Rehabilitovan Dragisa Cvetkovic

ludishinter

Domaćin
Poruka
4.191
петак, 25. сеп 2009, 11:43 -> 15:51
Рехабилитован Драгиша Цветковић

Окружни суд у Нишу, на захтев породице, рехабилитовао бившег југословенског политичара и градоначелника тог града Драгишу Цветковића.

Одлуком Окружног суда у Нишу поништена је одлука Државне комисије демократске Федеративне Народне Републике Југославије, од 15. септембра 1945. којом је Драгиша Цветковић проглашен државним непријатељем и ратним злочинцем.

Захтев за рехабилитацију Цветковића поднели су његови потомци, а поступак је до сада "тапкао у месту", јер је недостајао документ Државне комисије Демократске Федеративне Југославије за утврђивање ратних злочина окупатора од 15. септембра 1945. године, којим је Цветковић проглашен ратним злочинцем.

Књижевник Видосав Петровић из Ниша рекао је раније да он није могао да пронађе документ, у време када је припремо књигу о Цветковићу "Драгиша Цветковић - њим самим", објављену 2006. године.

Петровићу је речено да би кључни документ могао да се налази "међу 500 докумената који нису уступљени архивима, већ су задржани у високим државним институцијама - из оперативних потреба".

У историји, Цветковић је препознаван као потписник Протокола о припајању Краљевине Југославије Тројном пакту у палати Белведере у Бечу, 25. марта 1941. године, што је био повод за протесте два дана касније и обарање његове владе.

Цветковић, који је током немачке окупације живео у Нишкој Бањи и кога су Немци више пута хапсили, побегао је из земље и после рата живео у Паризу, одакле је у неколико полемичких расправа бранио потписивање Тројног пакта, наводећи да су силе осовине Југославији гарантовале неутралност.

Одборници Скупштине града Ниша пре две године донели су одлуку да улицу Божидара Аџије преименују у Улицу Драгише Цветковића. Цветковић је умро је у Паризу 1969. године, и сахрањен на српском делу војничког гробља.

http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/Друштво/183731/Рехабилитован+Драгиша+Цветковић.html

Sta mislite o ovome?
 
Poslednja izmena:
петак, 25. сеп 2009, 11:43 -> 15:51
Рехабилитован Драгиша Цветковић

Окружни суд у Нишу, на захтев породице, рехабилитовао бившег југословенског политичара и градоначелника тог града Драгишу Цветковића.

Одлуком Окружног суда у Нишу поништена је одлука Државне комисије демократске Федеративне Народне Републике Југославије, од 15. септембра 1945. којом је Драгиша Цветковић проглашен државним непријатељем и ратним злочинцем.

Захтев за рехабилитацију Цветковића поднели су његови потомци, а поступак је до сада "тапкао у месту", јер је недостајао документ Државне комисије Демократске Федеративне Југославије за утврђивање ратних злочина окупатора од 15. септембра 1945. године, којим је Цветковић проглашен ратним злочинцем.

Књижевник Видосав Петровић из Ниша рекао је раније да он није могао да пронађе документ, у време када је припремо књигу о Цветковићу "Драгиша Цветковић - њим самим", објављену 2006. године.

Петровићу је речено да би кључни документ могао да се налази "међу 500 докумената који нису уступљени архивима, већ су задржани у високим државним институцијама - из оперативних потреба".

У историји, Цветковић је препознаван као потписник Протокола о припајању Краљевине Југославије Тројном пакту у палати Белведере у Бечу, 25. марта 1941. године, што је био повод за протесте два дана касније и обарање његове владе.

Цветковић, који је током немачке окупације живео у Нишкој Бањи и кога су Немци више пута хапсили, побегао је из земље и после рата живео у Паризу, одакле је у неколико полемичких расправа бранио потписивање Тројног пакта, наводећи да су силе осовине Југославији гарантовале неутралност.

Одборници Скупштине града Ниша пре две године донели су одлуку да улицу Божидара Аџије преименују у Улицу Драгише Цветковића. Цветковић је умро је у Паризу 1969. године, и сахрањен на српском делу војничког гробља.

http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/Друштво/183731/Рехабилитован+Драгиша+Цветковић.html

Sta mislite o ovome?

Божја кола стално иду и увек стигну.
 
Kao što sam već napisala na PDF- Politika, sva sreća je da je istorija nauka koja istražuje ljude i događaje kroz stoleća i sa raznih distanci, što znači da će većina istorijskih nepravdi biti ispravljena.Ova rehabilitacija je samo mali korak ka onoj istinskoj koja će skinuti ljagu sa imena ovog čoveka koji je potpuno nepravedno anatemisan. Gospodin Dačić se nije potrudio da sazna detalje, da jeste čuo bi da je Cvetković rehabilitovan na osnovu toga što je proglašen narodnim izdajnikom i neprijateljem bez sudskog postupka koji bi to i potvrdio, na osnovu neke "odluke", neke "državne komisije", te je sud u Nišu zapravo doneo odluku na osnovu administrativne greške.Preostaje onaj važniji sud istorije da dokaže ko je bio Dragiša Cvetković i da li je pogrešio u odnosu na srpski narod!? Jedan od odgovora na ovo pitanje je i taj da je na njegovoj rehabilitaciji radio čovek koji je fasciniran jednim člankom, napisao knjigu o ovom velikom čoveku, a pre par meseci premijerno je prikazan i dokumentarni film, na čijoj su projekciji u Nišu bili svi viđeniji ljudi i veliki broj novinara.
Dragiša Cvetković je bio vizionar, čije ideje sa fašizmom nisu imale nikakvih dodirnih tačaka i nema bojazni da će "desničarske grupe podržati rehabilitaciju".Jedan od osnivača Jugoslovenske radikalne zajednice, gradonačelnik Niša za svoj grad je mnogo učinio , pretvarajući ga iz kasabe u moderan evropski grad. Njegovom zaslugom Duvanska industrija je dovedena u Niš, izgrađeno je mnogo drugih građevina, otvarao narodne kuhinje , sanatorijume i bolnice,kao i berzu rada. Učestvovao je kao dobrovoljac u Prvom svetskom ratu, po završetku ostao u Evropi gde je upisao najpre medicinu, da bi se prebacio na tehničke nauke,a mnogo godina kasnije završava i Pravni fakultet u Subotici, borio se za socijalne jednakosti, prava radnika, prava invalida i Roma, što će mu kasnije postati i resurno Ministarstvo (narodnog zdravlja i socijalne zaštite), zbog čega je i nagrađen ordenom francuske legije časti 1939. godine. Nakon pada vlade Milana Stojanovića postaje mandator i osniva novu vladu u kojoj zajedno sa Mačekom pokušava da smiri nastalu situaciju stvaranjem Banovine Hrvatske.1940. postao je zastupnik Ministra unutrašnjih poslova i sa tim zvanjem odlazi u dvorac Belvedere zajedno sa Ministrom spoljnih poslova Cincar Markovićem 1941. na dogovor sa Ribentropom i Hitlerom, gde nakon prvobitnog odbijanja da potpiše pakt, na zapovest kneza Pavla ipak potpisuje. Uhapšen je 27.og marta po Simovićevom naređenju, ali dva dana kasnije i pušten predavši dužnost generalu Simoviću. Nemce sačekuje u svom domu na Dedinju, ali odbija saradnju sa njima, zbog čega je u dva navrata odvođen u logor na Banjici. Rat provodi u svojoj vili "Zone" u Niškoj banji gde pomaže pokret Draže Mihajlovića,a posle rata nastanjuje se u Parizu gde je i umro 1969. godine.Nepostojećom odlukom državne komisije 1945. godine proglašen je narodnim neprijateljem bez suđenja , oduzeta mu je sva imovina a u Francuskoj se izdržavao od apanaže francuske vlade kao nosilac legije časti i vreme provodio pišući članke, kritike i eseje.
Dragiša Cvetković bio je veliki čovek, velikog dela i hvala niškom pravosuđu na ispravnoj odluci ( jedinoj mogućoj)
 
Kao što sam već napisala na PDF- Politika, sva sreća je da je istorija nauka koja istražuje ljude i događaje kroz stoleća i sa raznih distanci, što znači da će većina istorijskih nepravdi biti ispravljena.Ova rehabilitacija je samo mali korak ka onoj istinskoj koja će skinuti ljagu sa imena ovog čoveka koji je potpuno nepravedno anatemisan. Gospodin Dačić se nije potrudio da sazna detalje, da jeste čuo bi da je Cvetković rehabilitovan na osnovu toga što je proglašen narodnim izdajnikom i neprijateljem bez sudskog postupka koji bi to i potvrdio, na osnovu neke "odluke", neke "državne komisije", te je sud u Nišu zapravo doneo odluku na osnovu administrativne greške.Preostaje onaj važniji sud istorije da dokaže ko je bio Dragiša Cvetković i da li je pogrešio u odnosu na srpski narod!? Jedan od odgovora na ovo pitanje je i taj da je na njegovoj rehabilitaciji radio čovek koji je fasciniran jednim člankom, napisao knjigu o ovom velikom čoveku, a pre par meseci premijerno je prikazan i dokumentarni film, na čijoj su projekciji u Nišu bili svi viđeniji ljudi i veliki broj novinara.
Dragiša Cvetković je bio vizionar, čije ideje sa fašizmom nisu imale nikakvih dodirnih tačaka i nema bojazni da će "desničarske grupe podržati rehabilitaciju".Jedan od osnivača Jugoslovenske radikalne zajednice, gradonačelnik Niša za svoj grad je mnogo učinio , pretvarajući ga iz kasabe u moderan evropski grad. Njegovom zaslugom Duvanska industrija je dovedena u Niš, izgrađeno je mnogo drugih građevina, otvarao narodne kuhinje , sanatorijume i bolnice,kao i berzu rada. Učestvovao je kao dobrovoljac u Prvom svetskom ratu, po završetku ostao u Evropi gde je upisao najpre medicinu, da bi se prebacio na tehničke nauke,a mnogo godina kasnije završava i Pravni fakultet u Subotici, borio se za socijalne jednakosti, prava radnika, prava invalida i Roma, što će mu kasnije postati i resurno Ministarstvo (narodnog zdravlja i socijalne zaštite), zbog čega je i nagrađen ordenom francuske legije časti 1939. godine. Nakon pada vlade Milana Stojanovića postaje mandator i osniva novu vladu u kojoj zajedno sa Mačekom pokušava da smiri nastalu situaciju stvaranjem Banovine Hrvatske.1940. postao je zastupnik Ministra unutrašnjih poslova i sa tim zvanjem odlazi u dvorac Belvedere zajedno sa Ministrom spoljnih poslova Cincar Markovićem 1941. na dogovor sa Ribentropom i Hitlerom, gde nakon prvobitnog odbijanja da potpiše pakt, na zapovest kneza Pavla ipak potpisuje. Uhapšen je 27.og marta po Simovićevom naređenju, ali dva dana kasnije i pušten predavši dužnost generalu Simoviću. Nemce sačekuje u svom domu na Dedinju, ali odbija saradnju sa njima, zbog čega je u dva navrata odvođen u logor na Banjici. Rat provodi u svojoj vili "Zone" u Niškoj banji gde pomaže pokret Draže Mihajlovića,a posle rata nastanjuje se u Parizu gde je i umro 1969. godine.Nepostojećom odlukom državne komisije 1945. godine proglašen je narodnim neprijateljem bez suđenja , oduzeta mu je sva imovina a u Francuskoj se izdržavao od apanaže francuske vlade kao nosilac legije časti i vreme provodio pišući članke, kritike i eseje.
Dragiša Cvetković bio je veliki čovek, velikog dela i hvala niškom pravosuđu na ispravnoj odluci ( jedinoj mogućoj)

Taj istorijski sud je i mnogo bitniji nego ovaj sto je doneo presudu..
 
Ne znam kakvog je izbora sud uopšte imao. Osuđen je za ratni zločin - zna li se ime bar jednog čoveka za čiju smrt je D.C. kriv?

Koja primedba može da se stavi sudiji koji ga je rehabilitovao, osim površnih, da ne kažem plitkoumniih fraza o "fašizaciji"? Fašizam je što je rehabilitovan čovek, a nije fašizam što su ga osudili na političkom procesu, očigledno bez ikakvih dokaza i praktično bez suđenja?

Pitanje da li je potpisivanje Trojnog pakta bilo pogrešno ili ne je potpuno druga stvar. Pa, 25. marta 1941. je i Sovjetski savez je imao potpisan pakt sa Nemačkom. Hoću da kažem, možda je bilo politički pogrešno, ali zločin sigurno nije bio.

Zanimljivo je pitanje da li je Vladko Maček osuđen možda posle rata. Na Vikipediji se to ne pominje i izgleda da nije osuđen, mada je isto kao i D.C pobegao posle rata u inostranstvo.

Uzgred, srpska Vikipedija je potpuna sramota. Na primeru Mačeka se lepo vidi da je pišu Hrvati i proturaju svoju jeftinu političku propagandu.
 
Kriminalci,navodni revolucionari,kojima je komunizam bio samo oružje za pljačku,su ga osudili jer je bio pro-evropski orijantisan...Jer nije hteo da postanemo tadašnja sovjetska,danas Ruska gubernija.I danas bi doživeo sličnu sudbinu od raznih branilaca srbije i rusije,koji između ova dva ne prave razliku.
 
Ne znam kakvog je izbora sud uopšte imao. Osuđen je za ratni zločin - zna li se ime bar jednog čoveka za čiju smrt je D.C. kriv?

Koja primedba može da se stavi sudiji koji ga je rehabilitovao, osim površnih, da ne kažem plitkoumniih fraza o "fašizaciji"? Fašizam je što je rehabilitovan čovek, a nije fašizam što su ga osudili na političkom procesu, očigledno bez ikakvih dokaza i praktično bez suđenja?

Pitanje da li je potpisivanje Trojnog pakta bilo pogrešno ili ne je potpuno druga stvar. Pa, 25. marta 1941. je i Sovjetski savez je imao potpisan pakt sa Nemačkom. Hoću da kažem, možda je bilo politički pogrešno, ali zločin sigurno nije bio.

Zanimljivo je pitanje da li je Vladko Maček osuđen možda posle rata. Na Vikipediji se to ne pominje i izgleda da nije osuđen, mada je isto kao i D.C pobegao posle rata u inostranstvo.

Uzgred, srpska Vikipedija je potpuna sramota. Na primeru Mačeka se lepo vidi da je pišu Hrvati i proturaju svoju jeftinu političku propagandu.

NIje bio zlocin potpisivanje tog pakta ali je mozda bilo pogresno,ko zna kako bi sve bilo da se nije dogodio 27 mart i ostalo.
 
Kriminalci,navodni revolucionari,kojima je komunizam bio samo oružje za pljačku,su ga osudili jer je bio pro-evropski orijantisan...Jer nije hteo da postanemo tadašnja sovjetska,danas Ruska gubernija.I danas bi doživeo sličnu sudbinu od raznih branilaca srbije i rusije,koji između ova dva ne prave razliku.
Plitkoumno razmišljanje, jer je i u njegovo vreme bilo onih, evropskije orijentisanih od Cvetkovića "koji su ga osudili" već 27.marta, sve zavisi sa koje tačke gledišta posmatraš pitanje.... Ruska gubernija nismo postali ni u vreme najruskijih rukovodilaca, a švapska kolonija jesmo i pored rata koji smo vodili protiv njih......
 
Ne znam kakvog je izbora sud uopšte imao. Osuđen je za ratni zločin - zna li se ime bar jednog čoveka za čiju smrt je D.C. kriv?

Koja primedba može da se stavi sudiji koji ga je rehabilitovao, osim površnih, da ne kažem plitkoumniih fraza o "fašizaciji"? Fašizam je što je rehabilitovan čovek, a nije fašizam što su ga osudili na političkom procesu, očigledno bez ikakvih dokaza i praktično bez suđenja?

Pitanje da li je potpisivanje Trojnog pakta bilo pogrešno ili ne je potpuno druga stvar. Pa, 25. marta 1941. je i Sovjetski savez je imao potpisan pakt sa Nemačkom. Hoću da kažem, možda je bilo politički pogrešno, ali zločin sigurno nije bio.

Zanimljivo je pitanje da li je Vladko Maček osuđen možda posle rata. Na Vikipediji se to ne pominje i izgleda da nije osuđen, mada je isto kao i D.C pobegao posle rata u inostranstvo.

Uzgred, srpska Vikipedija je potpuna sramota. Na primeru Mačeka se lepo vidi da je pišu Hrvati i proturaju svoju jeftinu političku propagandu.
bash to!
ni jedan jedinirazlog nije postojao da D C bude osudjen.

a ako mene pitate, trojni pakt bi spasio mnogo srpskih zivota
a na kraju rata bi ko i kod svih ostalih pobedio antifashizam...

mada... meni stojadinovic bolji lik, a cvetkovic je bio glavni u obaranju. tako da meni nije neka svetla tachka nashe istorije.

a trebao je da bude rehabilitovan.
 
Jedan politički pokušaj da se izbegne tragedija iskorišćen je za satanizovanje ličnosti koja je sprovodeći odluku vlade taj pokušaj učinila. U vrtlogu dogadjaja koji su, savršeno organizovani od strane engleske obaveštajne službe, usledili posle potpisivanja protokola, komunistička partija je iskoristila pometnju i postavila se na čelo kolone.
Kasnije, sve je bilo lako, fabrikovanje laži, održavanje terora - svakog 27. marta gradjani su podsećani da moraju biti lojalni jer ako nisu eto kako će proći, itd..... Zaboravilo se da je Odluka neke tamo državne komisije nepostojeća, tj. ne može se nigde naći - da je to ustvari vrhunska laž jednog rukovodstva, jedne partije koja je svoju vladavinu zasnovala na "ćoravoj kutiji", nestanku mnogih koji su pozivani na saslušanja ili hapšeni, a posle ih više niko nije video, na proglašavanju ljudi za izdajnike i narodne naprijatelje da bi im se oduzela imovina, na ..., više nije ni važno na čemu sve, zna se da je u osnovi vladavine te partije, komunističke partije Jugoslavije - laž.
D. Cvetković je život u emigraciji živeo u Parizu, u vreme Šarla De Gola, čoveka koji je bio vodja francuskog pokreta otpora i posleratni predsednik Francuske, od pomoći koju mu je dala francuska vlada, a sahranjen je na vojnom groblju u Tijeu sa počastima koje su išle uz legiju časti koju je dobio od države Francuske. To se takodje znalo u Beogradu. I pored toga svakog 27. marta slusali smo o izdajstvu i fašizmu, a u maju smo gledali sletove u čast Titovog rodjendana. Vrhunski - ko hoce da uči od Tita zaista ima o čemu, od licemerja do podlosti pa ispočetka. Borba protiv fažizma u ovoj zemlji samo je iskorišćena za učvršćivanje vladavine čoveka čiji identitet se ustvari ne zna. Još jedna laž. Koliko li će ih još izaći ispod tepiha?
 
Plitkoumno razmišljanje, jer je i u njegovo vreme bilo onih, evropskije orijentisanih od Cvetkovića "koji su ga osudili" već 27.marta, sve zavisi sa koje tačke gledišta posmatraš pitanje.... Ruska gubernija nismo postali ni u vreme najruskijih rukovodilaca, a švapska kolonija jesmo i pored rata koji smo vodili protiv njih......
Po meni je ovo tvoje pisanije plitkoumno,u pravom značenju te reči:cool:
 
bash to!
ni jedan jedinirazlog nije postojao da D C bude osudjen.

a ako mene pitate, trojni pakt bi spasio mnogo srpskih zivota
a na kraju rata bi ko i kod svih ostalih pobedio antifashizam...

mada... meni stojadinovic bolji lik, a cvetkovic je bio glavni u obaranju. tako da meni nije neka svetla tachka nashe istorije.

a trebao je da bude rehabilitovan.

Ma kakav Milan Stojadinovic
 
Грађани су рекли свој суд. У Нишу је две године пре рехабилитације Д. Цветковића једној улици дато његово име.

Дачић може да се љути, јер да је остао на снази потписани споразум, сачували би српску памет и животе а комунисти никада не би дошли на власт. Можда не би имали Југославију, али би имали Србију сличну понуди у тајном делу Лондонског споразума из првог светског рата.
 
Грађани су рекли свој суд. У Нишу је две године пре рехабилитације Д. Цветковића једној улици дато његово име.

Дачић може да се љути, јер да је остао на снази потписани споразум, сачували би српску памет и животе а комунисти никада не би дошли на власт. Можда не би имали Југославију, али би имали Србију сличну понуди у тајном делу Лондонског споразума из првог светског рата.

Otkud sada to pretpostavi?
 
Грађани су рекли свој суд. У Нишу је две године пре рехабилитације Д. Цветковића једној улици дато његово име.

Дачић може да се љути, јер да је остао на снази потписани споразум, сачували би српску памет и животе а комунисти никада не би дошли на власт. Можда не би имали Југославију, али би имали Србију сличну понуди у тајном делу Лондонског споразума из првог светског рата.

E daj to sta bi bilo da je bilo pustite to..A mi u svakom slucaju mislim na Srbiju nikada ne bi imali jaku samostalnu drzavu jer to nikom ne bi odgovaralo pa je tako i dan danas..
 
U vrtlogu dogadjaja koji su, savršeno organizovani od strane engleske obaveštajne službe, usledili posle potpisivanja protokola, komunistička partija je iskoristila pometnju i postavila se na čelo kolone.

To je stereotip koji se dugo učio u školi i evo ne može da se ukloni. Komunisti nisu stali ni na kakvo čelo kolone. Komunisti su u sledili sovjetski stav u pogledu napada na Jugoslaviju, a SSSR se tome nije suprotstavljao ni rečima ni delima. U najboljem slučaju, dakle, komunisti su bili indeferntni prema okupatoru, naravno, sve do 22. juna 1941. godine kada je Nemačka napala SSSR. Antifašizam Tita, komunista itd. je pod velikim znakom pitanja, ali, ako ćemo pošteno, čiji nije? Svima je Hitler počeo da smeta tek kada im je dobro stao na žulj, a u slučaju Sovjetskog saveza nije im stao na žulj nego ih je pukao pesnicom posred nosa. I sada oni drže lekcije okolo o antifašizmu.

Čak i J.B. Tito u svoj čuvenim TV-memoarima nije govorio o komunistima kao nekome ko je imao značajnu ulogu u događajima vezanim za 27. mart.
 
To je stereotip koji se dugo učio u školi i evo ne može da se ukloni. Komunisti nisu stali ni na kakvo čelo kolone. Komunisti su u sledili sovjetski stav u pogledu napada na Jugoslaviju, a SSSR se tome nije suprotstavljao ni rečima ni delima. U najboljem slučaju, dakle, komunisti su bili indeferntni prema okupatoru, naravno, sve do 22. juna 1941. godine kada je Nemačka napala SSSR. Antifašizam Tita, komunista itd. je pod velikim znakom pitanja, ali, ako ćemo pošteno, čiji nije? Svima je Hitler počeo da smeta tek kada im je dobro stao na žulj, a u slučaju Sovjetskog saveza nije im stao na žulj nego ih je pukao pesnicom posred nosa. I sada oni drže lekcije okolo o antifašizmu.

Čak i J.B. Tito u svoj čuvenim TV-memoarima nije govorio o komunistima kao nekome ko je imao značajnu ulogu u događajima vezanim za 27. mart.

U pravu si za ovo sto kazes. Ja nisam bila jasna, ustvari htela sam da budem ironicna pa nije ispalo tako. Ono sto jeste je da su komunisti prema potrebi svojatali sta god im je i kako god im je trebalo da prikazu kako su negde bili aktivni i doprineli necemu.
 

Back
Top