Odrasli?

Odrasla - jesam.
Smrt mog oca pre 10 godina je u mnogome preokrenuo moj život i ostario ga i ozrelio i spustio na nultu tačku, sa koje sam morala da preuzmem stvari u svoje ruke i da se borim, borim, borim.

Vrlo ozbiljno shvatam i život i obaveze .... vrlo sam savesna i odgovorna .... ali se prestravim ponekad kad pomislim da više nisam dete, ni u duši čak .... da se jako malo istinski radujem stvarima i da se jako, jako često brinem.
 
Nadam se da jesam :)
Spremam se za novu ulogu u zivotu koju sam tako dugo izbjegavala jer sam znala da nisam spremna ali sada jedva cekam :)
I drago mi je sto sam uvijek slusala razum i nikad nisam podlegla uticaju sredine, uvijek sam radila ono sto hocu onda kad ja to hocu.

Htjeli mi to ili ne godine nam ipak donose zrelost, i vise volim sebe sa 27 nego sa 20 godina i radujem se 30-im :cool:
 
kako kad, zavisi

jesam vise nego pre par godina to je sigurno, ali ne pada mi na pamet da budem toliko bezobrazna i tvrdim kako jesam do kraja, zivot cini cuda, muke tek predstoje, vreme za odrastanje je predamnom

mada ja bi rado da imam sad 5 godinica :sad2: za sve te bas briga:aha:
 
mnogo sam rano odrasla, kada sam mislila da sve znam a u stvari ništa nisam znala.To tek sada vidim kada je prošlo nekoliko godina i kada sam stvarno odrasla, ali za moje roditelje sam još uvek mala i verovatno ću biti sve dok su živi:ok: :ok:
 
Odrasla - jesam.
Smrt mog oca pre 10 godina je u mnogome preokrenuo moj život i ostario ga i ozrelio i spustio na nultu tačku, sa koje sam morala da preuzmem stvari u svoje ruke i da se borim, borim, borim.

Vrlo ozbiljno shvatam i život i obaveze .... vrlo sam savesna i odgovorna .... ali se prestravim ponekad kad pomislim da više nisam dete, ni u duši čak .... da se jako malo istinski radujem stvarima i da se jako, jako često brinem.

ovo mi ponekad lici na mene....ali to nije odrsalo...odraslo je da se radujes cesto onome sto mozes i sto imas...da prihavtis stvari, sebe i zivot onako kako jesu...a ne da zamisljas kako bi mogle biti...iliuzorno dobro...ili iluzorno lose...:confused:
 
kad je potrebno odrasla sam i mislim da imam zrela razmisljanja,dok se mnogi ponasaju odraslo a u stvari imaju detinjaste stavove i komentare,nikada mi nece dosaditi video igrice sa mladjim bratom,pravljenje lutaka od plastelina,covece ne ljuti se,igre s loptom i druga razonoda i da se svemu radujem kao dete,ne zelim da izgubim dete u sebi,dozu naivnosti,nevinosti i decije dobrote...mislim da svi imamo to u sebi samo mislimo da to nije dobro i da treba da odrastemo,ali kada se prepustimo onda dozvolimo onima kojima se prepustamo da upoznaju dete u nama
 
Misim da gledajuci sebe iz dana u dan i razmisljajuci o svojim postupcima,da jesam odrasla.Ali sam u dusi jos uvek veliko dete koje se obraduje i najmanjoj sitnici,koje obozava kada ga neko mazi i kada mu neko tepa...to je nesto predivno i ne zelim nikada to da izgubim :heart:
 
Odrasla - mislim da jesam.:think:
Kao majka sam odrasla, spremno sam prihvatila ulogu roditelja, ozbiljnija sam, spremna sam da donosim vazne odluke o zivotu...
Ali ponekad se ponasam kao pravo dete...
Pogotovo kad sam sa tatom. Za njega cu uvek biti mala devojcica koju on obozava da mazi, pazi i razmazuje... :heart:
 
Poslednja izmena:
Odrasla sam, čim razmišljam o kupovini posuđa. danas sam se jedva savladala da ne uđem u Vicka.:(
Šala mala :lol:
S jedne strane mi se čini da jesam, s druge da nisam-npr nisam spremna za brak, decu i sl.:)
 

Back
Top