Mislim na dogadjaje koji nas izmene zauvek i ostave prazninu u nama, kao sto je neki znacajan neuspeh, rastanci, smrt bliske osobe i sl.
Koliko dugo je normalno nositi taj osecaj praznine?
Kako se boriti s tim?
Kako se vratiti na staro i biti ono sto si bio pre? I da li je to moguce? Koji je ispravan put?
- Onaj dogadjaj koji nas veoma pogodi (smrt bliske osobe, neuspeh, rastanak sl.) praznina toga ostaje u nama, ali vremenom bledi i ide u podsvest ali sve to naravno moramo mi sami da ucinimo i to ide u podsvest sa nasom zeljom, mi smo ti koji potiskujemo..e sad nekada ta sacanja iz podsvesti krenu da ulaze u svest ali tu zavisi od nasih odbrambenih mehanizma da kako cemo to docekati i kako ce nas organizam, pamet reagovati.
- Zalost vremenom gubi intenzitet, to ne znaci da ti vise ne zalis, ali zivot ide dalje i ona ono izbledjuje i ima trenutaka da mozda i posle 5 godina se razalimo. Normalo je do 5-6 meseci, sve sto je iznad 6 meseci i intenzitet bola, zaljenja raste onda treba konsultacija sa psihologom, psihijatrom itd.
- Borba i nije bas jednostavna, znaci individualno je to. Ali se treba uvek imati u obzir vera u zivot i da sve sto jednom pocne mora da ima i svoj zavrsetak i da mi nismo niko i nista da to zaustavimo (ovo je u vezi smrti, rastanka itd.), dok neuspeh na faksu, poslu, gubitak novca i sta ja znam to dodje prodje i opet dodje tako je..a smrt je nesto drugo.
- Da se vratimo na staro mozemo, al da budemo kao i ranije e to ne mozemo, zato sto su nas ti gubitci bili oni za voljenu osobu, neuspeh drasticno promenili, postali smo ili jaci ili emotivni zavisi od osobe. Ali zato zivot je pun iznenadjenja i hteli mi ili ne moramo da se prilagodjavamo novonastalim situacijama i vremenom izbledi al naravno u nama ostaje samo veoma slabijeg intenziteta...I da napomenem sto vec sigurno znas, da za sve ono STO? ima i svoje ZASTO?...
Uh ja ispisah dosta..