SLAVSKA TRPEZA

U Sremu Sveti Nikola nikada nije bio posna slava.U Srbiji se posti,ali u Sremu Svetog Nikolu poste samo oni koji su doseljeni iz Srbije.I sada neki novokomponovani,koji pre nisu znali ni šta je krsna slava.

Ja za Sv.Nikolu imam samo jednu mušteriju kojoj pravim posne sitne kolače.Samo jednu.I svekar i svekrva su joj doseljeni u Srem.

A po mom mišljenju,onaj ko ne posti ceo post,nema potrebe da posti taj jedan dan,kada će i prethodnog i sledećeg dana jesti mrsno.

Ovo je samo moje mišljenje.I u mom kraju je tako.
 
Po meni Sv. Nikola treba da se uvek posti,jer pada bas u veliki post. A te price kao nasledili od ovoga ili onoga treba menjati,i slaviti kako treba po pravoslavlju. Moje misljenje bez uvrede...

Treba i ja se slazem sa tim.Ali nakon razgovora sa svestenikom mm i ja prihvatili smo mrsni nacin obelezavanja slave od muzevog oca.
 
drage moje slava su kolac,sveca i zito i bitno je da se ona slavi i prenosi sa kolena na koleno,a to da li ce biti mrsno ili posno je manje bitno.kod mene se isto mrsi,ali sam se udala u porodicu gde se posti i to postujem.
 
Mislim da je sve to proisteklo iz toga da je mnogo lakse i jeftinije spremiti mrsnu nego posnu slavu, a i iz toga da je kod nas kult jedenja ribe jos uvek dovoljno nerazvijen.Do skoro se smatralo da je sramota gostima posluziti rucak bez mesa.
U svemu je najbitnije da se ljudi vole slazu i druze, da jedni drugima cine dobra dela i pomazu se. Po meni je tacna ona izreka: "Greh na usta izlazi, a ne ulazi."
 
Mislim da je sve to proisteklo iz toga da je mnogo lakse i jeftinije spremiti mrsnu nego posnu slavu, a i iz toga da je kod nas kult jedenja ribe jos uvek dovoljno nerazvijen.Do skoro se smatralo da je sramota gostima posluziti rucak bez mesa.
U svemu je najbitnije da se ljudi vole slazu i druze, da jedni drugima cine dobra dela i pomazu se. Po meni je tacna ona izreka: "Greh na usta izlazi, a ne ulazi."

Teta Iro u pravu si potpuno
 
...naravno i sta je mogao neki seljak pre sto godina da stavi na astal ako je ziveo na vrh neke planine gde reke nije bilo ni od korova,a decembarski sneg navejao do pupka,kad se psenica cuvala ko zlato za kolac,od ribe ni traga,a u oboru dve ovce ili jedna svinja.Stezao se kajis dugo pre slave,a bogami i posle nje ...
 
И ја сам из Срема, па зато имам слична искуства као Задовољна домаћица. Наше куме, старо породично кумство, славиле су Св. Николу мрсно и то онако "господски" и у време када се на то није баш благонаклоно гледало, не због мрсне славе, наравно. Овакав начин прослављања на просторима Срема, Војводине, а и Славоније има сигурно и у утицају Аустроугарске (мислим на позитивне утицаје). Један од разлога је свакако и мала могућност да се набави риба у то доба године. Мислим да би и ову тему, као и ону о вину, могло да освежи неко стручно мишљење.
 
Dugo nisam mogla da shvatim zasto moji roditelji, a nasledjeno od dede i babe, pred samu slavu moraju i da krece i da zidaju i dozidjuju i da bas onda prepravljaju ... ma popadaju na nos od poslova koji i nisu direktno vezani za slavu.
A deda je uvek govorio da je za domacina slava poslednji dan u godini.
Kao sto rekoh vreme prolazi i kako mi sami u svojoj maloj porodici slavimo, sve vise me hvata to staro racunanje vremna.. da sve zavrsim do slave... da mi sve sto moze bude novo, zategnuto, perfektno...
Inace sam po pitanju kuce u fazonu KucaMozeDaCeka al kad razmisljam o slavi i kad moja deca sad sve vise stvari razumeju i sve vise mogu da im ispricam... sve mi nekako stalo da im ostavim nesto lepo u secanju.
I meni postaje zadnji dan u godini, dan slave..................................... nedostaje mi deka.................
 
Jance, kako je divno ovo sto si napisala. Divna su bila nekad ta velika porodicna okupljanja kada je sve od samog jutra bilo nekako drugacuje i svecano.
Mene cesto uhvati tuga da kada spremam slavu ili neko drugo slavlje nemam nikog od rodbine da pozovem. Brat je sa porodicom u Americi, mama nece da dodje, a vise nikog nemam.Muz isto. Roditelji su mu umrli kada je bio mali, a nema ni brace ni sestara. Srecom pa imamo puno prijatelja tako da mi oni na neki nacin zamene porodicu, ali ipak to nije isto. Volela bi da mi se bar deca udaju i ozene u velike familije
 
Auu zene ne mogu da budem ravnodusna na ovakve postove, bas ste me rastuzile :(

Dan slave je zaista poseban dan za jednu porodicu.
Par dana pre slave radi se veliko spremanje sto kuce, sto hrane.
Dok se nisam udala redovno sam nosila kolac u crkvu zajedno sa tatom, posto sam tatin i mamin 'sin' :)
Sada kolac nosi moj muz, i imamo nasu slavu, a ja sam domacica koja sprema slavu :) mada je mama uvek tu da pomogne.
Gostiju uvek ima puno sto rodbine to prijatelja, jedva uspem da ih smestim.
Vremena su se promenila kao i ljudi. Ranije je bilo, koga jednom pozoves na slavu podrazumeva se da dolazi svake godine. A danas svake godine moras da ih zoves da dodju na slavu.
 
Ljudi su danas okupirani sa stotinu problema pa im se desi nehotice da zaborave.
Ranije je to bilo prvenstveno porodicno okupljanje i tacno se znalo u toku godine kada se kod koga ide.
Posto imamo puno prijatelja, a mali stan ja slavu imam 4 dana i kroz kucu mi prodje oko 60 gostiju. E sad treba sve to zapamtiti i setiti se ko koju slavu slavi, pa isplanirati i otici.
ja zato ranije napravim spisak pa zovem i pitam kome koji dan odgovara da se ne stvara guzva,
 
Auu zene ne mogu da budem ravnodusna na ovakve postove, bas ste me rastuzile :(

Dan slave je zaista poseban dan za jednu porodicu.
Par dana pre slave radi se veliko spremanje sto kuce, sto hrane.
Dok se nisam udala redovno sam nosila kolac u crkvu zajedno sa tatom, posto sam tatin i mamin 'sin' :)
Sada kolac nosi moj muz, i imamo nasu slavu, a ja sam domacica koja sprema slavu :) mada je mama uvek tu da pomogne.
Gostiju uvek ima puno sto rodbine to prijatelja, jedva uspem da ih smestim.
Vremena su se promenila kao i ljudi. Ranije je bilo, koga jednom pozoves na slavu podrazumeva se da dolazi svake godine. A danas svake godine moras da ih zoves da dodju na slavu.
Po nekakvom,ne znam da li pisanom ili nepisanom,obicaju na slavu se zovu gosti.Na rodjendane ne,ali na slavu obavezno.I sto kaze Teta Ira,treba napraviti raspored gostiju,da ne bude iznenadjenja.Kod mene je bilo jako zanimljivo,pre nekoliko godina,u vreme onih strasnih stranackih podela,a narocito pred neke izbore.Strogo sam morala voditi racuna o tome da jedno vece budu simpatizeri stranaka koje su na istoj liniji,a sledece ovi drugi.Sada su se strasti stisale,pa nema vise problema.Ljudi se trude da se ne dotaknu takvih tema na slavi,ali uvek se nalazio neko"pametan",narocito kada se malo popije.
 
Po meni Sv. Nikola treba da se uvek posti,jer pada bas u veliki post. A te price kao nasledili od ovoga ili onoga treba menjati,i slaviti kako treba po pravoslavlju. Moje misljenje bez uvrede...
Nema uvrede.
Ali roditelji moje majke su slavili Svetog Nikolu oduvek. Roditelji mog oca, u skladu sa tadašnjim vremenom, prekinuli su da slave slavu (takođe Sveti Nikola), ali stric mog oca nije.
Običaje su nasledili od predaka.
I slavilo se tako kako je nasleđeno.
I ni kod jednih, ni kod drugih, kao što nije nigde u Vojvodini (mislim na stara vojvođanska domaćinstva) Sveti Nikola nije bio posna slava.
Posnog Svetog Nikolu su u Vojvodinu donele poslednje generacije doseljenika u Vojvodinu i oni koji su o pravoslavlju, narodnim običajima i tradiciji učili sa TV-a.
Najkonkretnije: roditelji jednog mog kuma su iz sela u kojima su crkve bile porušene onog momenta kada su tu stigli kao doseljenici.
I on sad slavi Svetog Nikolu. Po sve pravoslavlju - posno. Niti je religiozan, niti posti, ali je o tradiciji učio sa TV-a. Čak i ne zna koju slavu su slavili njegovi preci.
Muž moje drugarice je poreklom odavde. I njegovi roditelji su prestali da slave slavu (kao i njeni), pa su posle ponovo počeli. I sad im je Sveti Nikola, pogađate, postan. Ali se prave kolači sa želatinom npr.
I da ne duljim... Nemam pitanje, samo bih sve one koji se pozivaju na pravoslavlje, po ceni da nipodaštavaju običaje koje nasleđujemo od sopstvenih predaka, zamolila da pokušaju da izvuku zaključke. I samo za sebe kažu da li mi, sa porodično nasleđenim i ukorenjenim običajima svog kraja, treba te običaje (da ne kažem tradiciju pa ispadnem pretenciozna) da menjamo?
Oprostite, ali malo ko od nas je stvarno posvećen religiji (dužno poštovanje onima koji jesu), a krsna slava je mnogo više od toga... To je običaj, naš, autentičan, onaj koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U ostalom, pitajte ovdašnje sveštenike za mišljenje o ovome ;).
Ili malo dublje zavirite u "pravoslavlje", pa vidite odakle potiču koji običaji.
 
Ja slavu slavim samo taj dan , nema drugog dana , ni treceg, ni cetvrtog...
Na poslu mogu samo jedan dan da dobijem za slavu i vise ne , i trudim se da sve to odradim na dan slave, svi gosti u jedan dan. Doduse imam mesta u kuci ali nije bas ni veliko ni malo , ali se izborim nekako.
 
Nema uvrede.
Moji roditelji su iz Valjeva.Otac mi je bio vojno lice i bez obzira na to slavili smo slavu dodouse Arandjelovdan krstene smo i sestra i ja odmah po rodjenju a ne pod stare dane kako danas vidjam i cujem (a imam 50godina) obe babe su mi slavile savu u Valjevu svi Svetog Nikolu slave posno od kada znam.Za mrsnog Svetog Nikolu sam cula tek u poslednje vreme pa sam i ja to tumacila kao novokomponovano Pravoslavlje nisam znala do sada da je to u Vojvodini tradicija.Mislim da nije lepo psnog Svetog Nikolu pripisivati ljudima koji su za Pravoslavlje culi preko TV.U ostalom kako kaze Teta Ira greh na usta izlazi a ne ulazi.Niko nam nije branio da slavimo slavu ili da farbamo jaja ili da nas krste 1959 godine.To je moje iskustvo.
 
Niko "posnog" Svetog Nikolu ne stavlja u pomodarstvo.U Srbiji je to tako od davnina.Ovde se konkretno priča o Vojvodini,a ja još konkretnije o Sremu,gde ta slava nije posna,ako se ne posti ceo Božićni post.Uopšte u Srbiji,ceo taj kult krsne slave,i uopšte poimanja crkve je mnogo izraženije nego u Vojvodini.Objašnjenje leži verovatno u višenacionalnom vojvođanskom stanovništvu i većem uticaju srednje Evrope.

Nema uvrede.Ovde se priča o tome da sada u Vojvodini slave "posnog" Svetog Nikolu jer su od nekog iz Čačka,Valjeva ili Užica,ili na TV -u čuli da to tako treba.Priča se o tome da oni koji nisu slavili Svetog Nikolu nikako,ovde na ovim prostorima,sada slave posno.

I opet pitam,ali mi niko ne odgovara:Kakva je svrha postiti na dan slave,a prethodni i sledeći dan mrstiti?

Nemam nameru nikoga da prozivam,niti vređam,ali bih volela da mi neko objasni taj fenomen.
 
Nema uvrede.
Moji roditelji su iz Valjeva.Otac mi je bio vojno lice i bez obzira na to slavili smo slavu dodouse Arandjelovdan krstene smo i sestra i ja odmah po rodjenju a ne pod stare dane kako danas vidjam i cujem (a imam 50godina) obe babe su mi slavile savu u Valjevu svi Svetog Nikolu slave posno od kada znam.Za mrsnog Svetog Nikolu sam cula tek u poslednje vreme pa sam i ja to tumacila kao novokomponovano Pravoslavlje nisam znala do sada da je to u Vojvodini tradicija.Mislim da nije lepo psnog Svetog Nikolu pripisivati ljudima koji su za Pravoslavlje culi preko TV.U ostalom kako kaze Teta Ira greh na usta izlazi a ne ulazi.Niko nam nije branio da slavimo slavu ili da farbamo jaja ili da nas krste 1959 godine.To je moje iskustvo.
Samo jedna ispravka: Posni Sveti Nikola je pripisan novokomponovanima samo u Vojvodini.
Uz dopunu da porodice koje su se od nekud doselile i prenele svoju tradiciju proslave (posne) slave svakako nisu novokomponovane.
Govorilo se o onima koji prave posnu slavu a pojma nemaju kako se to radilo od davnina.
 
Poslednja izmena:
Post nije samo uzdrzavanje od mesa,vec prvenstveno uzdrzavanje od greha...
Post ima pet sestara: 1) molitva; 2) milosrdje;
3) skromnost; 4) uzdržavanje; 5) ljubav. Post
bez molitve je obična medicinska dijeta,
promena navike ishrane. Post bez milosrdja
je samoživost i saradnik - srebroljublja.
.... Post bez skromnosti je čudovište oholosti.
Post bez uzdržavanja je ismejavanje.
Post bez ljubavi može da se preobrati u kanibalizam.

Po mom misljenju,najvaznije je da uopste slavimo,sto znaci da imamo svog zastitnika,a da li je slava posna ili mrsna,potpuno je nebitno,ja sam nasledila posnu slavu,pa je i ja slavim posno..
A najbitnije je drage moje da smo mi srecne i da volimo i da smo voljene....:heart:
 
evo da odgovorim z domacici konkretno sto se mog slucaja tice.Rodjena i zivela do svoje 15 u Bosni,spoznala znacenje svoje vere tek kad su drugi poceli da nas dele.Bozicu sam se kao dete radovala zbog novcica koji mozda pronadjem u cesnici,a Uskrsu zbog sarenih jaja koja smo lupali sa drugarima drugih nacionalnosti.jedan deda od kad znam za sebe slavio sv stevana koji je uvek mrstan,a drugi djurdjevdan koji seta i secam se da je jednom baka spremala prebranac i onu belu rotkvu.toga se secam jer sam samo to jela pa mi posle bilo muka.Znaci verovatno je tad bila neka sreda ili petak.Nikad nismo pricali o postu dok nisam dosla u porodicu u kojoj se slavi posna slava.Smatram da postili-ne postili ceo post,ako slava pada u te dane to treba ispostovati ako ti je tako vec preneto sa proslih generacija koje su tako radile.Postim samo za badnji dan,krstovdan i sv Nikolu.Ako su generacije predaka mog supruga spremale posnu slavu ko sam ja da to menjam,moje je da ispostujem slavu i to mi ne pada tesko bez obzira mi nikad nije palo na pamet da postim neki post jer smatram da to kao licnost ne mogu da ispostujem do kraja.Vidjala sam ljude koji ne mogu da se pohvale nekom dobrotom svoje duse,koji nose pakost i odredjenu dozu pokvarenosti u sebi kako poste svaki post i odlaze u crkvu da se priceste,ako misle da se postom gresi potiru nadam se da se grdno varaju.Mnogo mi je bitnije u zivotu da postujem one bozje zapovesti sto nam Gospod posla po Mojsiju.

E sad drugo pitanje za vas zasto na nekim slavama nema zita
 
Poslednja izmena:
Daco,ti si tipičan primer onoga ko je došao u drugu kuću i poštuje ono što se u njoj poštovalo.I radi kako se radilo,bez namere da otkriva toplu vodu i sprovodi svoju volju.Po mom mišljenju,to je čisto poštovanje.I ja bih se ponašala tako,bez ikakvih pretenzija da nešto menjam,nešto što već godinama traje.

U kući u kojoj sam ja odrasla,nije se postilo nikad.Moj otac je (na užas svoje majke,pobožne,crkvene žene) govorio da nema Boga i tome učio svoju decu.Moj tata je uvek bio najpametnije biće koje poznajem,te sam mu poverovala.Krsnu slavu je slavio i onih godina (a on je star čovek),kada nije smelo da se kaže ni k od krsna slava,u smislu da je to nešto što su slavili njegovi preci,i ništa više od toga.A bio je opštinski službenik,uvek opozicija,i komuniste nije mogao da smisli.Tako da je i tog Svetog Nikolu,možda,malo slavio iz inata.Kako je slavio tada (bez žita i sveće),tako slavi i sada.Bez slavskog kolača,bez popa,(neće ga pop ni sahraniti),ali opet kažem zato tako jer ne veruje u crkvu kao instituciju,ni u Boga kao nešto stvarno.

Udala sam se u kuću u kojoj se crkva poštuje.Venčana sam u crkvi da bih mom mužu ispunila želju,ali shvatanja mog oca o crkvi i Bogu su projektovana u meni.Deca su nam krštena kao bebe,pop dolazi da sveti vodicu pred slavu i tu je kraj.Moja svekrva,a ni njena svekrva sa kojom sam takođe živela do pre 3 godine,ne pamte da se u ovoj kući (koja mnogo više drži do tradicije nego ona u kojoj sam odrasla) ikada kuvalo žito i mesio slavski kolač.Krsna slava je Djurđevdan,i bez obzira koji dan pada,ne posti se.Inače,u ovoj kući,čiji članovi su išli ili idu u crkvu,posti se samo na Veliki petak.I ni jedan drugi dan u godini.Tako je od ko zna kada,i tako se radi i danas.Znači,to je ono što je ostalo od predaka.

Da sam ja pobožnija,možda bih se trudila da uvedem neka nova pravila u slavljenje krsne slave,tipa slavskog kolača ili žita,ili posta,ali nisam,pa sve je tako kako je bilo još kod pra,pra,pra Tihomira.

Moj dobar drug slavi Svetog Nikolu.Iako mu je mama iz okoline Obrenovca,nikada žena nije pravila posnu slavu,jer kažem,ovde to nije običaj.Bez obzira što se u njenom kraju posti.Taj moj drug se oženi Sremicom (čistokrvnom),i ona smisli da prave posnu slavu.A ja znam i zašto.Jer posnog Svetog Nikolu slavi jedan od ovdašnjih tajkuna (Mišković u malom),vlasnik 50 -ak prodavnica,ali čovek doseljen iz okoline Šapca.Pa je njegova žena,takođe čistokrvna Sremica,iz istog sela kao i žena mog druga,nastavila da slavi slavu kao preci njenog muža - dakle posno.To je ona jedina moja mušterija koja hoće posne kolače za Svetog Nikolu.A ova žena mog druga išla po onoj narodnoj:Videla žaba da se konj potkiva,pa i ona digla nogu.Toliko o tradiciji.

I šta ja sve napisah,a samo sam htela reći da se u Sremu tradicionalno ne posti za Svetog Nikolu,ukoliko se ne posti Božićni post.
 
moja svekrva je iz banata i njena devojacka slava je bio sv nikola i oni su mrsili,doseljeni ljudi kad je bila kolonizacija iz bosne i taj obicaj doneli sa sobom.Bila mi je smesna kad je pricala kako je gledala svoju svekrvu kad je unela u kucu suvu papriku da ocisti i puni.Kaze gledam je ja onako skvrcenu i smrezuranu na vencu i pitam se kako li ovo misli da napuni.
 
Evo da malo razvodnim temu ... Bogu hvala pa nekako sam pozvana kod starih prijatelja na slavu koju su je dobili od svojih roditelji pa se sve to odvija po nekom davno utvrdjenom redu koji je mozda veci i od nas samih. Ne ulazim u to da li je mrsna ili posna i to sto neki cak ako je slava sredom i petkom poste i Sv, Djuradja...
Strasno mi je kad covek slavi u kafani .. a cujem : to je pravi domacin, poziva 600 ljudi na slavu. E Teta Ira sta je tvojih 60 ili mojih jedva 30ljudi na slavi. Taj gazda sve obrede zavrsi u domacinstvu a onda svi lepo u kafanu i tu docekuju goste. Uvek sam se pitala da li nose i ikonu, svecu i kandilo?
Da ne bude da je to jedini slucaj cesto nam se desava da za rodjendan moje mame 20.11. koji tradicionalno slavimo u restoranu, cesto ne mozemo da nadjemo mesta jer neko slavi !
Jedni su nas cak zvali i u vikendicu za slavu jer je bilo suvise vruce u kuci...
"svega ima to istina.... "
 

Back
Top