O ljudskosti i još ponešto ...

parker 71

Iskusan
Poruka
6.719
Pozdrav i postovanje.

- Nisam do sada pisao o politici, prvenstveno sto sam nekako postao nepolitican, ili mozda je bolje reci politicki razocaran. Pre je bilo drugacije ali vec nekoliko godina unazad nesto nemam ni volje ni raspolozenja da se ozbiljnije upustam u neke dublje rasprave. Verovatno glavni razlog za to je taj da oni u koje sam verovao su me tesko razocarali i sve su mi mrskiji. Sa druge strane, oni koji su mi nekad bili neprihvatljivi nisu se nesto posebno popravili. Ili, drugim recima, nekako su svi postali isti. Naravno da se ne treba previse oslanjati na ono sto pricaju, tu svakako ima razlicitosti i šarenila, ali sve to pada u vodu kad zagusti pa odjednom svak može sa svakim u koaliciju. A situacija u drzavi je sve gora. Da ne trosimo vreme i reci na to, valjda samo budali nije jasno gde smo stigli i sta je u najavi. - Ali, evo sad jedan novi momenat i nešto što me je malo nagnalo da se zamislim. Dešava se, sad već više nego jednom, jedna za nas nova i svakako neverovatna pojava. Naime - čovek, pojedinac, nazovite ga kako želite ali svaki ima ime, prezime, roditelje i/ili ženu i decu, znači jedan sasvim običan čovek, nečiji drugar ili komšija, dodje do tog nivoa da sam sebi u znak revolta, protesta ili čiste nemoći odseče prst !?! Dakle, nikad nije loše da ne može gore. I šta je još zanimljivo kad se to desi, nekako - nikom ništa. Ispadne, ludak i budala. Pa, možda i jeste ali sigurno se nije takav rodio... Neko ga je doveo do tog nivoa. Dakle, odseče sebi prst, a postane “zvezda” jednog jedinog dana. Za dan dva naći će se već neka nova fascinacija, idemo dalje. Da li nam to nešto govori i o nama samima? Ko smo i kakvi smo mi kad nas to ne dotiče?
- Pa smo imali primer čoveka koji stoji na mostu, skuplja hrabrost da skoči a iza njega gomila revoltirana. Zaboga, skoči više, žuri nam se... Pa gde? Jel na dobrotvornu akciju? Sumnjam. A brižna majka namestila decu pa slika, zajedno sa očajnikom u pozadini. Pa razumem, prilika je retka i izuzetna. Pa ljudi, ako i jesmo ljudi? Ova dva primera nam mogu donekle pokazati gde je kod nas stigao pojedinac a gde društvo u celini. Ne naravno svaki pojedinac i ne svaki pripadnik društva ali pojava postoji. I sad, gde je u svemu ovome politika? Pa, rekao bih u svemu. Valjda su nas vodje dovele ovde gde smo. Sigurno ne sve nas ali mnoge da. Pa, jesmo li zadovoljni? Ne mislim da jesmo. I šta ćemo sada? Imao bih par ideja ali zaustavicu se ovde.
- Pre nego što nastavim želeo bih da vidim ima li bilo kakvih reakcija na sve ovo što sam napisao. Ovo mi je drugi tekst u blogu, a za prvi sam dobio keca. Nemam ništa protiv, ali voleo bih više komentara, pozitivnih ili negativnih svejedno je. Voleo bih i sad a i prošli put da se ljudi jave i napišu - grešiš, nije tako i naravno, to i obrazlože. Onda ćemo u sledećem tekstu videti šta bi možda moglo biti rešenje…

PS. ovo je tekst koji sam stavio i na blog. ovde sam ga doneo kopi-pejst jer mislim da
ce ovde mozda imati vise odjeka. a tamo sam ga stavio jer sigurno ima ljudi kojima je
u politici preozbiljno. u svakom slucaju, nadam se da ce biti feed - back-a
pozdrav istomisljenicima i svim ostalima. razlicitost je odlika ljudi koji misle svojom
glavom...
 
Pozdrav i postovanje.

- Nisam do sada pisao o politici, prvenstveno sto sam nekako postao nepolitican, ili mozda je bolje reci politicki razocaran. Pre je bilo drugacije ali vec nekoliko godina unazad nesto nemam ni volje ni raspolozenja da se ozbiljnije upustam u neke dublje rasprave. Verovatno glavni razlog za to je taj da oni u koje sam verovao su me tesko razocarali i sve su mi mrskiji. Sa druge strane, oni koji su mi nekad bili neprihvatljivi nisu se nesto posebno popravili. Ili, drugim recima, nekako su svi postali isti. Naravno da se ne treba previse oslanjati na ono sto pricaju, tu svakako ima razlicitosti i šarenila, ali sve to pada u vodu kad zagusti pa odjednom svak može sa svakim u koaliciju. A situacija u drzavi je sve gora. Da ne trosimo vreme i reci na to, valjda samo budali nije jasno gde smo stigli i sta je u najavi. - Ali, evo sad jedan novi momenat i nešto što me je malo nagnalo da se zamislim. Dešava se, sad već više nego jednom, jedna za nas nova i svakako neverovatna pojava. Naime - čovek, pojedinac, nazovite ga kako želite ali svaki ima ime, prezime, roditelje i/ili ženu i decu, znači jedan sasvim običan čovek, nečiji drugar ili komšija, dodje do tog nivoa da sam sebi u znak revolta, protesta ili čiste nemoći odseče prst !?! Dakle, nikad nije loše da ne može gore. I šta je još zanimljivo kad se to desi, nekako - nikom ništa. Ispadne, ludak i budala. Pa, možda i jeste ali sigurno se nije takav rodio... Neko ga je doveo do tog nivoa. Dakle, odseče sebi prst, a postane “zvezda” jednog jedinog dana. Za dan dva naći će se već neka nova fascinacija, idemo dalje. Da li nam to nešto govori i o nama samima? Ko smo i kakvi smo mi kad nas to ne dotiče?
- Pa smo imali primer čoveka koji stoji na mostu, skuplja hrabrost da skoči a iza njega gomila revoltirana. Zaboga, skoči više, žuri nam se... Pa gde? Jel na dobrotvornu akciju? Sumnjam. A brižna majka namestila decu pa slika, zajedno sa očajnikom u pozadini. Pa razumem, prilika je retka i izuzetna. Pa ljudi, ako i jesmo ljudi? Ova dva primera nam mogu donekle pokazati gde je kod nas stigao pojedinac a gde društvo u celini. Ne naravno svaki pojedinac i ne svaki pripadnik društva ali pojava postoji. I sad, gde je u svemu ovome politika? Pa, rekao bih u svemu. Valjda su nas vodje dovele ovde gde smo. Sigurno ne sve nas ali mnoge da. Pa, jesmo li zadovoljni? Ne mislim da jesmo. I šta ćemo sada? Imao bih par ideja ali zaustavicu se ovde.
- Pre nego što nastavim želeo bih da vidim ima li bilo kakvih reakcija na sve ovo što sam napisao. Ovo mi je drugi tekst u blogu, a za prvi sam dobio keca. Nemam ništa protiv, ali voleo bih više komentara, pozitivnih ili negativnih svejedno je. Voleo bih i sad a i prošli put da se ljudi jave i napišu - grešiš, nije tako i naravno, to i obrazlože. Onda ćemo u sledećem tekstu videti šta bi možda moglo biti rešenje…


I ti tako leop okreneš glavu od svega pa neka drugi rešavaju tvoje probleme koji i nisu samo tvoji, šta misliš šta bi se desilo kada bi svi tako razmišljali poput tebe?
 
Poslednja izmena:
I ti tako leop okreneš glavu od svega pa neka drugi rešavaju tvoje probleme koji i nisu samo tvoji, šta misliš šta bi se desilo kada bi svi tako razmišljali poput tebe?

moram da idem, ali imam toliko vremena da ti odgovorim. od kako sam poceo svoje probleme da resavam sam mnogo mi bolje ide. a to je vec odavno, ima bar 20 godina.
a ako mislis da mi ih drugi resavaju svojim nekim angazmanom, vidim da su mi super resili, stvarno raj i blagostanje. sad moram ici, treba se parica... a sa posla dolazim oko
ponoci pa mozemo da nastavimo. nadam se da ce biti materijala
 
Дуга Пушко негеде између 1985 и сада почела је да се губи човечност и солидарност међу људима
настала је трка у борби за опстанак ,трка у којој смо заборавили да сами себи довољни нисмо. Људи заборавише да ипак нечег од пуког материјализма има битније,заборавише да постоји породица ,други људи и тешке судбине,Емпатија за туђе проблеме је полако нестајала и сада је на граници нестајања ,обичан мали човек и његови проблеми нису више битни,
Битан је Велики Брат,Фарма, Идол, на западу постоје игре смрти како их ја зовем,
па су пресликане и код нас.Како друго назвати када неко игра а као гледоци ми бирамо ко ће добити новац за лечење ?
Људи постадоше гладни туђе патње и крви ,да своје би од себе сами сакрили.због тога нам на ТВ пуштају из дана у дан нове шокантне приче ни жртве рата нису довољно шокантне ,потребно је још крвавије па имате масу људи који у телефонима имају клипове нечијег клања.
Људи се толико боје живота да од самог живота окрећу главу ,и само са једном мантром да се то мени не деси, а заборавише оно најбитније
Воли брата свог како самога себе што волиш
 
Poslednja izmena:
moram da idem, ali imam toliko vremena da ti odgovorim. od kako sam poceo svoje probleme da resavam sam mnogo mi bolje ide. a to je vec odavno, ima bar 20 godina.
a ako mislis da mi ih drugi resavaju svojim nekim angazmanom, vidim da su mi super resili, stvarno raj i blagostanje. sad moram ici, treba se parica... a sa posla dolazim oko
ponoci pa mozemo da nastavimo. nadam se da ce biti materijala

Pa ti ni sam nisi razumeo svoj uvodni post, jel ti to neko drugi pisao ili si bio u transu?
Od ponoći većina poštenog sveta spava. :bye:
 
Poslednja izmena:
Mnogo je ljudi - čovek je redak....kaže kineska poslovica.
Kako vreme ide dalje bojim se da će biti sve redji.
Ključna reč kojom bi se opisala politika je - ŽIVOT,jer ona bi trebala biti mehanizam kojim se život iz dana u dan čini boljim....ALI!?...koliko onih koji udju u politiku i bave se njome ,pre nego donese bilo kakvu odluku,postavi sebi jedno obično,ali tako životno važno pitanje : *Kakve će uspomene na svoje detinjstvo imati ono dete koje se u trenutku kada ja donosim ovu odluku,radja?!*....bojim se da je odgovor NIKO !!
Ako se jednog dana ipak desi da se neko zapita i takvo šta,postoji nekakva šansa da nešto i bude bolje.Sve do tada ,ne želim kriviti vodje,jer ih mi stvaramo i mi ih biramo i mi ih održavamo vodjama !!
Nismo naučili ništa ili malo šta raditi sami za sebe,naučili smo (ili smo naučeni) ,da država radi nešto za nas.Naviknuto odviknuti uvek je bolno,a ponekad i tragično čak.Koliko smo spremni da se brzo prestrojavamo ,toliko će i menjanje *navika* biti manje bolno i još manje tragično.
Društvo se već duže vreme nalazi u depresiji,i malo šta radi da iz nje izadje,a svaka depresija ,ako se ne leči,vodi u samoubistvo......volja je ono što nam nedostaje,volja da uzmemo život u svoje ruke.
 
@Паркер71, мене заиста радује када неко изнесе своје ставове на овај начин, искрено из отвореног срца, а не само са "пуштањем вести" на политици, са copy-paste, и онда ми коментаришемо то, уместо што би требали више да водимо дискусије оваквог типа.

Заиста, све то што пишеш показује општу небригу друштва и ове државе за ОБИЧНОГ ЧОВЕКА, то што људи секу прсте и говорe "скочи већ једном" човеку на мосту, је показатељ дубоке нетолераниције и отуђености човека од Бога, од људи, материјализам који је "појео човекову душу". Али то све не треба да те брине, све док има људи који се неће сагласити са таквим стварима, који ће се бунити и неће прихватати безкомпромисно све што му се наметне, спуштајући се на ниво животињског.

Врло је важно да људи буду оптимисти, и да у оваквим тренутцима тешким за нашу земљу, да се сете победничких времена, која су само ојачала дух човека, да се сете и истакну и славе своје победе, над непријатељима, над неправдом, над злом, све са вером у Бога, јер кроз Бога и љубав према ближњем ми откривамо ко смо ми заправо и која су нам унутрашња духовна упоришта.

Битно је да сву ову несрећу не окренемо против себе самих, као што су људи радили, да дижу руку на себе, не то никако, него само помислите И ОВО ЋЕ ПРОЋИ. Буди срећан што живиш и радуј се јер зло које нам се дешава данас, само ће искристалисати оно добро, оно најбоље, што зло више навали на нас, све јаче се види врх победе добра.

Што се тиче оних звездица и кечева на блоговима, нека те то не чуди, мени су биле четворке и тројке, па су ми због мојих "патриотских ставова" смањили оцене на 1 и 2 на свим текстовима блогова хахахах да човек не поверује :mrgreen: Немој се освртати на те ЗВЕЗДИЦЕ, оне ионако нису битне у животу, битно је да кажеш то што мислиш, звездице су одувек биле резервисане за европљане. :mrgreen: Ја имам цело НЕБО ЗВЕЗДА. друге ми не требају, зар не ??? ;)

а од мене имаш репутацију

Леп Поздрав :bye:
 
Poslednja izmena:
Па људи постадоше хладни ,хладнији и од зомбија ,где нестаде топлаина људска?

*Covek zna samo za dubinu i gorcinu nesrece koju je sam doziveo, kao i za tezinu bolesti koju je sam preboleo, ali niko ne zna nesrece ni bolesti koje drugi podnose. Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srecni. Nesreca kvari srca i rusi karaktere. Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima nesrece i produzili da vole druge ljude… Sirotinja je najveca nesreca zato sto otruje coveka takvim mrznjama, a jedna velika napast covekova, to je sto u nesreci dobije rdjavo misljenje o ljudima i pogubi prijatelje.*

.....mislim da je Dučić dao odgovor na tvoje pitanje,samo se pitam,koliko je to vremena od njegovog do našeg doba proteklo,a da se u životima ljudi na ovom prostoru ništa nije promenilo!?....i do kad će tako ?!:think:
 
Некако овако почиње један роман

Све срећне породице су сретне на исти начин ,несрећне су све нестрене на свој начин.

Значи људима није забавно видети сретне људе они су сви исти,али несртени су ти који их занимају
Вршен је експеримент дато је дугме студентима и речено је да када год га притисну особу са друге стране прозор удара струја ,Сви су у почетку притискали картоко и бојажљиво и како је жртва све више патила они су све чешће и све дуже са већом страшћу стискали дугме
а агонија жртве је била све већа .Срећом жртва је глумила јер су ишли дотле да би по скалам боли жртва умрла
 
Potpuno je tacno da u narodu ima mnogo negativne energije tj. besa,ali je pravo pitanje kako izaci iz toga.Bojim se dosadicu ljudima.Samo izbori na svim nivoima resavaju situaciju i to na bazi novih izbornih zakona.Jeste da kosta,ali kada se mora ici na to.Dok bi sve to trajalo Vlada nebi smela da zapostavi tekuce poslove.
 
Potpuno je tacno da u narodu ima mnogo negativne energije tj. besa,ali je pravo pitanje kako izaci iz toga.Bojim se dosadicu ljudima.Samo izbori na svim nivoima resavaju situaciju i to na bazi novih izbornih zakona.Jeste da kosta,ali kada se mora ici na to.Dok bi sve to trajalo Vlada nebi smela da zapostavi tekuce poslove.

Slažem se da bi neki izbori na svim nivoima rešili mnoge probleme,ali oni neće rešiti osnovni problem,a to je nezainteresovanost birača.Kolikoljudi izadje na izbore,a koliko njih kaže *to me ne zanima*!?.....ne zanima ga da uzme stvar u svoje ruke,a već prvi dan po izborima psuje kapetanu majku iz potoka.Izbori bi rešili nešto kada bi bili zaista doživljeni i kao dužnost i kao obaveza,prvenstveno prema sebi samom.....ali nisu ,nažalost.
 

Back
Top