Препознао оца у тексту о стрељањима 1941. године

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
Душан Мишковић по детаљу о дуванској табакери препознао догађај са ексхумације оца Борисава којој је присуствовао

1--Valjevo.jpg

Душан Мишковић са једином фотографијом свог оца Борисава (Фото. Б. Нововић)

Ваљево – Само неколико дана пре прекјучерашњег објављивања текста „Ратни албум фотографа Вермахта” у „Политици” Душан Мишковић, (74) пензионер из Ваљева, причао је свом сину Јовану, што иначе ретко чини, о великом страдању цивила током немачке одмазде у Шапцу у јесен 1941. године. Кад су у понедељак у тексту дошли до реченице, односно детаља „да је у џепу једног мученика пронађена дуванска кутија по којој га је препознала његова жена”, напросто су се скаменили. Загонетни тајац је потрајао све док се Душан није осмелио и казао сину и укућанима да је тај мученик његов отац Борисав Мишковић, из села Мачванског Белотића.

Када смо јуче посетили Душана, он је на почетку направио једну малу исправку и казао да је на ексхумацији и препознавању земних остатака стрељаних у Шапцу почетком јуна 1945. године била Борисављева мајка Мара, а не супруга.

– Тог дана сам ја са бабом пошао у Шабац, и добро се сећам, иако ми је било 10 година, великог броја родбине пострадалих која је пристигла из свих крајева Мачве. Партизани нису дозвољавали да се кука и нариче. Када су пред бабу изнели омањи дрвени сандук са шаком костију и мало одеће на покојнику, она га је лагано подигла, а из неког од џепова испала је метална дуванска кутија. Иако је кутију рђа добро појела баба је знала да је то њен Борисав, јер се добро сећа табакере на којој је била угравирана краљевска породица. Вероватно да је њу добио док је служио војску у Краљевој гарди у Београду. Али пошто смо били сиротиња нисмо имали новац да купимо дрвени и лимени сандук, уместо Борисављевих посмртних остатака добили смо некакав број који смо у међувремену загубили. Његово тело са табакером склонили су са стране, а баба је успела по јелеку и шеширу да препозна и свог старијег сина Здравка, односно мог стрица од којег је такође морала да се опрости немим погледом. Борисаву када је доведен на стратиште било је 25, а Здравку 36 година – присећа се Душан.

2-streljanje.jpg

Једна од фотографија пристиглих из Немачке: призор после стрељања цивила у Шапцу 1941. године

Прича Душан да је одмазда у његовом селу извршена на превару јер су Немци говорили да се онима који се „пријаве”, односно изађу у центар села неће догодити ништа. Међутим, изненада су се појавили камиони у које су мештани потрпани и одвезени у Шабац.


– За све ово време од ексхумације 1945. године нисмо од државе добили никакву информацију где се налазе посмртни остаци мог оца и стрица. Али, трачак наде нам је улио Волфганг Бидингер, који је фотографије стравичног злочина предао архиву у Шапцу. Он је тим чином све изнео на видело и сада са великим оптимизмом верујем да ћемо пронаћи гробове најближих и коначно им запалити свећу за покој душе, јер су то били крштени и праведни људи – вели Душан.

И Душанов син Јован такође је фасциниран гестом пензионисаног учитеља из Трира. Каже да ће ускоро посетити изложбу фотографија у Међуопштинском историјском архиву у Шапцу, уверен да ће у некој од колона заробљених Мачвана пре извођења на стратиште пронаћи и препознати Борисава и Здравка. Потом ће одвести и оца Душана да то потврди. Ако утврде и где су сахрањени, Мишковићима ће бити много лакше.
 
Ратни албум фотографа Вермахта


Волфганг Бидингер је сматрао својом обавезом да сведочанства страдања врати у место настанка, Шабац .


Sabac,-Nemci.jpg
Злочин забележен објективом: Џелати и жртве

Шабац – Захваљујући Волфгангу Бидингеру, пензионисаном наставнику из Трира, у Међуопштински историјски архив у Шапцу ових дана су стигле оригиналне фотографије стравичних злочина немачког окупатора над житељима овог града, приликом казнене експедиције у јесен 1941. године. Ратни албум, сведочанство бруталности која по међународном праву не застарева, са препознатљивим ликовима и жртава и џелата, Бидингер је добио од школског друга, сина преминулог фотографа Вермахта, и сматрао је својом обавезом да га врати на место где је настао.
На пожутелим фотографијама, које је Архив изложио у великој галерији, виде се немачки војници како одводе и убијају по наређењу мушкарце различитог старосног доба, грађане и сељаке са шубарама на глави. Људи окружени стражарима стоје у реду, држе се за руке пред плотун стрељачког строја, официри газе преко палих тела и проверавају да ли је неко још жив... У позадини је зграда некадашње Зелене, сада Медицинске школе, па је јасно да се ради о стрељању у делу града Бенска бара.
– Друг ми је албум дао пре неколико година, пошто му је отац умро. Иако сам и раније видео много ратних фотографија, јер ме је занимала војна историја, ове су се показале најнеобичнијим и најшокантнијим. После парада војника по Француској, предео се одједном променио, нестала је помпа, и на сликама су се појавили људи у народној ношњи, које одводе на стрељање. Место масакра прекривено је са стотинак мртвих. Фотографија војника са флашом у руци који пролази туда била ми је ужасавајућа – испричао је на отварању изложбе Бидингер.
Немачка одмазда над Шапчанима почела је одмах после напада четника и партизана на град 22. септембра увече, који су немачке снаге успеле да одбију 24. септембра пред зору, иако су устаници у једном тренутку стигли до центра. Већ у 15 часова почела је акција „чишћења Шапца”, коју су спроводиле јединице 342. пешадијске дивизије, пребачене почетком септембра из Француске. У пратњи фолксдојчера, усташа и белогардејаца немачки војници претресали су кућу по кућу, палили и убијали, а нарочито је страдао део града Камичак, где су злочини такође забележени објективом.

Sabac,-Nemac.jpg
Вол­фган­г Би­дин­ге­р

– За првих једанаест дана акције, према немачким војним изворима, на разним местима у Шапцу стрељано је 1.127 цивила. До 26. септембра 342. дивизија је основала концентрациони логор код села Јарак у Срему. Више хиљада Шапчана од 15 до 70 година, постројени у колоне по пет, усиљеним маршом отерани су у логор. Пут од 23 километра пређен је за четири часа, тако да је зачеље колоне готово све време било у трку. Они који су пали, убијани су на лицу места – објашњава директор Архива Раде Петровић.
Учитељ из Трира Волфганг Бидингер мислио је да се ради о фотографијама насталим на руском фронту, јер је 342. дивизија, после сламања Ужичке републике пребачена на источно ратиште. Када је установио да су написи (рекламе на радњама) на сликама на српском, уместо руском језику како је мислио, контактирао је са нашом амбасадом у Берлину. Упућен је на Историјски архив Југославије, а потрага за локацијом стравичних сцена завршена је у Шапцу. Историјском архиву Бидингер је поклонио фотографије, иако је архив из Кобленца нудио 20.000 евра да их откупи.
Највеће шабачко стратиште – Бенска бара све четири године под окупацијом било је затворено за грађане, којима није дозвољавано да преузму тела настрадалих. Од 6. до 8. јуна 1945. године ексхумирано је 291 тело, која су сахрањена у заједничку гробницу на Доњошорском гробљу. Нека су идентификована, а нека нису... „У џепу једног мученика пронађена је дуванска кутија. По њој га је жена препознала. Та безначајна стварчица била је драгоценост, јер је ову кутију деци давао да се играју њоме”, писала је тих дана „Политика”.
Данас на локацији Бенска бара налази се стамбено насеље изграђено шездесетих и почетком седамдесетих година. Приликом копања темеља зграда радници су још проналазили кости убијених суграђана. После октобарских промена дотадашњи Трг слободе, одакле почиње Бенска бара, преименован је у Трг шабачких жртава, али још увек не постоји никакво спомен-обележје.



ПОЛИТИКА
[објављено: 12/10/2009]
 
Ратни албум фотографа Вермахта


Волфганг Бидингер је сматрао својом обавезом да сведочанства страдања врати у место настанка, Шабац .


Sabac,-Nemci.jpg
Злочин забележен објективом: Џелати и жртве

Шабац – Захваљујући Волфгангу Бидингеру, пензионисаном наставнику из Трира, у Међуопштински историјски архив у Шапцу ових дана су стигле оригиналне фотографије стравичних злочина немачког окупатора над житељима овог града, приликом казнене експедиције у јесен 1941. године. Ратни албум, сведочанство бруталности која по међународном праву не застарева, са препознатљивим ликовима и жртава и џелата, Бидингер је добио од школског друга, сина преминулог фотографа Вермахта, и сматрао је својом обавезом да га врати на место где је настао.
На пожутелим фотографијама, које је Архив изложио у великој галерији, виде се немачки војници како одводе и убијају по наређењу мушкарце различитог старосног доба, грађане и сељаке са шубарама на глави. Људи окружени стражарима стоје у реду, држе се за руке пред плотун стрељачког строја, официри газе преко палих тела и проверавају да ли је неко још жив... У позадини је зграда некадашње Зелене, сада Медицинске школе, па је јасно да се ради о стрељању у делу града Бенска бара.
– Друг ми је албум дао пре неколико година, пошто му је отац умро. Иако сам и раније видео много ратних фотографија, јер ме је занимала војна историја, ове су се показале најнеобичнијим и најшокантнијим. После парада војника по Француској, предео се одједном променио, нестала је помпа, и на сликама су се појавили људи у народној ношњи, које одводе на стрељање. Место масакра прекривено је са стотинак мртвих. Фотографија војника са флашом у руци који пролази туда била ми је ужасавајућа – испричао је на отварању изложбе Бидингер.
Немачка одмазда над Шапчанима почела је одмах после напада четника и партизана на град 22. септембра увече, који су немачке снаге успеле да одбију 24. септембра пред зору, иако су устаници у једном тренутку стигли до центра. Већ у 15 часова почела је акција „чишћења Шапца”, коју су спроводиле јединице 342. пешадијске дивизије, пребачене почетком септембра из Француске. У пратњи фолксдојчера, усташа и белогардејаца немачки војници претресали су кућу по кућу, палили и убијали, а нарочито је страдао део града Камичак, где су злочини такође забележени објективом.

Sabac,-Nemac.jpg
Вол­фган­г Би­дин­ге­р

– За првих једанаест дана акције, према немачким војним изворима, на разним местима у Шапцу стрељано је 1.127 цивила. До 26. септембра 342. дивизија је основала концентрациони логор код села Јарак у Срему. Више хиљада Шапчана од 15 до 70 година, постројени у колоне по пет, усиљеним маршом отерани су у логор. Пут од 23 километра пређен је за четири часа, тако да је зачеље колоне готово све време било у трку. Они који су пали, убијани су на лицу места – објашњава директор Архива Раде Петровић.
Учитељ из Трира Волфганг Бидингер мислио је да се ради о фотографијама насталим на руском фронту, јер је 342. дивизија, после сламања Ужичке републике пребачена на источно ратиште. Када је установио да су написи (рекламе на радњама) на сликама на српском, уместо руском језику како је мислио, контактирао је са нашом амбасадом у Берлину. Упућен је на Историјски архив Југославије, а потрага за локацијом стравичних сцена завршена је у Шапцу. Историјском архиву Бидингер је поклонио фотографије, иако је архив из Кобленца нудио 20.000 евра да их откупи.
Највеће шабачко стратиште – Бенска бара све четири године под окупацијом било је затворено за грађане, којима није дозвољавано да преузму тела настрадалих. Од 6. до 8. јуна 1945. године ексхумирано је 291 тело, која су сахрањена у заједничку гробницу на Доњошорском гробљу. Нека су идентификована, а нека нису... „У џепу једног мученика пронађена је дуванска кутија. По њој га је жена препознала. Та безначајна стварчица била је драгоценост, јер је ову кутију деци давао да се играју њоме”, писала је тих дана „Политика”.
Данас на локацији Бенска бара налази се стамбено насеље изграђено шездесетих и почетком седамдесетих година. Приликом копања темеља зграда радници су још проналазили кости убијених суграђана. После октобарских промена дотадашњи Трг слободе, одакле почиње Бенска бара, преименован је у Трг шабачких жртава, али још увек не постоји никакво спомен-обележје.



ПОЛИТИКА
[објављено: 12/10/2009]

Aj sad to reci onim Ljotićevcima...
 
Aj sad to reci onim Ljotićevcima...

Ne samo njima, nego objasni HECTORU i ostalim komunjarama sa foruma....

Немачка одмазда над Шапчанима почела је одмах после напада четника и партизана на град 22. септембра увече, који су немачке снаге успеле да одбију 24. септембра пред зору, иако су устаници у једном тренутку стигли до центра. Већ у 15 часова почела је акција „чишћења Шапца”, коју су спроводиле јединице 342. пешадијске дивизије, пребачене почетком септембра из Француске. У пратњи фолксдојчера, усташа и белогардејаца немачки војници претресали су кућу по кућу, палили и убијали, а нарочито је страдао део града Камичак, где су злочини такође забележени објективом.

Pa mu objasni zašto je Draža kasnije kalkulisao i odlagao veće vojne akcije po Srbiji...


A posebno im objasni zašto su Titovi komunisti na masovnim grobnicama gradili naselja...

Данас на локацији Бенска бара налази се стамбено насеље изграђено шездесетих и почетком седамдесетих година. Приликом копања темеља зграда радници су још проналазили кости убијених суграђана.
 
1. Na grobljima se nažalost uvewk nešto gradilo ili su pomerana,
2. Odlaganje akcija usled nemačke odmazde je odraz nesposobnosti i kukavičluka.
Iskreno, Draža niej imao sa čime da napada

1. Na žalost, komunisti su često gradili na grobljima... Činjenica...
Btw... U Nišu ima kompleks zgrada... Na vojnom i fracuskom groblju poginulih vojnka u WW1... Delijski vis... Primera ima mnogo...


2. Da nije imao, to je stvar procene...
 
Iz rodnog mesta cice komunci su podigli na starom groblju iz WW1 citavo jedno naselje,postoje glasine da su u kuce uzidivani spomenici pokojnika! Realno mi smo trebali da stagniramo i da cekamo velike sile da srede Svabe,a mi da se koljemo sa Ustasama i da izvucemo ljude iz Jasenovca,korisnije bi bilo i manje bi nas izginulo! Ima zanimljiv podatak da su partizani bili na 10ak km od Jasenovca i da Tita nije dozvolio da se logor oslobodi dok se posao ne obavi a danas neki ljudi ga obozavaju!
 
Poslednja izmena:
Uslovi za ustanak nisu postojali a i Nemci nisu mnogo rđavo postupali sa stanovništvom pre ustanka.Onaj ko je pucao na Nemce pucao je ustvari na Srbe i to po principu 100 za jednog.Kad je Draža shvatio da je tako,odlučio je da čeka povoljan momenat za ustanak.Ali nisu svi kao Draža.Bilo je i onih a kojima životi građana Srbije nisu značili ništa,Oni su po principu što gore to bolje i izazvali katastrofu.
 
Uslovi za ustanak nisu postojali a i Nemci nisu mnogo rđavo postupali sa stanovništvom pre ustanka.Onaj ko je pucao na Nemce pucao je ustvari na Srbe i to po principu 100 za jednog.Kad je Draža shvatio da je tako,odlučio je da čeka povoljan momenat za ustanak.Ali nisu svi kao Draža.Bilo je i onih a kojima životi građana Srbije nisu značili ništa,Oni su po principu što gore to bolje i izazvali katastrofu.

Ustanak i nije počeo protiv Nemaca nego protiv ustaša i njihovih zlodela u Bosni.
Narod je nemce pravilno identifikovao kao saradnike, saveznike i podržavaoce tih ustaša.

Ustanak nije bio samo u Srbiji nego celoj jugoslaviju.
 
Ustanak i nije počeo protiv Nemaca nego protiv ustaša i njihovih zlodela u Bosni.
Narod je nemce pravilno identifikovao kao saradnike, saveznike i podržavaoce tih ustaša.

Ustanak nije bio samo u Srbiji nego celoj jugoslaviju.

Nema to veze sa ustašama.Njih nije ni bilo na teritoriji uže Srbije.Komunisti su podigli ustanak protiv Nemaca ali to je pre svega bila komunistička revolucija a rat je korišćen samo kao izgovor.
Čak ni Ravnogorci ne spominju kao razlog za svoj ustanak pokolje u NDH jer su i vesti o tome došle kasnije.
Inače je između komunista i ustaša pre rata vladalo veliko prijateljstvo i savezništvo.
 
Nema to veze sa ustašama.Njih nije ni bilo na teritoriji uže Srbije.Komunisti su podigli ustanak protiv Nemaca ali to je pre svega bila komunistička revolucija a rat je korišćen samo kao izgovor.
Čak ni Ravnogorci ne spominju kao razlog za svoj ustanak pokolje u NDH jer su i vesti o tome došle kasnije.
Inače je između komunista i ustaša pre rata vladalo veliko prijateljstvo i savezništvo.

Postojala je država Jugoslavija i na teritoriji Jugoslavije je počeo ustanak.
U bosni je prvo počeo kada su ustaše napale srpske civile, i ustanak je počeo otporom ustaškim zlodelima koje su podržavali nemci.
na teritoriju Srbije se prelio iz Bosne.

Dakle ustaše su započele taj rat masakrom Srba koji su se digli na ustanak.
Nemci su pritekli ustašama u pomoć kada su ih ustanici razbili i tada tek onda KPJ poziva na organizovini ustanak protiv svih okupatora.
 
1. Na žalost, komunisti su često gradili na grobljima... Činjenica...
Btw... U Nišu ima kompleks zgrada... Na vojnom i fracuskom groblju poginulih vojnka u WW1... Delijski vis... Primera ima mnogo...


2. Da nije imao, to je stvar procene...

Pa ***, da se nisu izgradile zgrade gde bi stanovali ljudi.
Pa jesi li svestan koliko je ubijeno ljudi tokom svih ratova i ko zna gde su zakopani
 
Postojala je država Jugoslavija i na teritoriji Jugoslavije je počeo ustanak.
U bosni je prvo počeo kada su ustaše napale srpske civile, i ustanak je počeo otporom ustaškim zlodelima koje su podržavali nemci.
na teritoriju Srbije se prelio iz Bosne.

Dakle ustaše su započele taj rat masakrom Srba koji su se digli na ustanak.
Nemci su pritekli ustašama u pomoć kada su ih ustanici razbili i tada tek onda KPJ poziva na organizovini ustanak protiv svih okupatora.

Aleksandre,ako nađeš jednog priznatog istoričara koji će potvrditi ovo što ti kažeš ,
ja ću te nositi krkače od Slavija do Trga Republike.
 
Aleksandre,ako nađeš jednog priznatog istoričara koji će potvrditi ovo što ti kažeš ,
ja ću te nositi krkače od Slavija do Trga Republike.

IZVEŠTAJ KAPETANA MILORADA MOMČlLOVlĆA OD 7. JUNA 1942. MAJORU PETRU BAĆOVIĆU O DOGAĐAJIMA U ISTOČNOJ BOSNI OD JUNA 1941 DO JUNA 1942 GODINE1

Momčilović J. Milorad2

peš. kap. II klase

7 juna 1942 god.

Nange

KOMANDANTU GRUPE ODREDA

majoru g. Baćoviću.

Bosanski ustanak

Iz govora članova štaba Gospodina Ministra Vojske i Mornarice video sam da nisu tačno obavešteni o bosanskom ustanku kao ni o njegovom razvoju i delimičnoj propasti. Kako sam ja proveo punih osam meseci u Bosni, prvo kao komandant bataljona a docnije odreda i sektora to sam mogao stvari posmatrati neposredno i potpuno sam upoznat sa celim tokom ustanka.

Da bi G. Ministar bio tačno obavešten izneću u ovom izveštaju meni poznate stvari a od oficira koji su bili na drugim sektorima treba tražiti takođe izveštaje te kako bi slika bila potpuna.

1. — Uzroci ustanka — Posle sloma Jugoslavije i posedanja Bosne od t. zv. Nezavisne Države Hrvatske po svim mestima Bosne nikli su ustaški logori i tabori. Na njihovim čelima bili su oni koji su Srbe najviše mrzili. Ustaše su sačinjavali svi Hrvati i najveći deo turskog ološa. Hrvati su u ustaše otišli najvećim delom iz mržnje prema Srbima dok je kod Turaka pretežniji razlog bio obećanje begluka i srpske zemlje. Po instrukcijama iz Zagreba izrađen je plan za potpuno uništenje Srba. Počelo se sa razoružavanjem, a zatim se pristupilo izvođenju plana.

Prvenstveno je početo sa uništavanjem gradske i seoske inteligencije a zatim i viđenijih seljaka. Dok je uništavano gradsko stanovništvo, selo uopšte nije reagovalo čak je delom i zlurado posmatralo šta se dešava. Kad se je prešlo na selo još nije bilo otpora jer su ustaše fingirali transport uhapšenika iz Vlasenice za Tuzlu dok su ih stvarno noću klali u Rašića Gaju kod Vlasenice.3

Stvari su tako tekle dok dvojica od onih koji su trebali biti zaklati nisu srećnim slučajem utekli sa same rake. Onda je pukao glas po svom narodu i oni koji su se osećali ugroženim utekli su u šume. Oni su vremenom silom ili milom a i prevarom nagnali i ostale na ustanak ali je on u Istočnoj Bosni ostao ograničen na srez Srebrenički i Vlasenički i planine Majevicu i Ozren.

Iz ovoga se vidi da ustanak nije podignut ni iz kakvih drugih razloga nego jedino u cilju spašavanja života4.

2. — Razvoj ustanka. — Rad na podizanju ustanka nije mogao biti trajan niti konspirativan jer je pretilo brzo i potpuno uništenje svega što je srpsko. Organizacija nije mogla biti unapred sprovedena jer je nedostajalo vremena za to. Uostalom nije bilo nikog ko bi tu organizaciju mogao sprovesti jer su oficiri i ostala inteligencija bili ili u Srbiji ili pobijeni. Selo je bilo ostalo samo sebi i nije mu preostalo ništa drugo nego puška i šuma.

Ugroženi kao i slobodniji i buntovniji pojedinci su počeli obrazovati čete. Narod se je sporo rešavao na podizanje jer je ustaški pritisak, od straha od onih iz šume, malo popustio. Da bi se narod podigao širene su vesti da su prešli Srbijanci, Crnogorci, spustili se padobranci. Ovakvim i nasilnim postupcima narod je podignut. Počelo se sa rušenjem svih vrsta komunikacija i napadima na žandarmeriske stanice i pojedina sela.

Na sam glas o postojanju četnika kao i o prelazu Srbijanaca i Crnogoraca među Hrvatima i Turcima zavladao je takav strah da su prosto bili paralizovani. Kada je zauzeta Srebrenica,5 hrvatska vojska iako mnogo nadmoćnija, iz nervoze i straha napustila je Vlasenice6 i Han Pijesak. Hrvati su se ograničili na odbranu Zvornika, Romanije, Rogatice i Višegrada dok su ostalo prepustili Turcima. Ustanici su bez velikih borbi zavladali teritorijom od Romanije do Drine i od Višegrada do Zvornika izuzev nekoliko turskih sela. Takvo je stanje bilo u mesecu septembru.

Vodstvo i komandovanje. — Kao što sam ranije naveo ustanak nije bio organizovan pa dignut nego je prvo dignut pa se organizacija izvodila docnije. Ustanak je planuo odjednom na više mesta te je otuda bilo i više vođa. U mesecu septembru isticala su se naročito četvorica.

Na Glasincu i u Mulaluku (deo sreza Rogatičkog i Sarajevskog) najači je bio uticaj »Čičin« (poč. Franc Vajner7 ing. iz Sarajeva). Bili su tu partizani ali još ne komunisti.
ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1

http://www.znaci.net/00001/4_14_1_101.htm

Izveštaj o podizanju ustanka u Bosni od stranbe naroda protiv ustaškog zuluma. Izveštaj pisan 1942 godine za prethodnu 1941-u.


A SADA PRAVAC TRG REPUBLIKE!
 
IZVEŠTAJ KAPETANA MILORADA MOMČlLOVlĆA OD 7. JUNA 1942. MAJORU PETRU BAĆOVIĆU O DOGAĐAJIMA U ISTOČNOJ BOSNI OD JUNA 1941 DO JUNA 1942 GODINE1

Momčilović J. Milorad2

peš. kap. II klase

7 juna 1942 god.

Nange

KOMANDANTU GRUPE ODREDA

majoru g. Baćoviću.

Bosanski ustanak

Iz govora članova štaba Gospodina Ministra Vojske i Mornarice video sam da nisu tačno obavešteni o bosanskom ustanku kao ni o njegovom razvoju i delimičnoj propasti. Kako sam ja proveo punih osam meseci u Bosni, prvo kao komandant bataljona a docnije odreda i sektora to sam mogao stvari posmatrati neposredno i potpuno sam upoznat sa celim tokom ustanka.

Da bi G. Ministar bio tačno obavešten izneću u ovom izveštaju meni poznate stvari a od oficira koji su bili na drugim sektorima treba tražiti takođe izveštaje te kako bi slika bila potpuna.

1. — Uzroci ustanka — Posle sloma Jugoslavije i posedanja Bosne od t. zv. Nezavisne Države Hrvatske po svim mestima Bosne nikli su ustaški logori i tabori. Na njihovim čelima bili su oni koji su Srbe najviše mrzili. Ustaše su sačinjavali svi Hrvati i najveći deo turskog ološa. Hrvati su u ustaše otišli najvećim delom iz mržnje prema Srbima dok je kod Turaka pretežniji razlog bio obećanje begluka i srpske zemlje. Po instrukcijama iz Zagreba izrađen je plan za potpuno uništenje Srba. Počelo se sa razoružavanjem, a zatim se pristupilo izvođenju plana.

Prvenstveno je početo sa uništavanjem gradske i seoske inteligencije a zatim i viđenijih seljaka. Dok je uništavano gradsko stanovništvo, selo uopšte nije reagovalo čak je delom i zlurado posmatralo šta se dešava. Kad se je prešlo na selo još nije bilo otpora jer su ustaše fingirali transport uhapšenika iz Vlasenice za Tuzlu dok su ih stvarno noću klali u Rašića Gaju kod Vlasenice.3

Stvari su tako tekle dok dvojica od onih koji su trebali biti zaklati nisu srećnim slučajem utekli sa same rake. Onda je pukao glas po svom narodu i oni koji su se osećali ugroženim utekli su u šume. Oni su vremenom silom ili milom a i prevarom nagnali i ostale na ustanak ali je on u Istočnoj Bosni ostao ograničen na srez Srebrenički i Vlasenički i planine Majevicu i Ozren.

Iz ovoga se vidi da ustanak nije podignut ni iz kakvih drugih razloga nego jedino u cilju spašavanja života4.

2. — Razvoj ustanka. — Rad na podizanju ustanka nije mogao biti trajan niti konspirativan jer je pretilo brzo i potpuno uništenje svega što je srpsko. Organizacija nije mogla biti unapred sprovedena jer je nedostajalo vremena za to. Uostalom nije bilo nikog ko bi tu organizaciju mogao sprovesti jer su oficiri i ostala inteligencija bili ili u Srbiji ili pobijeni. Selo je bilo ostalo samo sebi i nije mu preostalo ništa drugo nego puška i šuma.

Ugroženi kao i slobodniji i buntovniji pojedinci su počeli obrazovati čete. Narod se je sporo rešavao na podizanje jer je ustaški pritisak, od straha od onih iz šume, malo popustio. Da bi se narod podigao širene su vesti da su prešli Srbijanci, Crnogorci, spustili se padobranci. Ovakvim i nasilnim postupcima narod je podignut. Počelo se sa rušenjem svih vrsta komunikacija i napadima na žandarmeriske stanice i pojedina sela.

Na sam glas o postojanju četnika kao i o prelazu Srbijanaca i Crnogoraca među Hrvatima i Turcima zavladao je takav strah da su prosto bili paralizovani. Kada je zauzeta Srebrenica,5 hrvatska vojska iako mnogo nadmoćnija, iz nervoze i straha napustila je Vlasenice6 i Han Pijesak. Hrvati su se ograničili na odbranu Zvornika, Romanije, Rogatice i Višegrada dok su ostalo prepustili Turcima. Ustanici su bez velikih borbi zavladali teritorijom od Romanije do Drine i od Višegrada do Zvornika izuzev nekoliko turskih sela. Takvo je stanje bilo u mesecu septembru.

Vodstvo i komandovanje. — Kao što sam ranije naveo ustanak nije bio organizovan pa dignut nego je prvo dignut pa se organizacija izvodila docnije. Ustanak je planuo odjednom na više mesta te je otuda bilo i više vođa. U mesecu septembru isticala su se naročito četvorica.

Na Glasincu i u Mulaluku (deo sreza Rogatičkog i Sarajevskog) najači je bio uticaj »Čičin« (poč. Franc Vajner7 ing. iz Sarajeva). Bili su tu partizani ali još ne komunisti.
ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1

http://www.znaci.net/00001/4_14_1_101.htm

Izveštaj o podizanju ustanka u Bosni od stranbe naroda protiv ustaškog zuluma. Izveštaj pisan 1942 godine za prethodnu 1941-u.


A SADA PRAVAC TRG REPUBLIKE!

Promašio si celu godinu.Ustanak je započeo 1941 a ne 1942.Ta mala sitnica te yebe.
 
Polovinom aprila 1941. godine pukovnik, Dražo Mihajlović pruža snažan otpor neprijatelju kod Ševarlija, a potom sa oko sto oficira i podoficira preko Preslice stiže u Petrovo na Ozrenu. Tu iz letaka saznaje za kapitulaciju Jugoslavije, drži govor demoralisanoj vojsci, odlučno najavivši da će razviti srpski barjak slobode, što je i učinio 8. maja 1941. godine u Srbiji, na Ravnoj Gori. Bila je to prva ustanička baklja protiv fašističke sile u porobljenoj Evropi, podignuta dva mjeseca prije nego što će Centralni Komitet Komunističke Partije Jugoslavije pozvati jugoslovenske narode na ustanak.

Tako se i narod na prostoru Udrima, Vozuće i Ozrena, kao odgovor na započeti ustaško-njemački teror i genocid, Srbi dižu na ustanak. Dogodilo se to 23. avgusta 1941. godine istovremeno na Preslici (Ozren) i Kleku (Udrim), čemu su prethodile višemjesečne pripreme. Perjanice među ustanicima bili su udrimski, vozućki i ozrenski domaćini, ugledni i pouzdaniji ljudi, koji su u svojim selima prikupljali oružje i narodu objašnjavali nametnutu situaciju, iz koje je jedini izlaz bio u prihvatanju borbe. Srpski ustanici formiraju odrede, kao tada najveće vojne formacije. Ozrenski odred obuhvatao je šire područje Ozrena. Za prvog njegovog komandanta postavljen je Todor Vujasinović. Zenički odred obuhvatao je područje Zenice, Kaknja, Žepča i dijelom Zavidovića, a odred "Zvijezda" dijelove Vareša, Kaknja i Visokog.

Ozrenski ustanici 23. avgusta izvode sinhronizovane napade prema Doboju, Gračanici, Maglaju, Petrovu i još nekim mjestima u dolini rijeke Spreče i Bosne. Najveći uspjeh ostvarila je grupa pod komandom Cvijetina Todića, koja je imala najteži zadatak: zauzimanje skladišta municije na Usori. Sa probranim borcima iz Pridjela, Striježevice, Osojnice i Trbuka, Todić je uspio savladati sve prepreke, razoružati stražu i dići skladište u vazduh. Prethodno su izvučene značajne količine pušaka, bombi i municije, koje su u povratku odnešene na Ozren.

Bila je to najveća diverzija u porobljenoj Evropi u to vrijeme, kada je zapaljeno oko sto vagona topovskih granata i avionskih bombi, spremljenih za zapadni front.

Ogorčen zbog gubitka ogromnih količina ubojnih sredstava, Hitler je odredio odmazdu prema "srpskim odmetnicima" i posebno kažnjavanje Ozrena.
Upravo dok su ozrenski ustanici sumirali rezultate iz prvih većih okršaja sa neprijateljem, ustaše i Nijemci su otpočeli opštu hajku na Srbe. Najveći zločin čine ustaše pukovnika Jure Francetića, koje iz pravca Zavidovića stižu na područje Maglaja, spaljuju srpsko selo Ošave i u njemu ubijaju preko 100 mještana. Sličan zločin čine i u selu Rječica, gdje strada oko 50 Srba.
U represalijama nad Srbima, pokazuju se i dobojske ustaše, čiji prijeki sud osuđuje na srmrt 150 Srba.

http://freenet-homepage.de/ozren/latinica/site/istorija.html
 
IZVEŠTAJ KAPETANA MILORADA MOMČlLOVlĆA OD 7. JUNA 1942. MAJORU PETRU BAĆOVIĆU O DOGAĐAJIMA U ISTOČNOJ BOSNI OD JUNA 1941 DO JUNA 1942 GODINE1

Momčilović J. Milorad2

peš. kap. II klase

7 juna 1942 god.

Nange

KOMANDANTU GRUPE ODREDA

majoru g. Baćoviću.

Bosanski ustanak

Iz govora članova štaba Gospodina Ministra Vojske i Mornarice video sam da nisu tačno obavešteni o bosanskom ustanku kao ni o njegovom razvoju i delimičnoj propasti. Kako sam ja proveo punih osam meseci u Bosni, prvo kao komandant bataljona a docnije odreda i sektora to sam mogao stvari posmatrati neposredno i potpuno sam upoznat sa celim tokom ustanka.

Da bi G. Ministar bio tačno obavešten izneću u ovom izveštaju meni poznate stvari a od oficira koji su bili na drugim sektorima treba tražiti takođe izveštaje te kako bi slika bila potpuna.

1. — Uzroci ustanka — Posle sloma Jugoslavije i posedanja Bosne od t. zv. Nezavisne Države Hrvatske po svim mestima Bosne nikli su ustaški logori i tabori. Na njihovim čelima bili su oni koji su Srbe najviše mrzili. Ustaše su sačinjavali svi Hrvati i najveći deo turskog ološa. Hrvati su u ustaše otišli najvećim delom iz mržnje prema Srbima dok je kod Turaka pretežniji razlog bio obećanje begluka i srpske zemlje. Po instrukcijama iz Zagreba izrađen je plan za potpuno uništenje Srba. Počelo se sa razoružavanjem, a zatim se pristupilo izvođenju plana.



A SADA PRAVAC TRG REPUBLIKE!

Izveštaj za 1941 godinu, pročitaj zaglavlje, nepismeni čoveče!

Dakle JUN 1941 godine, mesec dana pre no što je Žikica ubio dva žandara!
I to ne ustanak u Srbiji nego u Bosni!
 
Pročitaj zaglavlje!

Original postavio Alekasandar3:

IZVEŠTAJ KAPETANA MILORADA MOMČlLOVlĆA OD 7. JUNA 1942. MAJORU PETRU BAĆOVIĆU O DOGAĐAJIMA U ISTOČNOJ BOSNI OD JUNA 1941 DO JUNA 1942 GODINE1

Izveštaj pisan godinu dana posle početka ustanka u Srbiji.To dovoljno govori koliko je mogao da bude povod ustanku u Srbiji. Ravnogorci kao datum svog ustanka uzimaju 11 maj 1941 a komunisti 7 juli iste godine.Ustanak Srba u NDH je usledio posle ustanka na Ravnoj Gori.
Ni četnicima ni komunistima u Srbiji nije bio cilj sprečavanje ustaških pokolja jer za njih nisu ni znali a komuniste u Srbiji je bolela neka stvar za Srbe u Bosni jer oni ni o Srbima u Srbiji nisu brinuli.
Još jedna važna činjeninica, jer tebi treba sve crtati.- Masovni zločini u NDH započeli su na Vidovdan - 28.juni1941 .
 

Back
Top