- Poruka
- 4.066
http://www.vijesti.me/index.php?id=315791
Crnogorci su lažovi lijeni i ne vraćaju pare
U NOVOM VODIČU KOMPANIJE MIRAKS OBJAVLJEN ČLANAK SA BROJNIM UVREDAMA NA RAČUN CRNE GORE
Podgorica – Da ruska kompanija Miraks nema i da nikada nije ni imala lijepo mišljenje o Crnoj Gori, osim stalnog kršenja njenih zakona, pokazuje i tekst u njihovom časopisu „Elitni vodič po Crnoj Gori“.
Autor teksta „Karakteristike crnogorskog mentaliteta“ Vladimir Moisejev Crnogorce naziva drumskim razbojnicima, pljačkašima, lažovima, lenjivcima, neodgovornim gorštačkim Slovenima na čiju se riječ ne možete osloniti, velikim zaljubljenicima “u sebe same“, dobrim trgovcima i posrednicima, onima koji ne vraćaju novac....
Moisejev najprije govori o istorijskoj povezanost Rusije i Crne Gore, ali i o životu crnogorskih predaka kako bi se bolje shvatio „život današnjih Crnogoraca“.
- Istorija kaže da se Crnogorci ( i Srbi) veoma dobro ponašaju prema Rusiji i Rusima. Njima su mnogo pomogli još i ruski carevi – od njihovog novca ovdje je izgrađeno mnogo istorijskih spomenika, crkvi i manastira. I sada, dok šetate ulicom, možete dobiti na poklon granu sa mandarinama od potpuno nepoznatog čovjeka samo zbog toga što ste Rus – navodi se u tekstu.
Ali, postoji i druga strana nacionalnog karaktera. Autor kaže da su „gorostasni Sloveni, oduvijek živjeli u odličnim prirodnim uslovima i mnogo bolje su znali da ratuju nego da obrađuju zemlju“. Jedan od osnovnih životnih prihoda bio im je „pljačka karavana koji su išli iz Srbije ka primorju(nije važno čijih srpskih ili turskih)”, navodeći i da je u Crnoj Gori postojao zakon po kome je Crnogorcu bilo zabranjeno da izlazi iz kuće bez oružja. Moisejev kaže da su mu drugovi iz Crne Gore pričali da “kada se u crnogorskoj familiji nabavljala so, duvan ili novac, muškarac najprije potraži ortaka iz susjedstva i ide u zasjedu na najbliži trgovački put.
Ako se kroz nedelju dana ne pojavi kući žena odlazi njemu sa parčetom sušenog mesa, sira, kriškom hljeba i vina. I tako sve dok ne naiđe pogodan plijen bogat do zuba“.
- Takav način života predaka prisutan je i danas - Crnogorci – dobri trgovci i posrednici. I sada, često muškarac izjutra odlazi iz kuće, sjedi u kafanu, pije kafu i priča o omiljenim temama. Naravno, da je poznanik ili rođak svaki treći. I tako on pije kafu i čeka „pogodan slučaj” (Rusa, Engleza ili Njemca) koji će pokazati interesovanje za neku nepokretnost. Zatim, on sprovodi trgovačku transakciju i sljedećih pola godine „ne mora se previše naprezati u kafani” – navodi se u tekstu.
Moisejev kaže kako Crnogorci mnogo vole sebe i veoma su lijeni što potkrepljuje primjerima. U prvom primjeru (o tome kako vole sebe), jedan njegov prijatelj otputovao je za Moskvu i ostavio kola prijatelju Crnogorcu koji ih je slupao „u dim“, a kad se vratio iz Rusije Crnogorac mu odgovara „što si ti meni kola davao? Da sam ja poginuo ti bi mi ćerki penziju plaćao!). U drugom primjeru (o ljenjosti) „njegova ruska poznanica prodavala je u Crnoj Gori jagode u čašicama na pijaci u blizini kuće za jedan euro, a kad su se mještani požalili da je to skupo, predložila im je da pođu u baštu i uberu besplatno.
Odgovor je bio – što za jedan euro da se toliko saginjem“.
- Još jedna zanimljiva osobina je neodgovornost. Kao što znate, ima empirijski zakon po kome 15 odsto snage rješava 85 odsto problema. U Crnoj Gori niko ne pokušava izaći iz rama prvih 15 odsto, a većina ni do toga ne dopre. A, na pitanje „a može li...“ odgovaraju „a zašto ne“. Na taj način u slučaju neuspjeha odgovornost nije njihova. I još jedna zanimljiva osobina je laž. Oni sami čak imaju klasifikaciju ljudi „ovaj drži riječ, a ovaj ne“. Onih koji drže riječ očito je manje od deset procenata stanovništva, a možda i ne više od jednog – pojašnjava Moisejev.
Autor savjetuje da se sa Crnogorcima završiva posao odmah i da se bježi, te da da im se ne ostavlja nikakav avans ( jer ne vole da vraćaju novac).
- Ako ostavite za sjutra nešto, može se desiti da će na putu ka vama sresti babu po strini ili još nekog rođaka (zemlja je mala pa je kompaktnost rođaka i poznanika velika) i neće moći proći pored njih, a da im se ne javi. I takvih usputnih susreta može se desiti oko pet, a vi gubite dragocjeno vrijeme u čekanju. Ponekad do noći. Pri tom im je obično neshvatljivo da to nije lijepo i da bi se trebalo javiti i izvinuti, dok je njihov odgovor „pa, nijesam mogao proći pored“ – kaže autor koji tekst završava „detaljem“ da njegovoj poznanici iz Moskve koja se bavi nekretninama uvijek u prtljagu kada putuje u Crnu Goru najviše mjesta zauzimaju knjige kako bi „prekraćivala vrijeme u čekanju kolega“...
Crnogorci su lažovi lijeni i ne vraćaju pare
U NOVOM VODIČU KOMPANIJE MIRAKS OBJAVLJEN ČLANAK SA BROJNIM UVREDAMA NA RAČUN CRNE GORE
Podgorica – Da ruska kompanija Miraks nema i da nikada nije ni imala lijepo mišljenje o Crnoj Gori, osim stalnog kršenja njenih zakona, pokazuje i tekst u njihovom časopisu „Elitni vodič po Crnoj Gori“.
Autor teksta „Karakteristike crnogorskog mentaliteta“ Vladimir Moisejev Crnogorce naziva drumskim razbojnicima, pljačkašima, lažovima, lenjivcima, neodgovornim gorštačkim Slovenima na čiju se riječ ne možete osloniti, velikim zaljubljenicima “u sebe same“, dobrim trgovcima i posrednicima, onima koji ne vraćaju novac....
Moisejev najprije govori o istorijskoj povezanost Rusije i Crne Gore, ali i o životu crnogorskih predaka kako bi se bolje shvatio „život današnjih Crnogoraca“.
- Istorija kaže da se Crnogorci ( i Srbi) veoma dobro ponašaju prema Rusiji i Rusima. Njima su mnogo pomogli još i ruski carevi – od njihovog novca ovdje je izgrađeno mnogo istorijskih spomenika, crkvi i manastira. I sada, dok šetate ulicom, možete dobiti na poklon granu sa mandarinama od potpuno nepoznatog čovjeka samo zbog toga što ste Rus – navodi se u tekstu.
Ali, postoji i druga strana nacionalnog karaktera. Autor kaže da su „gorostasni Sloveni, oduvijek živjeli u odličnim prirodnim uslovima i mnogo bolje su znali da ratuju nego da obrađuju zemlju“. Jedan od osnovnih životnih prihoda bio im je „pljačka karavana koji su išli iz Srbije ka primorju(nije važno čijih srpskih ili turskih)”, navodeći i da je u Crnoj Gori postojao zakon po kome je Crnogorcu bilo zabranjeno da izlazi iz kuće bez oružja. Moisejev kaže da su mu drugovi iz Crne Gore pričali da “kada se u crnogorskoj familiji nabavljala so, duvan ili novac, muškarac najprije potraži ortaka iz susjedstva i ide u zasjedu na najbliži trgovački put.
Ako se kroz nedelju dana ne pojavi kući žena odlazi njemu sa parčetom sušenog mesa, sira, kriškom hljeba i vina. I tako sve dok ne naiđe pogodan plijen bogat do zuba“.
- Takav način života predaka prisutan je i danas - Crnogorci – dobri trgovci i posrednici. I sada, često muškarac izjutra odlazi iz kuće, sjedi u kafanu, pije kafu i priča o omiljenim temama. Naravno, da je poznanik ili rođak svaki treći. I tako on pije kafu i čeka „pogodan slučaj” (Rusa, Engleza ili Njemca) koji će pokazati interesovanje za neku nepokretnost. Zatim, on sprovodi trgovačku transakciju i sljedećih pola godine „ne mora se previše naprezati u kafani” – navodi se u tekstu.
Moisejev kaže kako Crnogorci mnogo vole sebe i veoma su lijeni što potkrepljuje primjerima. U prvom primjeru (o tome kako vole sebe), jedan njegov prijatelj otputovao je za Moskvu i ostavio kola prijatelju Crnogorcu koji ih je slupao „u dim“, a kad se vratio iz Rusije Crnogorac mu odgovara „što si ti meni kola davao? Da sam ja poginuo ti bi mi ćerki penziju plaćao!). U drugom primjeru (o ljenjosti) „njegova ruska poznanica prodavala je u Crnoj Gori jagode u čašicama na pijaci u blizini kuće za jedan euro, a kad su se mještani požalili da je to skupo, predložila im je da pođu u baštu i uberu besplatno.
Odgovor je bio – što za jedan euro da se toliko saginjem“.
- Još jedna zanimljiva osobina je neodgovornost. Kao što znate, ima empirijski zakon po kome 15 odsto snage rješava 85 odsto problema. U Crnoj Gori niko ne pokušava izaći iz rama prvih 15 odsto, a većina ni do toga ne dopre. A, na pitanje „a može li...“ odgovaraju „a zašto ne“. Na taj način u slučaju neuspjeha odgovornost nije njihova. I još jedna zanimljiva osobina je laž. Oni sami čak imaju klasifikaciju ljudi „ovaj drži riječ, a ovaj ne“. Onih koji drže riječ očito je manje od deset procenata stanovništva, a možda i ne više od jednog – pojašnjava Moisejev.
Autor savjetuje da se sa Crnogorcima završiva posao odmah i da se bježi, te da da im se ne ostavlja nikakav avans ( jer ne vole da vraćaju novac).
- Ako ostavite za sjutra nešto, može se desiti da će na putu ka vama sresti babu po strini ili još nekog rođaka (zemlja je mala pa je kompaktnost rođaka i poznanika velika) i neće moći proći pored njih, a da im se ne javi. I takvih usputnih susreta može se desiti oko pet, a vi gubite dragocjeno vrijeme u čekanju. Ponekad do noći. Pri tom im je obično neshvatljivo da to nije lijepo i da bi se trebalo javiti i izvinuti, dok je njihov odgovor „pa, nijesam mogao proći pored“ – kaže autor koji tekst završava „detaljem“ da njegovoj poznanici iz Moskve koja se bavi nekretninama uvijek u prtljagu kada putuje u Crnu Goru najviše mjesta zauzimaju knjige kako bi „prekraćivala vrijeme u čekanju kolega“...
Poslednja izmena:
