Prebacivanje...

sunasceJeca

Poznat
Poruka
9.932
Kako se ponasate,reagujete,sta kazete Vasim najmilijima,kada vam najpre nesto urade u stilu,da ti pomognu,daju i sl.,pa nakon nekog vremena to "prebacuju" ili krenu da "nabijaju na nos"? Kako se nosite sa takvim situacijama? :mrgreen:
 
Нисам доживела тако нешто од мојих најмилијих, али јесам од неких људи који ми нису толико блиски.
Не реагујем уопште, само погледам онако понижавајуће и насмешим се.
Не могу да кажем да су за мене после тога мртви, али их држим на дистанци. :neutral:
 
Znam da budem prilicno "tvrda". Ne zaboravljam, oprastanje je ok, ali se tesko odlucujem da bilo sta vise zamolim tog nekog ko mi je neopravdano spocitao.

E, sad, oni koji me znaju, znaju i kako me "omeksati" :roll: :D, ali i tu postoji granica. Verovatno prilicno visoka, ali kad je dosegnu, ni jedan "omeksivac" vise ne pomaze :rtfm: :bye:.
 
Sad cu zvucati nerealno ali ne znam da sam ikada dopustila da mi bilo kakvu uslugu ucini onaj ko bi to prigovorio nekad. Mnogi ljudi su mi pomogli iako nikad ali bas nikad nisam trazila pomoc i ne secam se da su ikad o tome i rec progovorili, verovatno zato sto drze da je istina da je dobro delo dobro delo samo onda kad ne zna levica sta daje desnica.

Ne racunam svekrvu koja je najmanje pet prvih godina mog braka svako jutro uz kafu (pila sa njom prvu kafu, kakva sam budala bila :) ) obavezno servirala i recenicu: "Blago tebi kakva si srecnica. Eee da je meni moja svekrva dala ovoliku kucu kao ja tebi kakav bi mi lep zivot bio. Ja sve morala sama." Nije zlonamerna, samo joj je nedostajalo necije hvala u tim godinama klimaksa.
 
Нисам то доживела од блиских људи.

Ни од кога, тачније.

Али, мислим, да више никад од те особе не бих затражила помоћ.
 
To je jako ružno.
Inače, više volim da se oslonim na svoje snage. Pomoć tražim kada je baš neophodna i kada realno vidim da to neće opteretiti osobu koju pitam. I pitam osobe za koje znam da se neće libiti da me odbiju ako trenutno ne mogu da mi izađu u susret (jer to je daleko bolja varijanta nego da mi neko na silu čini uslugu, pa mi posle nabija na nos svoju žrtvu).

Imala sam ranije negativna iskustva da mi neko nešto "čini" a da to nisam ni tražila, niti mi je trebalo, pa da posle padne pokušaj prebacivanja, ali tu gledam da odmah stvari postavim na svoje mesto. Ako neko istinski ne oseća potrebu da ti nešto učini, bolje da to ne uradi. Samo tada nema nikakve štete.

A sad i druga strana medalje; dešavalo mi se da kada nekom učinim nešto/pomognem, da ta osoba reaguje drugačije ubuduće nego kako sam mislila da će reagovati, ali ipak je to njeno pravo i uvek polazim od toga da me niko nije terao da to radim/pomažem, pa stoga i nemam pravo ništa da očekujem.

Zato se treba čuvati te "trgovine", tipa "ja ću tebi ovo uraditi, a zauzvrat očekujem to i to". Takav stav nikad
ne izađe na dobro, posebno što ljudi nisu skloni da otvoreno razgovaraju o tome kakva imaju očekivanja i stavove.
 
Kako se ponasate,reagujete,sta kazete Vasim najmilijima,kada vam najpre nesto urade u stilu,da ti pomognu,daju i sl.,pa nakon nekog vremena to "prebacuju" ili krenu da "nabijaju na nos"? Kako se nosite sa takvim situacijama? :mrgreen:

Мој отац је таакв по природи.:confused:
Увек је све око нас радио с љубављу, задовољством и пожртвованошћу....али оно што ме је раније нервирало (у пубертетском узрасту) је то што је после често то спомињао као неку своју заслугу:''Да ли још неко дете има толико фотографија и филмова као ви???'', ''Да ли је још неко дете ишло сваке године море, као ви?''...
То није говорио у љутњи, нити као неко пребацивање, али ми је сметало што је говорио ваљда да бисмо запамтиле шта је све чинио...:confused:

После сам навикла на те његове приче и данас ме више не тангирају, прихватила сам га таквог какав јесте! :heart:
 
Kako se ponasate,reagujete,sta kazete Vasim najmilijima,kada vam najpre nesto urade u stilu,da ti pomognu,daju i sl.,pa nakon nekog vremena to "prebacuju" ili krenu da "nabijaju na nos"? Kako se nosite sa takvim situacijama? :mrgreen:

Ako hoces dobro obavljen posao, uradi ga sam:lol:

To je moje zivotno nacelo, a nikad nisam bila nesto njanjava pa da trazim pomoc. I nikad nisam nista materijalno trazila, sem skolovanja, ni precutno, a dobijala jesam; pa su onda krenule manipulacije. Pa sam rekla sam kratko i jasno - evo ti ga stan, evo ti auto, dovidjenja, prijatno. :roll: Nisam u fazonu da igram igrice, pogotovu sa najblizima; sem demonstracije materijalne moci ne vidim drugi poriv:roll:
 

Back
Top