Asocijacije;

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Da li vam se, i koliko često, dešava da odreagujete na određeni način, impulsivno, histerično, prenaglašeno, paranoično, ili kako god..... a da tek nakon dan-dva shvatite na šta vas je sam događaj asocirao i koliko vaša reakcija nije imala veze sa onim što se dogodilo?

Koliko se ovako nešto ZAISTA ČESTO dešava ljudima, možda i prilikom najbanalnijih dešavanja? Možda na putu do posla, na sred ulice, u kafiću, pred spavanje, čak?

Zanimljiva tema možda jer ponekad deluje kao da nam prethodna iskustva sasvim spontano diktiraju život, pa možda i preuređuju um (ličnost) po svom, a da tu zaista nema mnogo slobodne volje...?

Dajte neke primere, zaključke... i tako.
 
Slobodna volja je ono sto mozes da uradis u jednoj sekundi, zivotno iskustvo koristis radeci nesto tri sata, godinu, deset godina. Godina na godinu se slaze, barem obicnom coveku koji ne moze videti sebe, koji je blizi kucetu nego h+. Takav stvor je zaista automaton.
Kockice, naslagane jedna na drugu, svaka od njih memorija, iskustvo. Um pamti i poziva se na njih.
Iskustvo je ta gomila naslaganih kockica, slazu se i same,
slobodna volja je kockica koju drzis u ruci i jos ne znas gde ces da je postavis.
Imas sekundu.
 
terapeuti naglašavaju dobrobit "ponovnog traumatskog iskustva". opis bi bio nešto slično tome, ali ne i tako dramatičan... bili smo u jednoj situaciji koja je na nas stresno delovala, nismo reagovali, i onda nas je negde zatekla i začudila naša ishitrena i nekontrolisana, po našem mišljenju, reakcija, za koju smo ustanovili da nas je možda asocijativno povezala sa onim na šta prvobitno nismo reagovali...
mi imamo "draži" ili "podsetnike" (miris, zvuk, slika....). i to su asocijativne veze, posedujemo, kao odgovor na njih i emocionalne reakcije (strah, užas, bespomoćnost) i kad se desi reakcija - ragujemo doloženo u nekoj kasnijoj situacij..to znači da nismo prekinuli ranije te asoijativne veze. sve je sistem adaptibilnosti, prilagođavanja....tako da reakcije nisu ništa neobično i nešto čega bismo se stidili...mada može da bude prilično neprijatno za okolinu ili da nas same iznenadi... ( ;
 
Tako skoro nikad ne reagujem u afektu i ne dozvoljavam da me iste stvari nerviraju da bih reagovao ishitreno nepromisljeno..valjda radi dobro kefalica fala bogu

Nije nužno da to bude afekat. Da li ti se ikada dogodilo da jednu situaciju poistovetiš sa drugom i odlučiš nešto što inače ne bi? Ili možda bi, ali "volja" kojom si se vodio je bila podsvesno diktirana nečim drugim...
Ja svakako verujem da jeste, ali - da li si primetio?
 
terapeuti naglašavaju dobrobit "ponovnog traumatskog iskustva". opis bi bio nešto slično tome, ali ne i tako dramatičan... bili smo u jednoj situaciji koja je na nas stresno delovala, nismo reagovali, i onda nas je negde zatekla i začudila naša ishitrena i nekontrolisana, po našem mišljenju, reakcija, za koju smo ustanovili da nas je možda asocijativno povezala sa onim na šta prvobitno nismo reagovali...
mi imamo "draži" ili "podsetnike" (miris, zvuk, slika....). i to su asocijativne veze, posedujemo, kao odgovor na njih i emocionalne reakcije (strah, užas, bespomoćnost) i kad se desi reakcija - ragujemo doloženo u nekoj kasnijoj situacij..to znači da nismo prekinuli ranije te asoijativne veze. sve je sistem adaptibilnosti, prilagođavanja....tako da reakcije nisu ništa neobično i nešto čega bismo se stidili...mada može da bude prilično neprijatno za okolinu ili da nas same iznenadi... ( ;
Dada, na to sam mislila. Munja se uvek potrudi da shvati :)
Samo me je iznenadio onaj deo: "na koju prvobitno nismo odreagovali"... nije mi ni palo na pamet...
 
Ali verujem da je sličan mehanizam i kada su "loša iskustva" u pitanju, generalno.

Recimo, niste bili srećni u ljubavi, pa se posle toga plašite da učinite istu stvar iako racionalno i ne znate baš o čemu se radi, to jest; recimo da ste svesno krivili sebe, a podsvesno nju/njega... juče ste prepisivali na ispitu, bili uhvaćeni... 5 godina kasnije, na završnom, nudi vam se papirić i vi panično odbijate :) missim, gluposti, ali ispade da nam je ceo život tako "oslobođen od slobodne volje" što, hm... verovatno koči, dosta.....
 
Vrlo zanimljiva tema za razmišljanje..
..s jedne strane, kao što kaže Lexa, to asocijativno razmišljanje može i neku štetu
u svakodnevnom životu da napravi a sa druge strane..centar u mozgu za asocijativno,
kreativno itd. razmišljanje se nalazi na desnoj strani mozga i vrlo je bitan za uopšte
koncentraciju..recimo, prilikom učenja..
Čitala sam o nekoj "Mind mapping" metodi uz pomoć koje vežbamo upravo to asocijativno
razmišljanje neophodno za lakše pamćenje itd..
 

Back
Top