevi. Kada su u pitanju sredstva (cime se politika vise bavi ), treba da bude moralan onoliko koliko mu okvir tog cilja dozvoljava. Znaci, samo ako bitnije ne ugrozava cilj. E sad, pitanje je da li su ciljevi i sredstva potpuno odvojeni pojmovi (kao kod Makijavelija), ili se ne moze pricati o odvojenosti istih. To mozda zavisi od slucaja do slucaja. Po meni, ako je moguce u konkretnom slucaju potpuno odvojiti cilj od sredstva- onda za ostvarivanje moralnog cilja sredstva treba da zavise od umesnosti.

Problem kod srpskih politicara je u tome sto oni nemaju cilj, ili sto uopste ne znaju sta neki deklarativni cilj treba da predstavlja. Kada nemaju pojma o cilju, vestina nuzno dovodi do brljotina.
 
Problem kod srpskih politicara je u tome sto oni nemaju cilj, ili sto uopste ne znaju sta neki deklarativni cilj treba da predstavlja. Kada nemaju pojma o cilju, vestina nuzno dovodi do brljotina.
pa ovo bas i nije tacno jer njihovi ciljevi su licno-partijske prirode,dok su kolektivni ciljevi podredjeni ovim prvim...ako cemo iksreno niko od njih nema za cilj ovde ono sta uporno ponavljaju a to se najbolje vidi kroz neke najsitnije poteze i odluke.

al ovde nisu tema ovi nasi jer to bi moglo da se razveze do besvesti.
 
pa ovo bas i nije tacno jer njihovi ciljevi su licno-partijske prirode,dok su kolektivni ciljevi podredjeni ovim prvim...ako cemo iksreno niko od njih nema za cilj ovde ono sta uporno ponavljaju a to se najbolje vidi kroz neke najsitnije poteze i odluke.

al ovde nisu tema ovi nasi jer to bi moglo da se razveze do besvesti.

U pravu si. Da se ispravim- mislio sam o opstim ciljevima. Njih nasi nemaju, ili ih imaju u nekim floskulama koji ne znaju sta znace.

Nase sam naveo samo kao primer, ne bih ni ja voleo da se na ovoj temi prica o nasim politicarima.
 
Зоран Ђинђеић је рекао- коме је до морала у политици нека иде у Цркву. Ово довољно говори о свему...

I pogresio-jer kome je do morala u crkvi ....nemam pojma gde moze da se nosi....

Moral i politika ne idu zajedno.

Idu ,samo se kod nas pod politikom podrazumeva samo nemoral.....

Cilj opravdava sredstvo. To je jedino sto u politici treba da vazi.

Ali da se rezultati brzo vide (sto bi reko Velja, i u pravu je).

Problem vlasti kod nas je sto je postala/ostala sama sebi cilj, a sto nije drugde obavezno tako i sankcionisano je zakonskim normama...
Nasi politicari(osim retkih ) smatraju da je sve dozvoljeno pri dolasku na vlast(ajd i nekako),ali kaada se vlasti docepaju-tu svaka preduzimljivost prestaje....Vlast u politici nije sama sebi cilj vec je sredstvo kojim se ostvaruju proklamovani ili ne proklamovani ciljevi grupacije koja je na vlast dosla.Javnost je tu da nadzire politicare i na izborima ih nagradjuje ili kaznjava za moralnost tj ispunjavanje datih obecanja. Javnost je kod nas spinovana (i previse).Druge nadzorne grane vlasti ne postoje osim izvrsne. Parlament je sarada i ne nadzire izvrsnu vlast , dok sudstvo kao i da ne postoji (vrlo upecatljiv primer je bio skorasnji ,da je ustavni sud trazio da se parlament izjasni o ustavnosti zakona o informisanju; tu su i presude ispod zakonskog minimuma.

Da. Smatram da je SVE dozvoljeno u politici, a znas zasto?

Zato sto je drzava u pitanju i najveca odgovornost.

Pa nisu se dzaba kraljevi zenili nekima koje nisu ni znali iz plemickih porodica, i obrnuto, sto je samo drugi (malo vise drugi) naziv za prostituciju, prodaju, ali morali su zbog drzava.

Ne mozes da drzis do licnog morala kad milioni zivota zavise od tebe.

Bracni ugovori kod kraljevskih porodica su dugorocne garancije politickih medjudrzavnih sporazuma-ne radi se o prostituciji,nego o davanju talaca(svojevremeno) iz kraljevske porodice koji su garanti da dogovoreno nece biti prekrseno....

Политика боз морала и етике је само проституција.Политка и политичари и наравно власт морају да се придржавају највиших моралних и етичких норми, МОРАЈУ ДА СЕ ЖРТВУЈУ ЗА ДОБРО ЗАЈЕДНИЦЕ.

Bravo Mile.......

pa političare tražiš iz naroda, ne mogu da se pojave neki političari finskog, švedskog ili japanskog modela, mogu samo srpskog
što će reći, da u Srbiji postoje samo ovakvi kakvi smo.

Kakav nam je moral, takav smo i narod ,a takvi su nam i politicari.....Na nivou ljudozderske zajednice (ako je tako nesto ikada i postojalo)

Makijaveli je osoba koja je strogo razlikovala cilj i sredstva. Ono sto on smatra da treba da bude cilj se ne vidi toliko iz dela Vladalac, to delo je pisano da se dopadne Medicijima, koliko iz njegovog drugog dela Rasprave. Makijaveli se divio Cezaru Bordziji zbog vestine, a ne zbog ciljeva. Moral je kao pojam mnogo bitniji za definisanje ciljeva, a sto se tice vestine, njegov znacaj opada.

A, i zaista, pre toga je potrebno definisati sta je to sto je moralno? Kada se Milutin ozeni devojcicom- to po meni nije nemoralno. Nemoralno je ako npr. ima seksualne odnose sa njom, ako je ponizava, vredja...I nemoralno je sto time pokazuje da je hriscanin-licemer, zbog toga sto se zeni vec vise puta.

Politicar treba da bude moralan kada su u pitanju ciljevi. Kada su u pitanju sredstva (cime se politika vise bavi ), treba da bude moralan onoliko koliko mu okvir tog cilja dozvoljava. Znaci, samo ako bitnije ne ugrozava cilj. E sad, pitanje je da li su ciljevi i sredstva potpuno odvojeni pojmovi (kao kod Makijavelija), ili se ne moze pricati o odvojenosti istih. To mozda zavisi od slucaja do slucaja. Po meni, ako je moguce u konkretnom slucaju potpuno odvojiti cilj od sredstva- onda za ostvarivanje moralnog cilja sredstva treba da zavise od umesnosti.

Problem kod srpskih politicara je u tome sto oni nemaju cilj, ili sto uopste ne znaju sta neki deklarativni cilj treba da predstavlja. Kada nemaju pojma o cilju, vestina nuzno dovodi do brljotina.

potpisujem
 
S obzirom da su stalno prisutne priče da su političari nemoralni, mislite li da je moguće da lider ili lideri jedne države budu moralne osobe?. Šta je moralno, uopšte, u politici?
U nekim trenucima se dogodi da vladar mora da povuče nemoralne poteze, zarad nekog višeg cilja.

Kroz istoriju smo imali vladare koji su se ponašali nemoralno, ali je baš za vreme njihove vladavine Srbija uglavnom napredovala.
Kralj Milutin je u svojim 50-im oženio 7-godišnju devojčicu, što je nemoralno, no, s druge strane, to je učinio zarad interesa svoje kraljevine. Još uvek se mnogi sa setom sećaju Titovog vremena, veličajući njegovu sposobnost da vuče i Zapad i Istok za nos.

Međutim, često se pogode okolnosti iz kojih vladar, čak i ako je najveći moralista, mora izaći "uprljanih ruku". Da karikiramo: ukoliko iz zatvora pobegne serijski ubica, a vladar da dopuštenje da begunac bude ubijen kako bi se izbegle eventualne posledice, neće li na svojoj duši nositi jedan život, bio to i život ubice?

Dakle, da li je Makijaveli bio u pravu kada je opisivao kako vladari treba da se ponašaju, ako žele da ostanu na vlasti i doprinesu boljitku svoje države?

Traziti postenje u politici je isto kao i traziti nevinost u burdelju.

Postenje je NAJVECA MOGUCA MANA u politici!
 
Ono sto se u citavoj ovoj diskusiji zaoravlja, je cinjenica , da je Makijaveli bio rodoljub . Bilo kakvo poredjenje , bilo kad , sa bilo kojim nasim politicarem , posle 45 godine , je kajnje stupidno .
 
S obzirom da su stalno prisutne priče da su političari nemoralni, mislite li da je moguće da lider ili lideri jedne države budu moralne osobe?. Šta je moralno, uopšte, u politici?
U nekim trenucima se dogodi da vladar mora da povuče nemoralne poteze, zarad nekog višeg cilja.

Kroz istoriju smo imali vladare koji su se ponašali nemoralno, ali je baš za vreme njihove vladavine Srbija uglavnom napredovala.
Kralj Milutin je u svojim 50-im oženio 7-godišnju devojčicu, što je nemoralno, no, s druge strane, to je učinio zarad interesa svoje kraljevine. Još uvek se mnogi sa setom sećaju Titovog vremena, veličajući njegovu sposobnost da vuče i Zapad i Istok za nos.

Međutim, često se pogode okolnosti iz kojih vladar, čak i ako je najveći moralista, mora izaći "uprljanih ruku". Da karikiramo: ukoliko iz zatvora pobegne serijski ubica, a vladar da dopuštenje da begunac bude ubijen kako bi se izbegle eventualne posledice, neće li na svojoj duši nositi jedan život, bio to i život ubice?

Dakle, da li je Makijaveli bio u pravu kada je opisivao kako vladari treba da se ponašaju, ako žele da ostanu na vlasti i doprinesu boljitku svoje države?

Makijaveli je govorio da drzave s pokvarenim obicajima i moralom propadaju. Obicaje je tesko nametnuti jednom iskvarenom narodu. Pitanje je da li se to moze popravljati pomocu zakona.
 
S obzirom da su stalno prisutne priče da su političari nemoralni, mislite li da je moguće da lider ili lideri jedne države budu moralne osobe?. Šta je moralno, uopšte, u politici?
U nekim trenucima se dogodi da vladar mora da povuče nemoralne poteze, zarad nekog višeg cilja.

Kroz istoriju smo imali vladare koji su se ponašali nemoralno, ali je baš za vreme njihove vladavine Srbija uglavnom napredovala.
Kralj Milutin je u svojim 50-im oženio 7-godišnju devojčicu, što je nemoralno, no, s druge strane, to je učinio zarad interesa svoje kraljevine. Još uvek se mnogi sa setom sećaju Titovog vremena, veličajući njegovu sposobnost da vuče i Zapad i Istok za nos.

Međutim, često se pogode okolnosti iz kojih vladar, čak i ako je najveći moralista, mora izaći "uprljanih ruku". Da karikiramo: ukoliko iz zatvora pobegne serijski ubica, a vladar da dopuštenje da begunac bude ubijen kako bi se izbegle eventualne posledice, neće li na svojoj duši nositi jedan život, bio to i život ubice?

Dakle, da li je Makijaveli bio u pravu kada je opisivao kako vladari treba da se ponašaju, ako žele da ostanu na vlasti i doprinesu boljitku svoje države?

Ti uopste ne pravis razliku izmedju morala danas i morala juce ili iz morala jednog naroda i morala drugog. To je pogubljenost.
 
Ti uopste ne pravis razliku izmedju morala danas i morala juce ili iz morala jednog naroda i morala drugog. To je pogubljenost.

Potpuno se slazem. Mora se jasno razgraniciti anticka politika, kao javno praktikovanje morala, onda, srednjovekovna, gde Makijaveli raskida sa antickom tradicijom i jasno pokazuje da u politici nema morala (ili i ako ga ima, onda je to krajnji nemoral), i savremena politika, koja pokusava da malo bude ``moralna``, a malo ``realpolitika`` bez morala. Kakvo god imali misljenje, bilo bi pogresno mesati ove tri politicke epohe.

-Licno, mogao bih sebe nazvati makijavelistom, jer smatram da politika ima malo veze s moralom, a vise s vestinom. Mada, to otvara mnoge druge teorije politike, jer kako bi rekao jedan moj profesor, ``politika je sustinski sporan pojam``. z:poz:
 

Back
Top