Ovo što pišeš nema veze ni sa čim. Ti si očigledno posvađan sa svojom predstavom hrišćanstva. Sam sebi si predstavio nekakvo hrišćanstvo i onda se svađaš sa njim. Ako te interesuje da li hrišćanin može ratovati, ubijati druge i biti hrišćanin, odgovor je MOŽE!!!
Pročitaj ovo.
Al, uistinu, vitezovi Kristovi bez straha ratovati mogu u ratu za gospoda svog, i ne imat i mrve straha da će zgriješit, pogube li prijatelja, il u strahu od svoje smrti biti. Jer, bilo da smrt posijete, za Krista umrete, ne zapada vas grijeh,već neizmjeran udio u vi. Bez obzira na ishod, Krist pobjeđuje, jer u slučaju prvom, on spremno prihvaća neprijatelja smrt, dok u drugom utjehom obilato daruje viteza svog.
Vitez Kristov umije u slavi napast, i u slavi stradat. Jer, kad padne, on Krista služi, a kad za Krista gine, tad sebi pomaže, mač on ne nosi bez razloga pravična, jer on je sluga Božji, i za istine slavu, on kažnjava ljude zle. Tako ubivši zle, on nije ubica. Ja kažem da je ubojica opačine i branitelj poretka kršćanskog. S druge, pak, strane, bude li ubijen, on nije strado, nego je kući stigo. Dakle, kada smrt posije, tad Krist je na dobitku kada smrću
stradava, dobitak je njegov. Smrću pogana kršćanstvo slavi, jer Krist je veličan. Smrt kršćana velik je događaj, u kojem Kralj je u prilici bogato nagraditi vitezove svoje. I zato će pravedan radostan biti, vidjeć da pravda je na djelu.
Kažite, raduju li se pravičnosti? Samo ako je Bog taj, koji sudi u toj zemlji. Ne želim reć da pogane poubijati treba, ako drugog načina ima spriječiti ih u
njihovom strašnom nasilju i tlačenju vjernih. Čini se milostivijim, ipak, pogubiti ih, nego dopustiti im da griješe silno i nadvladaju pravedna tako će, možda, pravedni odabrati grijehom se i sami uprljati. Što je sigurno? Ako kršćaninu nije dopušteno mačem udarit, zašto su onda oni, koji su Spasitelja naviještali, naučavali, da vojnici trebaju plaćom svojom zadovoljni biti, umjesto da im poziv njihov zabrane? No, s druge pak strane, ako uistinu dopušteno jeste onima, od Boga tako izabranim kad već nisu milostivijem pozivu nekom pozvani kome je onda, želim znati, s pravom većim dopušteno nego njima, koji srca naša i misli naše drže u Zionu, gradu kreposti naše?
Ta oni prognaše one što se o božanski zakon ogriješiše, i spasiše ljude
pravedne u istini. Jednako tako obaraju oni pogane koji rat ljube, i pogubljuju one koji zaprepaštenje naše izazivlju, i tjeraju zle iz svetog grada Gospodnjeg.
U Jeruzalemu, zli žarom silnim otimlju blaga silna puka kršćanskog vjerske
svetinje skrnave u rukama svojim Sveti hram Božji drže. Nek mačevi vjernih
sasijeku glave neprijateljske, nek satru svakog tko protivi se znanju Božjem,
na kojem vjera kršćanska počiva, kako poganin reko ne bi Gdje je njihov Bog? A kad istjerani budu, on vratit će se kući svojoj i imanju svom, koji u Evanđelju gnjev njegov rasplamsaše. Gle kaza, kuća tvoja i odore tvoje pusti stoje, i gorko se tome jada. Valjano prorok odgovara, Ne brini o kući svojoj, ne brini o djedovini svojoj. Tako je, dakle, i drugo proročanstvo ispunjeno Gospod izbavi narod svoj, i oslobodi ga, i oni će pristupit, i radovat se na brdu Zion, i radovat će se u Gospodinu dobrom. Jeruzaleme sretni, znaj da tren je došo tebe da pohode. Raduj i veličaj, Jeruzaleme pusti, jer Gospod tješi narod svoj, on je javio Jeruzalem, i Gospod svetom rukom svojom tješi na oči svih oda svijeta. Izraele Djevico, napuštena, i nikog da te pridigne. Ustani, svu stresi prašinu, Djevico, zarobljena kćeri Zion. Ustani, em, i visoko se uspravi, i opaziti ćeš radost što od ruku Božjih i ide. Nećeš više zanemarenom zvana biti, niti će te pustom ti, Jer Gospod ti se raduje, a zemlja će ti bogatom biti. Digni led i osvrni se oko sebe sve se pribralo i tebi došlo. To je pomoć, u ti Bog Jedini šalje. Na svaki je način drevno proročanstvo sada unjeno, Ponovo uzdić ću te na vjekova slavu, na radost moljenjima svim i posisat ćeš mlijeko svih naroda svijeta, ah, i i, sisat ćeš i mlijeko s prsiju kraljevstava njihovih. Kao i, Ko sina majka tješi, tako i ja tebe tješim, i Jeruzalem utjeha će tvoja biti.
Zar ne vidite, koliko su često stara proročanstva pretskazivala o viteštvo? Jer, kao što smo upravo čuli, sada je tu sviju grad, i Gospodinov. Naravno, ne smijemo dopustiti zavedeni biti u logrešivost ispunjenja njihovih, i pred očima nam uvijek priroda ieska tekstova ovih mora biti. I, naravno, u nadi živjet vječnoj, kakvi da se oblaci crni nadnijeli nad vremenom ovim. Inače bi atstvo ovozemaljsko nadu duhovnu ugušit moglo, dok bi ročanstvo unaprijed osigurano, moglo na obećanja buduća i anja utjecat. Kako bilo, slava prolazna grada ovozemaljskog ne anjuje slavu onog nebeskog, već za njega priprema ili ga mi, m, zamišljamo gradom Nebeskim, koje naša je kolijevka.
Ovo je dio duhovnih uputstava hrišćanskim vitezovima u krstaškim ratovima. Samo još nešto da ja dodam. Velika je nelogičnost da ljudi koji veruju u Boga ili Sofiju ili Pleromu ili Allaha ili u Astralni svet ili....smatraju ubistvo nečim neprihvatljivim. Ako duša može napuštati telo i ako nastavlja postojati nakon smrti tela, u čemu je greh ubistva???
