Razumem te da se vec brines i da ti je sve to dosadilo, ali nekada nesto ne moze na silu, ma koliko mi pokusavali. Jednostavno je doslo vreme za samocu, isto kao sto ce nakon toga doci vreme kada ces prosto pozeleti da budes sama.
Izgleda ti da je tvoja samoca najstrasnija i da niko nije tako tuzan kao ti. Veruj mi, skoro svi to dozive bar po nekoliko puta u zivotu. Dok traje, cini se kao da se svet srusio i da za tebe nema spasa, a kad prodje(a UVEK PRODJE)cini ti se kao da nikada nije ni bilo.Hvala ti na ovako divnom i iscrpnom savetu! Dosta toga mi je vec poznato, ali kako vreme prolazi cini mi se da sam sve usamljenija i manje raspolozena. Povremeno izadjem, ali sve to mi postaje sve vise monotono i dosadno, primecujem da dosta puta odem do grada cisto da ne bi sedela kod kuce (navodno bice bolje u svakom slucaju)i smorim se.
Proci ce. Ne brini. Ne sili se na neke stvari, ako ti se ne rade. Ako ti neko kaze da upises neki kurs, da ides na plivanje, da vozis rolere, to sve mozes ali samo pod uslovom da ti se to ISKRENO radi u tom momentu.Nemoj po svaku cenu, neces biti srecnija.
Druga stvar, to sto ti se desava nije nikakva katastrofa, vec si je ti takvom napravila. Stvari su onakve kakvim ih mi vidimo. Treba da budes srecna jer si lepa, mlada i pametna. Jer je zivot pred tobom. Jer ces sutra znati vise da cenis nesto sto ti je nedostajalo svih ovih godina nego nego ko je to sve vreme imao.
I jos nesto: nisu srecniji od tebe oni koji izlaze svaki vikend ili svako vece. Nisu srecniji od tebe oni koji imaju duge veze.Oni samo zive drugaciji zivot. I verovatno se mole da se u njihovom zivotu nesto promeni- da smognu snage da budu sami, da smognu snage da prekinu neku losu vezu, da pronadju smisao zivota u necemu jer ga nisu nasli u provodu i novcu...
Zato budi srecna. Sto si sama i sto imas mogucnost izbora.Sto u najboljim godinama nemas nekog da te ogranicava i opterecuje vec si potpuno slobodna. Iskoristi to. A prijatelji? Oni uvek dodju.Samo pusti da ti se ljudi sami priblize. Nemoj trcati za njima.