Srbi mogli da spasu ruskog cara

Dragan_srbcg

Ističe se
Poruka
2.641
Zaboravljana svedočenja iz 1918. godine

Srbi mogli da spasu Ruskog Cara

Autor: Smilja Jurasović | 03.10.2009. - 05:00

Srpska dobrovoljačka divizija ruskog cara Nikolaja II Romanova, koja se uoči ubistva monarha i njegove porodice jula 1918. godine obrela u Jekaterinburgu, imala je izuzetnu priliku da spasi kraljevsku porodicu, ali je akcija sprečena u poslednji čas.

ruski-car-x.jpg


Ovaj, zvaničnoj istoriji do sada nepoznati detalj, pronašao je Ranko Jakovljević iz Kladova u zaostavštini Kladovljanina Jovana Jovanovića, pripadnika srpskih dobrovoljačkih formacija u Prvom svetskom ratu.
Da je reč o svedočanstvu koje se namerno i uspešno čuvalo daleko od očiju javnosti govori i podatak da su komunisti šezdesetih godina zabranili objavljivanje memoara Jovana Jovanovića, a sve knjige „Prelamanje istorije u XX veku“ oduzete su i uništene. Spretnošću Jovanovićevog unuka Danka, jedan primerak sećanja aktera ovih dešavanja je sačuvan.
Poslednji ruski car Nikolaj II Romanov, upamćen kao veliki prijatelj srpskog naroda i žrtva komunističkog terora, odobrio je 19. oktobra 1915. godine formiranje dobrovoljačkog odreda od Srba koji su se zatekli u Rusiji. Srpska divizija brojala je 13.000 ljudi. Nakon stravičnog sukoba sa Bugarima i teških gubitaka u Dobrudži, ova formacija nakon silnih problema našla se sticajem okolnosti sredinom jula 1918. u Jekaterinburgu gde su poslednji ruski car Nikolaj II Romanov i njegova cela porodica, streljani u noći između 16. i 17. jula 1918. godine.
Mada je duže vreme bio zarobljenik boljševika, odluka o njegovoj likvidaciji doneta je iznenada sredinom jula. Ranko Jakovljević, pisac monografije „Rusi u Srbiji“, pronašao je u zaostavštini Jovana Jovanovića svedočanstvo o okolnostima ubistva.
- U pronađenim beleškama piše: „Tu se stiglo i stalo radi snabdevanja hranom baš onoga dana kada su vršene pripreme da se ubije car. Vest o ovoj pogibiji stvorila je kod naših vojnika jednu jaku psihičku struju - naklonost za intervenciju i spasavanje cara. Nekoliko hiljada dobro naoružanih vojnika zaista je moglo mnogo na brzinu da učini u sredini nepripremljenih revolucionara za jednu takvu eventualnost. Ali, u slučaju uspeha da se spasi car, gde bi se onda otišlo van ruske teritorije, na kojoj je već bila vaspostavljena vlast, ne mnogo čvrsta, ali ipak dovoljna da u ovom slučaju ipak otme cara iz ruku naše vojske - razmišljao je Jovan. Kladovski akter dešavanja ovako komentariše dešavanja koja su sledila: „Nas nekoliko desetina, koji smo razboritošću štrčali od tih usijanih glava, jedva smo uspeli da preostale vojnike odvratimo od takve smrtonosne akcije i nastavimo put ka svome cilju, a revolucionare da ostavimo na njihovom poslu, u koji niko sa strane nema pravo da se meša.“
- Da li u znak kajanja zbog nerealizovanja propuštene šanse, Jovan Jovanović se, kako pričaju meštani Kladova, godinama bezuspešno borio da jedna kladovska ulica ponese ime ruskog vladara - kaže Ranko Jakovljević.

Smotra srpskih trupa u Rusiji
U organizacione aktivnosti osnivanja srpske dobrovoljačke divizije u Rusiji 1915. godine bio je uključen i potonji general, rođeni Kladovljanin Vojin Maksimović, koji je zabeležio da je 23. maja 1916, ruski monarh lično izvršio smotru srpskih trupa u Odesi: „Praćen neprekidnim uraganskim pokličima ‘živeo’, car je ponavljao ‘Očenj harašo’.“
 
Poslednja izmena:
Руски цар Николај Други Романов, са целом својом многобројном породицом и царском свитом, у Одесу је стигао возом, 22. маја у 6 часова по подне. На свечаном дочеку међу угледним званицама био је и командант дивизије пуковник Стеван Хаџић, са командантима бригада и пукова и начелником дивизијског штаба. Цар се поздравио са сваким од наших официра, распитујући се поглавито о преживљеним тешкоћама приликом проласка кроз Албанију. Свечану царску смотру извршену 23. маја на пољу Хадинки, близу Одесе, потанко је записао арт. пуковник Војин Максимовић, начелник штаба Прве српске добровољачке дивизије у "Споменици". "Његово величанство цар Николај Други Романов, у пратњи своје породице и велике царске свите, одржао је смотру трупа Одеског гарнизона ... Јашући на пунокрвним алату, цар је у ходу обилазио фронтове 1, 2. и 3. пешад. добровољачког пука поздрављајући их са:, Помоз `бог, јунаци ', и гледајући својим благим, плавим очима лица наших добровољаца, као да је хтео да се унесе у њихову душу, да испита ону њену велику силу и да јој задахне утеху за претрпљено и наду за оно за чиме је добровољачка душа чезнула, за слободом и величином њихове народне отаџбине. Праћене непрекидним ураганским поклицима, 'живео', цар је одјахао на место са којег је могао да посматра свечани дефиле трупа. "

011-2.jpg



http://www.scribd.com/doc/2212158/Srpski-dobrovoljci




На градском гробљу у месту Међедија (Medgedia), у близини града Констанце, налази се монументална Спомен-костурница припадника Прве српске добровољачке дивизије страдалих током чувене битке за Добруџу 1916. године.

Спомен-костурница саграђена је 1926. године у облику пирамиде од белог венчачког мермера. Свечаном откривању овог војног меморијала присуствовали су, поред осталих високих румунских и наших званичника, и краљ Срба, Хрвата и Словенаца Александар Први и краљица Марија. Услед неодржавања и последица честих земљотреса, поједине плоче од којих је Спомен-костурница сачињена временом су испале из лежишта, као и сам врх пирамиде и мермерни стубови који су држали декоративну металну ограду. Спомен-костурница у којој почива више хиљада страдалих припадника Прве српске доборовољачке дивизије који су се јуначки борили у бици за Добруџу 1916. године обновљена је током зимских месеци 2006. и 2007.

Спомен-костурница припадника Прве српске добровољачке дивизије која се налази у оквиру градског гробља у месту Међедија представља највећи и најзначајнији српски војни меморијал на територији Румуније.
 
Nisu mogli da spasu cara. Masa Srba nije htela da se meša u gradjanski rat a oni koji jesu mahom su bili na strani crvenih.
Ono što je bilo u belima bolje da i nije. Kolčak je stradao zbog njih i čeha.

naime u češkoj legiji pobunili su se Srbi i Česi i napravili dil sa revolucionarima, tako otsekavši Kolčaka.
 
Nemojte zaboravljati ko su i šta bili ruski carevi.

Neka komunistička tiranija ne bude opravedanje za apsolutistički centralizam i opštenarodno ugnjetavanje, koje niti u jednoj jedinoj evropskoj monarhiji nije bilo na toliko užasnom nivou koliko u Ruskoj imperiji.

Rusija je bila mrak za Srbiju!
Bilo je i danas ima mnogo većih mrakova na zapadu, neiskrenih.
Rusija je bila najperspektivnija zemlja, kao i danas, sa velikim unutrašnjim problemima koje danas nema. Nemačka je, ukrupnjavajući zemlju počinila mnogo veća zla nego što je to bilo u Rusiji. U mnogo navrata Rusija je sačuvala Srbiju, iako je imala mnogo štete zbog tog svog stava.
 
Bilo je i danas ima mnogo većih mrakova na zapadu, neiskrenih.
Rusija je bila najperspektivnija zemlja, kao i danas, sa velikim unutrašnjim problemima koje danas nema. Nemačka je, ukrupnjavajući zemlju počinila mnogo veća zla nego što je to bilo u Rusiji. U mnogo navrata Rusija je sačuvala Srbiju, iako je imala mnogo štete zbog tog svog stava.

najperspektivnija... josh samo da nije bilo rusa u rusiji :D
narochito je pomagala srbiju u drugoj polovini 19 veka, u ratu s bugarskom
kako ju je tad ispomagala... a tek kod berlinskog kongresa...
 
Руски цар Николај Други Романов, са целом својом многобројном породицом и царском свитом, у Одесу је стигао возом, 22. маја у 6 часова по подне. На свечаном дочеку међу угледним званицама био је и командант дивизије пуковник Стеван Хаџић, са командантима бригада и пукова и начелником дивизијског штаба. Цар се поздравио са сваким од наших официра, распитујући се поглавито о преживљеним тешкоћама приликом проласка кроз Албанију. Свечану царску смотру извршену 23. маја на пољу Хадинки, близу Одесе, потанко је записао арт. пуковник Војин Максимовић, начелник штаба Прве српске добровољачке дивизије у "Споменици". "Његово величанство цар Николај Други Романов, у пратњи своје породице и велике царске свите, одржао је смотру трупа Одеског гарнизона ... Јашући на пунокрвним алату, цар је у ходу обилазио фронтове 1, 2. и 3. пешад. добровољачког пука поздрављајући их са:, Помоз `бог, јунаци ', и гледајући својим благим, плавим очима лица наших добровољаца, као да је хтео да се унесе у њихову душу, да испита ону њену велику силу и да јој задахне утеху за претрпљено и наду за оно за чиме је добровољачка душа чезнула, за слободом и величином њихове народне отаџбине. Праћене непрекидним ураганским поклицима, 'живео', цар је одјахао на место са којег је могао да посматра свечани дефиле трупа. "

011-2.jpg



http://www.scribd.com/doc/2212158/Srpski-dobrovoljci




На градском гробљу у месту Међедија (Medgedia), у близини града Констанце, налази се монументална Спомен-костурница припадника Прве српске добровољачке дивизије страдалих током чувене битке за Добруџу 1916. године.

Спомен-костурница саграђена је 1926. године у облику пирамиде од белог венчачког мермера. Свечаном откривању овог војног меморијала присуствовали су, поред осталих високих румунских и наших званичника, и краљ Срба, Хрвата и Словенаца Александар Први и краљица Марија. Услед неодржавања и последица честих земљотреса, поједине плоче од којих је Спомен-костурница сачињена временом су испале из лежишта, као и сам врх пирамиде и мермерни стубови који су држали декоративну металну ограду. Спомен-костурница у којој почива више хиљада страдалих припадника Прве српске доборовољачке дивизије који су се јуначки борили у бици за Добруџу 1916. године обновљена је током зимских месеци 2006. и 2007.

Спомен-костурница припадника Прве српске добровољачке дивизије која се налази у оквиру градског гробља у месту Међедија представља највећи и најзначајнији српски војни меморијал на територији Румуније.

gle, aleksandrova masonska piramida...
 
Bilo je i danas ima mnogo većih mrakova na zapadu, neiskrenih.
Rusija je bila najperspektivnija zemlja, kao i danas, sa velikim unutrašnjim problemima koje danas nema. Nemačka je, ukrupnjavajući zemlju počinila mnogo veća zla nego što je to bilo u Rusiji. U mnogo navrata Rusija je sačuvala Srbiju, iako je imala mnogo štete zbog tog svog stava.

Volio bih da čujem po čemu je to Rusko carstvo 1917. godine najperspektivnija država na planeti (!!!). :eek: Inače, ja sam govorio isključivo o evropskim monarhijama.

Ne razumijem u kom kontekstu spominješ Njemačku...?

Pogotovo bih rado čuo kada je to Rusija sačuvala Srbiju (jer naprotiv, uvijek joj je okretala leđa)? Ne želim da istaknem periode ruskog neprijateljstva Srbiji i upotrebim ih kao kontru suprotnome, već da čujem uopšteno kada je to Rusija spasila srpsku zemlju, kako se danas toliko često laički pominje. :dontunderstand:
 
Volio bih da čujem po čemu je to Rusko carstvo 1917. godine najperspektivnija država na planeti (!!!). :eek: Inače, ja sam govorio isključivo o evropskim monarhijama.

Ne razumijem u kom kontekstu spominješ Njemačku...?

Pogotovo bih rado čuo kada je to Rusija sačuvala Srbiju (jer naprotiv, uvijek joj je okretala leđa)? Ne želim da istaknem periode ruskog neprijateljstva Srbiji i upotrebim ih kao kontru suprotnome, već da čujem uopšteno kada je to Rusija spasila srpsku zemlju, kako se danas toliko često laički pominje. :dontunderstand:
Ево једног примера:

 
Volio bih da čujem po čemu je to Rusko carstvo 1917. godine najperspektivnija država na planeti (!!!). :eek: Inače, ja sam govorio isključivo o evropskim monarhijama.

Ne razumijem u kom kontekstu spominješ Njemačku...?

Pogotovo bih rado čuo kada je to Rusija sačuvala Srbiju (jer naprotiv, uvijek joj je okretala leđa)? Ne želim da istaknem periode ruskog neprijateljstva Srbiji i upotrebim ih kao kontru suprotnome, već da čujem uopšteno kada je to Rusija spasila srpsku zemlju, kako se danas toliko često laički pominje. :dontunderstand:


Stalni interes Zapada prema teritoriji Rusije pokazuje perspektivnost ove zemlje. Najbogatija prirodnim resursima na svetu. Počeli su da ih "koriste" u pravom smislu reči, i više se neće zaustaviti.

U kontekstu ukrupnjavanja države i otpora nacionalnih manjina, represije prema njima, potpuno ista stvar se desila i u Rusiji i u Nemačkoj, to su problemi a ne navodna represija prema seljaštvu.

Što se tiče pomoći Rusije, stvarno je nije bilo mnogo dok je bila zaokupljena Napoleonom, samo boj u Loznici ,Timočkoj krajini i Varvarinu, ali Drugi Srpski ustanak ne bi urodio plodom da Rusi nisu finansirali pa i stupili u rat sa Turcima pa onda revolucija u Vojvodini 1848, recimo, pa direktno rat koji je prethodio Berlinskom kongresu, 1876, pa onda 1916, na primer, pa onda 1944.
Periodi ruskog neprijateljstva Srbiji direktno su proporcionalni periodima "prodavanja duše" srpskih vlastodržaca Zapadu.
 
Poslednja izmena:
Stalni interes Zapada prema teritoriji Rusije pokazuje perspektivnost ove zemlje. Najbogatija prirodnim resursima na svetu. Počeli su da ih "koriste" u pravom smislu reči, i više se neće zaustaviti.

U kontekstu ukrupnjavanja države i otpora nacionalnih manjina, represije prema njima, potpuno ista stvar se desila i u Rusiji i u Nemačkoj, to su problemi a ne navodna represija prema seljaštvu.

Što se tiče pomoći Rusije, stvarno je nije bilo mnogo dok je bila zaokupljena Napoleonom, samo boj u Loznici ,Timočkoj krajini i Varvarinu, ali Drugi Srpski ustanak ne bi urodio plodom da Rusi nisu finansirali pa i stupili u rat sa Turcima pa onda revolucija u Vojvodini 1848, recimo, pa direktno rat koji je prethodio Berlinskom kongresu, 1876, pa onda 1916, na primer, pa onda 1944.

a preskochi san stefanski mir, berlinski kongres, veliku bugarsku i srpsko bugarski rat...
 
Što se tiče pomoći Rusije, stvarno je nije bilo mnogo dok je bila zaokupljena Napoleonom, samo boj u Loznici ,Timočkoj krajini i Varvarinu, ali Drugi Srpski ustanak ne bi urodio plodom da Rusi nisu finansirali pa i stupili u rat sa Turcima pa onda revolucija u Vojvodini 1848, recimo, pa direktno rat koji je prethodio Berlinskom kongresu, 1876, pa onda 1916, na primer, pa onda 1944.
Без Руса књаз Милош не би добио аутономију за Србију. То је важније него сва директна војна помоћ тада. А устанке, тј. биитке у њима смо углавном добили - сами.

Periodi ruskog neprijateljstva Srbiji direktno su proporcionalni periodima "prodavanja duše" srpskih vlastodržaca Zapadu.
Па, неће бити баш тако. Заправо, те ствари теку у супротном смеру. Они (тзв. запад" и Русија) нама окрећу леђа, не ми њима, ми смо мали, они су велики.
 
Без Руса књаз Милош не би добио аутономију за Србију. То је важније него сва директна војна помоћ тада. А устанке, тј. биитке у њима смо углавном добили - сами.


Па, неће бити баш тако. Заправо, те ствари теку у супротном смеру. Они (тзв. запад" и Русија) нама окрећу леђа, не ми њима, ми смо мали, они су велики.

Da, viljuškama., a naročito rat u Vojvodini.
Nismo toliko mali da ne znamo da se igramo "sponzoruša i sponzora".
 
Da, viljuškama., a naročito rat u Vojvodini.
Nismo toliko mali da ne znamo da se igramo "sponzoruša i sponzora".
Да ли смо се најбоље разумели? :think:
Ја сам рекла да је ДИРЕКТНА руска војна подршка невелика у односу на оно што смо сами постигли, и у наоружавању, и у биткама.
Руси јесу учествовали у неким биткама, али то су биле њихове споредне и релативно малобројне трупе. Наравно да је нама сваки додатни човек и свака пушка и топ више значио много. Али, кажем, главни део смо направили сами.

Фигуративно речено: српске победе извојевала је - српска свиња. :cool:

Наравно, дакле, руска ИНДИРЕКТНА помоћ била је врло значајна. Политичка пре свега. Али у то се могу убројати, на пример, и руске победе над Турцима током 19. века.
 
Stalni interes Zapada prema teritoriji Rusije pokazuje perspektivnost ove zemlje. Najbogatija prirodnim resursima na svetu. Počeli su da ih "koriste" u pravom smislu reči, i više se neće zaustaviti.

U kontekstu ukrupnjavanja države i otpora nacionalnih manjina, represije prema njima, potpuno ista stvar se desila i u Rusiji i u Nemačkoj, to su problemi a ne navodna represija prema seljaštvu.

Što se tiče pomoći Rusije, stvarno je nije bilo mnogo dok je bila zaokupljena Napoleonom, samo boj u Loznici ,Timočkoj krajini i Varvarinu, ali Drugi Srpski ustanak ne bi urodio plodom da Rusi nisu finansirali pa i stupili u rat sa Turcima pa onda revolucija u Vojvodini 1848, recimo, pa direktno rat koji je prethodio Berlinskom kongresu, 1876, pa onda 1916, na primer, pa onda 1944.
Periodi ruskog neprijateljstva Srbiji direktno su proporcionalni periodima "prodavanja duše" srpskih vlastodržaca Zapadu.

Ne bih se složio da je značajna podrška 1944. godine pomoć nije bila praktično nikakva, tj. bila je gotovo bespotrebna (tu je bila samo kako bi Staljin uzeo Jugoslaviju pod svoje, tvrdeći da ju je oslobodio). Svaki put (tj. Prvi srpski ustanak i rat za nezavisnost) oni su pokazivali nespremnost za veće angažovanje i povlačenje u posljednjem trenutku, a to su nekada i činili potpuno bezrazložno (npr. nije ih 1999. godine napala Francuska ili bilo ko).

Ali OK, sve u svemu jeste pomagala, ali pomagala jeste i Austrija (neprijatelj iz Prvog svetskog rata). Ono što želim pogotovo napomenuti je rusko odbojstvo Sretenjskog ustava 1835. godine, čije je oštro protivljenje stavilo pečat. Tada su ruski vladajući krugovi Srbe zvali ludima, dodavajući im najgore epitete i optužili ih za 'revolucionarna dejstva' (u najnegativnijem kontekstu). Takođe, spominješ rat iz 1876.-1878. godine - baci pogled na Sanstefanski mir i vidjećeš da su se Rusi angažovali radi Bugara, a ne Srba.

Pa i nedavno, Vladimir Putin dolazi lično u Sofiju da potpiše gasne sporazume, dobije poziv da navrati u Srbiju - i on to ne učini - su Rusi pokazali da su im Bugari bratski narod znatno više od Srba. Predstavnici Srbije moraju u Rusiju da dolaze, tj. to u svemu pokazuje koliko je i danas Srbija za Rusiju potpuno nebitna (na spoljnopolitičkom planu tu je jedino Kosovo, a taj stav proizlazi iz konflikta oko Abhazije i Južne Osetije).

I ne, nisi u pravu. Dok se parlamentarizam rađao i razvijao, u Ruskom carstvu se još to nije dogodilo. Apsolutistička monarhija je ostala do kraha države. Rusija je tek 1861. godine ukinula kmetstvo, i to onaj najgori ruski sistem, koji se graničio sa ropstvom. U Srbiji je to odavno prestalo postojati, a do 1830. godine je iskorjenjeno u potpunosti, dok Rusko carstvo nije prošlo kroz tu fazu sve do svog kraja 1917. i ostalih godina.

Da, u seljaštvu jeste problem. Kao i u demokratiji. Njemačko carstvo koje spominješ je dobilo razvijen politički sistem po svom nastanku - uključujući i (relativno, za tadašnje vrijeme) slobodne izbore. Srbija je na tom planu napredovala počev od gotovo 1848. godine (ako ne i ranije), sve do ujedinjenja 1918 - a i imaj na umu, bila je gotovo sasvim nova država. Upravo u ovom kontekstu sam ti spomenuo ono protivljenje Sretenjskom ustavu.

Sjeti se što se sve dogodilo u Rusiji početkom 20. vijeka - građanska revolucija 1905. godine, potom (konačno) donošenje prvih ruskih ustavnih reformi (nije јоš ni pravi ustav) 1906. godine (!). Takođe, taj ustavni zakon je samo legalizovao stanje apsolutističke monarhije u Rusiji. Pažljivo uporedi sistem seljačke nacije u rađajućoj Srbiji i zapitaj se zašto je Srbija prešišala bez ikakvih problema sve prepreke koje su svakoj drugoj državi na planu ustavnog razvitka predstavljale teške probleme.

Ruska duma nije institucija koja se razvijala strahovito dugo. Ona je nastala 1905. godine, pod pritiscima podanika, a i ostala je tijelo u kojem pravo glasa imaju veleposjednici i bogati(ji). Kada govoriš o nacionalnim manjinama, ti vjerovatno misliš na bune Poljaka - odmah da ti naglasim, one nisu bile poljskog nacionalnog antiruskog karaktera, već su bile upravo klasne.

Što se tiče grabljenja velikih komada Zemlje za sebe i prisvajanja resursa sa tog tla za sebe, to ne govori ni najmanje o perspektivnosti - porediš Njemačko i Rusko carstvo, a u pitanju su država sa najbržim rastom privrede u Evropi i Velika sila sa najsporijim. :dontunderstand:

Srpski parlamentarizam u Vojvodini, koji se razvijao od 1690. godine sve do 1912. (sa svim pridodatim iskustvima u carskom vijeću i ugarskom, pa i hrvatskom saboru) ključan je bio za nastavak državno-političkog poretka u samoj užoj Srbiji, tj. njegovom oživljavanju nakon što je potisnut od strane Osmanlijskog carstva (Srpska crkva je, kao čuvar srednjovjekovlja, njegovala određenu vrstu 'parlamentarizma' između 1557. i 1766. godine, vremenom sve manje i manje zbog turskog pritiska) prenošenjem tradicija iz Vojvodinje. U Rusiji okupljanje, izgradnja i oživljavanje ovoga početkom XX vijeka, u čemu se parlamentarizam rađa gotovo nasilno i proizlazi iz Carstva i vladara (a ne obrnuto), došlo je isuviše kasno i to baš u najgore vrijeme.
 
Poslednja izmena:
Да ли смо се најбоље разумели? :think:
Ја сам рекла да је ДИРЕКТНА руска војна подршка невелика у односу на оно што смо сами постигли, и у наоружавању, и у биткама.
Руси јесу учествовали у неким биткама, али то су биле њихове споредне и релативно малобројне трупе. Наравно да је нама сваки додатни човек и свака пушка и топ више значио много. Али, кажем, главни део смо направили сами.

Фигуративно речено: српске победе извојевала је - српска свиња. :cool:

Наравно, дакле, руска ИНДИРЕКТНА помоћ била је врло значајна. Политичка пре свега. Али у то се могу убројати, на пример, и руске победе над Турцима током 19. века.

Ta podrška jeste bila značajna, ali trea imati na umu da je Rusija (tada) gledala na Srbe kao na alat za rušenje Osmanlijskog carstva, tj. iz istih razloga kao Austrija. U svakom drugom smislu, izgradnji srpske države i njenog društva, upravo vidimo prepreke.

Npr. konkretno Miloš Obrenović koga ti spominješ, kako bez Rusa on ne bi mogao uvesti priznatu nasljednu vladajuću dinastiju u Srbiji (što ja, inače, ne smatram relevantnim momentom za Srbiju XIX vijeka); ovdje napominjem Sretenjski ustav kao najrelevantniji primjer, upravo iz perioda njegove vladavine. Sveopšta osuda i protivljenje je dovela do toga da on bude stavljen van snage ne mnogo nakon što je usvojen. Da je Srbija njega dobila tada, a ne neke bezvezne otomanske fermane, hatišerife ili šta već koju godinu docnije, bila bi u nevjerovatnoj prednosti u odnosu na njen kasniji razvitak (svoj pravi prvi ustav donijela je tek gotovo 35 godina kasnije!). Na ovom forumu se često zapostavlja važnost akata kao što je ovaj u istoriji Srbije, nema se na umu kako u čitavoj istočnoj Evropi nije ništa tako postojalo, i ne samo tu, već i svugdje na istok na planeti; u većini same Evrope, čitavoj Africi, Aziji i velikoj većini Amerika.
 
Mišljenja sam da je Ruska republika trebala odmah potpisati separatan mir sa Centralnim silama, sačuvavši većinu teritorija, predajući jedino ionako već problematičnu Poljsku i druge teritorije naseljene neRusima kao što je Litvanija, pa možda čak i većinu Finske. Onda potom, slobodni izbori za Ustavotvornu skupštinu da se dobije konačno demokratsko ustavno uređenje zemlje.

Ova dva jednostavna koraka (pogotovo prvi, jer su neiskusni liberali i socijalisti mislili da Rusija rat može pobijediti porazom Austro-ugarske [!]) bi dovela do značajne stabilnosti 1917. godine u Ruskoj republici i sprječavanja anarhije u državi, a možda i do sprječavanja i same Oktobarske revolucije.
 

Back
Top