(Neuronauke) Mali izbor važnih i ilustrativnih slika mozga

endonuclease

Ističe se
Poruka
2.010
Neke slike koje lepo ilustruju određene aspekte kompleksnosti modernih neuronauka, i njenog razvoja kroz istoriju. Izabrano iz foto-albuma koji se može naći na:

http://www.technologyreview.com/biomedicine/23758/

Autor ovog albuma (tj. čovek koji je okupio i opisao sve slike) je Moheb Konstandi, takođe autor jednog od najboljih blogova na temu neuronauke koji se mogu naći na internetu:

http://scienceblogs.com/neurophilosophy/

1. Santiago Ramon y Cajal - Purkinjeovi neuroni

Nijedna priča o slikama ili crtežima mozga ne bi bila kompletna ako ne pomene Santjaga Ramona i Kahala (Santiago Ramon y Cajal), koji je krajem devetanestog i početkom dvadesetog veka iskoristio tada novu tehniku Goldži farbanja eda bi razlučio pojedine neurone. Na osnovu onoga što je video (i u neverovatne detalje nacrtao), Kahal je uspostavio nekoliko osnovnih ideja koje su zasnovale modernu neuronauku (uključujući tu i tzv. "neuronsku doktrinu", po kojoj se nervni sistem sastoji od odvojenih ćelija).

1109-Essay-A_x600.jpg


Na slici su Purkinje ćelije malog mozga. Ove ćelije se nalaze u nizovima (na milijarde njih), i svaka pušta ogroman broj grana iznad sebe. Kroz ove grane prolaze paralelne linije koje donose unos iz potpuno druge grupe neurona. Jedna Purkinje ćelija može dobijati signale iz više stotina hiljada neurona, i na osnovu njihove kombinacije odlučuje kada će sama poslati signal.

Funkcija celog ovog sistema je (kao i funkcija više od polovine našeg ukupnog nervnog sistema) kontrola pokreta tela.

2. Brainbow

1109-Essay-E_x600.jpg


Genetska tehnika koja proizvodi fluorescenciju različitih boja iz različitih neurona, Brainbow omogućava da se vide pojedinačne ćelije i (donekle) njihovo grananje.

Na slici je presek mišjeg hipokampusa - dela mozga koji koordiniše formiranje novih sećanja, i organizuje prostorne memorije.

3. Trodimenzionalni pogled pomoću konfokalnih mikroskopa

1109-Essay-G_x600.jpg


Jedan jedini piramidalni neuron; milijarde ovakvih se nalaze u okviru našeg korteksa. Svaka tačkica svetlosti na površini ćelije i njenih grančica predstavlja po jednu sinapsu - vezu sa drugim neuronima.

4. Dvofotonska mikroskopija

1109-Essay-F_x600.jpg


Princip dvofotonske mikroskopije se zasniva na kvantnim principima oko kojih moramo sa nekim učesnicima foruma ovde da se povremeno prepiremo. :p Naime, svetlost niske energije (infracrveni spektar) ali visokog intenziteta se usmerava na fluorescentne markere u tkivu; samo oni koji u istom trenutku budu pogođeni sa dva fotona odgovarajuće snage šalju signal nazad.

Na osnovu ovoga, mogu se videti detalji koji su inače nevidljivi. Na slici je presek mišjeg cerebeluma (malog mozga). Vide se linije Purkinje neurona, kao i dodatne veze između njih i centralnog puta podataka u i iz cerebeluma.

5. Slikanje tenzorne difuzije

1109-Essay-I_x600.jpg


Još kompleksnija kvantna tehnika omogućava korišćenje ogromnih magneta i finih radio-prijemnika da prati kretanje molekula vode kroz mozak. Matematičkim metodama, iz mase pokreta se mogu izdvojiti oni koji su fokusirani u duge, tanke "cevčice" svojstvene neuronima, iz čega se može rekonstruisati "konektom" - mapa veza između različitih delova mozga.

Ovaj pristup, koji je još uvek u začetku, već proizvodi veoma značajne i upečatljive rezultate. Slika pokazuje nervne linije koje polaze iz talamusa, centralnog dela mozga koji koordiniše unos i iznos informacija iz korteksa.
 
Ne znam zašto se ove slike smatraju važnim, možda zato što su ilustrativne (šarene). U svakom slučaju, vidi se složenost neka.

Ipak, složenost je još veća nego što se vidi, i što je zna stara (jako stara i zastarjela) "Neuronska teorija", jer, pored neurosinapsi, postoje i neuromodulatori, a postoje (zaista) i spojeni neuroni. Neuroni koji nisu odvojeni. Inače, neuronska teorija ne govori samo to da su neuroni odvojeni, ima tu još mnogo što-šta...

Sav taj korteks ne može da radi bez ARAS-a. (Ascending Reticular Activating System).

Svi ti receptori transmiterskih supstanci su i dalje neispitani, a da se i oni mijenjaju i to čak i anatomski,- to je i dokazano, tako da je dug put od "pravljenja mape neurona" do ... nečije velike "mehaničke materijalne nade". Podsjetimo se da se danas i ne zna na kom sistemu radi Tramadol, iako ga ljekari prepisuju, i iako endonuclease tvrdi da današnja medicina zna na koji je način Andol suprotan glavobolji. (Za Tramadol kako je suprotan bolu,- to ipak još ne zna.)

Inače, zanimljivo bi bilo postaviti slike koje pokazuju u kojoj je mjeri oblik mozga i kičmene moždine određen putevima kroz koje teče krv.
 
Poslednja izmena:
Veći dio impulsa koje prima kora velikog mozga zovu se "nespecifičnima", jer bukvalno i ne nose nikakvu informaciju već samo "daju struju" kori.

A kada neuron "primi" više impulsa (jer ima više sinapsi) on i ne mora odlučiti da li da i sam pošalje impuls do "druge budale" ili ne, jer ima i tu opciju da izmijeni bitne odlike svojih sinapsi,- svog odnosa sa tim neuronima od kojih prima impuls, kao i razne druge opcije...

Stvar je složena, a ove sličice i tekstići nisu pravi put da se u nju "zaroni".
 
Ne znam zašto se ove slike smatraju važnim, možda zato što su ilustrativne (šarene). U svakom slučaju, vidi se složenost neka.

Ilustrativne su i prenose zanimljivosti koje su dostupne većini ljudi. Opet, ako imaš vremena i znanja da napišeš dublji i detaljniji tekst, slobodno ga pošalji ovde, svi ćemo ti biti zahvalni.

Ipak, složenost je još veća nego što se vidi, i što je zna stara (jako stara i zastarjela) "Neuronska teorija", jer, pored neurosinapsi, postoje i neuromodulatori, a postoje (zaista) i spojeni neuroni. Neuroni koji nisu odvojeni. Inače, neuronska teorija ne govori samo to da su neuroni odvojeni, ima tu još mnogo što-šta...

Ok, vredi ovde opisati malo istorije.

Krajem devetnaestog veka, postojao je sukob između dve osnovne teorije o strukturi nervonog sistema. Sa jedne strane se nalazila "retikularna teorija", čiji je najglasniji zastupnik bio Kamilo Goldži. Ova teorije se zasnivala na ideji da se ceo nervni sistem sastoji od međusobno povezanih "nervnih žica" koje su prenosile nekakve (tada nepoznate) signale. Sa druge strane, "neuronska doktrina", koju je najglasnije zastupao Kahal, je tvrdila da se nervni sistem (kao i svi drugi sistemi u telu) sastoji od odvojenih ćelija.

Kahal je, naravno, bio u pravu, a Goldži nije, no to nije bilo potpuno dokazivo sve dok nisu razvijeni elektronski mikroskopi kojima su prvi put viđene sinapse.

Naravno, stvari su daleko komplikovanije nego što se mislilo u devetnaestom veku. Postoje nervi (i dalje odvojene ćelije) koji su direktno povezani, tako da impulsi iz jednog prelaze direktno na sledeći; a sve više se otkriva da i ne-nervne, tzv. glijalne ćelije (pogotovo vrsta poznata kao astrocite) mogu da prenose signale i komuniciraju sa nervima.

Ipak, mada su direktne veze važne, daleko najveći deo nervnog sistema je upravo onakav kao što ga je Kahal zamišljao - ćelije odvojene jedna od druge, koje komuniciraju jedna sa drugom preko uskih procepa (koje je Šerington kasnije nazvao "sinapse").

Sav taj korteks ne može da radi bez ARAS-a. (Ascending Reticular Activating System).

U stvari, može, itekako, ali u drugačijem modu, i sa smanjenom komunikacijom među različitim delovima. No, ne može da radi normalno bez ARASa, niti bez milion drugih sistema.

Što nam ne govori ništa o mozgu, uopšte nije ilustrativno ili edukativno, i nema nikakvu svrhu u ovoj diskusiji. Ako misliš da je ARAS veoma bitan, opiši ga, objasni njegovo funkcionisanje, i nauči ljude onome što misliš da treba. Ne samo što te niko ne sprečava, bićemo ti zahvalni na prilozima.

Svi ti receptori transmiterskih supstanci su i dalje neispitani, a da se i oni mijenjaju i to čak i anatomski,- to je i dokazano, tako da je dug put od "pravljenja mape neurona" do ... nečije velike "mehaničke materijalne nade".

? Gomila receptora je itekako ispitana. To što su signalni putevi komplikovani je posebna priča, ali komplikovano nije isto što i "neispitano".

Da se razumemo, mi smo u neuronaukama otprilike na istom stadijumu na kome je fizika bila krajem sedamnaestog veka - tek smo počeli prve stvari da povezujemo. Ali ne razumem ovde tvoj stav? Ne treba nikome pričati o neuronaukama ako ih pritom ne teramo da uče sve osnove? Umesto da se ljudima prikaže nešto interesantno, treba ih daviti prekucanim tehničkim tekstovima?

Inače, zanimljivo bi bilo postaviti slike koje pokazuju u kojoj je mjeri oblik mozga i kičmene moždine određen putevima kroz koje teče krv.

To jeste veoma zanimljivo. Možeš li da napišeš nešto o tome?

Veći dio impulsa koje prima kora velikog mozga zovu se "nespecifičnima", jer bukvalno i ne nose nikakvu informaciju već samo "daju struju" kori.

Uhuhuh... ovo nije baš tačno.

Korteks prima impulse iz raznih izvora (pre svega talamus, ali tu su i kontralateralni korteks, bazalne ganglije, ekstrapiramidalni sistemi, cerebrocerebelum, itd.). Daleko najveći deo ovih unosa su itekako nosioci informacija (lep primer ovoga su duboki kognitivni problemi sa procenom perioda vremena i orjentacijom koji nastaju usled povreda cerebrocerebeluma).

Ali ako se ograničimo na impulse koji stižu u korteks samo iz talamusa, onda da, većina tih ne nosi specifične informacije - bar ne na prvi pogled. Otud se mislilo da ovi impulsi samo "daju struju" korteksu. Danas ovo izgleda značajno drugačije, pošto fina modulacija tih impulsa oblikuje opšte stanje svesti i fokus procesiranja u okviru korteksa (lep primer ovoga su kognitivni problemi koji nastaju u Parkinsonovoj bolesti - mada su oni bili dugo ignorisani i "sakriveni" pod mnogo težim motornim simptomima).

Rodolpho Llinas je uradio mnogo toga veoma zanimljivog na ovu temu.

Stvar je složena, a ove sličice i tekstići nisu pravi put da se u nju "zaroni".

Profesionalno? Svakako da ne! Ali cilj ovog teksta nije da od ljudi proizvede profesionalne neuronaučnike.

Takođe, ako imaš bolje i zanimljivije tekstove, pošalji ih! Vidi se da znaš ponešto o neuronauci, ajde doprinesi diskusijama i tekstovima.
 
Dragi forumasi, reci cu vam samo da ARAS bombarduje svaku celiju kore mozga tako sto joj daje energiju za rad, a za svoj rad energiju ARAS crpi iz raznoraznih receptora u tijelu, kako onih sa koze, tako i iz unutrasnjih organa, i, iako ti receptori nose specificne impulse do kore, oni takodje nose to u ARAS, koji to usporenije salje isto do kore, ali sad ne kao informaciju, nego kao nespecificnu energiju.

U slucaju kidanja senzornih puteva iznad nervusa vagusa, nastaje koma, jer ARAS ne moze da crpi energiju (prekinuta veza sa culima u tijelu).
U slucaju kidanja ispod n. vagusa, ne nastaje koma, bez obzira sto aras tad prima samo od njega, jer i sam vagus moze da donese dovoljno energije.

ARAS se jos naziva i centrom budnosti.

Otkriven je tek 1950 (ili tako nesto).

Dakle, covjek nema blage veze sa mozgom sto prica kad kaze da je ARAS za korteks isto sto i jetra ili srce itd. Ja ga nebi drzao za moderatora, ovdje pogotovo, stvarno.
 
Poslednja izmena:
Dragi forumasi, reci cu vam samo da ARAS bombarduje svaku celiju kore mozga tako sto joj daje energiju za rad, a za svoj rad energiju ARAS crpi iz raznoraznih receptora u tijelu, kako onih sa koze, tako i iz unutrasnjih organa, i, iako ti receptori nose specificne impulse do kore, oni takodje nose to u ARAS, koji to usporenije salje isto do kore, ali sad ne kao informaciju, nego kao nespecificnu energiju.

Zaboga, kakve gluposti. Praktično nijedan deo ovoga gore rečeno nije tačan, osim možda u nekom poetskom smislu wikipedia nivoa. Smiri živce, sinko.
 
Smiri živce, sinko.

Ti si obican degenerik, je li sine?

Ovaj... je l' to opet neko istrazivanje iz oblasti prirodnih nauka trenutno u toku? Mislim, u kontekstu teme - neuronauke? Ili je samo u pitanju mali izbor važnih i ilustrativnih slika mozga, kao sto i stoji u naslovu? :ceka: Ovaj vas zanimljiv, strastven i dinamican dijalog me podstace da se zapitam da li je sa stanovista biologije kod neke vrste zaista moguce da dve jedinke budu roditelj jedna drugoj? :huh:

Uzgred, stopostotni, posto se zalazes za smenu aktuelnog moderatora, koga bi ti predlozio umesto endonucleasea? Pretpostavljam da tvoj predlog ne znaci da smatras kako ovom podforumu moderator nije potreban?
 
Poslednja izmena:
Ovaj... je l' to opet neko istrazivanje iz oblasti prirodnih nauka trenutno u toku? Mislim, u kontekstu teme - neuronauke?

Tema unekoliko jeste neuronauke, mada koliko vidim cilj priče je da se napadnem ja :) nekim poluznanjem neuroanatomije.

Ajde da iskoristimo ovo za jednu kratku lekciju.

U korenu mozga se nalazi struktura poznata kao "retikularna (mrežna) formacija". Radi se o mreži neurona koji na veoma kompleksan način kontrolišu stanje budnosti i fokusa pažnje. Deo retikularne formacije koji se kreće ka talamusu (i prema korteksu) se naziva "ascending reticular activating system", ili ARAS.

ARAS je veoma važan deo mozga; ako se ARAS ošteti sa obe strane, to rezultuje u trajnoj komi; korteks može biti potpuno funkcionalan, ali ne može da se "probudi".

Dejstvo ARASa je većim delom indirektno - ARAS reaguje na hormone oslobođene u toku cirkadijanskog ritma, pre svega melatonin, i menja fazu rada tako da proizvodi san (ovo je još uvek velikim delom nejasan proces). Buđenje se takođe organizuje većim delom indirektno - ARAS aktivira grupe neurona koje oslobađaju u mozak aktivirajuće neurotransmitere, kao što je norepinefrin.

ARAS je takođe veoma bitan za naglo buđenje. Senzorni nervi iz tela idu u kičmu, kroz koju se signali onda penju do mozga. U toku svog prolaska kroz koren mozga, oni oslobađaju sa strane izvode koji se kače i za ARAS. Signali iz "donjeg nivoa" procesiranja ostalih čula takođe dolaze do ARASa - recimo, signali vida i sluha. Ovo je veoma važan deo sistema koji omogućava da se naglo probudimo kada nas neko dotakne, ili ako usred noći čujemo neki zvuk... ali i u budnom stanju, kada treba naglo da premestimo pažnju sa jedne stvari na drugu (recimo, nešto pukne pored nas, mi skočimo i pogledamo šta - ARAS daje inicijalni impuls za ovo).

Ukratko, veoma zanimljiva i kritično važna oblast mozga.

No, ARAS sasvim sigurno ne "daje energiju" korteksu, niti nekako "preuzima energiju" iz čula.
 
"Od radova Meguna i Morucia (H. W. Magoun, & G. Moruzzi, 1950), od pre dvadeset godina, značajno se izmenila slika o instaliranju oseta. Ispitujući ulogu retikularne supstance moždanog stabla, oni nalaze da se preko nje obavlja još jedna stimulacija centara, tzv. nespecifična stimulacija moždane kore. Retikularna sustanca se sastoji od rastresitog nervnog tkiva, tj. neurona sa kratkim aksonima i brojnim dendritima koji omogućuju široku i difuznu vezu. Brzi impulsi koji prolaze specifičnim nervnim putevima brojnim kolateralima izazivaju u ovoj, retikularnoj masi moždanog stabla sporo razdraženje, ali zato veoma difuzno rasprostranjeno. Za jednim impulsom prenetim klasičnim putem razvijaju se i umnožavaju brojni impulsi u retikularnoj masi, koji se kao plamen šire i dižu uz moždano stablo kasneći za svojim uzročnikom ali se i mnogostruko umnožavajuži.

Ova nespecifična stimulacija gubi obeležje prenosioca informaicja o intenzitetu i kvalitetu nekog spoljašnjeg događaja. Ona ima dve velike uloge:1. Ogromna i spora impulsacija koja se penje uz moždano stablo retikularnom supstancom iz centra na nivou mezencefalona biva poslata na moždanu koru i to tako da svaka kortikalna ćelija biva bombardovana ovim impulsima ravnomerno. To stalno uznemiravanje održava ćeliju funkcionalno sposobnom, tj. budnom u primarnom smislu te reči. Tu je, mogli bismo uopštiti, glavni centar za budnost. 2. Drugi centar na nivou talamusa takođe može da distribuira ovu veliku nervnu energiju nespecifičnih impulsa, ali od njega se impulsi ne raspoređuju ravnomerno, već selektivno. Nekom delu mozga može se odatle uputiti "energetska pomoć" u vidu ovih impulsa, te da se time pojačaju tamošnji već postojeći procesi. To je, dakle, centar za pažnju!"

("Osećaj i mera", Ognjenović)

Drugi udžbenici (i iz različitih predmeta, dakle) sa mog fakulteta kažu isto. Ja sam rekao samo to što sam pročitao i našao u udžbenicima.


Ispada da udžbenici kažu da je sve od informacija što sam napisao u postu za koji moderator kaže da je sve u njemu laž istina, te da kažu da sam ja sasvim u pravu kada kažem da ARAS uzima od čula energiju koju daje kori, te da kažu da endonuclease nema pojma o mozgu, a ni veze sa mozgom, kada kaže da "aras sasvim sigurno ne "daje energiju" kori, niti nekako "preuzima energiju" iz čula". (ristob još manje)
 
Poslednja izmena:
"Od radova Meguna i Morucia (H. W. Magoun, & G. Moruzzi, 1950), od pre dvadeset godina,
. . .
Drugi udžbenici (i iz različitih predmeta, dakle) sa mog fakulteta kažu isto. Ja sam rekao samo to što sam pročitao i našao u udžbenicima.

Lepo je što se trudiš da proveriš svoje podatke, i svaka čast na tome. Međutim, u nauci generalno, a pogotovo u njenim granama u kojima se količina informacija eksponencijalno povećava, vredi da pokušaš da proveriš stvari u udžbenicima koji nisu stari 40 godina.

Ovo je lepa hipoteza iz 70-tih, ali se pokazala netačnom. Danas se čak i od imena ARAS generalno odustaje, pošto mnogi smatraju da je ime zbunjujuće (recimo, ako uhvatiš najnovije izdanje "Fundamentals of Neuroscience", nećeš naći ARAS u indeksu uopšte, niti će se on pominjati u delovima koji se bave retikularnom formacijom).

Gore je rečen deo priče. Možemo i da ga dopunimo sa više detalja. Recimo, ti tvrdiš da ARAS nekako "uzima energiju" od čula, pa onda "daje energiju" korteksu. To prosto nije tako.

U stvari, ARAS samo modulira prenos informacija kroz talamus.

U budnom stanju (setimo se, ARAS kontroliše san i spavanje), ARAS stimuliše senzorne nukleuse u okviru talamusa. Pošto talamus funkcioniše kao prenosnik senzornih informacija do korteksa, aktivacija ovih puteva omogućava prenos. Bez stimulacije od strane ARASa, najveći deo spoljnih čulnih unosa "nema snagu" da prođe kroz talamus. Ovo je značajno, recimo, za san - ne želimo da nas u toku sna budi svaki osećaj, i otud se ARAS skoro potpuno gasi, pa se umanjuje i verovatnoća prenosa informacija kroz talamus (tj. povećava se minimalan nivo snage stimulusa koji će biti prenet do korteksa). Takođe, ovo je bitno za pažnju: ako se nalazimo u gomili ljudi, i neko nas pozove po imenu, naša pažnja se odmah fokusira na tu osobu, zahvaljujući dobrim delom baš ARASu.

(Cela priča o tome kako se senzorne informacije gube u ARASu je takođe netačna. Tačno je da ARAS ima nespecifične aferente iz čulnih sistema, ali on takođe prima značajnu količinu aferenata iz senzornog korteksa.)

ARAS takođe inhibiše (gasi) jedan važan centar u okviru talamusa, takozvani retikularni nukleus. Funkcija retikularnog nukleusa nije potpuno poznata, ali ovaj nukleus je jedini u okviru talamusa koji ne šalje nikakve veze prema korteksu - već samo inhibitorne veze prema drugim nukleusima u okviru talamusa. Postoji hipoteza da je razlog za komu kod ljudi kojima je oštećen ARAS u stvari deinhibicija ovog nukleusa. Ako ARAS ne gasi retikularni nukleus, onda retikularni nukleus gasi ceo talamus, a talamus onda ne može da pokrene aktivnost u korteksu.

Možemo da idemo, ako želiš, i do nivoa pojedinačnih neurona, lepo je mapirano. :) Ali je suviše komplikovano za forum, a moralo bi i mnogo da se crta.

Preporučio bih ti bilo koji udžbenik iz oblasti neuronauka koji nije stariji od 15 godina. Recimo, Kandelov, ili gorepomenuti Skvajrov.
 
A ja bih preporucio da moderator na ovom forumu bude neko ko shvata da ista knjiga koja je izdata 1970te moze da se izda (dopunjena i preradjena, ako treba) i 2006te (I neko ko nece da se pravi pametan u vezi mozga ako o njemu (kao što se vidi) nema pojma). Moja knjiga je (obično udžbenik na fakultetima) izdanje 2006te, ne iz 1970.
Ista je i priča o ARASu iz 2005te, u knjizi iz drugog predmeta (isti autor). E sad ne znam da li je i ta pisana ranije pa izdata kasnije, i da li, možda, "ima nade" da Ognjenović nije znao 2005te i 06te šta piše i izdaje ponovo... teško.
U udžbenicima iz fiziologije takođe se priča ista priča.
Endonuclease iza sebe ima ristoba (ima i vanzemaljca-klona (više ovo pod 2. nego pod 1.) i sl.), ali ja ipak imam neke reference, i vrlo dobro znam o čemu govorim.
 
Poslednja izmena:
Ista je i priča o ARASu iz 2005te, u knjizi iz drugog predmeta (isti autor). E sad ne znam da li je i ta pisana ranije pa izdata kasnije, i da li, možda, "ima nade" da Ognjenović nije znao 2005te i 06te šta piše i izdaje ponovo... teško.

To je onda ozbiljna greška u udžbeniku, koju treba da prijaviš autorima istog. Ovo, u principu, ignoriše sve što je o principima pažnje, sna, i funkcije talamusa otkriveno u zadnje tri decenije. (Mada, cenim da si verovatno preskočio delove teksta koji ulaze u ulogu talamusa u svemu ovome, i koncentrisao se na ARAS).

Endonuclease iza sebe ima ristoba (ima i vanzemaljca-klona (više ovo pod 2. nego pod 1.) i sl.), ali ja ipak imam neke reference, i vrlo dobro znam o čemu govorim.

? Opet, smanji malo doživljaj. Lepo je što imaš neke reference, ali one se na žalost ne uklapaju sa strukturom retikularne formacije, niti sa impulsima koji se kreću kroz nju. Evo i tebi nekoliko referenci.

Prvo, par novijih tekstova na temu uloge onoga što se ranije zvalo ARAS u održavanju svesti i pažnje:

Hudson A.J. "Consciousness: physiological dependence on rapid memory access." Front Biosci. 2009 Jan 1;14:2779-800.
Schiff N.D. "Central thalamic contributions to arousal regulation and neurological disorders of consciousness."Ann N Y Acad Sci. 2008;1129:105-18.

...pa onda i nekoliko referenci na činjenicu koja potpuno potire ono što si govorio ovde. Kod ljudi kojima je bilateralno oštećen ARAS, kao što smo rekli gore, nastaje koma. Po tvojoj teoriji, ARAS nekako "bombarduje korteks" aktivacionim signalima. Bićeš iznenađen kada čuješ da se ova oštećenja mogu potpuno negirati stimulacijom talamusa kroz elektrode usađene u mozak. Ljudi koji su bili u komi postaju ponovo svesni, a neki ponovo postaju sposobni i za nezavisan život:

- Schiff, N.D., Purpura, K.P., 2002. Towards a neurophysiological foundation for
cognitive neuromodulation through deep brain stimulation. Thalamus Relat.
Syst. 2, 55–69.
- Kanno, T., Kamei, Y., Yokoyama, T., 1992. Treating the vegetative state with
dorsal column stimulation. Proceeding of the 1st Annual Meeting of Society
for Treatment of Coma, pp. 67–76.
- Tsubokawa, T., Yamamoto, T., Katayama, Y., 1996. Chronic deep-brain
stimulation as a treatment for vegetative state. Proceedings of the 5th
Annual Meeting of Society for Treatment of Coma, pp. 89–98.
- Cohadon, F., Richer, E., 1993. Deep cerebral stimulation in patients with posttraumatic
state. 25 cases. Neuro-Chirurgie 39, 281–292.

Dakle, ARAS ne vadi senzorne signale pa ih pretvara u nekakvu "energiju za korteks", već reguliše senzorne nukleuse u okviru talamusa. Ako je talamus blokiran, čovek se nalazi u komi (mada i dalje postoji neki nivo svesti, izgleda; postoji nekoliko veoma kontroverznih nalaza u ovoj oblasti). Stimulacija talamusa reaktivira korteks, iako je ARAS i dalje potpuno uništen - aktivacija nerava u okviru senzornih nukleusa ponovo omogućava aktivaciju korteksa i komunikaciju sa čulima i telom.

No, pretpostavljam da ti i dalje znaš bolje nego svi ostali?
 
Endonuclease iza sebe ima ristoba (ima i vanzemaljca-klona (više ovo pod 2. nego pod 1.) i sl.), ali ja ipak imam neke reference, i vrlo dobro znam o čemu govorim.
U velikoj si zabludi. Endonuclease je ozbiljan naučnik (svjetskog glasa!) dok Ristob nema veze skoro ni okakvoj nauci, pa ni o neuronauci. Sve što sam rekao na ovom Forumu, rezultat je isključivo ličnog rezonovanja, uz naučne informacije koje sam pokupio takoođe na ovom Forumu ili na druge adrese Interneta. Sorry, ako sam te razočarao. ;)

A ti bi svakako trebalo da budeš malo kulturniji i manje svađalaćki nastrojen. Kloni se trave. :mrgreen:
 
.................................................

Dakle, covjek nema blage veze sa mozgom sto prica kad kaze da je ARAS za korteks isto sto i jetra ili srce itd. Ja ga nebi drzao za moderatora, ovdje pogotovo, stvarno.

.......................................................

Ispada da udžbenici kažu da je sve od informacija što sam napisao u postu za koji moderator kaže da je sve u njemu laž istina, te da kažu da sam ja sasvim u pravu kada kažem da ARAS uzima od čula energiju koju daje kori, te da kažu da endonuclease nema pojma o mozgu, a ni veze sa mozgom, kada kaže da "aras sasvim sigurno ne "daje energiju" kori, niti nekako "preuzima energiju" iz čula". (ristob još manje)

...............................................
Endonuclease iza sebe ima ristoba (ima i vanzemaljca-klona (više ovo pod 2. nego pod 1.) i sl.), ali ja ipak imam neke reference, i vrlo dobro znam o čemu govorim.

Ne znam zašto si ovako svađalački raspoložen, baš nisi fer. Ja živim u Srbiji i znam koliko su naši udžbenici inertni prema novim otkrićima, a i poznato mi je da se stari udžbenik jednostavno prepiše a da autor ništa nije izmenio. Važno je da se to proda. Da sam na tvom mestu ja bih pitao endonuclease-a otkud mu ova saznanja, proverio negde na Internetu, ima toga verovatno, a onda malo priupitao i pomenutog autora udžbenika šta misli o tome.
A mi šta imamo. Imamo čoveka koji se trenutno bavi istraživanjem i tebe koji čitaš nečiji udžbenik i usput vređaš. Krajnje ne fer. I što neko priupita, kakve uopšte veze ima ova rasprava sa tim da li je neko moderator ili ne?
Izvini na ovoj lekciji, ali nisam mogao da odolim.
 

Back
Top