Specialne jedinice Jugoslovenske vojske 1931-1941

bilosta

Aktivan član
Poruka
1.093
Jugoslovenska vojska je, bez obzira na veoma bogata iskustva srpske vojske iz ratova 1912-1918, kao i iskustva kadrova bivše austrougarske vojske, tek početkom tridesetih godina započela stvaranje prvih specijalnih taktičkih jedinica na tlu Kraljevine Jugoslavije. Tako su 1931. godine stvoreni Prvi i Drugi planinski puk, 1940. godine je formirana četnička komanda i šest četničkih (jurišnih) bataljona, a 1939. godine je započeta obuka padobranaca, da bi tek 1941. bila formirana padobranska četa, koja do izbijanja rata nije bila popunjena ljudstvom. Ove specijalne jedinice su imale naročite uniforme i oznake po kojima su se razlikovale od ostalih jedinica Jugoslovenske vojske. Tokom Aprilskog rata 1941. godine, jedino su planinski pukovi imali značajnija dejstva i pružali su žilav otpor, pre svega zahvaljujući dobroj obučenosti i povoljnoj konfiguraciji terena. S druge strane, četnički (jurišni) bataljoni i padobranska četa nisu imali zapaženih dejstava tokom ovih operacija. Danas, šezdeset godina kasnije, još uvek se veoma malo zna o ovim jedinicama, a naročito o njihovim uniformama i oznakama. Tako da ova tema treba da predstavi Jugoslovenske jedinice posebne taktičke namene, koje danas nazivamo specijalnim jedinicama.
 
Planinske jedinice Jugoslovenske vojske 1931-1941



Kraljevina SHS se na severozapadu i jugozapadu graničila sa Austrijom i Italijom, zemljama koje će sve do Drugog svetskog rata, manje ili više, otvoreno pokazivati agresivne namere i voditi neprijateljsku politiku. Granicu prema potencijalnom protivniku uglavnom su činili planinski masivi, prvenstveno Alpi, što je zahtevalo specijalne brdsko-planinske ili alpske trupe, osposobljene za zatvaranje ovog pravca. Međutim, generalštab vojske SHS do početka treće decenije XX veka nije iskoristio iskustva i potencijale bivše austrougarske vojske sa prostora Savske i Dravske divizijske oblasti, stečene na Alpskom frontu, ali ni iskustva srpske vojske sa Solunskog fronta. Još je čudnije da nije ozbiljnije razmatrana jačina, opremljenost, niti obučenost specijalnih taktičkih jedinica potencijalnog protivnika, Italije.



Jugoslovensko ministarstvo vojske i mornarice je o osnivanju alpskih trupa počelo da razmišlja tek početkom tridesetih godina, u sklopu modernizacije čitave armije. Pri tome, oslonac je tražen u Francuskoj vojsci, a kao uzor su poslužili Alpski lovci (Chasseurs Alpins). Ovaj stav je proizašao iz starog savezništva i slične spoljne poltike, i iz saznanja o bogatim francuskim iskustvima u planinskom načinu ratovanja. U vreme kada je trebalo pomoći Jugoslovenirna u stvaranju alpskih trupa, Francuzi su imali petnaest bataljona Alpskih lovaca i tri planinska puka (Regiments de Montagne). 6. Aprila naspran Italijanske 2. Armije Triglavska divizija ukupne jačine od oko 50.000 ljudi

 
Četničke (jurišne) jedinice Jugoslovenske vojske 1939-1941



U Kraljevini SHS, kasnije i u Jugoslaviji, potpuno su zanemarena izuzetno bogata iskustva srpske vojske sa jurišnim jedinicama i komitskim (četničkim) načinom ratovanja duboko u neprijateljskoj pozadini. Prvi tragovi vezani za gerilski način ratovanja potiču iz daleke 1848. godine, kada je Matija Ban objavio Pravilo o četničkoj vojni, da bi prva praktična iskustva sledila u ratu protiv Turske 1876-1878, a zatim i u sukobima koji su započeli komitskom akcijom, pre izbijanja balkanskih ratova, kao i tokom ratova 1912-1918 godine. Doduše, 1923. godine je u Sarajevu Osnovana jedna jurišna četa u okviru bataljona Pešadijske oficirske škole, ali je i ona ubrzo rasformirana.
Jugoslovenska vrhovna komanda konačno se setila jurišnih iedinica u vreme kada je veći deo Evrope već bio zahvaćen ratom. Naime, 24. aprila 1940, naredbom ministra vojske i mornarice ustanovljena je tzv. Četnička komanda, jezgro oko koga je počelo osnivanje specijalnih jedinica za diverzantske akcije u neprijateljskoj pozadini. Planirano je da se formira šest ovakvih bataljona.



Tokom Aprilskog rata 1941. godine, ove specijalne jedinice zadesila je sudbina koju je doživeo i ostatak vojske.
Jugoslovenska vrhovna komanda je 8. aprila izdala naređenje (0. br. 58) komandantu 2. armije i komandantu jurišne (četničke) komande. Naloženo je da se četničke jedinice najhitnije i najkraćim putem upute u Kosovsku Mitrovicu i stave na raspolaganje komandantu 3. grupe armija radi zatvaranja Kaćaničke klisure.
Istog dana, posle pada Pirota, komandant 5. armije je iz Niša uputio jurišni bataljon, i još neke jedinice, na Špajske položaje (Ploča). U jedinicama 4. armije došlo je 9. aprila do pobune, a komandant ove armije pretio je pobunjenicima da će upotrebiti jurišni bataljon, i druge jedinice, radi sprečavanja pobune, ali do toga nije došlo. Komandant 1. armije je 10. aprila naredio jednom četničkom odredu, koji mu je štab vrhovne komande stavio na raspolaganje u Zvorniku, da krene preko Bijeljine ka Bosanskoj Rači, i da tamo obrazuje Račanski odred radi zaštite prelaza na Savi, kod Rače. Pojedini izvori pominju da je 14. aprila isti ovaj četnički bataljon 1. armije, braneći aerodrom u Bijeljini od nemačkog desanta, izginuo do poslednjeg čoveka. Ovaj događaj, međutim, još nije sasvim rasvetljen, i o njemu postoje oprečni stavovi. Pojedini bataljoni su se predali bez značajnijeg otpora, a štab je pao u zarobljeništvo 18. aprila.
 
Padobranske jedinice Jugoslovenske vojske 1939-1941

Reorganizacionim planom Jugoslovenskog kraljevskog vazduhoplovstva (1937-1941) bilo je predviđeno formiranje padobranskih jedinica i padobranske pešadije za obavljanje taktičkih operacija, uključujući i formiranje pet transportnih eskadrila. U skladu sa tim, ali i sa sveopštim brzim razvojem Kraljevine Jugoslavije krajem tridesetih godina XX veka, 1938. godine je izgrađen i padobranski toranj u Beogradu, koji su projektovali češki inženjeri iz kompanije Škoda. Toranj je bio visok 74 metra, a bio je najviši na svetu u to vreme. Platforme za skakanje su se nalazile na visinama od 40 i 60 metara.
Kompletnu odgovornost za regrutaciju, obuku, opremanje i taktičku komandu nad padobranskim jedinicama imala je, kao i u Nemačkoj, komanda vazduhoplovstva, za razliku od drugih zemalja gde su padobranske jedinice bile u sastavu kopnenih snaga.



Eksperimentalna Padobranska škola za obuku budućih padobranskih jedinica počela je sa radom u Pančevu 1. oktobra 1939. Do izbijanja rata okončana su dva kursa, jedan 1939, a drugi 1940. godine. Program obuke bio je baziran na iskustvima sa svih ratišta tog vremena. Kurs je obuhvatao teoretske časove, skokove sa padobranske kule u Beogradu i skokove iz transportnih aviona. Komandant škole bio je kapetan I klase Dragutin Dolanski (tokom Drugog svetskog rata postao je major i komandir Padobranske čete, a, posle toga, i jednog bataljona u NDH). Polaznici padobranskog kursa su koristili jugoslovenski irvin padobran, izrađivan po američkoj licenci, a kao transportne avione koristili su dva prepravljena češka tromotorna bombardera avia foker (aviafokker) F-39.
Polaznici prvog padobranskog kursa su 20. jula 1940. stekli zvanje padobranaca, ukupno njih dvadeset i osam. Svi promovisani padobranci su dobili naročiti padobranski znak, izrađen posebno za tu priliku.
Početkom 1941. godine škola je premeštena u Novi Sad, gde je i ostala do izbijanja rata. Naredenjem od 17. februara 1941. godine bilo je predviđeno premeštanje škole u Niš, ali ovo nije realizovano zbog nemačkog napada.
Padobranci su učestvovali na dva velika taktička manevra koje je organizovala jugoslovenska vojska. Prvi vazdušni desant je bio 19. septembra 1939. godine, a drugi 9. septembra 1940. Ovi manevri bili su od izuzetnog značaja u pogledu sticanja iskustva padobranaca i njihovih komandira.



Tokom 1940. godine, od 731. i 732. eskadrile bila je formirana transportna grupa koju je činilo: šest aviona lokhid elektra (lockheed electra), dva spartana, jedan kodron, jedan dragon, i dva prepravljena bombardera avia foker, kao i jedan potez 29, koji je pripadao civilnom prevozniku Aeroput. Takođe je bila planirana iz Nemačke nabavka 48 aviona tipa Ju 52 za potrebe vazdušne pešadije, pri čemu bi padobranske čete dobile aparate kaproni (caproni), medutim, do realizacije ove zamisli nije došlo zbog izbijanja rata.
Padobranska četa je po ratnom planu imala zadatak da štiti vojni aerodrom u Novom Sadu od mogućeg nemačkog vazdušnog desanta, ali pošto do toga nije došlo, nije učestvovala u borbama u Aprilskom ratu, od 6. do 17. aprila. Četa se povlačila iz Novog Sada prema Sarajevu, gde se do 13. aprila okupio najveći deo letačkih i neletačkih vazduhoplovnih jedinica, jačine oko 25.000 - 30.000 ljudi, sa gotovo potpunim starešinskim kadrom. Vrhovna komanda je naredila da se od ovog ljudstva formiraju tri pešadijska odreda za zatvaranje severnog, južnog i zapadnog pravca ka Sarajevu, ali su ove jedinice zarobljene bez značajnijeg otpora.
Tokom Drugog svetskog rata, u periodu od 1942. do 1945. godine, bilo je trideset i sedam pojedinačnih skokova oficira i podoficira jugoslovenske vojske u izbeglištvu na teritoriju Jugo-slavije. Pored navedenih pojedinačnih slučajeva, u martu 1945. godine tri grupe komandosa, a svaka je brojala 10-15 Ijudi, ubačene su u Jugoslaviju sa zadatkom da vrše diverzije.
U periodu od 1943. do 1944. godine, iznad teritorije Jugoslavije izvršeno je dvadeset i devet partizanskih skokova padobranom.
 
Evo knjige:

9711_Dusan_Babic.jpg

Pokušaj da se sveobuhvatno sagledaju nastanak, formacija, uniforme i oznake svih jedinica posebne takticke namene jugoslovenske vojske, kao i ucešce u operacijama tokom Aprilskog rata od 6. do 17. aprila 1941. Posebnost ove knjige cine veoma retke i neobjavljivane fotografije iz tog perioda, te ilustracije u boji – rad slikara Cedomira Vasica.

Link
 
Evo knjige:

9711_Dusan_Babic.jpg

Pokušaj da se sveobuhvatno sagledaju nastanak, formacija, uniforme i oznake svih jedinica posebne takticke namene jugoslovenske vojske, kao i ucešce u operacijama tokom Aprilskog rata od 6. do 17. aprila 1941. Posebnost ove knjige cine veoma retke i neobjavljivane fotografije iz tog perioda, te ilustracije u boji – rad slikara Cedomira Vasica.

Link

E strava nisam znao da ima da se nadje u pdf formatu, da nema mozda i ostalih knjiga evolute?
 
Evo knjige:

9711_Dusan_Babic.jpg

Pokušaj da se sveobuhvatno sagledaju nastanak, formacija, uniforme i oznake svih jedinica posebne takticke namene jugoslovenske vojske, kao i ucešce u operacijama tokom Aprilskog rata od 6. do 17. aprila 1941. Posebnost ove knjige cine veoma retke i neobjavljivane fotografije iz tog perioda, te ilustracije u boji – rad slikara Cedomira Vasica.

Link
Dragan_srbcg RESPECT,

hvala za postavljenu knjigu!
 
Evo jos jedne dobre knjige:

Knjigu Borbe u vazduhu za Beograd 1941 napisao je vazduhoplovni potpukovnik Bozidar S.Kostic Komandant 6.lovackog puka koji je na toj duznosti bio od 27.juna 1940.godine. Proveo je u ratnom zarobljenistvu cetiri godine i odbio potom da se vrati u zemlju.

On u svojoj knjizi iznosi podatke sta je radjeno pred rat 1941.godine,spremnost puka za rat,ratna dejstva, secanje na pale u borbi i slike te prilozi.Jedno vrlo zanimljivo stivo iz prve ruke.

Link
 
Poslednja izmena:
Odlična tema! Bila je pre dve-tri godine neka putopisna emisija, o Tari mislim, pa su bili u kanjonu jedne rečice u kome su se specijalne jedinice Kraljevine obučavale, prolazile završni terenski ispit. Kanjon se morao preći tako da na kraju niko od kandidata ne sme biti mokar iznad kolena.... Mislim da su i kandidati u emisiji Može biti samo jedan, imali deo aktivnosti u tom kanjonu
 
Jugoslovenska vojska je, bez obzira na veoma bogata iskustva srpske vojske iz ratova 1912-1918, kao i iskustva kadrova bivše austrougarske vojske, tek početkom tridesetih godina započela stvaranje prvih specijalnih taktičkih jedinica na tlu Kraljevine Jugoslavije. Tako su 1931. godine stvoreni Prvi i Drugi planinski puk, 1940. godine je formirana četnička komanda i šest četničkih (jurišnih) bataljona, a 1939. godine je započeta obuka padobranaca, da bi tek 1941. bila formirana padobranska četa, koja do izbijanja rata nije bila popunjena ljudstvom. Ove specijalne jedinice su imale naročite uniforme i oznake po kojima su se razlikovale od ostalih jedinica Jugoslovenske vojske. Tokom Aprilskog rata 1941. godine, jedino su planinski pukovi imali značajnija dejstva i pružali su žilav otpor, pre svega zahvaljujući dobroj obučenosti i povoljnoj konfiguraciji terena. S druge strane, četnički (jurišni) bataljoni i padobranska četa nisu imali zapaženih dejstava tokom ovih operacija. Danas, šezdeset godina kasnije, još uvek se veoma malo zna o ovim jedinicama, a naročito o njihovim uniformama i oznakama. Tako da ova tema treba da predstavi Jugoslovenske jedinice posebne taktičke namene, koje danas nazivamo specijalnim jedinicama.

Pruzale su otpor ali vise i nisu mogle..
 
Preuzeto sa raznih foruma. Vredno da bude i ovde.

Jurišni ili četnički nož proizveden u VTZ Kragujevac između aprila 1940. i aprila 1941 .Skladno oružje koje podseća na tradicionalne balkanske kame a namenjeno je naoružanju jugoslovenskih komandosa,službeno zvanih četničkim ili jurišnim trupama.Njihova službena oznaka je bila mrtvačka glava sa prekrstenim kostima.

 

Back
Top