VAVILON

besmrtna

Buduća legenda
Banovan
Poruka
29.534
bilo bi zanimljivo sve sto nadjete o tome ovde staviti ili linkove bar

evo iz Wikipedie za pocetak...

Vavilon je antički grad u Mesopotamiji, blizu današnjeg grada Al Hilaha u Iraku, odnosno oko 88 km južno od Bagdada. Vavilon je bio glavni grad Vavilonskog carstva i jedan od najstarijih kulturnih, političkih i trgovačkih centara. Ime mu potiče od akadske reči Vavilu, što znači "božja kapija", a koja je bila prevod sumerskog imena Kadingira.

Grad su osnovali Sumerani u četvrtom milenijumu pne, a prvi put se pominje na pločici Sargona Akadskog iz 24. veka p. n. e. kada je Sargon Akadski Vavilon proglasio prestonicom svoje države. Tokom narednih nekoliko vekova važnost grada se smanjivala, a takođe i broj stanovnika u njemu. Grad ponovo dobija na važnosti u 18. veku p. n. e. kada postaje glavni grad Hamurabijevog carstva. Od tog trenutka grad Vavilon postaje glavni grad Vavilonije, mada su ga Kasiti, tokom svoje 440 godina duge vladavine, preimenovali u „Karandunijaš“.

Grad je bio smešten na obema obalama reke Eufrat tako da su morali biti sagrađeni nasipi koji su ga štitili od sezonskih poplava. Bio je opkoljen sa tri visoka bedema pravougaone osnove, čija je ukupna dužina premašila 8 km; dva su bila debljine 7,80 i 7, a jedan 3,30 m. U narednim godinama Vavilon je postajao sve veći i raskošniji, ali su ga uskoro osvojili Asirci. Stanovništvo grada se u dva navrata pobunilo protiv asirske vlasti (prvi put u doba Mušezub-Marduka, a drugi put za vreme Šamaš-šum-ukina), ali su ga Asirci oba puta ponovo osvojili (prvi put Senaherib, a drugi put Asurbanipal).

Za vreme Senaheribove vlasti stanovništvo Vavilona se stalno bunilo, tako da je Senaherib, da bi ugušio ustanke, 689. p. n. e. naredio poptuno uništenje grada. Svi zidovi, palate i hramovi su bili uništeni, a ostaci bačeni u kanal Arahtu. Ovaj čin rasplamsava versku svest Mesopotamije tako da nedugo zatim Senaheriba ubijaju nepoznati napadači. Njegov naslednik Esarhadon odmah je obnovio grad, u njemu se krunisao i izgradio palatu u kojoj je provodio jedan deo godine. Nakon njegove smrti vladar Vavilonije postaje njegov najstariji sin Šamaš-šum-ukin koji je kasnije vodio pobunu protiv svog brata Asurbanipala Asirskog.

Još jednom se Vavilon našao pod opsadom Asiraca. Kralj Asur-bani-pal je brzo osvojio grad i razorio ga, ali kad je 612. p. n. e. pala Niniva, Vavilon se oslobodio asirske vlasti i postao glavni grad novog Vavilonskog carstva. Godine 605. p. n. e. Vavilonci su pobedili Egipćane u bici kod Karkemiša i uklonili ih sa svetske pozornice. Tokom peioda nezavisnosti pod Nabopolasarom započelo je novo razdoblje arhitektonskih radova, a Nabopolasarov sin Nabukodonosor je od grada napravio čudo antičkog sveta. Nabukodonosor je izgradio Ištarinu kapiju, obnovio Etamenanski hram i izgradio Semiramidine viseće vrtove (jedno od sedam svetskih čuda).

Godine 538. p. n. e. Vavilon osvaja persijski kralj Kir Veliki koji dopušta porobljenim Jevrejima iz Vavilona da se vrate svojim kućama. Pod vladavinom Kira i njegova sina Darija, Vavilon je postao centar učenja i naučnog napretka. Vavilonski naučnici su napravili zvezdane mape i uspostavili temelje savremene astronomije i matematike. Međutim, za vreme vladavine Darija III Vavilon počinje stagnirati.

Godine 331. p. n. e. Aleksandra Velikog porazio je Darija III u bici kod Gaugamele. U oktobru iste godine, Aleksandar sa svojom vojskom ulazi u Vavilon. Pod njegovom vladavinom, Vavilon je ponovo procvetao kao središte učenja i trgovine. No, nakon Aleksandrove tajanstvene smrti 323. p. n. e., njegovo carstvo je podeljeno među njegovim generalima i slede decenije ratovanja. Zbog toga je Vavilon u potpunosti opusteo već 275. p. n. e.

Reč Vavilon dana se koristi i kao opšti simbol za multikultiralnu i multietničku metropolu u kojoj istodobno zajedinički život deli više naroda, vera i jezika. Ponekad označava i veliku gradsku celinu iskvarenu porocima i nemoralom.

:heart:
 
Vavilonska kula

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stepenasta kula-piramida u Vavilonu (tzv. zigura ili zigurat), koja se pominje u Bibliji (Postanje), kao građevina zidana s namerom da dopre do neba, a čije je zidanje prekinuto zbog „jezičke pometnje“. Prema Koldevejevim nalazima temelji Nabupalasarove i Navuhodonosorove kule-svetilišta bili su široki 90, prvi sprat visok 33, a ostali 57 (ukupno 90 m); na vrhu se nalazio hram. „Biblijska" (stara sumerska) porušena je verovatno oko 1800. godine pre n.e. Zigurati su građeni i u drugim gradovima Vavilona.

 
Viseći vrtovi iz Vavilona

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

Viseći vrtovi iz Vavilona se smatraju za jedno od sedam svetskih čuda. Ostaci visećih vrtova u Vavilonu nalaze se na istočnoj obali reke Eufrat, na oko 90 km južno od Bagdada, u Iraku. Istorija svedoči da je vavilonsko carstvo cvetalo u vreme vladavine čuvenog kralja Hamurabija (1792-1.750 godine p. n. e.) Ipak, smatra se da su legendarni viseći vrtovi izgrađeni za vreme vladavine njegovog potomka Nabukodonosora II (604-562. g.p. n. e.) i to po želji njegove supruge koja je bila "dovedena iz Medije i naročito volela planinski pejsaž".

Detaljni opisi visećih vrtova pronađeni su u delima grčkih vavilonskog astronoma Berosa i grčkog istoričara Diodora sa Sicilije. U tablicama iz vremena Nabukodonosora, međutim, ni na jednom mestu se ne pominje postojanje visećih vrtova, iako se mogu naći opisi njegove palate i samog grada Vavilona. Sve do 20. veka mnoge misterije vezane za viseće vrtove nisu bile otkrivene - čak se i danas arheolozi bore da prikupe dovoljno dokaza pre nego izvedu konačne zaključke o tačnoj lokaciji vrtova, njihovom sistemu navodnjavanja i njihovom stvarnom izgledu. Neki noviji podaci ukazuju čak i da je vrtove sagradio drugi vladar - Senaherib, i to oko 1000 godina kasnije nego što se do sada smatralo.

Detaljne opise vrtova iznose i poznati starogrčki pisci tog doba - Strabon i Filon vizantijski. Evo izvoda iz njihovih dela: "Vrtovi su oblika kvadrata stranice dužine oko četiri pletre (stara mera za dužinu, prim. prev.) Sačinjavaju ih lučni svodovi koji se uzdižu nad popločanim osnovama, a terase su izgrađene stepenasto, jedna nad drugom pod različitim uglovima..."; "U vrtovima se uzgajaju egzotične biljke posađene na same terase, poduprte kamenim stubovima... Potoci vode teku s visina i spuštaju se u slapovima do tla... Oni navodnjavaju sve vrtove, natapajući korenje biljaka i čineći ceo predeo vlažnim i sparnim. Tako je trava stalno zelena, a drveće buja... Ovo umetničko delo kraljevskog luksuza odaje utisak prirodnosti, jer se uticaj čoveka u održavanju ovih vrtova nikada ne vidi."

Novijim arheološkim istraživanjima drevnog grada Vavilona u Iraku otkriveni su temelji kraljevske palate, ostaci lučnih svodova i odličan sistem navodnjavanja u južnom delu palate, kao i masivni zidovi debljine 25 metara za koje se pretpostavlja da su ostaci samih terasa.

 
Haldejsko carstvo

Haldejskim ili Novovavilonskim carstvom se naziva period u istoriji Mesopotamije od 626. do 539. godine p. n. e. Haldejom je nazivana Mesopotamija od 12. veka p. n. e. po Haldejcima, semitima koji su od tada naseljavali oblast na jugu međurečja osnovavši državu Primorske zemlje. Osnivač Haldejsog carstva je Nabopalasar, koji je uspeo da se otrgne asirskoj kontroli. Carstvo svoj vrhunac doživljava za vreme Nabukodonosora II, da bi na kraju bilo oboreno od strane Kira, persijskog vladara. Iako država nije dugo trjala njen razvoj i pad su jako dobro dokumentovani u izvorima. Odigrala je veliku ulogu u međunarodnim odnosima i ostavila trajne posledice na region.

Izvori za Haldejsko carstvo

U grupu domaćih izvora spadaju pisani izvori asirskog i vavilonskog porekla. Jedan od najvažnijih je Vavilonska hronika pisana na akadskom jeziku na glinenim tablicama. Postoji nekoliko sačuvanih prepisa. Postoje mnogobrojni ostaci glinenih pločica koji spadaju u dokumentarne izvore i pokrivaju oblasti administrativnog delovanja državnih struktura. Poznat je arhiv vavilonske kreditorske porodice Egibija, kao i arhivi gradskih centara u Uruku i Siparu. Dragocen izvor za ovaj period su Starozavetne knjige, pre svega knjiga proroka Jezekija. Antički izvori takođe osvetljavaju ovaj period. Herodot u 3. knjizi svoje Istorije daje opis Vavilona i opis Kirove opsade. Diodor sa Sicilije, Strabon i Ktesija sa Knida takođe obrađuju teme vezane za Mesopotamiju. Klaudije Ptolomej u svojoj knjizi daje opis Vavilona od 747. do Aleksandra Makedonskog. Sveštenik Mardukovog hrama, Bersos, koji je živeo na prelazu iz 4. u 3. vek p. n. e. u svojoj knjizi Istorija Vavilona daje pregled vavilonske istorije i mitologije. Knjiga koja je posvećena Antiohu Soteru podeljena je na tri dela. Prvi deo nazvan 'Mudrost' obrađuje vavilonsku mitologiju, drugi deo obraćuje istoriju mesopotamije do legendarnog potopa do vladavine asirskog cara Pula, odnosno Tigladpalasara III, a treći deo do osvajanja Aleksandra Makedonskog. Delo nije sačuvano u orginalu, postoje delovi kod drugih pisaca, Euzebija, Aleksandra Polihistora, Josifa Flavija i Julija Afrikanca.

Postanak i razvoj Haldejskog carstva

Krajem drugog milenijuma južnu Mesopotamiju su naselili Haldejci, semitsko pleme koje je došlo sa zapada podstaknuto migracijom Aramejaca. Stvorili su državu na prostoru nekadašnjeg Sumera i Akada i nasledili predhodnu kulturu koju su zatekli kod Kasita koji su tada vladali Mesopotamijom. Od svog dolaska su potpadali po vlast moćne asirske carevine. Vladari Haldeje, kako je u to vreme nazivan taj prostor, su se oslanjali na Elam pokušavajući da obnove nekadašnju moć vavilonske države. 627. godine p. n. e. preminuo je asirski vladar Asurbanipal. U to vreme je u Mesopotamiji njegov namesnik bio Kandalun koji je takođe umro iste godine. Vavilonska hronika navodi da je 626. Vavilonom vladao haldejac Nabopalasar, ali ne iznosi nikakve pojedinosti iz kojih bi se dalo zaključiti kako je došao do vlasti. Kod Josifa Flavija, koji prenosi izveštaj Bersosa, stoji da je Nabopalasar bio jedan od Asurbanipalovih generala. Pošto su vladar i namesnik Vavilonije umrli on je verovatno iskoristio svoju vojničku moć i uzurpirao vlast. Uzurpaciju nisu odobravali ni Asirci ni njegovi sunarodnici, tako da je Nabopalasaru trebalo 10 godina da se učvrsti na tronu i ovlada čitavim međurečjem. Vodio je duge i teške ratove sa gradovima Uruk i Nipur. Opsade su bile duge, pa Vavilonska hronika beleži da su 620. godine p. n. e. stanovnici Nipura prodavali svoju decu da bi se prehranili. 616. p. n. e. je uspeo da suvereno zavlada i okrene se spoljnoj politici. Sklopio je savez sa Međanima, odnosno sa njihovim vladarem Kijaksarom u cilju rušenja Asirskog carstva koje je već bilo oslabljeno. Zajedničkom akcijom u bici kod Ninive 612. godine p. n. e. uništili su asirsku državu i osvojili asirske centre Ašur, Trabis, Kalhu i Haran gde se bitka odigrala 610. p. n. e.Nakon toga se okrenuo zaštiti severnih granica. Egipat je bio nova narastajuća sila koja se u to vreme konsolidovala i ponovo ovladala Sirijom, Palestinom i Fenikijom. Faraon je nametnuo danak Jerusalimu, a Asircima pružio pomoć u borbi sa Haldejom. 605. godine p. n. e. kod Karhemiša, Egipćani i ostaci asirske vojske su pretrpele poraz od Nabopalasara i Kijaksara. Sledeći sukob kod Hamada u Siriji je takođe bio poražavajući po Egipat. Ubrzo posle bitke kod Hamada Nabopalasar umire, a preso nasleđuje njegov sin Navukodonosor II.

Ekspanzija Haldejskog carstva pod Navukodonosorom II


Nabopalasarov sin Navukodonosor II predvodio je vojsku u bici kod Hamada, istakao se u boju i ta pobeda mu je osigurala presto. Nakon krunisanja poveo je pohod na Siriju koja je bila pod uticajem egipatskog faraona koji se trudio da, podbunjujući sirijske kneževe, napravi zonu odbrane ukoliko Vavilonci krenu na Egipat. Posle pet meseci je stavio Siriju po kontrolu svoje administracije. Egipat nije odustajao od palestinske oblasti i sukob je bio neminovan. Herodot navodi gubitke na obe strane i sklapanje mirovnog ugovora. Pošto je rešio problem sa Egiptom, sledeći na udaru bio je Levant. 598/597. u Jerusalimu izbija ustanak koji je predvodio Sadekija, Navukodonosorov namesnik. Navukodonosor II je preduzeo pohod na Judeju. Zauzeo je Jerusalim. Grad je opljačkan, a Solomonov hram spaljen. 10000 Hebreja je iseljeno iz grada ipreseljeno u Vavilon i Nipur. To je bio početak Vavilonskog ropstva koji je za Hebreje traja do Kirovog osvajanja Vavilona 538. p. n. e. Među iseljenicima iz Jerusalima bio je i prorok Jezekija, čija knjiga predstavlja dragocen izvor. Jerusalimom je upravljao Haldejac, a Judeja je pretvorena u provinciju Vavilona. Prema Vavilonskoj hronici opsada Tira je trajala 13 godina, što verovatno govori o više pohoda na grad nego o pravoj opsadi, i neslavno se završila. Izvršen je i jedan pohod na jugoistok, na Elam 596. Poslednji događaji Navukodonosorove vladavine predstavljaju akcije protiv Egipta. 570. p. n. e. došlo je do nasilnog preuzimanja vlasti u Egiptu. Dotadašnji vladar Aprija je zbačen, a na presto je seo Amazis potpomognut vojskom. Aprija je najpre zatražio pomoć od Kipra, a zatim od Navukodonosoroa II, ubedivši ga da povede pohod protiv Egipta. 567. na granici sa Egiptom Vavilonci su pretrpeli poraz, a Aprija je nestao.

Naslednici Navukodonosora II i pad Vavilona


Amel Marduk, Neriglisar, Labaši Mardik i Nabonid su vladali posle Navukodonosoreve smrti. Morali su se nositi sa kontrolom velike teritorije. Državom su upravljali činovnici, namesnici provincija, koje je vladar postavljao, a koji su uspevali da se osamostale. Životi su padali na dvoru u spletkama i intrigama. Neriglisar (559 - 556.) je poveo pohod na Kilikiju i svoju vladavinu je ispunio građevinskom delatnošću u samom gradu. U ovo vreme velika teritorija je izgubljena i samo nekoliko gradova u okolini Vavilona su prihvatali njegovu vlast. Labaši Marduk je vladao par meseci i pao je kao žrtva dvorske zavere koju je skovao Nabonid (555-539.), vojni komandant i zamenio ga na prestolu. On nije predvodio značajne pohode već se trudio da očuva narušeno jedinstvo države, bio je prihvaćen kao vladar. Sever Mesopotamije je bio ugrožen od napada Astijaga, međanskog vladara. U međuvremenu je Astijag svrgnut od strane Kira, vladara persije koji je predstavljao novu opasnost za Vavilon. Pogotovu posle osvajanja Lidije i obaranja Krezove vladavine. Kir je krenuo ka Mesopotamiji osvajajući Opis i Sipar. Nabonidova vladavina je okončana 539. p. n. e. Kirovim napadom na Haldeju. Došlo je do bitke i Nabonid se povukao, a Kir je opsedao Vavilon. Dobro izgrađen fortifikacioni sistem nije dozvolio Kiru da lako uđe u grad. Opasada je trajala godinu dana i tek je 538. uspeo da ga zauzme. Skrenuvši reku u Nitokridino jezero iskoristio je suvi deo korita i ušao vojskom. To je bio definitivni kraj Haldejskog, odnosno Novovavilonskog carstva.

Grad Vavilon u ovom periodu


Tradicija Vavilona kao najlepšeg grada nastala je u ovo vreme. Svi nalazi sa područija grada se datuju Novovavilonskim periodom. Grad se prostirao na 850 hektara. Okružen bedemima ogromnih razmera, kroz grad je proticala reka. u gradu je postojao zigurat koji je na vrhu imao hram posvećen Marduku,kuća koja se nalazi na granici neba i zemlje, Entemenaki.Centralni hram je bi takođe posvećen Marduku i zvao se Egasila. Iz tog hrama vodio je sveti, procesijski put do kapije posvećene boginji Ištar. Put je bio zaštićen zidivima koji su bili popločani opekama plave boje i ukrašeni predstavama krilatih bikova i svetih zmajeva posvećenih Marduku. Haldejci su nastojali da što više sagrade i obnove građevine. Posle Kirovog osvajanja Vavilon je nastavio da predstavlja svojevrsan kulturni i trgovački centar regiona. sr:Haldejsko carstvo
 
''Hamurabijev zakonik'' je upravo ono najznačajnije dostignuće epohe Vavilonskog carstva. Najznačajniji mu je bio krivični deo i najvećim delom zasnovao na principu taliona, odmazde - ''oko za oko, zub za zub''. Prvo veliko kodifikatorsko dostignuće.

''Vavilonska kula'', to je najznačajniji mit, nasleđen od te civilizacije. Slika Pritera Brojgela Starijeg, najveće je umetničko svedočenje o njoj.

O toj epohi komponovano je i jedno opsežno muzičko delo: opera u četiri čina NABUKO, Đuzepe Verdija.

Toliko, ukratko o jednoj drevnoj epohi i civilizaciji.
 

Back
Top